Pogrom!
Nepregledna kolona, izmorenih, namučenih, gladnih. I ja sam to iskusila ’92 godine, kada se naš autobus zaputio ka Srbiji.
Tako i te ’95 godine Kpajišnici napustiše svoja vjekovna ognjišta i krenuše u nepoznatom pravcu. Oni koji su ostali, većinom stariji ljudi, nisu preživjeli.Ubijeni na kućnom pragu, spaljeni, izmrcvareni, vezani žicom, iskopanih očiju, ostavljeni da trunu. Kasnije su pokopani u masovne grobnice, koje ni danas nisu otvorene zbog NDH.
Sadašnja NDH slavi Oluju kao što je u Drugom svjetskom ratu slavila Jadovno, Jasenovac, Donju Gradinu, Jastrebarsko, Prebilovce i mnoga druga stratišta.
Kakva vam je to pobjeda i slavlje kada protjerate preko 250 000 golorukih ljudi? Kakva je to pobjeda kada gađate kolone izbjeglica?
Kakva je pobjeda pobiti preko 2500 žena, djece i staraca, koji su bježali od vas koljača?
Kakva je pobjeda popaliti, opljačkati, ubiti?
Da okačite još veću šahovnicu na Kninsku tvrđavu, džaba vam.
Zemlju koju ste oteli ostala je skoro prazna, pusta, ali je za vas ukleta. Nikada nećete imati mira na toj zemlji, progoniće vas duhovi prošlosti.
“Čuvajmo se od neljudi, ali se još više čuvajmo da mi ne postanemo neljudi!”