Nismo bili iznenađeni agresivno-revolucionarnim i patetično-egzaltiranim tonom govornika Povorke ponosa netom održane u Sarajevu, ali jesmo ostali zatečeni opetovanom upotrebom kompozicije "Snijeg pade na behar na voće", koju očito LGTBQ populacija u Bosni i Hercegovini uzima kao svoju himnu.
Na prvoj Povorci ponosa izveo ju je Damir Imamović, a posebno duga ushićenje izazvali su stihovi:
Snijeg pade na behar na voće
Neka ljubi ko god koga hoće
Ono što je malo poznato javnosti jeste to da je ustvari riječ o obradi Sinana Alimanovića u rock&jazz stilu s elementima etno bošnjačko-muslimanske tradicije kojemu poseban “šmek” daje glas Davorina Popovića. Ova verzija pjesme tekstualno poprilično odudara od originala, ali bez obzira na verziju ne postoji niti najmanja mogućnost da je bila namijenjena za himnično pjevušenje LGBTQ populacije.
Naime, Sinanu Alimanoviću, muzičkom producentu Indexovog albuma "Kameni cvjetovi", bio je sumnjiv tekst jer je i sam njegovao sjećanje na drugačiju verziju koju je pjevala njegova majka. Priča kaže da mu je u potrazi za originalom pomogao Vinko Krajtmajer, profesor sarajevske Muzičke akademije. Dvojac je došao do spoznaje da je pjesma u vremenima komunizma, kao i mnoge druge sevdalinke, doživjela značajnu tekstualnu i značenjsku preinaku. Dakle, očito komunistima nije smetao orijentalni “šmek”, ali im je smetao Bog te Alimanović potom iznosi ovu verziju:
Snijeg pade na behar na voće
Daruj Bože ono ko šta hoće
A i meni što mi srce želi
"Komunistička verzija" u kojoj „ljubi ko god koga hoće“ do te mjere se uvriježila da publika dugo vremena nije uvažavala Indexovo vraćanje izvorniku, a neoriginalni oblik je ponovo legalizirao muzički sastav Mostar Sevdah Reunion, te je ova kafansko-komunistička varijanta u konačnici preko LGBTQ muzičkog gurua Damira Imamovića neprihvatljivo i neumjesno postala neka vrst njihove himne.
Jedan od najvećih autoriteta za bošnjačku usmenu književnost, prof. dr. Munib Maglajlić, objavio je u svojoj knjizi “Usmena lirika Bošnjaka” najstariju njemu dostupnu zabilježenu verziju sevdalinke “Snijeg pade na behar, na voće”. Ispjevao ju je Salih Kahrimanović, prateći se sazom, u Sarajevu, u ljeto 1907. godine. Snimak je načinio Franz Hampe iz Berlina za potrebe “Gramophone Company”.
Kao što možete primijetiti, ova verzija puno je nevičnija od one koja nam je ušla u uha kroz izvedbe novovijekih interpretatora sevdalinki. Umjesto “neka ljubi ko god koga hoće” u njoj stoji “podaj, Bože, svakome šta hoće”. Dakle, Sarajevo ipak nije bila ni hipi ni LGBTQ komuna, ali možemo pretpostaviti da je bio proljetni dan, da je voće beharalo, da je iznenada pao snijeg i da je pritom neko bio – ZALJUBLJEN. I to ne u varijanti žena u ženu, muško u muškoga, već neko bošnjačko djevojče u bošnjačko momče. Sve to u formi molitve (dove) koja je upućena Bogu, Jednom i Jedinom, Bogu svih ljudi.
Bez obzira na to, On, Svevišnji, morao je biti zanijekan da bi komunisti mogli provesti međunacionalno ljubljenje, a LGBTQ povorka svoje interspolno. Budući da su komunisti bili vrlo represivni prema LGBTQ populaciji (zatvori, konclogori i slično) ne postoji mogućnost da komunistička verzija ima bilo kakav smisao koji bi naginjao u smjeru himne dugoprugaša Povorke ponosa. Kako god bilo, original glasi ovako:
SNIJEG PADE NA BEHAR, NA VOĆE
Snijeg pade na behar, na voće,
podaj, Bože, svakome šta hoće!
A i meni šta je meni drago,
voljela bih neg’ carevo blago!
Što će meni svo carevo blago,
kad je nemam šta je srcu drago?
Meni drago jedno momče mlado,
ja da mi ga Bog u sreći dade!