Darko Mladić, sin osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, izjavio je da je „putujući cirkus završio onako kao je počeo“.
On je za RTRS rekao da ide da se vidi s ocem, prvi put nakon konačne presude u Hagu.
– Želio bih da čestitam jednoj hrabroj ženi, sutkinji Nijambe, koja je izdvojila mišljenje. Trebalo je snage i hrabrosti da se neko suprotstavi ovom pravnom monstrumu, koji je legitimisao agresiju prema srpskom narodu. Drago mi je da imamo jednog profesionalca koji je rekao da to nije istina – rekao je Darko Mladić.
Žalbeno vijeće Mehanizma za krivične sudove u Hagu izreklo je danas nekadašnjem komandantu Vojske Republike Srpske, Ratku Mladiću, drugostepenu presudu kojom ga je zbog genocida i ratnih zločina u Bosni i Hercegovini osudilo na kaznu doživotnog zatvora.
Podsjetimo, Žalbeno vijeće odbilo danas je odbilo žalbe Ratka Mladića, uz suprotno mišljenje po svim tačkama sutkinje Nijambe, te potvrdilo osuđujuću kaznu doživotnog zatvora.
Žalbeno vijeće koje je donijelo odluku činile su sudije Prisca Matimba Nyambe iz Zambije, Mustapha El Baaj iz Maroka, Aminatta N'Gum je iz Gambije, Elizabeth Ibanda-Nahamya iz Ugande, Seymout Panton je s Jamajke.
Zanimljvo da je sutkinja Nijambe po svim tačkama žalbe imala suprotno mišljenje od ostatka Žalbenog vijeća, te da je bilo po njenom, Ratko Mladić bi bio oslobođen po svim tačkama optužnice.
Ovo nije prvi slučaj da je Nijambe htjela oslobađati srpske ratne zločince.
Sutkinja Nijambe, koja je bila i predsjedavajuća Žalbenog vijeća na suđenju Mladiću, bila je članica Sudskog vijeća koje je osudilo Zdravka Tolimira za genocid u Srebrenici. Međutim, ona je i tada izdvojila mišljenje na 38 stranica, gdje je rat u BiH nazvala “građanskim”, osporavala razmjere zločina u Srebrenici, stepen krivice rukovodstva Republike Srpske te je Tolimira smatrala nevinim.
– Suprotno stavovima većine članova Vijeća, ne slažem se sa stavom da je među pojedincima u snagama bosanskih Srba i rukovodstvom RS-a postojao UZP prisilnog uklanjanja stanovništva, bosanskih muslimana. Ne smatram da je postojao zajednički cilj za takav zločinački poduhvat, nego da je stanovništvo enklava željelo da ode i da je, uz pomoć ARBiH i Ratnog predsjedništva Žepe, postiglo sporazum o evakuaciji ljudi iz razloga ratne nužde. Shodno tome, ne mogu da zaključim da je bilo kakvo ‘prisilno premještanje’ doprinijelo zaključku o genocidu ili udruživanju radi vršenja genocida. Kao što ne mogu da zaključim, na osnovu ukupnih dokaza iz spisa da su muslimanske civile u srebreničkoj i žepskoj enklavi progonile snage bosanskih Srba s traženom posebnom namjerom, napisala je sutkinja Nyambe u izdvojenom mišljenju.