Ratomir Antonović primjećuje da dječak, iako je maloljetan, pokazuje ponašanje odraslih. To potkrijepljuje dječakov popis planiranih meta, kao i detaljan plan izvršenja zločina. Simić objašnjava da će njegov prijedlog pomoći maloljetnicima koji trenutno razmišljaju o kriminalu da odustanu od svojih planova zbog straha od posljedica koje bi ih mogle zadesiti, pod pretpostavkom da imaju savjesti. Simić predlaže da se dobna granica za ovaj prijedlog spusti na šest godina kako djeca ne bi kalkulirala.
Prema riječima odvjetnika Veljka Delibašića, za dječaka bi najbolje bilo da se trajno smjesti u psihijatrijsku ustanovu. Nadalje, smatra da javnost mora biti obaviještena što to podrazumijeva. Delibašić tu ustanovu opisuje kao “psihijatrijsku ustanovu zatvorenog tipa”, koju obično zovu “ludnica”. Tvrdi da je u najboljem interesu svih uključenih strana da dječak ostane u ustanovi, ali priznaje da, na temelju važećih zakona, to možda nije moguće osim ako se dječak smatra mentalno bolesnim. Odvjetnik predlaže da je dijagnoza duševne bolesti potrebna kako bi se opravdao nastavak boravka dječaka u ustanovi, te da samo medicinski stručnjaci mogu donijeti tu odluku.