– Operacija prevrata je precizno i do detalja isplanirana; akteri regrutovani, istrenirani i angažovani; žrtva markirana za odstrel. Kristijan Šmit je upoznat sa svim detaljima
Ljutnje, osporavanja, protesti i nemirenje sa rezultatima opšta su mesta bez kojih ne prolaze ni mnogo beznačajni izbori od ovih održanih u RS 1. oktobra. Zbog čega onda nezadovostvo iskazano na Trgu Krajina privlači toliku pažnju, naglašavam, više strane nego domaće javnosti?
Gostujući kod Senada Hadžifejzovića, na Fejs TV u Sarajevu, putopisac i nelegalni upravnik koncentracionog logora „Bosna i Hercegovina“, Kristijan Šmit konačno je obavjestio javnost da rezultati izbora u Republici Srpskoj nisu poznati te da je sa tom činjenicom upoznao i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.
Podaci Izborne komisije BiH neformalno i sa tog mjesta proglašeni su nevjerodostojnim, ili, tačnije neprihvatljivim.
Prema zvaničnim podacima Izborne komisije, u Republici Srpskoj pobjedio je Dodikov SNSD sa osvojenih 240.000 glasova; Dodik je za predsjednika Republike Srpske osvojio 300.000 glasova time i pobjedio, a sa 320 hiljada glasova izbor Željke Cvijanović bio je neupitan.
Osporaviti očiglednu pobjedu čini se da je zaludan posao, ali to mišljenje ne dijele strani supervizori i njihovi krojači obojenih revolucija, posebno u okolnostima kada riječima Šmita, mali Putin (misli na Dodika) drsko osujećuje sve planove Zapada na parčetu zemlje koje u svjetskoj geopolitičkoj utakmici nema tako mali ulog kako bi se moglo učiniti na prvi pogled.
Zato je aktivnost britansko-američkih ljudi sa polja tajne diplomatije prešla u sferu javnog angažmana.
Možemo ih vidjeti u komunikaciji sa mladima ljudima koji se strastveno zalažu za „ukidanje blokada u Bosni i Hercegovini“. Malo njih zna da te blokade jesu jedina odbrana RS u situacijama kada Sarajevo, Ustavni sud i visoki predstavnik, proglase ustavne promjene, zakone ili odluke o oduzimanju nadležnosti i imovine Republici Srpskoj.
Za blokade se ne zalaže ni „pokradeni anglo-američki“ kandidat, Jelena Trivić već daje čvrste garancije da će sve odluke iz OHR-a i Sarajeva pozdraviti i provoditi.
Da li je ovde riječ o političkom ili pak obavještajnom projektu stranih službi i koji detalji ovo pitanje čine sasvim umjesnim?
Jelena Trivić od američke vlade dobila je 19.500.000 maraka odnosno 10 miliona dolara nakon što je transakcija odobrena 11. jula 2022. dogovorom postignutim na sastanku Gabrijela Eskobara i Metjua Palmera sa Jelenom Trivić i Mladenom Ivanićem. Odluku o isplati potpisala je Karen Donfrid. Novac je, na aerodromu Butmir u Sarajevu, Jeleninom timu uručio general američke vojske Nouls.
Još jedan dokument ovih dana, procurio iz Amerike, nudi objašnjenje – kada, kako i zašto je uspostavljena „saradnja“ SAD i Jelene Trivić.
Riječ je o Operativnom izvještaju NSA – „Nacionalne Bezbjednosne Agencije“ SAD, njene uprave „Centralne Službe Bezbjednosti“, protokolisanom pod rednim brojem, USA CTV F136-D55-5A u knjizi operativnih izvještaja.
Šta stoji u ovom dokumentu zavedenom po oznakom ne visokog nivoa tajnosti – CID 818956?
Sa najvećom Američkom obavještajno-bezbjednosnom agencijom NSA, Jelena Trivić je uspostavila kontakt 2011. na Bečkoj međunarodnoj konferenciji: „Strategija EU i Dunavski region; perspektiva i budućnost“.
Bilješka: amicioznost i pogledi koji nisu u koliziji sa NSA. U dokumentu NSA se konstatuje: „Mogla bi se efikasno iskoristiti u tranziciji Vlade Republike Srpske po pitanju tekućih problema koje ista stvara organima BiH. Jelena je spremna na angažovanje, prihvata izazove, svjesna je rizika preuzimanja vlasti te je tokom narednih kontakata, upućena u metode, protokol i operativno sprovođenje finansijske podrške Vlade SAD i Britanije“.
U izvještaju NSA koji potpisuje Džordž Dejvis, pomoćnik direktora za politiku i evidenciju, Centralne Službe Bezbjednosti, u NSA, piše i ovo: „Zbog lošeg rejtinga PDP, stranke kojoj pripada, traži učešće u retorici vladajućeg SNSD-a uz eksplicitnu potvrdu da neće razočarati tihu podršku diplomatije SAD“.
Da li ovi izvještaji najbolje ilustruju suštinu onoga što opozicija naziva svojim pravom na istinu, te da li je to pravo u stvari rukovođena operacija sa ciljem stvaranja uslova za zapadni intervencionizam?
Prostor za specijalne operacije je otvoren. Nalozi koji stižu iz Vašingtona i Londona, ma kako ih obrađivala srpska medijska scena, nisu ništa drugo nego direktive za faktičko rušenje statusa, institucija i nosilaca najvažnijih državnih ovlaštenja i odgovornosti Republike Srpske.
Infrastruktura prevrata u Banjaluci, po ugledu na Kijevski Majdan 2014. je postavljena i tu nema prostora za sumnju.
Operacija je precizno i do detalja isplanirana; akteri regrutovani, istrenirani i angažovani; žrtva markirana za odstrjel.
Kristijan Šmit sve to zna. Zato paživo bira momenat i izjavljuje „Uskoro ću uraditi nešto u vezi s državnom imovinom, odnosit će se na RS“.
I ne staje na tome, već užurbano obavješatava javnost da je o teritorijalnom integritetu razgovarao i sa predsjednikom Srbije, dodajući, kao otrovnu žaoku: „Vučić ima potpuno drugačije mišljenje od Dodika. Dodik i Putin slično razmišljaju”.
Zakulisna igra i mešetarnje u kojem lažni visoki predstavnik računa na siguran dobitak.
Poslije Trampa, čak i on zna da nije istina u broju glasova nego neiscrpnim načinima osporavanja.