Strašna ispovijest pacijenta: Ubijali su ljude u novopazarskoj bolnici kao u ratu, pobjegao sam u pidžami, a sa mnom još 21 pacijent, bili smo na spisku da nas ubiju
Januar 24, 2021
Strašna ispovijest čovjeka sa Pešteri: ,, Imao sam simptome korone i otišao sam da se pregledam u Domu zdravlja u Tutinu, bio je mjesec jun 2020 godine, tamo je test pokazao da sam pozitivan, Rekli su mi da moram na odeljenje u novopazarsku bolnicu i dali mi uput za stacionarno liječenje u kovid bolnici u Pazaru.
Kada sam ušao na odeljenje, odmah su mi uzeli mobilni telefon i dali mom sinu, rekli su da me niko ne može kontaktirati dok sam na odeljenju, jedino preko ljekarskog osoblja bolnice, mogu dobijati informacije.
Doživeo sam strašan prizor, dok sam ulazio u bolnici, pacijenti su ležali po hodnicima, neki su jaukali, neki plakali a neki su bili mrtvi.
Sada nema nazad, moram na odeljenje, kamo sreće da ostadoh kod kuće pa da na miru umrem, buncam sam sa sobom.
Uveli su me u jednu sobu, tamo je bilo sve puno, donijeli su jedan sunđer i legao sam na tom sunđeru na podu. Kasnije su donoijeli infuzije i uključili mi.
Tako sam boravio puna tri dana. Gledao sam zdrave ljude kako im uključuju kiseonik a kada bi ugasili svjetlo, ušo bi neko od medicinskih radnika i isključio iz štekera aparate, kada bi im isključili aparate, samo bi se začuo jak glas i pacijenti bi bili mrtvi.
Sjećam se jedne večeri, ubili su 24 pacijenta. Imalo je ukupno 13 respiratora i ne znam koliko boca sa kiseonikom. Tada su isključili struju i svi pacijenti koji su bili na respiratorima i kojima je bio uključen kiseonik, umrli su te noći. Brojao sam mrtve i tačno je bilo 24.pacijenta koje su ubili.
EVO KAKAV JE BIO NJIHOV PLAN:
Prvo su pacijente smještali na odeljenja, dva dana bi im davali infuzije, treći dan bi stavljali na respiratore ili im uključivali kiseonik , a zatim bi im isključivali aparate iz štekera i pacijenti bi umirali za par minuta.
Kasnije su napravili dogovor sa bolnicama u Nišu,Kragujevcu i Beogradu, pa su pacijente terali u te bolnice i nikada se nijedan nije vratio živ. najvjerovatnije su im prodavali organe.
Jedan pacijent je imao mačugu pored sebe i pretio je ljekarima i medicinskim radnicima, da ako priđu da mu isključe aparat iz štekera, udariće ih. Tako je jednu malu sestricu udario mačugom po glavi i više nijesu smjeli prići kod štekera, gdje je bio uključen aparat.
Kada sam video mojim očima da ubijaju pacijente, odlučio sam da pobegnem. Jedna mala sestrica mi je rekla, sada ste vi deda na redu da budete na respiratoru. Tada je izašla iz sobe jer joj je zazvonio telefon , ja sam skočio iz postelje i rekao, bježimo, hoće i nas da ubiju kao ove do sada. Tada su sa mnom krenuli još 21 pacijent.
Neko je uzeo taksi da ga odvede kući, neko je molio prolaznike na ulici da mu posudi telefon kako bi zvao ukućane da dođu po njih.
Tako smo svi koji smo pobjegli preživjeli. Pacijenti koji su tada ostali u bolnici, ubijeni su .
Plan je bio napravljen, da se pacijent navodno ,,liječi,, dva do tri dana a zatim da se ubije. One skafandere što nose medicinski radnici i ljekari, to je zbog toga da ih ne bi prepoznali. Ko zna koga su dovodili da ubija pacijente, možda uopšte nije bilo osoblje iz Pazara. Kada ga ne vidiš u skafandere namaskirani, kako možemo znati ko je i odakle je. Samo dok sam ja bio na odeljenju, ubijeno je preko 50 pacijenta, sve sam ih brojao lično, a možda i više. Kada bih hteo da odem do kupatila,prelazio sam preko mrtvaca,kao preko panjeva i tako bi ih brojao. Pacijente bi ubijali većinom noću.
Preporučujem svima koji imaju simptome gripa da ne idu u bolnicu i da se liječe kod svoje kuće, jer ko ode u bolnicu, taj se živ ne vraća. Ovo je samo jedan dio priče od onoga što sam preživjeo i video,,.
Priča kroz suze potrešeni deda sa Pešteri.
Pester Press