Veliki broj roditelja u Podgorici, ali i u drugim gradovima Crne Gore, je odbio vakcinisanje svoje djece, zbog čega su Domovi zdravlja podnijeli prekršajne prijave, koje će rezultirati prekršajnim postupcima i novčanim kažnjavanjem. Imaju li pravo roditelji da odlučuju o ovome, bez medicinskog znanja, a posebno u eri interneta, kada na osnovu neprovjerenih tvrdnji mogu da donesu zaključak?
Balkanske zemlje, u procesu pristupanja EU, teže usvajanju evropskih demokratskih principa u svim oblastima. Međutim, po pitanju ljudskih prava na slobodan izbor, umesto da se ugledamo na zapadne EU zemlje, gde su vakcine samo preporučene ali ne i obavezne, mi se vraćamo u mračni srednji vek, uvođenjem prisilnih mera, koje su više primerene gulazima i konc logorima. Pritom smo svedoci sve većeg broja bolesti koje nastupaju posle vakcinacije, uključujući iznenadnu smrt, autizam, leukemiju, dijabetes tip 1, meningitis, encefalitis, autoimune bolesti i mnoge druge. Te bolesti se po pravilu ne registruju, iako su u samom uputstvu vakcina navedene kao neželjene reakcije.
U medicini važi pravilo, da i najmanja sumnja, mora biti interpretirana kao problem, sve dok se ne dokaže suprotno, što se u slučaju vakcina ne poštuje.
O tome da vakcinacija nije bezazlena medicinska mera govore i sledeći primeri:
-U “Farmakoterapijskom protokolu u primarnoj zdravstvenoj zaštiti", koji je objavilo Ministarstvo zdravlja Srbije i RFZO, 2014-e godine, na strani 429, kao jedna od mogućih postvakcinalnih reakcija, naveden je i autizam.
-U Americi postoji specijalni federalni sud koji se bavi samo kompenzacijom oštećenja nastalih od vakcinacije. http://www.uscfc.uscourts.gov/vaccine-programoffice-special-masters
Taj sud je do 1 januara 2017 isplatio 3,56 milijardi $ odšteta. U isto vreme, dok se kod nas prisilno vakciniše pod pretnjom novčanih i zatvorskih kazni, kao i oduzimanjem dece, ne priznaje se povezanost bolesti sa vakcinama, a o obeštećenjima nema ni govora.
-U Velikoj Britaniji je deci oštećenoj vakcinom protiv svinjskog gripa 2009/2010, isplaćeno 60 milona UK funti. Svetska zdravstvena organizacija je tada proglasila lažnu epidemiju, vlade sveta su kupile ogromne doze skupih vakcina koje su, većinom neupotrebljene, uništavane skupim postupcima na teret građana i bez ičije odgovornosti. Poverenje u zdravstveni sistem je tada definitivno izgubljeno.
Kako je moguće da medicinsko sredstvo sa ovakvim katastrofalnim nus pojavama, sme biti obavezno zakonom? To je opasan presedan gde se država postavlja kao vlasnik naših tela, tela naše dece, i ima pravo da naredi da moramo biti ubrizgani bilo kojom supstancom. U isto vreme, ta ista država nikada ne navodi niti upozorava, šta se nalazi u tim vakcinama. Po navodima samih proizvođača vakcina, u njima se nalaze neurotoksini i kancerogeni kao što su: živa, aluminijum, formaldehid, glifosat, MNG, polisorbat 80, antibiotici, ćelije abortiranih fetusa, genetski materijal životinja, a ranije i virus raka SV40 iz ćelija bubrega majmuna, koji je nađen u polio vakcini ubrizganoj u milione ljudi. Sve se to ubrizgava iglom, tek rođenom detetu. 2002-e godine je naučni časopis Lancet - British Medical Journal objavio, da se sumnja da je najverovatniji uzrok više od polovine obolelih od non-Hodgkin limfoma, izazvan upravo virusom SV40.
Tako se prisilno eksperimentisalo na ljudima u konc logorima pa su posle drugog svetskog rata, ninberškim kodeksom, zabranjene prisilne medicinske procedure bez informisanog pristanka.
Pominjete medicinsko znanje roditelja, međutim, šokantno je da o vakcinama lekari ne uče mnogo na osnovnim studijama medicine. Većina lekara ne zna da se u vakcinama nalaze živa i druge neurotoksične i kancerogene hemikalije. Doktori ne uče o sastavu ili neželjenim dejstvima vakcina, dobiju raspored vakcinacije i rečeno im je da moraju da ga se pridržavaju. Doktor je sveden na distributera.
Da li je moguće da svaki proizvođač električnih uređaja ili automobila, daje garanciju na svoje proizvode a da se proizvođači i država odriču odgovornosti za posledice vakcina, kojima prisilno vakcinišu našu decu? Šta je bitnije, ispravnost uređaja, koga možete zameniti i kupiti drugi, ili neprocenjivo zdravlje naše dece?
Vrlo često čitamo u novinama o proizvođačima automobila koji ih povlače zbog tehničkih grešaka. Sa druge strane, taj princip se ne primenjuje na vakcinama, uprkos brojnim neželjenim dejstvima vakcina.
Suludo je prihvatiti brisanje odgovornosti proizvođača za životno bitne stvari, protiv je interesa građana i same države, koja će eventualno morati da snosi odgovornost za negativna dejstva vakcina koje prisilno nameće.
Da je zdravstveni sistem ozbiljno bolestan, vrlo je jasno i iz jednog od najužasnijih primera nestalih beba koje su prijavljivane kao umrle a završavale u ko zna čijim rukama. Do danas, ti mnogobrojni slučajevi nisu razjašnjeni a pravda za nesrećne roditelje i kazna za izvršioce ovih monstruoznih dela ne samo da nije zadovoljena, već ti kriminalci i dalje nekažnjeno “rade” u zdravstvu. Očigledan je uticaj sličnih struktura i u prisilnom uvođenju novih drakonskih zakona, koje su sve nas, još za života, pretvorile u donore organa. Da li ćemo verovati u iskrene namere sistema koji je nekažnjeno trgovao našom decom?
Po navodima Tabloida http://www.magazin-tabloid.com/casopis/?id=06&br=280&cl=18 , Republički fond zdravstvenog osiguranja – RFZO, isplaćuje mesečne naknade novinarima i medijima. Navedeni mediji šire neistine i paniku o nepostojećim epidemijama, napadaju lažima pristalice neobavezne vakcinacije i drže ljude u mraku, pokušavajući da održe u životu ovaj bolestan sistem obmane u zdravstvu. Lično sam bila izložena velikoj medijskoj hajci lažima, u kojoj su učestvovali i neki od novinara koje je Tabloid naveo. Nazivana sam i nadrilekarom, a moji demanti sa priloženom diplomom doktora medicine nisu objavljivani, uprkos zakonskoj obavezi medija.
Stalno se uvode nove vakcine u kalendar vakcinacije, pitanje je samo vremena kada će se uvesti obavezne vakcine i druge prisilne medicinske mere i za odrasle.
Izgleda da je u tranziciji, Hipokratova zakletva odumrla i zamenjena zakonom profita, a od zdravog čoveka nema profita.
Dobrodošli u Orvelovu 1984-u.
Godinama ste javni protivnik vakcinisanja djece. S obzirom da ste svakodnevno u kontaktu sa roditeljima koji Vam se obraćaju povodom ovog pitanja, da li i dalje stojite čvrsto pri stavu da MMR vakcina ugrožava zdravlje djece? Govorimo li o njenoj štetnosti u odnosu na sve, ili na komplikacije koji se mogu javiti kod malog procenta djece?
Pobornik sam neobavezne vakcinacije. Do takvog stava sam došla čitajući brojnu literaturu eminentnih svetskih stručnjaka o neželjenim posledicama vakcinacije i nažalost, susrećući se sa brojnim roditeljima dece oštećene vakcinama.
Da vakcine nisu bezbedne i efikasne, govore i pišu brojni lekari širom sveta.
Vodeći svetski pedijatar i neurohirurg, prof. dr Rusell Blaylock, tvrdi da ne samo MMR, već i sve ostale vakcine, izazivaju upalu mozga. (https://www.youtube.com/watch?v=Mr20zdyd57A&feature=share).
Prof. dr Petar Ivanovski, je na svetskom kongresu pedijatara u Oslu, izjavio da DTP vakcina izaziva leukemiju.
Prof. dr Branimir Nestorović dovodi u sumnju bezbednost MMR vakcine i navodi da je njegovo dete obolelo od autizma, posle primanja te vakcine.
Spisak lekara i naučnika koji su pisali i pišu knjige o neželjenim efektima vakcinacije je dug: Dr Mayer Eisenstein, Prof.dr Vjera Vladimirovna Gorodilova, dr Andrew Moulden, dr Gerhard Buchwald, dr Boyd Haley, dr Toni Bark,
dr Johan Loibner, dr Archie Kalokerinos, dr Viera Sheibner, dr Galina Borisovna Kirilličeva, Prof. dr Galina Vjačeslavovna Kozlovskaja, dr Robert J. Rowen, Prof. dr Larisa Grigorevna Kuzmenko, dr Robert Mendelsohn, dr Galina Čevronskaja, dr Tetyana Obukhanych, dr Sherry Tempenny, dr Suzzane Humphries i mnogi drugi.
Sa druge strane, dr Poul Thorsen, autor 21 od 24 studija, koje tvrde da su vakcine bezbedne i ne izazivaju autizam, i na osnovu kojih CDC (centar za kontrolu bolesti Amerike) preporučuje vakcine, se nalazi na važećoj FBI poternici i osuđen je na 260 godina zatvora zbog prevara. I takvim ljudima mi treba da verujemo da su vakcine bezbedne?
Kako je moguće da se glifosat, (koji je Svetska zdravstvena organizacija proglasila za kancerogen), živa-timerosal, (koja je jedan od najpotentnijih otrova na zemlji), aluminijum (neurotoksin), nalaze u vakcinama u bilo kojoj količini? Da i ne govorimo o tome što se u nekim vakcinama aluminijum i živa nalaze i do 10 puta većoj količini od dozvoljene!
U uputstvu vakcina piše da nisu testirane na kancerogenost i mutagenost, odnosno, ne zna se da li menjaju naš DNK. Takođe piše da nisu bezbedne za trudnice a ipak se preporučuju trudnicama. Interesantno je da se preporučuju i “starijima od 65 godina”. Zašto ne starijim osobama, već baš 65 godina, što je uglavnom granica za odlazak u penziju? Moja svekrva je izašavši u penziju, primila vakcinu protiv gripa, posle čega je nažalost, ubrzo preminula. Klasična medicina je bila bespomoćna. Taj nemili događaj me je i naveo na istraživanja obimne medicinske literature u pokušaju da joj pomognem.
Kolektivni imunitet je mit. U uputstvu vakcina piše da je dejstvo ograničeno na 2 do maksimalno 10 godina, dok revakcine, najviše do 2 godine. To bi značilo da je više od 50% odrasle populacije bez zaštite, a uprkos tome, do epidemija ne dolazi. O kakvom kolektivnom imunitetu govorimo?
Sa druge strane, kada preležimo dečije bolesti stičemo trajni imunitet.
Ukoliko su vakcinisana deca zaštićena od dečijih bolesti, kako bi im neko ko nije vakcinisan mogao naštetiti?
Zarazne bolesti su iskorenjene još pre uvođenja vakcina, zahvaljujući boljim uslovima života, ishrani, higijeni i čistoj vodi za piće, što jasno pokazuju podaci zvaničnih institucija.
Suočeni sa velikim pritiscima, roditelji su počeli da se udružuju i traže pravdu za svoju decu preko udruženja za neobaveznu vakcinaciju i evropskih sudova, zahtevajući osnovna ljudska prava, koja kod nas nisu dostupna.
Šta je i postoji li alternativa vakcini? Ako se deca ne vakcinišu, mogu li prirodnim načinom života da odole bolestima? Može li naš imunitet samostalno da se izbori sa sve većim izvorima zagađenja?
Kada govorimo o vakcinaciji, klasična medicina se fokusira na samo jedan aspekt imunog sistema a to je produkcija antitela, koja se stvaraju posle ubrizgavanja vakcina. Međutim, imuni sistem je kompleksan skup mehanizama zaštite od bolesti i visoki titar antitela ne znači zaštitu. Postoje bolesti sa visokim titrom antitela, gde čovek ipak oboli. Pojava antitela u krvi posle ubrizgavanja vakcine, nema nikakve veze sa prirodnim imunim odgovorom, kada je aktiviran i ćelijski imuni sistem u sluzokoži digestivnog i respiratornog trakta.
Prilikom vakcinacije, ćelijski imuni sistem ostaje potpuno pasivan, pa virusi i ostali sadržaj vakcina, bez prirodnog i kompletnog imunog odgovora, mogu teško oštetiti organizam za ceo život.
Vakcinacija i imunizacija nisu isti pojmovi.
Vakcinacijom se na veštački način ubrizgavaju laboratorijski virusi, dok je prirodna imunizacija imuni odgovor na prirodne mikrobe, koji ulaze na prirodan način. Jedno nema veze s drugim. Pravi imuni odgovor nastaje kada neki mikrob ili bilo koja supstanca uđe u telo kroz disajni ili digestivni trakt, uši ili oči - što je prirodan put kojim unutrašnji organi dolaze u dodir sa spoljašnjom sredinom i gde odbrambena vojska prepoznaje strana tela i eliminiše ih.
Zamislimo šta se u organizmu događa kada se ovaj prirodni put zaobiđe!
Naš imuni sistem je dizajniran da se izbori sa zagadjenjima, zato ćemo primetiti da su nevakcinisana deca retko bolesna, dok sa druge strane, vakcinisana deca često obolevaju. Očigledno je da je njihov imunitet oštećen vakcinacijom.
Dečije bolesti su prirodne i oni koji ih prebole imaju bolje psihičko i fizičko zdravlje. Lekari su ranije preporučivali da zdrava deca borave sa decom obolelom od neke dečije bolesti, da bi je ranije preležala i zadobila doživotan prirodan imunitet.
Posle preležanih dečijih bolesti deca brže rastu, vitalnija su i inteligentnija, jer su tela oslobodjena toksina a imuni sistem snažniji.
Veoma je važno podići imunitet zdravom ishranom, sirovim voćem i povrćem, izlaganjem suncu, fizičkim aktivnostima na svežem vazduhu pa će nam svaka „bolest” biti tek blaga nelagodnost.
Da li lekari u bolnicama imaju holistički pristup medicini odnosno pacijentu, i da li je moguće izliječenje bez takvog pristupa, gdje se telo sagledava kao cjelina, a simptomi samo kao posljedica?
Proces industrijalizacije je nažalost obuhvatio i medicinu.
Rokfeler i Karnegi grupa, su pre više od 100 godina, odlučili da reformišu medicinsko obrazovanje u Americi, koje se zatim proširilo i na ostatak sveta.
Pre te reforme, medicinske škole su bile veoma različite od ovih danas, bilo je homeopatskih, naturopatskih i herbalnih škola, dok se posle toga, većina holističkih škola zatvarala a lečenje svelo samo na distribuciju sintetičkih, patentiranih lekova, koji uglavnom maskiraju simptom jedne bolesti, izazivajući pritom druge “neželjene posledice”, koje pak zahtevaju nove “lekove”. U isto vreme, bolest se unutar tela još uvek razvija i jednog dana opet manifestuje u još gorem obliku. Na taj način, prodaja je stalno u porastu a doktori se praktično svode samo na distributere.
Pogubni rezulatati ovakvih pristupa su evidentni. Medicina nikada nije bila naprednija i profitabilnija i umesto da rezultira zdravljem, broj obolelih je u stalnom porastu, što je paradoks o kome treba dobro razmisliti.
Od zdravog čoveka nema profita.
Prirodni lekovi su bezbedniji, efikasniji i dostupniji, međutim, doktori često i ne znaju o prirodnim metodama lečenja jer im se na predavanjima, zračenje i hemoterapija prezentuju kao jedini lek za rak a sponzori tih predavanja su upravo proizvođači tih hemoterapijskih “lekova”.
Sa druge strane, dokazano i uspešno lečenje raka primenom ulja od kanabisa se još uvek zabranjuje u mnogim zemljama.
Današnja medicina je postala monopolistička industrija koja donosi ogroman profit na opstajanju postojećih i lansiranju novih bolesti i koja vodi propagandni rat protiv svega što nosi progres u lečenju.
Dok sam radila kao lekar u Kuvajtu, primetila sam da pacijenti kojima prepišem neki lek dolaze za nekoliko nedelja sa drugim simptomima, onim koji su bili navedeni kao negativno dejstvo tog leka. Kada bi dobili lek za te nove simptome, vraćali su se sa trećim simptomima – koji su bili posledica tog drugog leka. Što su više lekova koristili, bili su sve bolesniji. Zapitala sam se, da li je način lečenja koji mi lekari primenjujemo zaista ispravan i jedini? Da li je negde na tom putu medicina zastranila i da li, umesto da lečimo, nanosimo jos veću štetu bolesnim ljudima?
Jedan od prvih slučajeva samoizlečenja kojima sam svedočila je bio naš komšija u Saudijskoj Arabiji, Renald Trembley, koji je rak prostate izlečio sirovom hranom, fizičkim aktivnostima i sunčanjem, za 3 meseca.
Kada sam na sledećem intervjuu za posao lekara u Saudijskoj Arabiji prezentovala ovaj slučaj i naglasila da preferiram prirodne metode lečenja, odgovor je bio da je zvanični i jedini metod lečenja u bolnici, prepisivanje lekova. Na to nisam pristala, i to je bio moj posljednji intervju.
Osetila sam odgovornost da saznanja o prirodnim načinama samoizlečenja treba podeliti sa drugima i krenula sa besplatnim predavanjima o samoizlečenju zdravom ishranom i zdravim načinom života. Od tada sam održala preko 300 predavanja, radio i TV gostovanja u 13 zemalja sveta, u čemu mi porodica pomaže. Na mom fejsbuk profilu “Sladjana Velkov”, se mogu naći moji saveti za samoizlečenje kao i brojni primeri izlečenja ljudi koji su sledili te savete.
Šta je rak? Da li su sve bolesti od raka do gripa psihosomatske?
Da bi smo rešili neki problem, moramo znati šta je njegov uzrok.
Ono što klasična medicina naziva bolešću, je odgovor tela na toksičnu hranu, vodu, vazduh i neprirodan način života. Kada dođe do zasićenja toksinima, telo će aktivirati bezbedonosne mehanizme kao što su tečna stolica, kašalj, povraćanje, znojenje, da bi izbacilo višak otrova iz tela. Temperatura raste, pri čemu se mobilišu bela krvna zrnca kako bi eliminisala mikrobe i toksine.
Ukoliko sprečimo ova čišćenja, što klasična medicina radi, toksini se vraćaju u telo i dolazi do prezasićenja organizma toksičnim materijama, pa će početi da ih skladišti u vidu tumora.
Toksini bivaju duboko inkorporirani u ćeliju, tako da sam DNK ćelije biva ugrožen a intoksicirane maligne ćelije počinju da se umnožavaju bez kontrole, kako bi preživele.
Klasičan način lečenja raka, hemoterapijom, zračenjem i operacijama, neće rešiti problem, jer je osnovni uzrok intoksikacija i pad imuniteta i može se rešiti samo detoksikacijom i jačanjem imuniteta.
Operacija je nekada neophodna ali samo kao dodatak osnovnoj terapiji detoksikacije.
Pritom je vrlo bitno da limfni čvorovi ne budu odstranjeni, jer limfni čvorovi filtriraju rak, zadržavaju kancerozne ćelije da se ne bi rasejale. Izvaditi uvećan limfni čvor, znači odstraniti filter. Problem se rešava čišćenjem filtera a ne odstranjivanjem.
Još uvek se primenjuju neefektivne, skupe i pogubne, patentirane metode hemoterapije i zračenja. Po statistikama, vrlo mali broj ljudi tretiran na taj način, preživi. Hemoterapija, koja sadrži potentne toksine, uništava imuni sistem, izaziva sekundarni rak, čini postojeći rak još agresivnijim i izaziva doživotna oštećenja tela. Ubija ne samo ćelije raka, već uništava i imuni sistem, tako da izlečenje postaje gotovo nemoguće.
Svedoci smo sve većeg broja malignih bolesti. Međutim, veliko je pitanje koliko su te dijagnoze tačne. Uvek je dobro proveriti rezultate na više mesta. Nažalost, razni interesi su u igri. Na primer, dr Farid Fata u Mičigenu je optužen na 45 godine zatvora, jer je godinama prepisivao hemoterapiju pacijentima kojima nije bila potrebna, mnogi od njih nisu imali rak i mnogi su umrli od hemoterapije.
Stres je takodje bitan faktor u razvoju bolesti. Kada smo u stresu, negativni hormoni zakiseljuju organizam što dovodi do poremećaja funkcije mnogih organa.
Treba pomenuti i nocebo efekat (suprotno od placeba) što je moć autoriteta da utiče na verovanje pacijenata da će umreti ili živeti. Pacijenti počinju da umiru onog trenutka kada im doktor kaže koliko im je još života ostalo, doktor moze lošim prognozama i negativnim stavom da izazove ogroman strah kod pacijenta.
Kada nekome kažemo da ima rak, već posle nekoliko sati će ćelije imunog sistema prestati sa radom, jer su upornim i dugogodišnjim ponavljanjem da je rak smrtonosna i neizlečiva bolest, ljudi programirani da umiru. Dok smo u stresu i u programu smrti, ćelija zatvara svoju membranu i ne prima hranljive materije, niti otpušta toksine, pa tako ćelija za ćelijom izumiru.
Veoma je bitan pozitivan mentalni stav. Treba se deprogramirati, izbegavati negativnosti i medije koji su po pravilu uznemirujući (jer se dobra vest ne prodaje), i koncentrisati se na izlečenje, biti fizički aktivan, slušati umirujuću muziku, govoriti o pozitivnim temama, oprostiti sebi i drugima i osloboditi se. Trebamo se fokusirati na ono što želimo a ne na ono što ne želimo. Ne treba ponavljati “imam ovu ili onu bolest” jer se time etiketiramo i zadržavamo bolest. Pozitivan stav je veoma važan faktor izlečenja a najlakše se postiže iskrenim osmehom.
Imuni sistem je taj koji se bori sa rakom. Međutim, hemo i radio terapija uništavaju upravo imuni sistem.
Imuni sistem se jača sirovom biljnom hranom, kretanjem, čistim vazduhom i vodom, sunčanjem, pravilnim ritmom spavanja i eliminacijom stresa.
Sirova biljna hrana se digestira sopstvenim enzimima. Kuvanjem se enzimi uništavaju, pa telo za digestiju krade metaboličke enzime iz ćelija. Tako ćelije ostaju bez enzima, koji su njeno gorivo, i ne mogu efikasno obavljati svoju funkciju. Proces čišćenja tela postaje otežan, organizam se prezasićuje toksinima i bolest napreduje.
Boravak u prirodi je veoma važan, čist vazduh ispunjava ćelije kiseonikom i ubrzava izlečenje. Sunčevi UV zraci ubijaju viruse, bakterije, gljivice i maligne ćelije, i transformišu holesterol u vitamin D, koji je snažan antikancerogen.
Da li je genetski modifikovana hrana naša budućnost ili samo posljedica pohlepnog čovječanstva, koje vrši neravnomjernu podelu dobara?
GMO nije hibrid koji nastaje mešanjem biljaka istog vida, već nastaje dodavanjem gena životinja u biljni genom. Mešaju se geni žaba, bubašvaba, bakterija, ljudi, sa biljkama, da bi bile izdržljivije na pesticide i primamljivije za oko. Gen riba severnih mora se ugrađuje u paradajz da bi mogao da raste na hladnom. Primere paradajza koji miriše na ribu, već imamo na našim prostorima.
Novi GMO protein koji nastaje prilikom mešanja gena, je potpuno nov ljudskoj ishrani, pa ga zato naš organizam prepoznaje kao strano telo i reaguje stvaranjem antitela što je uvod u autoimune bolesti.
Proizvođači GMO-a insistiraju da se njihovi proizvodi ne obeležavaju. Zar bi to zahtevali da je GMO hrana potpuno zdrava i sigurna?
Veliki broj naučnika u svetu je sprovelo obimna istraživanja, a rezultati su više nego šokantni.
Nemački naučnici su pronašli fragmente genetski modifikovanog DNK, u mozgu novorođenih beba miševa koji su bili hranjeni GMO hranom.
Profesor Arpad Pustaj, na institutu Rovet u Škotskoj 1999-e godine, zaključuje u svojoj opsežnoj studiji da su sve životinje hranjene GMO hranom, obolele od autoimunih i drugih bolesti.
Studija profesora Alekseja Surova, člana ruske akademije nauka i nacionalnog saveza za genetsku sigurnost, 2010-e godine, pokazuje da su miševi hranjeni GMO hranom, u trećoj generaciji bili sterilni.
Da li shvatamo o kakvoj ozbiljnoj opasnosti se ovde radi?
Rezultati studija profesora molekularne biologije Žila Erika Seralinija, na univerzitetu Kaen u Francuskoj, 2012 godine, objavljeni u “Food and Chemical Toxicology” su zastrašujući. Experimentalni miševi su imali vidljiva oštećenja unutrašnjih organa, izražene karcinome, alergije i mnoge druge bolesti. Smrtnost je bila povećana 5 puta u odnosu na miševe koji su hranjeni normalno.
Kineski naučnici su 2011-e godine na Nanjing University, u in vivo studiji, pronašli da miRNA prolazi kroz zid creva i vezuje se za receptore na krvnim ćelijama i organima ljudi koji su jeli taj pirinač, što kontaminira ljudski genom. Proizvodjači tvrde da GMO ne može da prođe kroz crevnu barijeru, što ova studija osporava.
Jedući GMO, postajemo sve manje ljudi, sve manje prirodni i sve više veštački.
Proizvođače zanima samo da dobiju što veći i na oko lepši plod, koji će lakše prodati. Zato se u GMO biljku ubacuje BT-toksin koji funkcioniše kao insekticid i razara digestivni trakt insekata. Pritom, zanemaruju da i mi imamo digestivni trakt koji će takođe biti oštećen. U poslednje vreme, ima sve vise bolesti koje se manifestuju krvarenjima u digestivnom traktu. Veza izmedju GMO hrane i ovih pojava je očigledna.
Eko sistem je takođe ozbiljno ugrožen. Zašto pčele umiru? Sve više naučnika tvrdi da je glavni uzrok iščezavanja pčela, upravo BT toksin. Pčele oprašuju i ako one izumru, biljke će prestati da rađaju. Uništio bi se ceo eko lanac.
Veliki problem predstavlja i glifosat – herbicid, koji se prska po GM kulturama otpornim na glifosat, uništavajući pritom sve ostale prirodne kulture. Pritom se dozvoljena granica glifosata stalno podiže. 2015-e godine je međunarodna agencija za istraživanje raka (IARS – International Agency for Research on Cancer), klasifikovala glifosat kao kancerogen.
Osim posledica po zdravlje, ekonomske posledice po zemlje koje gaje GMO bi bile nesagledive. Seme ovih biljaka je patentirano i sterilno, pa ne može doneti plod ako ga posadimo sledeće godine. Svake godine bi morali da kupujemo novo seme i to samo od proizvođača koji ga je patentirao. Drugim rečima, potpuna zavisnost ili GMO neokolonijalizam.
Od kada je Argentina dozvolila gajenje GMO, njena ekonomija je doživela kolaps a procenat gladnih se povećao sa 15% na 47%. Šume su posečene zbog širenja GMO polja. Broj spontanih abortusa je dupliran. Voda je zatrovana hemikalijama, životinje umiru. Deca se rađaju bez ruku i nogu, paralisana, rak pustoši zemljom, pojavljuju se čudne bolesti. Autohtone biljke i insekti iščezavaju. Zemlja posle 10 godina postaje sterilna.
Samo u Indiji se zbog GMO dužničkog ropstva, izmedju 2007 i 2010 godine, ubilo preko 200 000 farmera. Poljoprivrednici su kupovali GMO seme na kredit, godina je bila sušna, rod slab, pa su zbog dugova prema GMO korporacijama, jedini izlaz videli u samoubistvu. Posle ovog stravičnog dogadjaja, Indija zabranjuje GMO.
167 zemalja je zabranilo gajenje, uvoz i promet GMO-a.
Uvođenjem GMO-a bi nestala autohtona semena a veliki broj domaćinstava, koja danas žive od poljoprivrede, bi se ugasila.
Suprotno uvreženom mišljenju, GMO kulture ne daju veće prinose od konvencionalnih, prinos je ponekad i značajno manji zbog razvijanja super korova, pojave rezistentnih insekata i osiromašivanja zemljišta. Takodje, nisu otporne na sušu, iako se reklamiraju kao takve.
Glavni argument GMO kompanija je da će GMO iskoreniti glad u svetu. Međutim, problem gladi u svetu nije posledica nedostatka hrane, već neravnomerne raspodele na globalnom nivou, geopolitike i ekonomskih interesa. Ako najsiromašniji nemaju novaca da kupe hranu, povećana proizvodnja im ništa neće značiti. Sadašnja distribucija hrane doprinosi sve većoj koncentraciji moći u bogatim zemljama i osiromašenju već siromašnih zemalja. Posledica toga bi bilo još više gladnih u svetu.
U Americi se već 20 godina proizvodi GMO i glad nije iskorenjena. Naprotiv, u Americi ima sve više gladnih i bolesnih ljudi.
GMO je perfidan oblik kolonizacije, poguban po naše zdravlje, naše države, poljoprivredu i okolinu.
Danas se nalazimo na velikoj prekretnici kada će se odlučiti da li će se čovečanstvo razvijati u slobodi ili u GMO kolonizaciji. Dalja sudbina nas i našeg potomstva je u našim rukama i veoma je važno da budemo informisani i učinimo sve što je u našoj moći da zaustavimo prodor GMO hrane, koja je ozbiljna pretnja ne samo za opstanak ljudi, već i za kompletan eko sistem.
U Crnoj Gori se ne može zamisliti obrok bez mesa, a često i bez mlečnih proizvoda. Vi smatrate drugačije. Može li se biti zdrav i ako na stolu nema mesa, sira, mlijeka...?
Priroda je vrlo egzaktna i na neprirodno ponašanje odgovara opomenom i bolešću.
Prirodno je za divlje životinje da mogu da stignu, ubiju i pojedu svoj plen, možemo li i mi da uradimo isto, bez noževa i kuvanja? Razmislimo o tome, da li je to prirodno za nas?
Naš digestivni sistem je sasvim drugačiji od mesojeda, mi imamo mnogo duža creva, slabiju kiselinu, nismo opremljeni kandžama i oštrim zubima, tako da meso, umesto da se vari, truli u našem stomaku. Produkti tog raspadanja su kiseline koje izazivaju mnogobrojne bolesti. Naši stari su jeli meso uglavnom za praznike i to meso nije bilo zagađeno hormonima, antibioticima, konzervansima...
Čovek je jedino biće na zemlji koje pije mleko posle perioda dojenja i jedino biće koje pije mleko druge vrste. Kada mladunče dobije zube, prelazi na čvrstu biljnu hranu. Kravlje mleko je dizajnirano da tele za godinu dana poraste nekoliko stotina kilograma, dok je bebama potreban drugačiji sastav mleka koji je jedino dostupan u majčinom mleku.
Mleko i sirevi koje su naši stari jeli, se veoma razlikuju od današnjeg pasterizovanog i homogeniozvanog mleka, prepunog hormona, krvi i gnoja (zbog mašinske muže), kao i ostalih supstanci koje izazivaju prerani pubertet i mnoge druge bolesti.
75 % ljudi u svetu danas umire od posledica moždanog udara, infarkta i drugih kardiovaskularnih bolesti, što je posledica suženja i začepljenja krvnih sudova masnim naslagama, uglavnom zbog ishrane životinjskim proizvodima. Klasična medicina od ovoga pravi mitove, tretira ih kao doživotne bolesti i leči “lekovima” koji imaju mnogo štetnih efekata.
O pravom uzroku, koji je veoma jednostavan, se retko govori, zato često srećemo ljude koji imaju i po nekoliko uzastopnih bajpasa, što samo privremeno rešava problem.
Međutim, ishranom bez životinjskih proizvoda, sirovom biljnom hranom, ove bolesti se leče i sprečavaju brzo i jednostavno, nestaju masne naslage iz krvnih sudova, koji postaju ponovo elastični i zdravi.
Kako izgleda vaš dan po pitanju ishrane? Da li imate probleme sa zdravljem, koji su tipične za ljude Vaših godina? Koliko sati spavate dnevno?
Dan započinjem osmehom i vodom, prepodne popijem blendirani napitak od voća ili povrća. Za ručak obično uzmem neki kuvani biljni obrok sa salatom, popodne jedem voće i povrće. Beskvasni hleb sama pripremam od heljdinog i raženog domaćeg brašna. Kiseli kupus je zimi obavezan.
Sirove slatkiše spremam od urmi, koštunjavog i suvog voća, kokosovog ulja i semenki. Voće i povrće kupujem uglavnom od seljaka, domaće.
Često sam u prirodi i na suncu. Ne farbam kosu, koristim prirodnu kozmetiku i sapune.
Ne gledam televiziju i ne čitam štampu, već izabranu literaturu. Spavam uglavnom oko 7 sati.
Nemam nikakve zdravstvene probleme.
Veoma je važno da ponekad zastanemo i razmislimo o svrsi našeg života.
Postavimo prave ljudske vrednosti, mir, dobrotu i dobra dela, ispred materijalnih. Setimo se da je u svemu što radimo, pre svega, najvažnije biti čovek.
Na kraju bih poželela svim vašim čitaocima zdrav i dug život, ispunjen radošću. A ključ za sve to je u nama samima.
Dr Sladjana Velkov