Marija je jedna od konobarica u tom u restoranu i radila je kao i obično kada je za njen sto sjeo čovjek koji će joj promijeniti život. Marija ga je poslužila kao i ostale goste i rekla mu:
“Moje ime je Marija, ako vam nešto treba, samo mi javite”. Beskućnik je primijetio da niko drugi od osoblja ne želi ni da ga pogleda, a kamoli posluži.
Vlasnik restorana je rekao zaposlenima da ako posluže nekoga ko ne može da plati obrok, da će oni morati da plate za njega. Ali to nije spriječilo Mariju.
Nakon što je muškarac završio s jelom, platio je i otišao, ali je ostavio novčanicu od $100 i malu poruku…
Iako je i sama napojnica bila šok, pravo je iznenađenje stajalo u poruci. U poruci je pisalo:
“Draga Marija, imaš moje poštovanje jer vidim da poštuješ sebe… To se vidi u načinu kako pristupaš ljudima, pronašla si ključ sreće, tvoji dobri postupci usmjeravaće tebe i ljude oko tebe”.
Vlasnik restorana se prerušio u beskućnika i otišao u vlastiti restoran kako bi se uvjerio u kvalitet svog osoblja i restorana.
Marija nije imala pojma o kome se radi, ali nije joj bilo ni stalo. Nije imala predrasude. Brinula se samo da on, kao i ostali gosti, ima sve što mu je potrebno.
Njena radna etika ne samo da joj je zaradila veliku napojnicu, nego ju je vlasnik unaprijedio u upravnicu restorana.
Njena joj je dobrota zauvek promijenila život.
Magazin.ba