- U zaleđu Poreča nalaze se vrlo interesantne lokacije konusnih, ali kao što ću utvrditi vještačkih (umjetnih op.n.) uzvišenja u dva niza. Nazivaju ih Mordele i Picugi. Riječ je o vrlo pravilnim kružnim uzvišenjima koja se smanjuju prema vrhu po kubovima, ustvrdio je Osmanagić.
- Popnemo se na Picuge i odjedanput vidimo interesantno kamenje, ali kako ga nazvati? Ako kažete kameni blokovi, onda ste već odredili da ih je netko oblikovao, ako kažete obični kameni izdanak očekivali bi nepravilnost. No, imamo pravilnost, imamo redove, imamo koncentrične krugove oko Picuga i Mordela. Na pojedinim mjestima vidimo dva reda blokova naslaganih jedan na drugi, kazao je napomenuvši da se radi o izuzetno staroj lokaciji.
- Pokušaji arheologa da ih objasne uglavnom su neuspješni. Oni moraju da bi opravdali svoje postojanje i knjige iz kojih su učili, i kako pogrešno uče našu djecu, moraju ih staviti u neki vremenski okvir i vezati za neku poznatu kulturu. Histri - za njih kažu da su ilirsko pleme. U zadnje vrijeme stručnjacima se ne sviđa ovo ilirsko podrijetlo, pa kažu oni su ustvari Veneti. Nagađanja, nagađanja, nagađanja… Kolika je starost, pa kažu oko 3 hiljade godina, 2.600, možda 2.800… To nije znanost", kritizirao je izlagač dosadašnja objašnjenja.
Napomenuo je da o Iliricumu odnosno Iliriku doznajemo iz pera antičkih povjesničara, ali od onih koji su prostor istočnog Jadrana osvajali - antičkih Grka i Rimljana, koji susjedne narode ocjenjuju pristrano i neobjektivno. Uz njihova nedvojbena dostignuća manje se govori da su Grci, a pogotovo Rimljani osvajajući druge zemlje i narode iza sebe ostavljali genocid i kulturocid, ustvrdio je.
- Za Histre čak i oni priznaju da su imali kralja kojeg su ubili u blizini Pule, dok naši stručnjaci kažu da on nije bio kralj, jer to bi značilo da je postojalo kraljevstvo, teritorij, građane, tehnologiju, socijalnu strukturu, da imate državu, pa oni kažu "ma to je bio zapovjednik neke divizije". Naši stručnjaci podcjenjuju naše porijeklo, smatra Osmanagić.
- Picugi su ostaci megalitne građevine, dakle, ne prirodnog neoblikovanog brda, već građevine od podnožja do vrha. Tri uzvišenja Picugi, tri Mordele, ukupno 10 uzvišenja u okolini su građevine, ustvrdio je dodavši da je njihova funkcija bila da "pojačavaju energetski potentne točke". Kaže da je na Picugima i Mordelama izmjerio koncentraciju negativnih iona od 500 do 1.300, vrijednosti elektromagnetskog smoga su beznačajne, magnetno polje između 44 i 48 mikrotesla, a ultrazvuka nema.
"Životna (orgonska) energija" iznosi između 30 i 45 posto (skala je do 100), New Energy Vision kamerom zabilježio je prijatne, blage energije, a prirodne radioaktivnosti nema, kaže dodajući da mu se čini da je autor Marko Pogačnik bio u pravu s teorijom da na pravcu Motovun-Poreč postoji energetska linija odnosno "zmajeva linija". Jedna takva linija navodno prolazi i kroz Momjan, pa je ondje Osmanagić izmjerio vrijednost "životne energije" od 50 posto.
- Motovunski načelnik mi je kazao da ljudi pričaju da je iza motovunskog zvonika (crkve sv. Stjepana u Motovunu) mjesto dobre energije, kazao je istraživač te iznio vrijednosti mjerenja. Elektromagnetski smog i prirodna radijacija su beznačajni, negativni ioni između 1.000 i 1.700 "što je odlično, a životna energija između 35 i 50%, magnetno polje između 41 i 49 mikrotesla". "Stalno su se javljali izboji ultrazvuka, što znači da negdje ispod nas imamo njegov izvor… Stoga rezultati koje sam izmjerio su jako dobri", ustvrdio je predavač. Pokraj motovunske crkve Blažene Djevice Marije na betonu je izmjerio 30 do 35 posto "životne energije", i konačno na zemlji kod iste crkve 54 posto.
Prethodno je naveo da je putujući po svijetu dosad najviše vrijednosti izmjerio na arheološkom lokalitetu s kamenim krugovima Avebury (Engleska) 68 posto, u tunelima Ravne 60 posto, te prehistorijskom umjetnom brežuljku Silbury Hill (Engleska) 55 posto.
- Rezultat u Motovunu je rekordan, a to mi daje zaključiti da je ovo mjesto energetski puno potentnije, s višim nivoem orgonske energije nego bilo koje mjesto u Istri koje sam mjerio. Služeći se instrumentima zaključio sam da ima nešto u toj priči o "zmajevim linijama", zaključio je Semir Osmanagić.