Nakon zemljotresa u Japanu, kada su spasioci došli do ruševina jedne od kuća, vidjeli su tijelo mlade žene, kroz pukotine. Njeno je držanje bilo vrlo čudno - klečala je poput osobe koja se moli, tijelo joj je bilo savijeno unaprijed, a ruke su joj nešto stezale. Ruševine urušene kuće ozlijedile su joj leđa i lobanju.
Uz velike poteškoće, vođa spasilačkog tima provukao je ruku kroz usku pukotinu u zidu do tijela žene. Nadao se da je još živa. Međutim, njeno hladno tijelo nagovještavalo je da je već preminula. Zajedno s ostatkom ekipe napustio je ovu kuću kako bi istražio sljedeću urušenu kuću. Ali neodoljiva sila pozvala je vođu grupe u kuću preminule žene. Ponovno kleknuvši, provukao je glavu kroz uske pukotine da ispita mesto ispod ženskog tijela.
Odjednom je od uzbuđenja povikao: beba! Ovde je beba! ...
Čitav tim pažljivo je uklanjao gomilu ruševina oko tijela žene. Ispod nje ležao je tromjesečni dječačić zamotan u cvijetni pokrivač.
Očito se žena žrtvovala da bi spasila sina. Kad se kuća srušila, tijelom je prekrila sina.
Dječačić je još uvijek mirno spavao kad ga je vođa tima pokupio. Ljekar je ubrzo stigao pregledati dječaka.
Otkrivajući ćebence u koje je bio umotan mališan, ugledali su mobilni.
Na ekranu je bila tekstualna poruka s djetetovim podacima i apel djetetu:
"Ako preživiš, sjeti se da te volim."