Raskrinkavanje.ba

Fizičko kažnjavanje u rubrici “zanimljivosti”: Kako su mediji izvještavali o incidentu iz Perua

Ova analiza je označena kao: Preko margine

Neki portali iz regiona su na neprimjeren način izvještavali o snimku nasilnog incidenta u Peruu, u kojem majka fizički kažnjava kćerku nakon noćnog izlaska. Komentari pojedinih čitatelja/ki dodatno su odrazili mizoginiju na kojoj počiva odobravanje ovakvog nasilja.

Foto: Pixabay

Pažnju medija iz regiona proteklih dana privukao je snimak nasilnog incidenta iz Perua, u kojem je majka u javnosti tukla kćerku kaišem nakon što ju je pronašla u noćnom klubu. 

Kako je objašnjeno u članku peruanskog portala Panamericana od 8. juna ove godine, snimak je nastao u peruanskom gradu Pacasmayo i ubrzo postao viralan na društvenim mrežama.

Uprkos činjenici da je riječ o snimku koji prikazuje nasilje, mnogi portali iz regiona o njemu su izvijestili na neprimjeren, gotovo šaljiv način, opremajući svoje članke senzacionalističkim naslovima s neprikladnim izrazima:

BESNA MAJKA IZLEMALA ĆERKU KAIŠEM PRED DRUŠTVOM: Snimak izazvao buru komentara, a neki se pitaju da li je to u redu (ANKETA) (Kurir)

KAKAV VIDEO! Majka uhvatila kćer u noćnom provodu, tukla ju remenom cijelim putem kući (Cronika)

BOG I BATINA / Majka upala u noćni klub i isprašila kći remenom, snimka izazvala raspravu je li to ispravan način odgoja (Net.hr)

ZAPAMTIT ĆE OVAJ IZLAZAK / Majka uhvatila kćerku u noćnom provodu, kaišem je mlatila na putu do kuće (Sandžak live)

Autori/ce članaka na portalima kao što su Klix i Telegraf smatrali/e su da je primjereno da izvještaj o snimku smjeste u rubriku “zanimljivosti”. Portal Kurir otišao je korak dalje i uz članak objavio anketu u kojoj se čitateljima/kama postavlja pitanje “da li je majka u pravu?”.

U gotovo svim člancima o incidentu u Peruu u potpunosti je izostao kritički stav prema postupcima majke, a umjesto njega, objašnjavaju se navodni razlozi zbog kojih se odlučila na nasilje i naglašava da je dobila veliku podršku korisnika/ca društvenih mreža.

Manjak kritičkog pristupa, kao i potpuna otvorenost sekcije s komentarima, podstakla je pojedine čitatelje/ke da i sami/e pozdrave “odgojne metode” majke na snimku.

Ispod članka na Klixu se, tako, moglo pročitati mnoštvo komentara u kojima se udaranje kćerke opravdava ili odobrava, uz eksplicitne ili implicitne mizogine tvrdnje da se kćerka vjerovatno ponašala promiskuitetno te da je zbog toga “zaslužila” batine.


Nasilje kao “odgojna metoda”

Kako se navodi na web stranici Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), fizičko kažnjavanje je veoma rasprostranjena metoda discipliniranja djece širom svijeta i smatra se da preko 60% djece u starosnoj dobi od dvije do 14 godina redovno trpi fizičko kažnjavanje od roditelja ili drugih staratelja., Činjenica je da, pak, dokazi ukazuju na to da tjelesno kažnjavanje vremenom povećava probleme u ponašanju djece i nema pozitivne rezultate.

Kako je objašnjeno na web stranici SZO-a, svaka tjelesna kazna, koliko god bila blaga, sa sobom nosi inherentni rizik od eskalacije, a istraživanja pokazuju da su roditelji koji su koristili tjelesno kažnjavanje pod većim rizikom da počine teško zlostavljanje.

Tjelesno kažnjavanje je također povezano s nizom negativnih ishoda za djecu u različitim zemljama i kulturama, uključujući loše fizičko i mentalno zdravlje, oštećen kognitivni i socio-emocionalni razvoj, loše obrazovne rezultate, povećanu agresiju i činjenje nasilja, navodi se na stranici SZO-a.

Osim što ostavlja negativne posljedice na razvoj djeteta, fizičko kažnjavanje pokazalo se kao neefikasna odgojna metoda. Istraživanja pokazuju da udaranje vremenom brzo gubi na efikasnosti. Kada su djeca fizički kažnjavana, ne uče kako da donose bolje odluke i na koncu fizička kazna prestaje da ih odvraća od donošenja odluka. Istraživanja su također pokazala da udaranje djece povećava agresivno ponašanje, odnosno da je veća vjerovatnoća da će djeca koja su udarana udariti druge ljude. 

Nije jasno da li je djevojka sa snimka maloljetna ili ne, ali u svakom slučaju, fizičko kažnjavanje djece i adolescenata u Peruu zabranjeno je zakonom.

Ne postoji jasna razdjelnica između fizičkog discipliniranja djeteta i zlostavljanja.

Zlostavljanje djeteta definira se kao namjerno povređivanje i/ili maltretiranje djeteta, a može biti fizičko, emotivno ili seksualno. Fizičko zlostavljanje podrazumijeva situaciju kada osoba namjerno fizički naudi djetetu ili adolescentu. Ovakav oblik zlostavljanja može uključivati udaranje predmetima, rukama i nogama, ujedanje, grebanje, paljenje, lomljenje kostiju, gušenje itd. Znakovi fizičkog zlostavljanja kod djece ili adolescenata mogu biti modrice, tragovi ujeda ili opekotina, slomljene ili napukle kosti i ožiljci.

Dakle, osim što je dokazano nefikasna odgojna metoda koja ostavlja negativne efekte, fizičko kažnjavanje djece lako može prerasti iz disciplinske mjere u zlostavljanje koje nosi ozbiljne dugoročne fizičke i psihičke posljedice.

Bez obzira na to da li je djevojka na snimku maloljetna ili ne, snimak prikazuje nasilni incident koji bi se mogao opisati kao zlostavljanje.

Krajnje je neprimjereno, neprofesionalno i neetično članak o nasilnom incidentu stavljati u rubriku “zanimljivosti”. Još neprimjerenije je napraviti anketu u kojoj se čitatelji/ke pitaju da li je brutalno batinanje vlastitog djeteta na javnom mjestu prihvatljivo i poželjno, jer se njome podrazumijeva da postoji situacija gdje bi takvi postupci bili prihvatljivi.


Mizoginija u korijenu problema

U svim člancima o ovom incidentu, objavljenim u regionalnim medijima, višestruko je naglašeno da se majka navodno naljutila jer je djevojka izašla u noćni klub bez dozvole i da je to bio razlog fizičke kazne koju je pretrpjela. Manjkom kritičkog osvrta na majčino nasilje, kao i neizostavnim naglašavanjem navoda da su korisnici/e društvenih mreža podržali/e majku koja je kćerku pretukla “za njeno dobro”, mediji dovode čitatelje/ke na zaključak da nasilje može biti  opravdano i zasluženo.

Drugim riječima, stiče se utisak da je izlazak jedne djevojke u noćni klub opravdan razlog za fizičku kaznu i da je pravi krivac za nasilje kćerka, a ne majka.

Tu poruku dodatno potvrđuju i komentari korisnika/ca društvenih mreža, koji tvrde da djevojka treba biti kažnjena zbog izlaska i da će je nasilje spriječiti da postane promiskuitetna. Pojedini/e komentatori/ce čak su tvrdili/e da za djevojku postoji šansa da bude supruga i majka zahvaljujući nasilju njene majke.

Takve tvrdnje proističu iz mizoginih stavova koji su duboko ukorijenjeni u našem društvu, prema kojima se žena posmatra kao objekat čija vrijednost ovisi o njenom seksualnom ponašanju. Iz takvog svjetonazora proizlaze i stavovi da žene za koje se pretpostavlja da su promiskuitetne, ili da bi mogle biti, “zaslužuju” da budu žrtve nasilja i zlostavljanja. 

Ovakvoj društvenoj klimi doprinose i mediji, koji često neodgovorno i neprofesionalno izvještavaju o nasilju nad ženama, tretirajući čak i najozbiljnije slučajeve kao tabloidnu zabavu.

Raskrinkavanje je i ranije pisalo o medijskom izvještavanju o rodno zasnovanom nasilju u analizama koje možete pročitati ispod:

Kako se navodi na web stranici Zaustavimo fizičko kažnjavanje (Stop Corporal Punishment), koju uređuje i vodi UN-ova organizacija Globalno partnerstvo i fond za zaustavljanje nasilja nad djecom, djevojčice i djevojke su često žrtve fizičkog discipliniranja na drugačije načine i iz drugačijih razloga nego dječaci. Tjelesno kažnjavanje može se koristiti za kontrolu društvenog i seksualnog ponašanja djevojčica, za podsticanje poštovanja, pokornosti i plašljivosti ili za jačanje tradicionalnih ideja o tome šta znači biti žena.

Zlostavljanje u djetinjstvu također povećava rizik za partnersko zlostavljanje kasnije u životu. 

Muškarci koji su bili zlostavljani u djetinjstvu imaju veći rizik da postanu zlostavljači u partnerskim vezama, dok žene, koje su većinske žrtve partnerskog nasilja, imaju veći rizik da postanu žrtve ukoliko su bile zlostavljane u djetinjstvu.

U članku portala Slobodna Evropa, objavljenom 27.1.2021. godine, navode se zabrinjavajući statistički podaci o nasilju nad ženama u BiH:

Prema podacima Agencije za ravnopravnost spolova u BiH, svaka treća žena je žrtva nasilja, a svaka druga starija od 15 godina doživjela je neki oblik psihičkog, ekonomskog ili fizičkog maltretiranja.

U BiH djeluje ukupno osam sigurnih kuća koje djeluju u okviru nevladinih organizacija sa smještajnim kapacitetima od ukupno 181 kreveta.

Na području entiteta, Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH), trenutno postoji pet sigurnih kuća koje djeluju u okviru nevladinih organizacija sa ukupno 126 kreveta, dok u Republici Srpskoj (RS) djeluju tri sigurne kuće, koje raspolažu sa 55 mjesta.

U analizi koju je Raskrinkavanje objavilo u januaru 2021. godine istaknute su i obrazložene neke od ključnih preporuka agencije UN Women za poboljšanje medijske prakse u pristupanju temama rodno zasnovanog nasilja:

- Proaktivnije bavljenje temom nasilja nad ženama na način da se, kad god je moguće, ne oslanjaju na kratke izvještaje i agencijske vijesti, već da koriste duže novinarske forme poput intervjua, komentara ili istraživačke priče.

- Suzdržavanje od senzacionalizma - pažljivim ličnim pristupom i kroz analitičko izvještavanje ohrabriti žene da snažnije progovore o nasilju koje su doživjele.

- Dati prostora sociolozima, psiholozima, socijalnim radnicima, te češće naglašavati i podsjećati na kazne koje slijede osobama koje počine nasilje.

Nasilje nad ženama u Bosni i Hercegovini, kao i u zemljama regiona, duboko je ukorijenjeni društveni problem i tako ga treba i tretirati u medijskim izvještajima. Značajan broj medija mu i dalje, pak, pristupa na neprimjeren, senzacionalistički i neprofesionalan način.

Na koncu, poražavajuća je činjenica da je i dalje potrebno naglašavati da čin nasilja nad ženama i djecom nedvojbeno treba biti predmet osude, a ne predmet moralnih rasprava o odgoju, smješten u rubriku “zanimljivosti”.

(Raskrinkavanje.ba)