Foto: Kremlin.ru (CC BY 4.0)
U sedmici pred Opće izbore u BiH 2026. godine na portalima javnog servisa Radio-televizije Republike Srpske (RTRS) i entitetske novinske agencije Srna objavljeni su članci o tekstu “Bosna i Hercegovina: Šta je interes američkog naroda?” autora Josepha E. Schmitza i Briana T. Kennedyja. Ovi članci, objavljeni 25. 9. 2026. godine, skoro su identični i opremljeni su naslovima u kojima se navodi da bi “Trump mogao da dobije snažnog saveznika u Dodiku”.
BiH je mjesto gdje se prepliću američki ekonomski i strateški interesi, ali bi predsjednik SAD Donald Tramp mogao u predsjedniku Miloradu Dodiku da dobije moćnog saveznika, navedeno je u tekstu Brajana Kenedija i Džozepa Šmica pod naslovom "BiH: Šta je interes američkog naroda?", objavljenom na portalu "Amerikan majnds".
Foto: Screenshot/RTRS
U člancima se navodi da autori teksta opisuju Bosnu i Hercegovinu kao “zemlju nastalu Dejtonskim mirovnim sporazumom iz 1995. godine”. Povod za tekst je ostavka visokog predstavnika Christiana Schmidta, predstavljenog kao tiranina koji nezakonito nameće zakone, i prilika da se sagledaju američki interesi u Bosni i Hercegovini, koja je opisana kao teroristička prijetnja SAD-u. Zajednička izjava predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića i predsjednika SNSD-a Milorada Dodika da sve odluke koje su donijeli visoki predstavnici treba poništiti predstavljena je kao “izjava Srpske pravoslavne crkve i Hrvatske rimokatoličke crkve” i dovedena u vezu s prvom enciklikom pape Lava 14. “Čovječanstvo u svojoj veličini”.
Na kraju članka agencije Srna navodi se sljedeće:
Prema pisanju časopisa "Majning vikli", Republika Srpska posjeduje jedno od najbogatijih nalazišta ključnih minerala u Evropi – resursa neophodnih za američku industrijsku i odbrambenu bazu – nad kojima Brisel i Peking već pokušavaju da uspostave kontrolu.
"Što je najvažnije, ova dešavanja u BiH otvorila su vrata predsjedniku Donaldu Trampu da uzvrati podršku koju je više puta dobio od predsjednika Milorada Dodika; ukoliko to učini, Amerika će u BiH – usljed naše tekuće globalne borbe za ključne strateške resurse – dobiti novog prijatelja i partnera u Centralnoj Evropi", zaključuje se u izvještaju.
Tvrdnje iz teksta Schmitza i Kennedyja je, osim Srne i RTRS-a, prenijelo još nekoliko portala (1, 2, 3).
Recikliranje, lobističke veze i izborna kampanja
Tekst “Bosna i Hercegovina: Šta je interes američkog naroda?” autora Josepha E. Schmitza i Briana T. Kennedyja izvorno je objavljen 3. 8. 2026. godine u “Per Curiamu”, online dodatku časopisa Harvard Journal of Law & Public Policy, koji vode i uređuju studenti prava na Harvardu. Riječ je o časopisu usmjerenom ka konzervativnoj i libertarijanskoj publici, a povezan je i s kontroverznom desničarskom pravnom mrežom pod nazivom “Federalističko društvo”. Mediji u Republici Srpskoj već su jednom prenijeli tvrdnje iz ovog teksta, pogrešno ga predstavivši kao djelo autora s Harvarda. Raskrinkavanje je o tome pisalo u analizi koju možete čitati ovdje.
Ovaj je tekst ponovo objavljen krajem septembra 2026. na web stranici American Minds, koju vodi desničarska organizacija “Claremont institut”. U odboru ove organizacije je jedan od autora.
Schmitz i Kennedy nisu formalno povezani s Univerzitetom Harvard, ali bar jedan od njih ima poveznice s lobiranjem i Miloradom Dodikom. Naime, kako je objašnjeno u članku portala Radio Slobodna Evropa objavljenom 23. 7. 2026, Vlada Republike Srpske još od 2015. godine lobira za svoje interese u SAD-u, a samo je 2025. godine iz budžeta ovog entiteta u te svrhe izdvojeno čak 54,9 miliona maraka. Prema tvrdnjama iz medija, primarni cilj lobiranja jeste osiguranje podrške secesiji Republike Srpske kod američkih vlasti, a za pružanje ovih usluga angažovano je nekoliko američkih firmi (link).
Joseph E. Schmitz navodi se kao odgovorno lice za lobističku firmu registrovanu pod američkim Zakonom o registraciji stranih agenata u izvještaju Ministarstva pravde iz 2024. godine (“najnoviji” izvještaj dostupan online). Firma s kojom je povezan, pak, u izvještaju nije povezana s aktivnostima u Bosni i Hercegovini. Kao lobista za interese stranih vlada opisan je i na web stranici Legistorm, koja objavljuje podatke o američkim zvaničnicima.
Schmitz je u januaru 2026. godine posjetio Banjaluku, gdje ga je, zajedno s plaćenim lobistom Vlade RS-a Rodom Blagojevichem, ugostio Milorad Dodik.
U analizi Raskrinkavanja objavljenoj 14. 8. 2026. godine objašnjeno je sljedeće:
Tekst koji su Schmitz i Kennedy objavili u harvardskom studentskom časopisu jasno promoviše narative i ciljeve vladajućeg SNSD-a u RS-u kako u vezi s visokim predstavnikom, tako i u vezi s Bosnom i Hercegovinom općenito, a obraća se primarno donosiocima odluka u administraciji Donalda Trumpa. Milorad Dodik je u tekstu predstavljen kao “borac protiv globalističkih agendi Evropske unije i prethodnih američkih administracija” kojeg su globalisti kaznili politički montiranim sudskim procesom i zabranom političkog djelovanja, ali i kao ključni partner sadašnje američke administracije u ostvarenju ciljeva u BiH.
Dakle, iako se u medijima iz RS-a ovaj članak predstavlja kao nezavisno izvještavanje američkih medija o Bosni i Hercegovini, jedan od autora je registrovani lobista koji ima veze s Dodikom, a sam tekst vrlo pristrasno opisuje političku i ekonomsku situaciju u BiH.
Manipulacije kontekstom: Papa i islamistički teroristi
U članku Srne, u kojem su prevedeni dijelovi teksta Schmitza i Kennedyja, Bosna i Hercegovina opisuje se na sljedeći način:
U tekstu se navodi da spoljna politika predsjednika Trampa "Amerika na prvom mjestu" postavlja jednostavno pitanje u vezi sa svakim angažovanjem u inostranstvu, ali se postavlja pitanje šta to donosi američkom narodu?
Autori ističu da skup od tri događaja iz jula ove godine ukazuje na trostruki odgovor na ovo pitanje kada je riječ o BiH – centralnoevropskoj zemlji nastaloj Dejtonskim mirovnim sporazumom iz 1995. godine, kojim je okončan rat na Balkanu i kojim su uspostavljena dva pravna entiteta: Republika Srpska, koju većinom čine Srbi pravoslavne vjeroispovijesti, i Federacija BiH, koju većinom čine muslimani /zvani Bošnjaci/, uz značajnu manjinu Hrvata rimokatoličke vjeroispovijesti.
Spomenuta tri događaja iz jula 2026. su 250. godišnjica nezavisnosti SAD-a, Schmidtova ostavka i zajednička izjava Milorada Dodika i Dragana Čovića o poništavanju odluka visokih predstavnika.
Ali, suprotno tvrdnjama iz teksta, Bosna i Hercegovina nije nastala 1995. godine Dejtonskim mirovnim sporazumom. Proglasila je nezavisnost od Jugoslavije 1. 3. 1992. godine, a punopravna članica Ujedinjenih naroda postala je 22. maja iste godine. U prvom članu Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno Aneksa IV Dejtonskog mirovnog sporazuma iz 1995, navodi se da će BiH “nastaviti svoje pravno postojanje po međunarodnom pravu kao država, sa unutrašnjom strukturom izmijenjenom prema ovim odredbama i sa svojim sadašnjim međunarodno priznatim granicama”.
Objašnjavanje konstitutivnih naroda kroz prizmu religije, pak, uvodi publiku u narativ u kojem se politička nestabilnost u BiH svodi gotovo na međureligijske razlike. U članku Srne navodi se sljedeće:
Portal ističe da su, prema jednom novinskom izveštaju, lider SNSD-a Milorad Dodik i lider HDZ-a BiH Dragan Čović, izjavili su u Mostaru da su saglasni da sve odluke koje su nametnuli visoki predstavnici treba poništiti.
"U kontekstu ove jedinstvene zajedničke izjave Srpske pravoslavne crkve i Hrvatske rimokatoličke crkve, prva enciklika pape rođenog u Americi `Čovječanstvo u svojoj veličini`, pape Lava Četrnaestog – ističe jedan od ključeva za rešavanje problema tridesetogodišnje neuspješne izgradnje države u BiH: "Princip supsidijarnosti podstiče nas da prevaziđemo svaki oblik paternalističkog upravljanja društvenim životom ili upravljanja zasnovanog na sistemu socijalne pomoći, te da umesto toga promovišemo kulturu zajedničke odgovornosti u državi koja cijeni inicijativu građana, i u kojoj se odluke donose na nivou što je moguće bližem osobama na koje se te odluke odnose", navedeno je u tekstu.
Prije svega, u članku Srne i drugih domaćih medija nalazi se pogrešan prevod. U originalnom tekstu, izjava Dodika i Čovića opisuje se kao zajednička izjava pravoslavaca i katolika, a ne “pravoslavne i rimokatoličke crkve”. Ipak, i u originalnom tekstu na engleskom jeziku, kao i u prevodu domaćih medija, dio enciklike pape Lava 14. predstavljen je na manipulativan način.
Enciklika je objavljena 22. 7. 2026. godine pod nazivom “O zaštiti ljudske osobe u vrijeme umjetne inteligencije”. U kontekstu vještačke inteligencije u enciklici se govori i o principu supsidijarnosti. U odjeljku koji se zove “Princip supsidijarnosti” ističe se važnost individualnih prava i navodi se da uloga pojedinaca, porodica i lokalnih organizacija u društvu ne bi trebala biti zamijenjena vlastima na višem nivou. Dalje se tvrdi:
Ovo načelo nas podstiče da prevaziđemo svaki oblik paternalističkog upravljanja društvenim životom ili upravljanja zasnovanog na sistemu socijalne pomoći te da umjesto toga promovišemo kulturu zajedničke odgovornosti u državi koja cijeni inicijativu građana i civilno društvo sposobno da gradi veze i mobiliše snage u službi opšteg dobra. U skladu s načelom supsidijarnosti, odluke se donose na nivou koji je što bliži osobama na koje se odnose, čime se podstiče život u zajednici i izbjegava situacija u kojoj se ljudima predstavljaju odluke koje su već donesene. Na taj način ljudi mogu učestvovati u procesu donošenja odluka. Kada su porodice, udruženja, lokalne zajednice, volonterske organizacije i subjekti iz takozvanog trećeg sektora prepoznati i podržani, društveni život postaje pristupačniji ljudima, usluge postaju prilagođenije stvarnim potrebama, a rješenja su kreativnija i uvažavaju dostojanstvo svake osobe. [95]
71. Načelo supsidijarnosti posebno se primjenjuje u kontekstu digitalne revolucije. Ovdje najviši nivo nije država, već veliki ekonomski i tehnološki akteri koji vrše *de facto* vlast nad uslovima svakodnevnog života. Taj nivo, koji monopolizuje stručnost, podatke i ovlaštenja za donošenje odluka, obuhvata kompanije i platforme koje definišu uslove pristupa, pravila vidljivosti, oblike interakcije, pa čak i ekonomske mogućnosti. Načelo supsidijarnosti zahtijeva da se takvi procesi ne nameću odozgo na netransparentan i jednostran način, već da budu usmjereni ka opštem dobru uz transparentnost, odgovornost i smislene oblike učešća (uključujući nezavisne provjere, transparentnost u vezi s algoritmima, ravnopravan pristup podacima i mogućnosti pravne zaštite).
Enciklika, dakle, nema apsolutno nikakve veze s Bosnom i Hercegovinom, visokim predstavnikom ili Dodikom i Čovićem. Dio o principu supsidijarnosti doslovno govori o tome kako je važno da tehnološke kompanije ne donose odluke koje utječu na živote cjelokupnog čovječanstva, ne uzimajući u obzir opće dobro ili želje, stavove i potrebe ljudi. Autori teksta, pak, potpuno su izostavili ovaj kontekst i selektivno citirali dijelove papine enciklike u pokušaju da argumentuju svoj stav o visokom predstavniku u BiH i daju mu gotovo religijski značaj iako s religijom, crkvom i papom nema nikakve veze.
Ovo, pak, nije jedini izvor koji se u tekstu Schmitza i Kennedyja predstavlja selektivno:
Prema članku Đorđa Kafijra pod naslovom "U retrovizoru: Slučaj iranskog uticaja u Bosni", Vlada Irana je tokom rata u u BiH intervenisala kako bi, navodno, "zaustavila pokolj".
Ajatolah Ahmad Džanati koordinisao je pružanje pomoći Bošnjacima i opravdavao tu intervenciju u skladu sa konceptom Islamske Republike o odbrani "mostazafana" /potlačenih/ širom svijeta, od Palestine do Južne Afrike".
"Danas tri posebna naroda u BiH nude tri strateška odnosa koja čekaju da budu razvijena: katolički Hrvati, sunarodnici našeg NATO saveznika Hrvatske; pravoslavni Srbi, koji su više puta birali lidera naklonjenog Trampu, Milorada Dodika; i muslimanski Bošnjaci, čiji je prosperitet bolje osiguran američkom trgovinom i investicijama nego pokroviteljstvom Turske, zemalja Zaliva ili Irana", navodi se u tekstu.
Portal navodi da suverena, samoupravna i prosperitetna BiH znači nova tržišta za američke energente i kapital, nove izvore strateških minerala neophodnih američkom narodu, kao i jedno žarište manje za regrutaciju islamskih terorista.
Pozivajući se na članak Giorgia Cafiera, Bosna i Hercegovina predstavljena je kao država u kojoj se ‘90-ih vodio islamistički rat pod pokroviteljstvom Irana (i koja je i dalje pod pokroviteljstvom ove države) i koja danas predstavlja terorističku prijetnju. Ipak, izostavlja se činjenica da se u samom članku na koji se pozivaju tvrdi da je nad Bošnjacima za vrijeme rata izvršen genocid i da je to motivisalo iransku vladu da interveniše putem slanja oružja, novca, hrane, humanitarne obuke i vojnih trenera ARBiH u trenutku kada je na snazi bio UN-ov embargo na uvoz oružja u BiH. U članku se također navodi da je iranski utjecaj u BiH u 21. vijeku vrlo slab u poređenju sa zapadnim i da se ogleda u kulturološkim, a ne vojnim ili trgovinskim aspektima.
Također, suprotno insinuacijama iz teksta, dostupni podaci pokazuju da u BiH danas ne postoji značajna prijetnja islamističkog terorizma.
Investicije i visoki predstavnik
U tekstu Schmitza i Kennedyja ponavljaju se netačne tvrdnje vlasti iz RS-a o nelegitimnom visokom predstavniku, o kojima smo već detaljno pisali u analizi koju možete čitati ovdje. Osim što se visoki predstavnici predstavljaju kao nelegitimni, u tekstu se njihove odluke predstavljaju kao i izvor ekonomskih problema u BiH.
Tako je na manipulativan i selektivan način prikazan i izvještaj američkog Ministarstva vanjskih poslova (State Departmenta) iz 2025. godine o investicijskoj klimi u BiH, i to na način da u pozitivnom svjetlu prikaže Dodika i vlasti u RS-u, a na negativan odluke visokih predstavnika.
Prema pisanju portala, rezultati su predvidivi, jer izvještaj Stejt departmenta o investicionoj klimi za 2025. godinu opisuje zemlju čiji "složen i fragmentisan pravni i regulatorni okvir, slabo pravosuđe i politička nestabilnost odbijaju investitore, dok je samo jedna odluka visokog predstavnika iz 2005. godine, kojom se zamrzava raspolaganje `državnom imovinom`, blokirala procijenjenih 15 milijardi dolara potencijalnih investicija, što je iznos koji se približava polovini BDP-a zemlje za ovu godinu".
U izvještaju se navodi da američki poreski obveznici finansiraju taj neuspjeli eksperiment izgradnje države još od 1995. godine, te da imaju pravo da pitaju šta su time dobili i šta to donosi Amerikancima u budućnosti.
U navedenom izvještaju State Depratmenta zaista se navodi da BiH ima složen regulatorni okvir, političku nestabilnost i slabo pravosuđe, ali to se objašnjava na idući način:
Etničke tenzije su visoke dok se etnonacionalistički politički lideri bore da osiguraju ili zadrže kontrolu nad određenim institucijama. U takvim okolnostima, vladini zvaničnici ostvarili su mali napredak u provođenju neophodnih reformi za jačanje poslovnog okruženja.
(...)
Potezi entiteta RS da neustavno preuzme kontrolu nad državnom imovinom i ponovljene i eskalirajuće prijetnje otcjepljenjem RS-a od BiH također su povećale tenzije. U julu 2024. godine, Ustavni sud BiH presudio je u dva istaknuta slučaja koja se odnose na državnu imovinu da entiteti nisu nadležni da raspolažu državnom imovinom na bilo koji način, uključujući vlasništvo, zakup, koncesiju ili privremeno korištenje. Sud je također jasno stavio do znanja da se svaka prenamjena državne imovine kvalifikuje kao otuđenje, što je izričito zabranjeno. Ove presude, kao i kontinuirane prijetnje RS-a da će se povući iz državnih institucija i formirati paralelna tijela na nivou entiteta, kao što je agencija za lijekove i medicinsku opremu RS-a, stvaraju pravne nejasnoće koje dodatno komplikuju poslovno okruženje, remete ekonomiju i ometaju investicije. Investitori bi trebali provoditi rigoroznu dubinsku analizu. To uključuje izbjegavanje izloženosti pojedincima i subjektima pod sankcijama SAD-a, potvrđivanje vlasništva nad zemljištem kroz temeljit pregled lanca vlasništva i provjeru statusa podnacionalnih institucija kako bi se izbjeglo uplitanje u potencijalno nezakonit i/ili neustavan aranžman. Potencijalni investitori se pozivaju da pročitaju pravne preglede i izjave visokog predstavnika.
Dakle, izvještaj State Departmenta na koji se pozivaju autori teksta kojim se američkim vlastodršcima nastoji ispromovisati Dodik identifikuje prijetnje secesijom RS-a (koje dolaze primarno od Dodika) i neustavne pokušaje preuzimanja kontrole nad državnom imovinom kao neke od glavnih uzroka političke nestabilnosti, koja Bosnu i Hercegovinu čini potencijalno nepovoljnim tržištem za američke investicije. U izvještaju se nigdje ne problematizuje uloga visokog predstavnika niti se BiH naziva “neuspjelim eksperimentom” koji su platili američki porezni obveznici. Te tvrdnje “dodatak” su Schmitza i Kennedyja.
Državna imovina Bosne i Hercegovine definiše se kao imovina kojom je BiH upravljala kao socijalistička republika u SFRJ do kraja 1991. godine, nepokretna imovina koja je BiH pripala Sporazumom o pitanjima sukcesije republika bivše socijalističke Jugoslavije iz 2001. godine, poljoprivredno zemljište za koji je Ustavni sud BiH utvrdio da predstavlja državnu imovinu, kao i rijeke i šume za koje je Ustavni sud BiH utvrdio da predstavljaju državnu imovinu. Visoki predstavnik Paddy Ashdown je 2005. godine nametnuo zakon koji zabranjuje raspolaganje državnom imovinom dok se na državnom nivou ne donese zakon koji će regulisati to pitanje. Takav zakon nije donesen ni do danas.
Proteklih godina vlasti i mediji u RS-u promovišu narativ o “krađi entitetske imovine”, koji je pravno neutemeljen i predstavlja svojevrsnu zamjenu teza (link). Ovaj narativ prisutan je i u tekstu objavljenom u harvardskom studentskom časopisu.
Shodno činjenicama, tvrdnju da je Bosna i Hercegovina nastala 1995. godine Dejtonskim mirovnim sporazumom ocjenjujemo kao dezinformaciju. Selektivno predstavljanje enciklike pape Lava 14, izvještaja State Departmenta o investicijskoj klimi u BiH i članka Giorgia Cafiera o iranskom utjecaju u BiH s ciljem pozitivnog prikazivanja Milorada Dodika ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama.
(Raskrinkavanje.ba)