Godinama unazad najrazličitije teorije zavjere vezivale su se za porodicu Rockefeller. Jedna od njih se od 2016. godine dijeli i na našem jeziku, a sada je ponovno aktuelizirana objavom portala Ballkans od 19. januara 2021. godine, koja nosi naslov:
David Rockefeller: Ukoliko želimo uništiti islam onda moramo krenuti od Turske!
Portal The Bosnia Times isti je tekst, sa veoma sličnim naslovom, objavio 25.7.2020. godine:
ŠOKANTAN INTERVJU TURSKOG NOVINARA Rockfeller: Ukoliko želimo uništiti islam, onda moramo krenuti od Turske!
Prvi je ovu tvrdnju na našem govornom području objavio portal Saff 16. jula 2016. godine, a pozivajući se upravo na tekst Saffa, portali Islam Press i Sandžak Press objavili su 20.3.2017. godine vijesti naslovljene:
Umro David Rockfeller, milijarder koji je tvrdio: “Ukoliko želimo uništiti islam onda moramo krenuti od Turske”
Tekstovi navedenih portala donose prevod navodnog “intervjua” Davida Rockefellera, bankara i filantropa iz Sjedinjenih Američkih Država, koji je navodno dao za turski medij Haberiumturk. U naslovu portala The Bosnia Times eksplicitno je navedeno da su ove tvrdnje nastale u intervjuu koji je Rockefeller navodno dao za turske medije. Drugi portali koji su objavili ovaj tekst navode da se radi o “priznanju”, bez eksplicitne tvrdnje da je u pitanju intervju. Kako u uvodu teksta The Bosnia Times stoji:
Najveće priznanje 21. stoljeća koji je izgovorio 'filantrop' David Rockefeller, bankar i preduzetnik, židov iz Amerike. Izjave Rockefellera su zapravo povijesne činjenice koje više ili manje svi znamo … (veliki intervju za turski haberiumturk.com)
Pretragom na portalu Haberiumturk pronašli smo tekst na koji se domaći portali referišu. On je na turskom jeziku objavljen 19.2.2013. godine, dok je verzija na engleskom jeziku objavljena 17.1.2014. godine. Kako u uvodu ove objave stoji: “Američki biznismen, jevrej, bankar David Rockefeller, dao je najveće priznanje prošlog vijeka. Rockefelleru se ovo priznanje zapravo pripisuje, budući da svi znamo činjenice ..”
Portali koji su ovaj tekst preveli na naš jezik “propustili” su uvrstiti i dio u kom se navodi da su izjave Rockefelleru samo pripisane, te da se ovdje ne radi o stvarnom “intervjuu” u kom ih je on iznio. Kompletan sadržaj teksta manipulativno je predstavljen kao intervju, stavljajući navodne izjave Rockefellera u prvo lice, iako ne postoji nikakva zvanična potvrda da se ovakav “intervju” ikada dogodio.
Na zvaničnoj stranici Rockefeller Fondacije, u odjeljku “Press Releases & Speeches” (Saopštenja za štampu i govori), nema traga ovakvom razgovoru sa nekim medijem. Dodatno, napredna Google pretraga navodne izjave Rockefellera takođe ne daje rezultate koji bi potvrdili njenu utemeljenost (link).
Nadalje, tekst predstavlja kompilaciju brojnih neutemeljenih tvrdnji koje odgovaraju teorijama zavjere “novog svjetskog poretka”. Sve one odgovaraju istom narativu: Rockefeller i drugi pripadnici elite kontrolišu razvoj prilika svugdje u svijetu. Konkretno, ovdje se govori o Turskoj i njenoj istoriji. O zavjerama u koje su navodno uključeni članovi porodice Rockefeller, Raskrinkavanje je već pisalo u više instanci (link, link, link).
U nastavku analize osvrnućemo se na neke od najznačajnijih tvrdnji iz ovog teksta. Sve tvrdnje u tekstu iznesene su u prvom licu množine, ali nije precizirano na koga to Rockfeller navodno misli kada kaže “mi”.
Organizacija državnih udara u Turskoj 1960. i 1980. godine
Kako se u tekstu navodi:
Mada nismo htjeli, ali ipak smo organizirali državni udar (1960. op.a.) i u tom naletu Menderes je zajedno sa svojim radnim kolegama pogubljen. Od te skupine preživio je samo Celal (Dželal) Bajar, zato što je bio mason i zato što je Papa Roncalli (John XXIII) tako zahtijevao.
(...)
Državni udar 1980., koji se desio u Turskoj, urađen je po našem naređenju. U to vrijeme na vlast su dolazili čas ljevičari, čas desničari i oni su vodili državnu ekonomsku politiku onako kako smo mi htjeli.
Dakle, ovdje Rockefeller navodno tvrdi da su “oni” organizovali dva državna udara u Turskoj: 1960. i 1980. godine. Ipak, kada je riječ o udaru iz 1960, Britannica navodi:
3. maja 1960. zapovjednik kopnenih snaga, general Cemal Gursel, zahtijevao je političke reforme i podnio ostavku kada su njegovi zahtjevi odbijeni. 27. maja vojska je djelovala; državni udar gotovo bez prolivene krvi izveli su oficiri i kadeti iz istanbulskog i ankarskog ratnog koledža. Lideri su osnovali 38-člani Komitet nacionalnog jedinstva, kojim je predsjedavao Gursel.
Državni udar 1960. godine u Turskoj rezultat je unutrašnjih sukoba koji su se ranije odvijali u toj zemlji. Krajem aprila 1960. godine dogodile su se i studentske demonstracije, te je tom prilikom proglašen i Martial Law čime je vojska dovedena u središte politike. Kao rezultat ovog državnog udara tri ministra smijenjene vlade, među kojima je bio i premijer Menderes, pogubljeni su, dok je ostalima kazna smrću pretvorena u doživotni zatvor. Dakle, ni tvrdnja da je “od te skupine preživio samo Celal (Dželal) Bajar, zato što je bio mason i zato što je Papa Roncalli (John XXIII) tako zahtijevao” nije tačna, jer je smrtna kazna pretvorena u doživotni zatvor za njih dvanaest, što znači da Celal Bajar nije jedini preživio kako se tvrdi.
Kada je riječ o državnom udaru iz 1980. godine, Britannica navodi:
12. septembra 1980. godine, starija komanda vojske, predvođena generalom Kenanom Evrenom, izvela je beskrvni državni udar. Ovaj puč, treću intervenciju vojske u posljednjih 20 godina, generalno je podržala javnost. Vodeći političari su uhapšeni, a parlament, političke stranke i sindikati raspušteni.
I ovaj udar rezultat je unutrašnjih političkih neprilika u Turskoj, u kojima je došlo i do velikog broja ljudskih žrtava. Dvojica organizatora ovog državnog udara, Kenan Evren i Tahsin Sahinkaya, osuđeni su 2014. godine na doživotnu robiju (link).
Dakle, oba pomenuta državna udara rezultati su unutrašnjih političkih previranja u Turskoj. Organizator prvog bio je general Cemal Gursel, koji je preminuo 1966. godine, te mu se nikada nije sudilo. Organizatori drugog državnog udara bili su general Kenan Evren i šef vazduhoplovstva Tahsin Sahinkaya, za šta su i pravosnažno osuđeni.
Turgut Özal i osnivanje Radničke partije Kurdistana
U tekstu se nadalje govori o navodnom “njihovom” odnosu sa bivšim predsjednikom i premijerom Turske Turgutom Ozalom, te o stvaranju Radničke partije Kurdistana. Kako se, između ostalog, navodi:
Vojna vlast je još neko vrijeme vodila državu i predala je vlast osobi koju smo im mi predložili. Ta osoba bio je Turgut Özal.
(...)
Özal, kojem smo isprali mozak, u posao je ušao sa svježim snovima, na poslijetku, kada je uvidio stvarnost ovog sistema i sam se prepustio strastima u vrtlogu kapitalizma.
(...)
Kako god, da bi smo ispitali reakciju države tražili smo od njega da govori o ideji o stvaranju kurdske države. Ali, ta ideja skupo ga je koštala. Mi smo, da bismo oživjeli projekat osnivanja kurdske države stvorili pokret pod nazivom PKK.
Ozal je na mjestu premijera Turske bio u periodu od 1983. do 1989. godine, a na mjestu predsjednika od 1989. do 1993. godine, dok se u ovom konkretnom dijelu članka govori o periodu u kojem je on bio predsjednik. Sa druge strane, Radnička partija Kurdistana, u tekstu označena kao PKK, osnovana je prije tog perioda, tačnije, u kasnim ‘70-im godinama. U tom periodu je, kako navodi Britannica, Ozal bio zaposlen kao ekonomista Svjetske banke.
Dakle, svaka eventualna podrška Ozala u ulozi formalnog zvaničnika Turske mogla je uslijediti samo nakon osnivanja Radničke partije Kurdistana. Tačnije, PKK nije osnovana tokom ili nakon mandata Ozala, kako se zaključuje na osnovu hronologije događaja iz navedenih članaka, nego 20 godina ranije.
Kada je riječ o samom osnivanju Radničke partije Kurdistana, suprotno navodnom iskazu Rockefellera da su je osnovali “oni”, Britannica navodi:
PKK predstavlja militantnu kurdsku nacionalističku organizaciju koju je osnovao Abdullah ("Apo") Ocalan krajem ‘70-ih.
U objavi koja govori o njegovom životu, Britannica navodi:
1977. godine Ocalan i dvojica saradnika napisali su manifest „Nacionalni put ka kurdskoj revoluciji“. Ovaj dokument postaće nacrt za PKK. Nemiri u Turskoj 1979. primorali su Ocalana i neke od njegovih saradnika da pobjegnu u Siriju, gdje su započeli obuku gerile koja je činila jezgro PKK-a.
Dakle, osnivač Radničke partije Kurdistana je Ocallan, ličnost koju Kurdi smatraju svojim herojem, dok ga većina međunarodnih obavještajnih agencija smatra teroristom, a turska vlada neprijateljem države. Kao što je to bio slučaj i sa državnim udarima, ne postoje formalni izvori koji bi potvrdili umiješanost Rockefellera ili bilo kog drugog pripadnika “elite” u osnivanje ove partije.
Važnost Turske i uništavanje islama
Tvrdnja iz naslova o uništavanju islama u tekstu se pominje samo usputno, u sklopu dijela u kom Rockefeller, navodno, govori o važnosti Turske. Tako se navodi:
Želim se još malo zadržati na Turskoj, zato što ta zemlja ima najvažniji strateški položaj u svijetu i zbog toga je nama vrlo važna. Ako ćemo gledati razloge onda ću reći slijedeće: Kao prvo, važan dio vodenih rezervi velike izraelske države regiji Turskoj. Drugi razlog je da je Turska kao većinski muslimanska država prethodnica demokratje. Ukoliko želimo uništiti islam onda moramo krenuti od Turske. I kao treći razlog je da je Turska most između Evrope i Azije.
Kao što je i ranije naglašeno, ova, kao i ostatak izjava koje se navode u ovom tekstu, Rockefelleru se samo pripisuju. Ne postoji niti jedan zvanični izvor koji bi potvrdio da ih je on ikada izgovorio u bilo kom kontekstu (link).
Korijeni civilizacije
Nadalje se u navodnom Rockefellerovom intervjuu navodi da su “Turci 4.000 godina prije nove ere živjeli na području srednje Azije”, te da imaju “korijene Sumeraca”:
Peto i najvažnije je da su Turci kolijevka civilizacije. Turci su 4.000 godina prije nove ere živjeli na području srednje Azije te su nakon velike katastrofe napustili to područje i jedni su otišli u Mezopotamiju dok su drugi preko Rusije stigli u Evropu tadašnji Arijevci. Dakle, današnji svijet opće prihvata činjenicu da su Arijevci prva civilizacija i da Finci i Mađari i drugi narodi Evrope vuku korijene od Turaka.
(...)
3.500 P.N.E. Sumerci koji su živjeli na području Mezopotamije su prvi narod koji je izumio pismo, prvi narod koji je da bi uspostavio pravdu u narodu osnovao sud, prvi narod koji je izmislio novac i koji je prikupljao porez, prvu školu su oni otvorili i oni su pronalazači točka: dakle, prema historičarima i istraživačima, oni su polazna tačka civilizacije i to je civilizacija čije korijene nose Turci. Zašto? Zato što Sumerci nisi bili domaći narod Mezopotamije; prema istraživanjima došli smo do saznanja da mnoge riječi turskog jezika vuku korijen od jezika Sumeraca, tako smo došli do brojke od 1000 zajedničkih riječi, a pored toga, Turci danas koriste na stotine poslovica/izreka koje su izvorno naslijeđene od Sumeraca. „Polumjesec“ bio je simbol Sumeraca, a danas vidimo da Turci na svojoj zastavi isto imaju simbol polumjeseca.
Dakle, u ovom dijelu iznosi se tvrdnja da su Turci potomci Sumeraca, što implicira da ovaj narod ima korijene još od vremena kada je postojala sumerska civilizacija - u periodu 3.500 godine prije nove ere. Ipak, ova teorija nema zvanične potvrde.
Slijedi tvrdnja da se “prema istraživanjima došlo do saznanja da mnoge riječi turskog jezika vuku korijen od jezika Sumeraca”, te da su ta istraživanja pokazala da postoji “1000 zajedničkih riječi”. Kako Britannica ističe:
Jezički afinitet sumerskog jezika još uvijek nije uspješno uspostavljen. Uralo-altajski (koji uključuje turski), dravidski, brahujski, bantuski i mnoge druge grupe jezika upoređivani su sa sumerskim, ali nijedna teorija nije opšte prihvaćena.
Dodatno, napredna Google pretraga nije pokazala postojanje navodnih istraživanja koja su potvrdila da sumerski i turski jezik imaju “1000 zajedničkih riječi” (link). Pojedini autori jesu radili na dokazivanju postojanja sličnosti, ali, kao što je prethodno navedeno, niti jedna od ovih teorija nije dobila zajedničko prihvatanje.
U ovom dijelu teksta iznosi se i tvrdnja da je “polumjesec bio simbol Sumeraca”, te da, budući da je polumjesec današnji simbol Turske, to implicira zajedničko porijeklo. Kako Ancient Symbols navodi, neki od najzastupljenijih simbola Sumeraca bili su: pentagram, krst jednakih kraka, klinasto pismo (sistem piktograma), simbol dvostrukih jahača, krilati čovjek i boginja Lilith. Takođe, na slikama dostupnim na Google Images pretrazi, koje pokazuju primjere klinastog pisma, nije moguće jasno izdvojiti simbol polumjeseca.
U zaključku ovog dijela, ponovno upućujući na ogromne razmjere ove teorije zavjere, u tekstu se dalje navodi:
Ali, da bismo ovo sakrili, 2.000 godina P.N.E., dakle i pored činjenice da je 1.500 godina poslije Sumeraca oživjela Grčka civilizacija, mi smo istu svijetu predstavili kao prvu svjetsku civilizaciju.
(...)
Nismo mogli prihvatiti Turke kao kolijevku civilizacija, morali smo to spriječiti.
Ovdje se, dakle, tvrdi da Rockefeller govori u prvom licu o odgovornosti za događaje koji su se odvijali hiljadama godina prije nove ere, te o implikacijama koje “njihovi” postupci u tako dalekoj prošlosti imaju na svjetske prilike danas.
Postojanje i odgovornost za genocide
Sljedeća tvrdnja na koju ćemo se osvrnuti glasi:
Jevreje koji su odbili da se vrate u svoju domovinu smo žrtvovali s ciljem da ih uplašimo te smo dozvolili nekoliko manjih genocida nad njima, ne u onoj mjeri gdje smo svijetu plasirali priču o milionima poginulih jevreja, taj scenario smo mi smislili.
Kako se navodi, nad Jevrejima su “dozvolili nekoliko manjih genocida, ali ne u razmjeri u kojoj je to prezentovano svijetu”. Kako Britannica navodi u dijelu u kom govori o holokaustu, radilo se o:
...sistematskom ubijanju šest miliona Jevreja, muškaraca, žena i djece i miliona drugih od strane nacističke Njemačke i njenih saradnika tokom Drugog svetskog rata.
Dakle, genocid koji su nacisti počinili nad Jevrejima istorijski je potvrđena činjenica, a razmjere ovog genocida ni u kom se slučaju ne mogu nazvati “manjim”.
Ovdje takođe treba istaći i tvrdnju sa početka originalnog članka, kao i prevoda na naš jezik, koja navodi da je sam Rockefeller Jevrej. Dakle, prema tekstu, Rockefeller navodno tvrdi kako su “oni” dozvolili nekoliko genocida nad Jevrejima, pri čemu i sam pripada ovoj vjerskoj zajednici.
Tvrdnja o genocidu nad Jevrejima ovoj već širokoj teoriji zavjere daje i dimenziju antisemitizma. Ovo predstavlja veoma čestu pojavu u teorijama zavjere koje kreiraju kompleksne narative vezane za uticaj jevrejske zajednice na svjetske prilike.
Dalje se u tekstu navodi:
Sada, sa istim scenarijem genocida optužujemo Tursku za genocid nad Jermenima. Ova glupa optužba za genocid se svalila na Turke i primorat ćemo ih da plate odštetu vrijednu milijarde dolara.
Genocid nad Jermenima odnosi se na ubistvo 1.5 miliona Jermena u periodu od 1925. do 1923. godine, koje je počinilo Otomansko Carstvo. Kako se navodi na sajtu Armenian Genocide, dosada je trideset zemalja prepoznalo ovaj genocid, među kojima su i Sjedinjene Američke Države. Dakle, reći da se radi o “glupoj optužbi” u najmanju ruku nije primjereno, a ni utemeljeno.
Teroristički napadi
Dalje se u tekstu govori o kontroli svih zemalja u svijetu, a ukoliko se neka od njih pokuša oduprijeti, onda će snositi posljedice:
Sve države držimo pod kontrolom, u suprotnom organizujemo terorističke napade.
(...)
Napadi na sinagoge u Istanbulu i napadi na željeznice u Madridu mala su prijetnja tim zemljama za njihov neposluh.Rušenje Twin Towersa u Nju Jorku, napad na Pentagon, bombardovanje Kenije i Saudijske Arabije su izvršeni striktno po našem nalogu i planu.
Niz terorističkih napada o kojima se govori navodno je posljedica “neposlušnosti” zemalja u kojima su se dogodili.
Napadi na sinagoge u Istanbulu odnose se na one iz novembra 2003. godine, kada je, prema New York Timesu, poginulo 20, a povrijeđeno najmanje 300 ljudi. Tada su, gotovo simultano, aktivirane dvije eksplozivne naprave ispred sinagoga u ovom gradu. Kako je Associated Press pisao, odgovornost za ove napade inicijalno je preuzela militantna islamska grupa Veliki istočno-islamski front napadača, ali su obavještajni podaci tada ukazivali na to da bi Al Quaida mogla planirati napade u Turskoj.
Napad na željeznice u Madridu odnosi se na teroristički napad iz 2004. godine kada je poginula 191 osoba, a više od 1.800 povrijeđeno. Tada je, u roku od nekoliko minuta, deset bombi detonirano na četiri voza. Kako Britannica navodi, 2007. godine 18 islamskih fundamentalista, uglavnom sjevernoafričkog porijekla, i tri španska saučesnika osuđeni su za ove napade.
Teroristički napadi 11. septembra 2001. godine u Sjedinjenim Američkim Državama takođe su među najsmrtonosnijim terorističkim napadima u skorijoj istoriji. U ovom napadu živote je izgubilo gotovo 3.000 ljudi. Kako History navodi, iza ovog napada stajalo je 19 militanata povezanih sa ekstremističkom grupom Al Quaida.
Bombaški napadi u Keniji dogodili su se u avgustu 1998. godine. U simultanom napadu bombe su detonirane kod američkih ambasada u Keniji, Nairobiju i Tanzaniji. Tada su poginule 224 osobe, a povrijeđeno ih je oko 5.000. U vezi sa ovim napadom, 2015. godine, kako navodi New York Times, jedan od najranijih i najbližih pomagača Osame bin Ladena osuđen je na doživotni zatvor.
Teroristički napadi u Saudijskoj Arabiji dogodili su se u maju 2003. godine, kada je u tri samoubilačka napada stradalo 11, a povrijeđene 122 osobe. Kako je 2014. pisao Reuters, za ovaj napad trojica muškaraca osuđena su na smrt, a dvojica na zatvorsku kaznu od 17 godina.
Dakle, odgovorni za terorističke napade u Madridu, Sjedinjenim Američkim Državama, istočnoj Africi i Saudijskoj Arabiji uglavnom su uhapšeni i osuđeni za svoju umiješanost. Ne postoji niti jedan izvor koji bi ukazao na to da iza ovih napada zapravo stoji Rockefeller ili drugi pripadnici “elite”. Na tu činjenicu dodatno ukazuju i različiti motivi i organizatori ovih napada.
U zaključku ovog navodnog intervjua Rockefellera, u objašnjenju zašto je jedan dio svjetske populacije znatno bogatiji od drugog, iznose se i rasističke tvrdnje poput ove:
Zato što je naša rasa odabrana rasa, ostali su samo naši robovi. Ukoliko žele da žive, cijeli svoj život moraju raditi samo za nas.
Ovakve tvrdnje ne samo da su neutemeljene nego su i moralno problematične. Kao takvima im nije mjesto u medijima, čak ni onda kada su “pripisane” nekome u sklopu globalne teorije zavjere.
Takođe, govoreći o svojoj rasi kao “odabranoj”, ponovno se implicira ranije pomenuta dimenzija antisemitizma u ovoj teoriji zavjere, prema kojoj jevrejska zajednica ima kontrolu nad odvijanjem prilika u svijetu.
U konačnici, kompletan sadržaj članaka objavljenih na portalima Saff, The Bosnia Times i Ballkans odražava narativ velike teorije zavjere prema kojoj “elita”, koju, između ostalog, čini Rockefeller, kontroliše sva dešavanja u svijetu, još od perioda nastanka prvih civilizacija. Većina navedenih tvrdnji je neutemeljena ili netačna, dok su neke u svojoj suštini neprovjerljive, ali evidentno zavjerološke prirode.
Satira shvaćena ozbiljno: Sedam transplantacija srca Davida Rockefellera
Dodatno, još jedna lažna vijest našla se i u člancima objavljenim na portalima Islam Press i Sandžak Press. Kako se navodi:
David je bio poznat i po tome što mu je sedam puta rađena transplantacija srca.
– Svaki put kad dobijem novo srce, to je kao da mi dah života prostruji kroz tijelo. Osjećam se živ i sa obnovljenom energijom – rekao je Rockfeller poslije sedme transplantacije srca. On se nadao da će živjeti 200 godina.
O ovoj tvrdnji, analize činjenica rađene su i ranije (link, link, link). Kako Snopes navodi u analizi iz aprila 2015. godine, ova vijest nastala je na satiričnom portalu (link):
Međutim, nijedan drugi vjerodostojan medij nije objavio ovu "vijest", jer se radilo o laži o navodnoj "bezdušnosti" i pravima bogataša, koja je potekla sa World News Daily Reporta, stranice na kojoj postoji upozorenje koje ističe da se članci koje objavljuju ne trebaju uzimati za istinite:
“World News Daily Report je web izdanje vijesti i političke satire, koje može ili ne mora da koristi prava imena, često na polustvarne ili uglavnom fiktivne načine. Svi članci i vijesti sadržani na worldnewsdailyreport.com su fikcija i vjerovatno lažne vijesti. Svaka sličnost sa istinom je čisto slučajna, osim svih referenci na političare i/ili poznate ličnosti, u tom slučaju se zasnivaju na stvarnim ljudima, ali i dalje se gotovo u potpunosti temelje na fikciji.”
Dakle, vijest o brojnim transplantacijama srca Davida Rockefellera, zajedno sa njegovom navodnom izjavom po ovom pitanju, preuzeta je sa satiričnog portala i predstavljena kao stvarna vijest.
U zaključku, sve izjave u navedenim člancima, nastale u navodnom intervjuu Davida Rockefellera sa novinarom turskog Haberiumturka, lažne su, baš kao i sam intervju. Kako je u izvornoj verziji članka na turskom i engleskom jeziku i istaknuto, one se Rockefelleru samo pripisuju, te ne postoji zvanični izvor iz kog se može zaključiti da je on njihov autor. Sam “intervju” obiluje nizom neutemeljenih tvrdnji. Sve ove tvrdnje koriste se za kreiranje kompleksne teorije zavjere o “elitama” koje kontrolišu sve prilike u svijetu. Ujedno, ovdje se prikazuje i mitomanska vizija veličine i značaja Turske, koju pomenute elite navodno nastoje kontrolisati.
Prvenstveno, tvrdnju da je Rockefeller izjavio sve navedeno u članku, u formi “intervjua” ili “priznanja”, koja se prvi put našla na portalu Saff, ocjenjujemo kao lažnu vijest, dok sva prenošenja ocjenjujemo kao prenošenje lažne vijesti, budući da ne postoje zvanični izvori koji ovo potvrđuju, te se u originalnom tekstu eksplicitno i navodi da su mu izjave samo pripisane.
Svi članci dobijaju i ocjenu manipulisanje činjenicama, zbog činjenice da je u člancima na našem jeziku izostavljena informacija o tome da nije u pitanju stvarni intervju, a koja je postojala u originalnom članku. Dodatno, svi članci dobijaju istu ocjenu i zbog činjenice da je tekst manipulativno predstavljen u prvom licu, navodeći čitaoce na zaključak da je u pitanju stvarni intervju.
Tvrdnje o navodnoj organizaciji državnih udara u Turskoj, osnivanju Radničke partije Kurdistana, te organizaciji niza terorističkih napada od strane Rockefelera, takođe ocjenjujemo kao lažnu vijest.
Dodatno, tvrdnja iz članaka koji su objavili Islam Press i Sandžak Press o sedam navodnih transplantacija srca Davida Rockefellera dobija ocjenu lažna vijest.
Na kraju, čitav tekst ocjenjujemo kao teoriju zavjere, budući da, kako je istaknuto, gradi kompleksan narativ o navodnoj kontroli koju “elite” imaju nad čitavim svijetom.
(Raskrinkavanje.ba)