Foto: Raskrinkavanje.ba
Na portalu Vijesti365 je 8. jula 2026. godine objavljen članak opremljen sljedećim naslovom:
UBIJEN PA NAPISAO KNJIGU: Godinama otvoreno pitanje — zašto se podaci autora knjige o Srebrenici podudaraju sa javno dostupnim evidencijama žrtava
Foto: Screenshot
Članak opisuje slučaj Bekira Husejinovića, autora knjige o srebreničkom genocidu “Dječak sa rukama starca”. U članku se tvrdi da nikad nije objašnjeno zašto je njegovo ime u “javno dostupnim evidencijama žrtava” iz Srebrenice.
Bekir Husejinović, autor knjige „Dječak sa rukama starca“, javno je predstavljen kao preživjeli svjedok događaja iz Srebrenice.
Međutim, ovo pitanje se godinama poteže u javnosti, a jasno objašnjenje nikada nije dato.
U javno dostupnim evidencijama žrtava stoji ime: Husejnović Bekir, sin Fehima, rođen 15.10.1979. godine.
Isto ime.
Isti otac.
Isti datum rođenja.
Čovjek živ. Knjiga objavljena. Svjedočenja javna. A podaci završili u spisku mrtvih.
Članak završava insinuacijom da se ne radi o grešci i da su evidencije žrtava genocida u Srebrenici namjerno značajno uvećane.
Ovdje ne govorimo o zarezu, slovu ili tehničkom propustu. Govorimo o čovjeku koji postoji, govori, piše i svjedoči — dok isti podaci stoje među mrtvima.
Koliko još “grešaka” ima u evidencijama koje se decenijama serviraju kao nedodirljiva istina?
Vijesti365
Osim na ovom portalu, tvrdnje kojima se nastoje umanjiti ili osporiti brojevi žrtava genocida u Srebrenici dijeljene su i na Facebooku uz spominjanje slučaja Bekira Husejinovića. U jednoj od takvih objava navodi se da je njegovo ime na spomen-obilježju u Potočarima iako je živ, uz tvrdnju da ima stotine drugih takvih slučajeva.
Foto: Screenshot/Facebook
Slične objave pronašli smo i na drugim profilima na Facebooku i Instagramu (1, 2, 3, 4). U nekim primjerima korišteni su ironija i sarkazam za ismijavanje i omalovažavanje njegovog iskustva.
Šta su činjenice?
Tvrdnje da je slučaj Bekira Husejinovića samo jedan od stotinu slučajeva kojima su lažirane evidencije žrtava srebreničkog genocida, ili da u javnosti nikad nije objašnjeno kako je njegovo ime evidentirano među žrtvama, nisu tačne. Ovakve tvrdnje grade narativ koji negira genocid pomoću generalizacija i manipulisanja činjenicama.
U slučaju Bekira Husejinovića, relevantna su tri spiska žrtava rata u BiH. Preliminarni spisak žrtava genocida u Srebrenici 1995. godine je 2005. godine objavila tadašnja Federalna komisija za nestale osobe. Drugi je spisak imena žrtava uklesanih na spomenik u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari. Treći je evidencija verifikovanih žrtava oružanog sukoba u BiH koji vodi Institut za nestala lica BiH.
Ime i podaci Bekira Husejinovića, autora knjige “Dječak sa rukama starca”, koja je promovisana 2019. godine, nalazi se na preliminarnom spisku žrtava iz 2005. godine. Na fotografijama u analiziranim objavama vidi se njegovo ime uklesano na spomenik u Potočarima. Njegovo prezime je na navedena dva spiska upisano s greškom (Husejnović na spisku i Husejinović u stvarnosti), no ostali se podaci, poput imena, imena oca i datuma rođenja, podudaraju.
Međutim, u bazi podataka Instituta za nestale Bosne i Hercegovine nema imena Bekira (Fehima) Husejinovića. Iz sektora za Centralnu evidenciju nestalih u ovom institutu rekli su nam da su podaci Bekira Husejinovića bili zavedeni u evidenciju nestalih osoba, no verifikacijom podataka utvrđeno je da nije nastradao u oružanom sukobu i da je u vrijeme provjere bio živ.
Prijava za traženje navedene osobe bila je zaprimljena i evidentirana u Centralnoj evidenciji nestalih (CEN). Nakon toga, prijava je prošla obavezan proces provjere vjerodostojnosti, odnosno postupak verifikacije.
Komisija za verifikaciju podataka iz Centralne evidencije nestalih osoba Bosne i Hercegovine izvršila je detaljne provjere (uključujući i bazu podataka IDDEEA). Tim je putem službeno utvrđeno da je navedena osoba preživjela oružani sukob u Bosni i Hercegovini.
Slijedom tih utvrđenih činjenica, Institut za nestale osobe BiH je predmetnu prijavu zaključio te je osoba dana 20.07.2018. godine odložena u Registar brisanih osoba.
Ime Bekira Husejinovića našlo se na spiskovima koje su mediji u Republici Srpskoj objavili 2020. i ponovo 2024. godine. Ovi spiskovi sadrže imena desetina ljudi za koje neimenovani autori tvrde da su na spomen-obilježju u Potočarima iako su bili živi 2003. godine ili su još uvijek živi. Kao osnov za te tvrdnje navodi se analiza CIPS baze podataka, na osnovu koje su autori utvrdili da se radi o živim osobama. Spiskovi su sadržavali lične podatke (mjesto prebivališta, datum rođenja i JMBG) koji su javno objavljeni.
Svrha objavljivanja ovih spiskova bila je da “dokažu” da su podaci o žrtvama genocida u Srebrenici sistematski falsifikovani. Pozivanjem na naizgled "egzaktne" podatke nastoji se stvoriti utisak da su razmjere zločina namjerno uvećane, što podržava šire negatorske narative kojima se osporavaju sudski utvrđene činjenice o genocidu.
Priču Bekira Husejinovića i njegovu izjavu vezanu za objavu ličnih podataka na spisku medija iz RS objavio je 2025. godine istraživački portal Detektor. Imao je 16 godina kada je preživio genocid u Srebrenici skrivajući se devet mjeseci u šumama, do aprila 1996. godine. Budući da njegova porodica mjesecima nije imala informacije o njegovoj sudbini, njegovo ime našlo se na spisku nestalih osoba, koji kasnije nije revidiran. Bekir navodi da je njegov godinu stariji brat Ramiz ubijen u genocidu te smatra da se korištenjem ovakvih slučajeva nastoje umanjiti i negirati razmjere zločina počinjenog u Srebrenici.
Dakle, objašnjenje zašto se njegovo ime našlo na spisku žrtava iako je preživio genocid nije skriveno; bilo je dostupno u vrijeme kad je objavljen članak na portalu Vijesti365.
Kompleksan proces verifikacije
Pitanje osoba koje su bile evidentirane na ranijim spiskovima žrtava genocida u Srebrenici iako je naknadno utvrđeno da su žive, odnosno čija su imena ostala uklesana na spomen-obilježju u Potočarima, povezano je sa složenim procesom verifikacije evidencija nestalih i stradalih osoba. Taj proces u vrijeme prikupljanja početnih podataka i izrade spomen-obilježja još nije bio proveden.
Nekadašnji član Kolegija direktora Instituta za nestale osobe BiH Amor Mašović objasnio je za Detektor da spisak imena za spomen-zidu u Potočarima nije nastao kao rezultat završenog procesa verifikacije, jer takav postupak u vrijeme njegovog formiranja nije postojao. Nakon jula 1995. godine, različite institucije, udruženja i pojedinci dostavljali su spiskove nestalih osoba, koji su kasnije objedinjeni u radnoj grupi zaduženoj za utvrđivanje broja nestalih iz Srebrenice.
Kako je Mašović naveo, ti spiskovi nisu bili ujednačeni. Nakon poređenja različitih izvora i provjera dostupnih podataka, utvrđeno je da su neke osobe s početnih spiskova bile žive, zbog čega je broj imena smanjen na 8.106. Taj spisak je potom bio dostupan javnosti, a nakon prijava porodica nestalih, proširen je na 8.372 imena.
Prema Zakonu o nestalim osobama iz 2004. godine, verifikacija podrazumijeva postupak provjere vjerodostojnosti podnesene prijave o nestanku osobe ili uzimanje nove izjave ili identifikaciju, odnosno provjeru identiteta nestale osobe u svim poznatim službenim evidencijama koje su se vodile ili se vode u BiH.
Mašović je pojasnio da je proces verifikacije bio otežan zbog brojnih administrativnih i praktičnih prepreka, uključujući nedostupnost porodica, nedostatak dokumentacije i ograničen pristup službenim evidencijama. Tek kasnije, nakon što je Institut za nestale osobe BiH dobio mogućnost provjere podataka iz drugih registara, bilo je moguće utvrditi da su pojedine osobe ranije evidentirane kao nestale zapravo bile žive. Istakao je i da je bilo rijetkih slučajeva u kojima su se na spisku našla imena osoba koje nisu nestale u julu 1995. godine. Kao primjer je naveo slučaj majke koja je nakon genocida prijavila oba sina kao nestala - jednog koji je nestao 1992. godine u Crnoj Gori i drugog koji je nestao 1995. godine u Srebrenici. Zbog takvih okolnosti, određena imena našla su se na spisku iako nisu pripadala osobama nestalim u genocidu.
Prema Mašovićevom objašnjenju, spisak imena na spomen-zidu sastavljen je u kratkom roku kako bi se omogućilo otvaranje Memorijalnog centra, dok je detaljan proces provjere podataka uslijedio naknadno. Kako je naveo, “nedostatak vremena ubrzao je proces sačinjavanja spiska, da bi se što prije moglo krenuti u otvaranje Memorijalnog centra“. Istovremeno, naglasio je da određeni broj osoba nestalih u julu 1995. godine prvobitno uopšte nije bio na spisku.
Činjenica da je naknadno utvrđeno da su se na spomeniku našla uklesana imena ljudi za koje je utvrđeno da su živi nije nepoznata, a Detektor navodi da ju je apostrofirao i nekadašnji direktor Memorijalnog centra Mersed Smailović.
Spomen-zid u Potočarima izgrađen je 2005. godine, a na njemu su ispisana imena 8.372 osobe. Spisak imena sačinjen je na osnovu ranije prikupljenih evidencija različitih izvora, uključujući Crveni krst, udruženja žrtava, pojedince, međunarodne organizacije te entitetske institucije i organizacije.
Edin Ikanović, istraživač u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari, istakao je za Detektor da su podaci o identifikovanim i ukopanim žrtvama detaljno dokumentovani i provjereni:
Oni koji su ukopani imaju svoje ime i prezime, imaju procedure kako i gdje su pronađeni, na koji način su identifikovani, i ne pada nam napamet da se bilo kome pravdamo.
Dakle, u analiziranim su objavama manipulativno istaknute pojedinačne greške u ranijim evidencijama žrtava, uz ignorisanje činjenice da je u Memorijalnom centru Srebrenica-Potočari do sada ukopano više od 6.000 identifikovanih žrtava genocida, čije su okolnosti stradanja detaljno utvrđene i dokumentovane. U ovom negatorskom narativu takav pojedinačni propust prikazuje se kao “dokaz” navodnog sistemskog falsifikovanja podataka, s ciljem stvaranja utiska da su razmjere genocida preuveličane ili izmišljene. Međutim, greške u evidencijama ne mijenjaju činjenice utvrđene u brojnim sudskim postupcima niti dovode u pitanje da je počinjen genocid u Srebrenici.
Shodno navedenom, tvrdnju da je ime Bekima Husejinovića u dostupnim evidencijama žrtava genocida u Srebrenici ocjenjujemo kao dezinformaciju. Njegovo ime bilo je u ranijim evidencijama, no nakon verifikacije, njegovi podaci su uklonjeni i nema ih na listama verifikovanih žrtava rata u BiH. Tvrdnju da nikad nije objašnjeno kako se njegovo ime našlo na spomen-zidu Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama. Njegovo ime našlo se na spisku žrtava tokom izgradnje spomenika, prije nego što je proveden postupak verifikacije. Istu ocjenu dajemo tvrdnjama da je spisak žrtava genocida značajno preuveličan dodavanjem imena osoba za koje je kasnije utvrđeno da nisu ubijene u genocidu.
(Raskrinkavanje.ba)