Foto: NOAA/Institute for Exploration/University of Rhode Island/Wikipedia
Na Facebook profilu koji se nalazi na ovom linku 6. jula 2026. godine objavljen je status o tome kako je potonuće Titanica bilo planirano s ciljem uklanjanja otpora uvođenju sistema centralnog bankarstva. U statusu se navodi sljedeće:
1912: Titanic potonuo
Na brodu:
• John Jacob Astor IV
• Benjamin Guggenheim
• Isidor Straus
Svi bogati i svi protivnici sustava središnjeg bankarstva.
J.P. Morgan je bio vlasnik broda. Otkazao je u zadnji čas. Ostali nisu.
Otpor je potonuo u more. Njihov plan je uspio…
Osim potonuća Titanica, u statusu se kao dio istog plana predstavlja i Prvi svjetski rat, kreiranje Porezne uprave (što je, prema tvrdnjama autora, označilo početak oporezivanja prihoda) i još nekoliko različitih organizacija.
Objava je do datuma pisanja ove analize podijeljena više od stotinu puta.
Šta su činjenice?
Titanik je bio britanski luksuzni putnički brod koji je potonuo na svom prvom putovanju od Southamptona u Engleskoj do New Yorka, u noći s 14. na 15. april 1912. godine, nakon što je udario u ledenjak. U nesreći je živote izgubilo oko 1.500 ljudi. Riječ je o najpoznatijoj pomorskoj tragediji u modernoj historiji, koja je već više od 100 godina predmet istraživanja i spekulacija.
Sistem centralnog bankarstva podrazumijeva postojanje centralne banke, institucije koja ima nadležnost upravljanja monetarnom politikom i bankovnim sistemom određene države.
Teorija zavjere o tome da je potonuće Titanika bilo namjerno i isplanirano kako bi se uveo sistem centralnog bankarstva dijeli se na društvenim mrežama već godinama i o njoj su već pisali poznati mediji kao što su Reuters i Washington Post.
Ova teorija, kako je objašnjeno u člancima ovih medija, bazirana je na nekoliko netačnih ili djelimično netačnih informacija. Naprimjer, tačno je da je Titanic bio u vlasništvu kompanije White Star Line, podružnice kompanije čiji je većinski dioničar bio američki bankar i investitor J.P. Morgan, kao i da Morgan nije bio na brodu kada je krenuo na svoje kobno pravo putovanje. Ipak, nije tačno da je otkazao “u zadnji čas” niti postoje dokazi da je znao da će brod potonuti.
Naime, dokumentovano je da je u tom periodu Morgan pokušavao prebaciti svoju skupocjenu umjetničku kolekciju iz Francuske i Engleske u Metropolski muzej umjetnosti u New Yorku, a naišao je na niz izazova s američkom carinom. Zbog toga je morao duže vremena ostati u Francuskoj, te je još krajem marta predsjedniku kompanije White Star Line poslao telegram u kojem ga je obavijestio da neće prisustvovati prvom putovanju broda (link). Dakle, sedmicama ranije već je bilo odlučeno da J.P. Morgan neće biti na Titanicu, a razlozi za to su dobro dokumentovani.
Tačno je i da su na brodu stradala tri bogata američka biznismena: hotelijer John Jacob Astor IV, industrijalac Benjamin Guggenheim i vlasnik robne kuće Macy’s Isidor Straus. Nije, pak, tačno da se iko od njih ikada javno usprotivio kreiranju sistema centralnog bankarstva. Prema pretragama Washington Posta, Astor i Guggenheim se nikada nisu javno izjasnili o ovome. Straus je, s druge strane, javno podržao kreiranje centralne banke u SAD-u. Osim toga, Guggenheim je kupio kartu za Titanic 8. aprila 1912, samo nekoliko dana prije polaska i danima nakon što je J.P. Morgan već otkazao svoje putovanje (1, 2).
Uprkos teorijama zavjere o namjernom potopu, decenije istraživanja brodske olupine, svjedočenja preživjelih i analiza dizajna i izgradnje Titanica ukazuju na to da je brod potonuo zbog neplanirane nesreće, kada je udario u veliki ledenjak. Titanic se kretao kroz tamu gotovo punom brzinom kada je posada spazila ledenjak samo nekoliko stotina metara udaljen od prednje strane broda. Zbog prevelike blizine, brod ga nije uspio u potpunosti izbjeći i bočno je udario u njega, oštetivši 100 metara trupa s desne strane. Tri sata kasnije, u potpunosti je potonuo, čemu je doprinio niz mehaničkih faktora (1, 2, 3).
Dakle, potonuće Titanika bilo je tragična nesreća. Tvrdnja da ga je orkestrirao J.P. Morgan kako bi se riješio protivnika sistema centralnog bankarstva neutemeljena je, ali i apsurdna.
Tačno je da je Federalna rezerva, američka centralna banka, formirana 1913. godine i da je to podržavao Morgan. Ipak, koncept centralne banke nije bio nikakva novina. Mnoge države, kao što su Ujedinjeno Kraljevstvo, Švedska i Francuska, već su odavno imale centralne banke kada je američka Federalna rezerva kreirana. Razlog njenog formiranja bila je, najvećim dijelom, finansijska kriza iz 1907. godine, kada se, zbog kolapsa niza privatnih banaka, američki BDP smanjio za 11% u nekoliko mjeseci. Zakonodavci su, uz podršku mnogobrojnih bogataša, odlučili kreirati centralnu banku koja bi mogla “upumpavati” novac u ekonomiju u trenucima krize (1, 2).
Ne postoje apsolutno nikakvi dokazi da su potonuće Titanica, Prvi svjetski rat, formiranje Porezne uprave i drugi događaji s početka 20. stoljeća povezani, odnosno da su dio nekog zlokobnog šireg plana dugoročne uspostave finansijske kontrole nad društvom. Riječ je o kompleksnim historijskim događajima čiji su uzroci dobro dokumentovani i decenijama izučavani (1, 2).
Shodno činjenicama, tvrdnju da je potonuće Titanica isplanirano kako bi se likvidirali protivnici sistema centralnog bankarstva ocjenjujemo kao teoriju zavjere.
(Raskrinkavanje.ba)