Foto: Envato
Na Facebooku je 7. marta 2026. godine objavljen video u kojem se tvrdi da su svjetski ratovi bili unaprijed isplanirani kako bi se smanjila ljudska populacija i uvela jedna svjetska vlada i religija te uspostavila potpuna kontrola nad stanovništvom. Ratovi su navodno bili “najavljeni” u pismu iz 19. vijeka.
U videu se tvrdi sljedeće:
Planirani ratovi su samo sredstvo da se smanji broj populacije i uspostavi jedna svjetska država, jedna svjetska religija i totalna kontrola čovječanstva.
Albert Pike američki mason 33. stepen je u pismu iz 19. vijeka najavio 3 svjetska rata.
Cilj trećeg svjetskog rata koji je upravo počeo je da zionisti i islamski svijet jedi druge unište.
(...)
Drugi svjetski rat je bio izmedju Zionista i Nazista a Nazisti su bili privremeni projekat da poubijaju što više židova i da se može opravdati stvaranje država Izrael.
Prvi svjetski rat je poslužio da se instalira komunizam i unište vjerski identiteti ljudi što je pokazala oktobarska revolucija u Rusiji gdje su porodicu Romanov zaklali ko zečeve.
Sve im ide po planu kako je napisano u pismu (...)
Foto: Screenshot/Facebook
Snimak je do datuma pisanja ove analize imao skoro 100.000 pregleda, a objava je podijeljena 250 puta. Isti snimak objavljen je i na Instagramu.
“Planirani” svjetski ratovi i pismo iz 19. vijeka
Albert Pike je bio američki pravnik, pisac i general u Konfederacijskoj vojsci za vrijeme američkog Građanskog rata. Također je bio član tajnog društva Slobodnih zidara, kolokvijalno poznatih kao masoni.
Na internetu već godinama kruže tvrdnje o pismu koje je Pike navodno poslao italijanskom političaru Giuseppeu Mazziniju 1847. godine i u kojem su detaljno opisana tri svjetska rata. U pismu navodno piše da će Prvi svjetski rat zbaciti s vlasti carsku porodicu u Rusiji i uvesti komunistički sistem, da će Drugi biti sukob između cionista i fašista te da će treći biti sukob između cionista, odnosno Izraela i islamskog svijeta. U pismu se navodno spominju “Novi svjetski poredak”, iluminati i drugi izrazi uobičajeni u teorijama zavjere.
Ipak, ovo pismo nije nikad napisano.
Originalno pismo u kojem se navodno opisuju tada budući svjetski ratovi ne postoji. Britanski muzej, za koji se tvrdilo da je u posjedu originalnog pisma iz 1847. godine, negirao je da u svojim arhivima ima ili da je imao takvo pismo. Nema ga ni u drugim muzejima i arhivima koji čuvaju naslijeđe Alberta Pikea.
Izmišljanje sadržaja ovog pisma pripisuje se kanadskom vojniku Williamu Guyu Carru, koji je 1958. godine objavio knjigu “Pijuni u igri”. Knjiga u kojoj se opisuje “predviđanje tri svjetska rata” je, dakle, objavljena nakon Drugog svjetskog rata i u vrijeme kad su tenzije između Izraela i zemalja s muslimanskom većinom u susjedstvu bile očigledne. Carr je također prvi tvrdio da je Britanski muzej u posjedu pisma i da je ono bilo javno izloženo, ne pružajući nijedan dokaz za te navode, kao ni citate iz navodnog originalnog dokumenta. Kanadski autor je, smatraju historičari, bio inspirisan djelima Lea Taxila, francuskog pisca koji je krajem 19. vijeka optuživao masone da sudjeluju u satanističkim ritualima i organizuju globalne zavjere. Taxil je 1897. godine priznao da su te optužbe plod njegove mašte i da ismijavaju masonski red i lakovjerne svećenike (1, 2).
Osim toga, iz samog sadržaja “pisma” jasno je da nije moglo zaista biti napisano 1847. godine. U njemu se koriste izrazi kao što su cionizam i fašizam, koji su nastali decenijama kasnije. Izraz “cionizam” skovao je 1890. godine austrijski novinar Nathan Birnbaum da opiše jevrejski nacionalistički pokret. Izraz “fašizam” nastao je 1920-ih godina u Italiji, a skovao ga je Benito Mussolini od italijanske riječi “fascio”, što znači “svežanj” ili “snop”. I drugi moderni izrazi ukazuju na to da su tvrdnje o pismu novijeg datuma.
Dakle, pismo iz 19. vijeka u kojem se detaljno opisuju tada budući ratovi i koje pruža navodno objašnjenje o širem “planu” za uspostavljanje jedne države i jedne religije je izmišljeno.
Ne postoje nikakvi dokazi da su svjetske ratove izrežirale ili planirale decenijama unaprijed neke elite koje nastoje da vladaju svijetom. O događajima i akterima koji su doveli do svjetskih ratova historija zna mnogo i njihovi uzroci danas ne predstavljaju neku veliku misteriju.
Pojednostavljivanje historije i propuštanje lekcija važnih za budućnost
Neutemeljene tvrdnje o izrežiranim svjetskim ratovima grade vrlo uprošten narativ o historijskim događajima. Kao u poučnim pričama ili u fikcionalnim djelima o superherojima, ovi narativi prezentuju crno-bijelu priča s jednom grupom “zlikovaca” koji su uzrok svih tragedija i ružnih događaja kroz historiju. Na ovaj se način kompleksni događaji i njihovi uzroci banalizuju, a mnogobrojni pojedinci i grupe ljudi koji su im na neki način doprinijeli aboliraju se od odgovornosti koja se pripisuje nekim elitama koje vladaju iz sjene.
U realnosti, Prvom svjetskom ratu prethodile su godine političkih tenzija između velikih imperijalnih sila kao što su Austro-Ugarsko Carstvo, Osmansko Carstvo i Rusija, uglavnom vezane za teritoriju na Balkanu. Ove tenzije kulminirale su 1914. godine atentatom na austrijskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda u Sarajevu. Tenzijama prije rata, kao i ratnim dejstvima, doprinijele su hiljade različitih ljudi iz različitih država, vođene vlastitim potrebama, ambicijama i agendama.
Politička i ekonomska nestabilnost koja je uslijedila nakon Prvog svjetskog rata dovela je do rasta ekstremističkih nacionalističkih pokreta u Evropi. Takav jedan pokret, predvođen Adolfom Hitlerom u Njemačkoj, zemlji koja je izgubila u Prvom svjetskom ratu i suočila se s ogromnom finansijskom krizom, započeo je Drugi svjetski rat, a pojedinci koji su ga slijedili zajedno su s njim odgovorni za jedan od najvećih genocida u ljudskoj historiji.
Osim Hitlera, nacističko vodstvo činilo je još nekoliko desetina ljudi. Za Njemačku su se u Drugom svjetskom ratu borili milioni vojnika, a populacija ove države velikim je dijelom podržavala ili tolerisala režim kako za vrijeme rata, tako i u godinama koje su mu prethodile i koje su bile obilježene uspostavljanjem brutalne diktature nacista (1, 2, 3). Sličan scenarij mogao se vidjeti i u drugim državama kojima su vladali fašistički režimi, a u kojima je populacija pod težinom ekonomskih problema i političke nestabilnosti, kao i pod utjecajem gotovo sveprisutne fašističke propagande, pasivno posmatrala propadanje teško stečenog mira.
Objava o “pismu iz 19. vijeka” podijeljena je u kontekstu sukoba na Bliskom istoku, koji je počeo 28. februara 2026. godine napadom SAD-a i Izraela na Iran. Ratna dejstva brzo su se proširila na veći dio regiona. Sukob je već u martu 2026. doveo do pogibije više hiljada civila, uništenja važne infrastrukture i posljedica po globalnu ekonomiju (1, 2, 3, 4, 5).
Razumijevanje historijskih činjenica i posljedičnih modernih geopolitičkih odnosa (koliko god oni kompleksni bili) važno je za prepoznavanje destruktivnih obrazaca, politike i propagandnih narativa u sadašnjosti i za sprečavanje ponavljanja grešaka iz prošlosti. Teorije zavjere koje historiju i svjetsku politiku “objašnjavaju” djelovanjem uskog kruga ljudi koji vuku konce iz sjene i prave predstavu za mase ne samo da su činjenično neutemeljene već su i štetne. Takvi narativi sugerišu da je sve već unaprijed izrežirano i da pojedinačne i kolektivne odluke ne mogu ništa promijeniti, što u konačnici dovodi da prihvatanja, apatije i pasivnosti. Upravo na to su računali i vrlo javni arhitekti svjetskih ratova u 20. vijeku.
Ovakve teorije zavjere vrlo su popularne i dijele su u različitim kontekstima, o čemu je Raskrinkavanje pisalo i ranije u analizama koje možete čitati ovdje, ovdje i ovdje.
Shodno činjenicama, tvrdnju da su svjetski ratovi unaprijed isplanirani s ciljem uvođenja jedne svjetske vlade i religije ocjenjujemo kao teoriju zavjere. Istu ocjenu dajemo i tvrdnji da je Albert Pike u pismu iz 19. vijeka predvidio tri svjetska rata.
(Raskrinkavanje.ba)