Foto: Raskrinkavanje.ba
Teoretičar zavjere i urednik i vlasnik portala Nulta tačka Mario Bojić, poznat i kao Mario ZNA, objavio je 12. januara 2026. godine na svom X nalogu dokumentarac pod nazivom “Operacija Evropa”.
U sklopu ovog dokumentarca na engleskom jeziku, s prevodom na srpski, Bojić putuje u Beč i razgovara s nizom sagovornika o “problemu migracije” koji navodno uništava Evropu. Na X-u je video imao 82.000 pregleda, a objavljen je i na YouTubeu 17. januara 2026. Na toj platformi je do vremena pisanja ove analize imao 5.200 pregleda.
Foto: Screenshot/YouTube
Nekoliko ključnih tvrdnji grade narativ u ovom dokumentarcu. Navodi se da veći broj imigranata u evropskim zemljama dovodi do porasta stope kriminala i da su migracije dio “velike zamjene”, odnosno plana da se bjelačko evropske stanovništvo zamijeni stanovništvom iz azijskih i afričkih zemalja. Provođenje ovog plana pripisano je Evropskoj uniji.
Osim Evropske unije, kao “zlikovac” u ovom narativu predstavljen je i ljevičarski antifašistički pokret Antifa, kao i ljevica generalno. Tvrdi se da Antifa radi za “državu” i da ih “država” finansira.
Ovaj je narativ u dokumentarcu izgrađen bez navođenja nekog autentičnog dokaza, podatka, broja ili statistike za tvrdnje koje se iznose. U ovoj smo se analizi detaljnije pozabavili samim narativom i činjenicama o tvrdnjama koje su iznesene.
Teorija zavjere o “velikoj zamjeni”
Mario Bojić na početku videa govori o Beču, glavnom gradu Austrije, i osvrće se na navodne demografske promjene u ovom gradu i državi:
(...) I domaće stanovništvo se smanjuje, zamijenjeni su talasima migranata koji ne dijele ni kulturu ni historiju ni vrijednosti koje grade ovu zemlju. Ovo nije imigracija. To je transformacija. To je zamjena. Tiha, proračunata demografska promjena koju provode EU elite, finansiraju nevladine organizacije, štiti cenzura i brani politička klasa lojalnija Briselu nego sopstvenom narodu.
Slične tvrdnje ponavljaju se kroz čitav dokumentarac, a izgovaraju ih i njegovi sagovornici. Izraz “migranti” se u ovom kontekstu koristi uglavnom za imigrante iz zemalja Bliskog istoka i Afrike.
Ovakve tvrdnje grade teoriju zavjere o “velikoj zamjeni”, koja je popularizovana u evropskim desničarskim krugovima 2011. godine, nakon što je francuski autor Renaud Camus objavio istoimenu knjigu. U središtu ove teorije zavjere jeste vjerovanje da “elite” (u ovom slučaju birokratija Evropske unije) planski i organizovano “dovode” mase ljudi iz azijskih i afričkih zemalja kako bi “zamijenili” domaće bjelačko stanovništvo i uništili zapadnu kulturu ili, u nekim verzijama, “izvršili genocid nad bijelcima”.
Ne postoje nikakvi dokazi da su migracije zapravo zavjera protiv autohtonih stanovnika Evrope ili Sjeverne Amerike, kao ni neko suvislo objašnjenje šta bi bio cilj takve zavjere. Ali, ova teorije zavjere često je “opravdanje” za diskriminaciju, rasističke i ksenofobne retorike i nasilje nad manjinama. Pozivajući se na podatke iz članka Guardiana objavljenog 8. juna 2022. godine, u analizi sličnih tvrdnji iz novembra 2022. godine naveli smo sljedeće:
Mnogobrojni nasilni napadi radikalnih pobornika/ca ove teorije zavjere na pojedine grupe koje se smatraju prijetnjom “očuvanju bijele rase” svjedoče tome da nije riječ o bezopasnim tvrdnjama. Oružani napad na pripadnike afroameričke zajednice u gradu Buffalo u junu ove godine, teroristički napad u Oslu u Norveškoj 2011, pucnjava na džamiju u Novom Zelandu 2019. i napad na sinagogu u Pensilvaniji 2018. godine samo su neki napadi koje su izvršili poklonici ove radikalno desničarske teorije zavjere, a koje je nabrojao Guardian.
Dakle, ne postoje dokazi da Evropska unija ili bilo ko drugi “dovodi” migrante u zapadne države kako bi zamijenili bjelačko stanovništvo. Riječ je o teoriji zavjere koja nastoji opravdati rasizam i ksenofobiju predstavljanjem svake osobe koja nije evropskog porijekla kao prijetnje koju je legitimno targetirati. Teorija o “velikoj zamjeni” počiva na rasističkim stereotipima, a onda ih, u nekom “zavjerološkom”, začaranom krugu, dodatno produbljuje.
U realnosti, i u Njemačkoj i u Austriji, koje su tema ovog “dokumentarca”, velika većina stanovništva je evropskog porijekla.
U Austriji je, prema podacima iz 2023. godine, 73,3% stanovništva austrijskog porijekla, bez imigrantske pozadine, dok 26,7% ima imigrantsku pozadinu. Većina imigranata ili ljudi imigrantskog porijekla dolazi iz drugih evropskih zemalja kao što su Njemačka, Rumunija, Mađarska ili zemlje bivše Jugoslavije, primarno Srbija, i od 2022. godine Ukrajina. Osim evropskih zemalja, u deset najviše rangiranih zemalja porijekla austrijske imigrantske populacije nalazi se i Turska, a pri samom kraju te liste su Sirija i Afganistan. Dakle, više od 90% austrijskog stanovništva je evropskog porijekla, većinom austrijskog (1, 2, 3).
Sličnu demografsku sliku ima i Njemačka. Prema podacima iz 2023. godine, 79,6% populacije je njemačkog porijekla, a 20,4% je stranog porijekla. Značajan dio te populacije čine ljudi evropskog porijekla, iz država poput Rusije, Poljske i zemalja bivše Jugoslavije. Na koncu, procjenjuje se da je između 87 i 93% stanovništva Njemačke evropskog porijekla (link).
Dakle, tvrdnje da ljudi azijskog i afričkog porijekla “preuzimaju” evropske države poput Austrije i Njemačke su neutemeljene. Statistike jasno pokazuju da su Nijemci i Austrijanci velika većina u svojim državama, a da su ljudi s Bliskog istoka i Afrike relativna manjina, čak i među migrantskom populacijom. Slična slika može se vidjeti i u ostalim državama članicama Evropske unije (1, 2).
Šta su činjenice o stopama kriminala i migracijama?
Bojić tvrdi da u Austriji i Njemačkoj zbog migracije rastu stope kriminala. Tu tvrdnju ponavljaju i neki od njegovih sagovornika. Wieland Kubitschek, član ekstremno desničarskog identitetarskog pokreta, s kojim je Bojić razgovarao u Beču, kazao je sljedeće:
Bojić: Dakle, kada je riječ o statistici, kada je riječ o situaciji u Njemačkoj i Austriji zajedno, kada je riječ o stopi kriminala, kada je riječ o nasilju, kako vaša grupa komentariše to?
Kubitschek: Da. Mislim, neću vam reći tačne brojke, jer to je minsko polje. Različite su u zavisnosti od toga koji izvor gledate, šta smatrate napadom, šta smatrate kao šta god. I naravno, znamo za velike napade u Njemačkoj i u Austriji, znamo za teroristički napad u Beču u Vielahu prošle godine. Ne, zapravo ove godine. Znamo veliki napad iz Magdeburga, veliki napad iz Berlina, sa Božićnog marketa u Berlinu. Ali to nije čak ni glavna stvar. Glavna stvar su mali napadi koji se dešavaju svaki dan u Beču, Berlinu, Kelnu, Frankfurtu, mali napadi. Djevojke koje siluju, naši momci bivaju izbodeni. To su važne stvari, čak ne veliki napadi. I naravno, vidimo opasnost. Vidimo inherentnu opasnost za naš narod u Njemačkoj i Austriji. I to je ono protiv čega se borimo.
Foto: Screenshot
Kubitschek je odbio citirati bilo kakve statistike vezane za stopu kriminala u Austriji, ali statistike ne potkrepljuju narativ o rastu kriminala zbog migranata s Bliskog istoka i iz Afrike. Austrija ima poprilično nisku stopu kriminala i ona je generalno u trendu opadanja od početka 21. stoljeća, s određenim fluktuacijama od godine do godine. Štaviše, još od 2001. godine raste broj osumnjičenih za zločine, ali drastično pada broj osuđenika za zločine, što indikuje da policija efikasnije djeluje, a broj stvarnih zločina opada (1, 2).
S druge strane, činjenica je da su značajan broj osumnjičenih za zločine, gotovo polovina, strani državljani, od kojih oko 65% živi u Austriji, 32% ne živi u Austriji i oko 3% su nedokumentovani migranti. Među ovim stranim osumnjičenima, najviše je Rumuna, zatim Nijemaca i Sirijaca. Polovina od 9.700 zatvorenika u Austriji također su strani državljani; među njima su najbrojniji Srbi, Turci, Rusi, Slovaci, Rumuni i Afganistanci (link, link).
Strani državljani su također pod većim rizikom da budu žrtve zločina i čine 36% svih žrtava, a u tome se posebno ističu Afganistanci, Iračani i Sirijci, koji su žrtve zločina koje su počinili i austrijski državljani, kao i drugi strani državljani.
Prema podacima austrijskih vlasti, stopi kriminala u 2025. godini doprinijeli su zločini ekstremno desničarskih skupina. Njihov broj porastao je za 40%.
Dakle, statistike ne pokazuju neku značajnu korelaciju između prisustva imigranata iz Azije i Afrike i porasta nasilnih zločina. To, naravno, ne znači da među osobama koje dolaze s drugih kontinenata nema kriminalaca, ali podaci ne pokazuju da su one zbog svoje nacionalnosti posebno sklone kriminalu u odnosu na druge skupine.
O stopi kriminala i migracijama u Njemačkoj s Bojićem je razgovarao Tobias Teich, zastupnik u Bundestagu iz krajnje desničarske partije AfD. On tvrdi da u Njemačkoj postoji problem za bezbjednošću i povezuje to s migrantima iz Sirije, Afganistana i afričkih zemalja.
I to je zapravo povezano sa masovnim migracijama sa određenih mjesta u Evropi i Aziji. Uglavnom u Aziji ili u Africi. Šengen, Šengenski sporazum bio je jedna od najvećih grešaka ikada. I postalo je još gore kada je migracija dobila veće razmjere. A onda je 2015. godina imala najveći utjecaj ikada, zbog masovne migracije koja se desila od 2015. godine. Samo zamislite, imali smo oko 1,2 miliona Sirijaca u našoj zemlji. Niko ni be trebao dobiti azil ovdje, ali su im ga dali. I sada imamo oko 300.000 Sirijaca koji su sada državljani Njemačke. Dakle, oni su dio ove grupe od 1,2 miliona ljudi u Njemačkoj. A sada imamo oko 900.000 Sirijaca koji su ostali ovdje u Njemačkoj. Imamo i oko 500.000 Afganistanca u Njemačkoj.
I postoji također 1,5 miliona Ukrajinaca, ali ukrajinski i afganistanski i sirijski narod, morate bolje da pogledate. Mnogo je drugačije jer su mnogo bliži našoj kulturi. Manje je problema s njima. I samo da pogledamo krivične prijave, statistiku, svuda gdje vidite momke iz Sirije i momke iz Afganistana, oni su previše zastupljeni. Dakle, ne možete lagati da je činjenica da ovi ljudi utiču na našu unutrašnju bezbjednost i politiku.”
Foto: Screenshot
Dok govori, u pozadini je prikazana navodna statistika prema kojoj stranci čine 40% osumnjičenih za ubistva, silovanje i pljačke, te oko 30% osumnjičenih za napade.
Foto: Screenshot
Kada je riječ o Njemačkoj, stopa kriminala također je dugoročno u trendu opadanja proteklih nekoliko decenija i vrlo je niska kada se pogledaju svjetske statistike. Ipak, protekle tri godine zabilježen je porast kriminala u odnosu na prethodnu deceniju, što desničarski krugovi često nastoje predstaviti kao rezultat migracija (link). Studija koju je u februaru 2025. godine objavio Ifo Institut, njemačka organizacija koja se bavi istraživanjem društvenih i ekonomskih pitanja, pak, nije pronašla korelaciju između imigracije i rasta stope kriminala u Njemačkoj. Na ovaj zaključak došli su nakon detaljne analize policijskih podataka od 2018. do 2023. godine. Cijela analiza dostupna je na linku ovdje, a u sažetku je objašnjeno sljedeće:
“Ne nalazimo korelaciju između rastućeg udjela stranaca u okrugu i lokalne stope kriminala. Isto se posebno odnosi na izbjeglice”, kaže istraživač Ifo-a Jean-Victor Alipour.
“Rezultati su u skladu s međunarodnim istraživanjima, prema kojima migracije i priliv izbjeglica nemaju sistematski utjecaj na kriminal u zemlji domaćinu.”
Stranci su previše zastupljeni u statistikama kriminala u odnosu na njihov udio u stanovništvu. To je zbog faktora neovisnih o porijeklu: Migranti se obično naseljavaju u gradskim područjima, gdje je opći rizik od kriminala veći, i za domaće stanovništvo. Činjenica da su stranci u prosjeku mlađi i češće muškarci manje je važna.
“Ako uzmete u obzir ove faktore, ne postoji statistička korelacija između regionalnog udjela stranaca i stope kriminala”, kaže istraživač Ifo-a Joop Adema.
“Pretpostavka da stranci ili izbjeglice imaju veću sklonost ka činjenju kriminala od demografski usporedivih domaćih stanovnika nije održiva.”
“Statistika” prezentovana u Bojićevom dokumentarcu je manipulativna. Prema podacima iz 2024. godine, 34% osumnjičenih za zločin bili su strani državljani, 8,8% bili su privremeni imigranti (koje Teich predstavlja kao glavnu prijetnju bezbjednosti u Njemačkoj), a 64,6% bili su njemački državljani (link).
U privremene imigrante spadaju grupe ljudi koje imaju azil u Njemačkoj, odnosno Ukrajinci, Sirijci, Iračani i Afganistanci, kao i osobe koje imaju privremenu radnu ili studentsku dozvolu. Podaci pokazuju da su Ukrajinci nesrazmjerno manje prisutni u broju osumnjičenih za zločine u odnosu na njihov udio u ovoj populaciji. Sirijci su otprilike ravnomjerno zastupljeni, odnosno njihov udio u populaciji odgovara udjelu u broju osumnjičenih za zločine. Grupe ljudi koje su više zastupljene u broju osumnjičenih u odnosu na njihov udio u populaciji osobe su iz Maroka, Gruzije, Alžira, Albanije, Tunisa i Nigerije (link).
Važno je naglasiti da je riječ o osumnjičenima, a ne osuđenima za zločine. Stereotipi i predrasude, koje ovakve teorije zavjere promovišu i neprofesionalno medijsko izvještavanje produbljuje, mogu dovesti do rasnog profilisanja, odnosno targetiranja pojedinih osoba zbog njihove rasne ili etničke pripadnosti. Riječ je o problemu koji je zabilježen u Njemačkoj.
Na koncu, postoje mnogi faktori koji utječu na stopu kriminala u određenoj zajednici, uključujući gustinu naseljenosti, stepen urbanizacije, udio mladog stanovništva, tačnije mladih muškaraca u populaciji, nezaposlenost i siromaštvo, pristup obrazovanju, rad policije, zloupotrebu narkotika i alkohola i tako dalje.
Imigrantske zajednice u mnogobrojnim zemljama tradicionalno su izložene većem broju rizičnih faktora (siromaštvo, nedostatak prilika za obrazovanje, nezaposlenost) u odnosu na domaću populaciju, što može dovesti do većeg učešća pripadnika/ca te zajednice u kriminalnim statistikama (1, 2). Riječ je, dakle, uglavnom o ekonomskim i društvenim problemima, a ne o nečijoj boji kože, vjerskoj pripadnosti ili zemlji porijekla.
Većina sagovornika s kojima je Bojić razgovarao zahtijeva remigraciju, odnosno masovnu i prisilnu deportaciju imigranata, izbjeglica i njihovih potomaka iz svojih zemalja. Bojić implicitno podržava ovaj stav kroz dokumentarac, ali nijednog od svojih sagovornika ne pita da li se to odnosi i na ljude iz našeg regiona, od kojih mnogi žive u Njemačkoj i Austriji i koji su također vrlo zastupljeni u kriminalnim statistikama.
Za takvo pitanje vjerovatno nije ni bilo potrebe, s obzirom na to da radikalni desničari uglavnom misle samo na imigrante i izbjeglice koji nisu evropskog porijekla kada govore o remigraciji, pozivajući na to da im se oduzmu legalno stečene dozvole za boravak, pa čak i državljanstva ukoliko su ih stekli, bez obzira na to da li počinili neki zločin ili ne (1, 2).
Šta je Antifa i kako se finansira?
Osim Evropske unije i migranata azijskog i afričkog porijekla, Mario Bojić kao prijetnju predstavlja i ljevičarsku “organizaciju” Antifa. Na početku videa tvrdi da “Antifa teroriše ulice nasiljem i prestrašivanjem, zaštićena od iste političke klase koja kažnjava građane brže nego kriminalce”. U razgovoru s radikalnim desničarem Martinom Sellnerom, nakon priče o remigraciji, Bojić ga pita šta treba uraditi s Antifom “i ostalim ljevičarima” te sugeriše da bi ih trebalo poslati na “reedukaciju”. Sellner, kao i još jedan sagovornik, Christoph Albert, tvrdi da Antifu finansira država i da je to uzrok njihove moći.
Izraz “Antifa” je skraćenica za antifašizam. Odnosi se na široki i decentralizovani ljevičarski pokret koji zastupa tezu da je fašizam i dalje prijetnja društvu i da se protiv njega treba boriti radikalnim, i u nekim slučajevima, nasilnim i ilegalnim metodama.
Antifa se ne može nazvati stvarnom organizacijom, s obzirom na to da u njoj ne postoji nikakva struktura, hijerarhija ili vodstvo, a izraz se uglavnom koristi za učesnike/ce na radikalnim (i u nekim slučajevima nasilnim) ljevičarskim protestima koji se odvijaju pod sloganom antifašizma. Riječ je dakle, u najboljem slučaju, o neformalnoj mreži pojedinaca i grupa koje dijele slična vjerovanja.
Dokazi da Antifu u Njemačkoj i Austriji “finansira država” ili EU ne postoje. Vjeruje se da se grupe koje djeluju pod ovom ideologijom uglavnom finansiraju od donacija iz zajednice ili skupljanjem prihoda od svojih članova, te da su im budžeti vrlo mali.
Iako Bojić nastoji ljevičarske organizacije predstaviti kao ozbiljnu prijetnju javnoj sigurnosti koja “teroriše ulice”, statistike demantuju ove navode. Prema podacima iz 2024. godine, u Evropskoj uniji samo 6% osoba koje su se teretile za terorističke aktivnosti uhapšene su zbog aktivnosti povezanih s radikalno ljevičarskim ili anarhističkim terorizmom.
Radikalno ljevičarski terorizam, iako stvaran, smatra se niskorizičnom prijetnjom u zemljama Evropske unije.
Kontroverzni sagovornici
Dokumentarac koji je kreirao Mario Bojić predstavlja vrlo jednostranu perspektivu o migracijama u Evropi. Svi sagovornici su ekstremni desničari, a mnogi od njih su i članovi ozloglašenih radikalnih grupa koje Bojić jednostavno predstavlja kao “patriote”.
Jedan od sagovornika je Martin Sellner, ozloglašeni ekstremista kojem je zbog kriminalne historije i povezanosti s osobama koje su izvršile terorističke napade i zločine iz mržnje bio (ili još uvijek jeste) zabranjen ulazak u SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i Njemačku. Svjetskoj javnosti Sellner je postao poznat kada se otkrilo da je 2019. godine redovno komunicirao s muškarcem koji je izvršio teroristički napad na džamiju u Novom Zelandu, u kojem je ubijeno više od 50 ljudi, a koji je dijelio slične političke stavove kao i on. Više je puta bio u sukobu sa zakonom kako u Austriji, tako i u drugim državama (1, 2).
Sellner je jedan od najistaknutijih pripadnika radikalno-desničarskog i, kako ga neki opisuju, neofašističkog austrijskog identitetarskog pokreta.
Osim Sellnera, još su neki Bojićevi sagovornici pripadnici ovog pokreta. Riječ je o Wiealndu Kubitscheku, Christophu Albertu i Andreasu Hinterbergeru. Kubitschek, koji ni sam nije austrijski državljanin, javnosti je postao poznat po incidentu 2023. u Beču, kada je za vrijeme protesta udario drugog demonstranta flašom u glavu, misleći da je riječ o antifašisti.
Albert i Hinterberger spominju se u saopštenjima lokalnih vlasti kao učesnici ekstremističkih protesta u sklopu kojih su počinjeni rasno motivisani napadi na prolaznike, maltretiranje novinara/ki i isticanje nelegalnih simbola mržnje (link).
Shodno činjenicama, tvrdnju da elite iz EU provode plansku zamjenu stanovništva u evropskim zemljama ocjenjujemo kao teoriju zavjere. Istu ocjenu dajemo tvrdnji da EU i vlasti u Austriji i Njemačkoj finansiraju djelovanje Antife.
Tvrdnju da stopa kriminala raste u Austriji i Njemačkoj zbog migracija ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama.
(Raskrinkavanje.ba)