Trend koji je postao naročito vidan u online medijima u predizborno vrijeme, da se intervjui sa kandidatima/kinjama koriste kao platforme za (ne)plaćeni marketing, bio je neposredan povod za seriju analiza na ovu temu. U takvim slučajevima po pravilu nije bilo neugodnih ili teških pitanja, ili bilo kakve polemike - uloga novinara/ke je mahom bila ta da vjerno prenese „odgovore“ na pitanja koja su unaprijed dogovorena.
Prvi tekst u ovom serijalu pod nazivom “Kako portali koriste formu intervjua: “Dnevnik.ba” i Željana Zovko” bavio se intervjuom bivše bh. ambasadorice i trenutne hrvatske zastupnice u Europskom parlamentu. Drugi tekst po nazivom “Intervju za anonimni portal sa nepoznatim autorom/icom” imao je za temu intervju ministrice Edite Đapo za anonimni portal “Informativa.ba”.
Ovog puta ćemo pogledati intervju sa Mirsadom Hadžikadićem, koji je objavio portal „Izdvojeno.ba“. Hadžikadić je na proteklim izborima bio kandidat za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka, a odnedavno je i osnivač nove političke partije u BiH, Platforme za progres.
OTVORENI INTERVJU SA PROF.DR. MIRSADOM HADŽIKADIĆEM: Tražim od građana da vjeruju da zajedno možemo da uvedemo potrebne promjene
Intervju počinje, blago rečeno, neformalnim pitanjem:
„Profesore Hadžikadiću, otkud vi u BiH? Šta vas je nagnalo na ovu kandidaturu za člana Predsjedništva BiH?“
Sljedeće pitanje Hadžikadiću daje priliku da odgovori na implicitnu optužbu s kojom se Hadžikadić sreće ili se sretao u kampanji i to u formi izbornog “pamfleta”:
Kažu da ste američki čovjek. Jeste li?
U smislu državljanstva, ja jesam i državljanin SAD, ali sam, naravno, od rođenja i cijeli život prvo državljanin zemlje u kojoj sam rođen – Bosne i Hercegovine. Da li sam čovjek koji je stekao brojna poznanstva u SAD koja sam spreman da stavim na raspolaganje razvoju ove zemlje? Apsolutno. To sam radio i do sada. Da li imam američki pristup izgradnji sistema i institucija? Naravno, jer su godine pokazale mudrost američkog ustava i propisa kao i činjenicu da pažljivo izgrađen sistem nadživi pojedine greške procesa, a kompleksni sistemi su oblast informacionih tehnologija kojom se bavim proteklih 15 godina. Da li sam spreman da jačam naše odnose sa Amerikom? Svakako. Ako, pak, aludirate na bilo kakav uticaj američke politike na moj politički angažman u BiH, ne, nisam „američki“ čovjek. Ja sam po političkom opredjeljenju i pripadnosti državi bosanski čovjek.
Ako je postojao bilo kakav povod za novinarsko interesovanje o tome da li je Hadžikadić “američki čovjek”, ovakav odgovor bi svakako zahtijevao dodatna pitanja, podrazumijevajući da takvo pitanje ne bi bilo postavljeno bez razloga. Međutim, nakon što je autor utvrdio da Hadžikadić ipak nije američki, nego „bosanski čovjek“, sljedeće pitanje samo razrađuje njegov odgovor i daje mu priliku da nam dodatno objasni zašto je dobro što je neko ko je „bosanski čovjek“ istovremeno i „američki čovjek“:
„Ponosno naglašavate da ste se godinama angažovali za BiH. Šta ste uradili za domovinu u Americi?“
Podrazumijeva se da je i ovdje odgovor dat u formi samopromocije, sasvim u skladu sa načinom kako je pitanje formulisano (Hadžikadić ne samo da naglašava, nego „ponosno“ naglašava da je u Sjedinjenim Američkim Državama radio “za BiH”).
Sljedeće pitanje kao da dolazi iz potpuno drugog razgovora, na drugu temu i sa drugim sagovornikom. Promjena teme nije neuobičajena i intervjuu daje dinamiku, ali uvijek mora imati razlog, povod i biti praćena serijom pitanja. Ne i u ovom slučaju:
„Kao neko ko može da posmatra našu situaciju i sa strane, jesu li opravdani naši strahovi da je Bosni namijenjena uloga Palestine? Kako to vidite očima američkog Bosanca?“
Zašto i kako se Palestina pojavila u intervjuu, nije razjašnjeno, no kontekst se može naslutiti iz sljedećeg pitanja, koje glasi:
„Kako mislite da se nosite sa Dodikom i Čovićem, uz nedovoljno iskustva sa našom državnom upravom i udruženim smicalicama ovog uigranog tandema?“
Pošto je jedna od glavnih, ako ne i ključna tema izbora za Predsjedništvo BiH bio izbor člana ovog dijela iz reda Hrvata, ova dva pitanja zapravo treba da objasne kako je to “lažna dilema”, te kako će Hadžikadić pošto je „magistrirao javnu upravu na Harvardu i decenijama komunicirao sa visokopozicioniranim zvaničnicima, uključujući predstavnike u Kongresu i predsjednike SAD“ biti “u stanju da se nosi sa Draganom Čovićem i Miloradom Dodikom”.
Ovakav odgovor bi, ponovo, u stvarnom intervjuu otvorio prostor za niz pitanja koja bi svakako bila zanimljiva čitaocima - recimo o tome sa kojim je američkim zvaničnicima i predsjednicima Hadžikadić komunicirao i u kom kontekstu. Ovako čitalac ostaje uskraćen za informaciju, uz mistifikaciju intervjuisane osobe.
Nakon što je u jednom od prethodnih pitanja istaknuto Hadžikadićevo “ponosno isticanje” sopstvenog angažmana, u sljedećem se još eksplicitnije usvaja njegova perspektiva političkog kandidata umjesto objektivnog novinarskog pristupa:
„Šta mislite zašto niko nije pristao na vašu patriotsku ideju o jednom kandidatu iz reda Bošnjaka za člana Predsjedništva?“
Zašto je to patriotska ideja, nije posebno objašnjeno, ali činjenica da je tako opisana nedvosmisleno ukazuje na to da je cijeli intervju zapravo “izgovor” za politički marketing pred izbore. To pokazuju i sljedeće pitanje i odgovor:
„Šta i kako biste mijenjali u postojećem ustroju države?
Prvi i osnovni cilj Platforme za progres je stvaranje stabilne, funkcionalne, prosperitetne i pravedne države Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina danas izgleda kao brod uhvaćen u oluji na okeanu bez kapetana i kormilara, sa posadom u kojoj svi veslaju kako i kuda žele. Da bi stigla na odredište, Bosna i Hercegovina mora da zna kuda želi da ide i kako da dođe do tog cilja. Da bi joj pomogla u toj borbi, Platforma za progres nudi analizu uzroka postojećih problema i predlaže adekvatna rješenja za te probleme.“
Hadžikadić ni ovdje nije upitan da objasni nijedno od opštih mjesta u kojima suštinski nije rečeno ništa. Izjave tipa “da bi se riješili problemi moraju se naći rješenja za probleme” nisu odgovori već, ponovo, standardne “parole” koje se koriste u kampanji. Stvarni odgovor na postavljeno pitanje nije dat ni u sljedećem slučaju:
„Kako se odbraniti od stalnih pokušaja da Bosna i Hercegovina ostane podijeljena?
Unapređenjem i ulaganjem u formalni i neformalni sistem obrazovanja. Moramo da učimo kao zajednica, tj. politička zajednica, i da gradimo građansko i ujedinjeno društvo. Neuki ljudi žrtve su različitih manipulacija. Moramo da naučimo ljude kako da misle svojom glavom u ovom sistemu, a ne da im govorimo šta da misle. Ljudi će onda znati da za sebe odaberu pravi put.“
Ukoliko nakon ovakvog “propitivanja” uopšte postoji dilema da li je ovaj intervju tekst marketinško sredstvo ili istinsko prakticiranje novinarskog žanra, njegovi posljednji redovi je u potpunosti otklanjaju. Intervju, naime, završava sljedećim riječima:
Više informacija o prof. dr. Mirsadu Hadžikadiću i njegovom predizbornom programu možete naći na https://www.facebook.com/mirsadhadzikadici https://mirsadhadzikadic.ba/.
Vrijedi napomenuti i to da portal “izdvojeno” tokom trajanja kampanje nije intervjuisao nijednog kandidata osim Hadžikadića - tačnije, ovo je, sudeći po pretrazi, jedini intervju sa bilo kojim političarem koji je objavljen na ovoj stranici - ako ne računamo prenošenje izjava i citata iz intervjua koji su kandidati davali drugim medijima. Članak ne sadrži potpis autora, to jest informaciju o tome ko je intervjuisao Hadžikadića. Sveukupno, možemo reći da se radi o još jednom primjeru “pakovanja” poruka iz kampanje u formu intervjua, vrlo daleko od bilo čega što bi se moglo nazvati novinskim žanrom.
(raskrinkavanje.ba)