Foto: Freepik
Na Facebooku je 10. juna 2025. godine objavljen reel u kojem se tvrdi da je “pasta za zube najotrovniji proizvod” u dnevnoj rutini.
U opisu reela je spisak supstanci koje navodno čine paste za zube opasnim po zdravlje.
Da li si se ikada zapitala šta zapravo sadrži većina komercijalnih pasti za zube?
Vjerovali ili ne sadrži sastojke koji nemaju šta tražiti u ustima, a svakodnevno ih unosimo u organizam.
❌ Fluor – neurotoksin u većim količinama; povezuje se s oštećenjem štitne žlijezde i smanjenjem IQ-a kod djece
❌ SLS (Sodium Lauryl Sulfate) – industrijsko pjenilo koje iritira sluznicu usta i može izazvati afte
❌ Triklosan – antibakterijska hemikalija koja remeti rad hormona; zabranjena u kozmetici u mnogim državama
❌ Propilen glikol – hemikalija koja se koristi i u antifrizu; povezuje se s iritacijom kože i sluzokože
❌ Mikroplastika – nevidljive plastične čestice koje završavaju u vodi, organizmu, pa čak i u krvi
❌ Vještačke boje i arome – mogu izazvati alergijske reakcije i nemaju nutritivnu vrijednost
❌ Vještački zaslađivači (npr. saharin, aspartam) – povezani s glavoboljama, poremećajem rada mozga i šećernom bolesti
❌ PEG spojevi – sintetički emulgatori koji mogu biti kontaminirani kancerogenim jedinjenjima
📌 Većina ovih sastojaka nije tu da bi zaštitila zube, već da bi proizvod bolje izgledao, pjenio se i imao "svjež" ukus.
Do datuma pisanja ove analize reel je imao više od milion pregleda, a podijeljen je gotovo 700 puta. Tvrdnje o “otrovnim” sastojcima u pasti za zube, poput fluora, triklosana i propilen-glikola, pronašli smo i u članku portala Logično iz 2019. godine.
Šta su činjenice o sastojcima pasti za zube?
Postoji više vrsta i podvrsta pasti za zube koje mogu imati različite sastojke. Raskrinkavanje je za potrebe pisanja ove analize kontaktiralo stomatološku ordinaciju Floss&Gloss iz Sarajeva molbom da se osvrne na tvrdnje s društvenih mreža o “otrovnim” pastama za zube. Iz Floss&Glossa kazali su sljedeće:
Zubne paste, kao i svi proizvodi za oralnu higijenu, podliježu strogoj regulaciji i kontroli u većini zemalja, uključujući Bosnu i Hercegovinu. Kada se koriste prema uputama — tj. za pranje zuba i bez gutanja — zubne paste nisu toksične i ne mogu dugoročno naštetiti zdravlju. Naprotiv, redovna upotreba paste za zube ključna je za prevenciju karijesa, gingivitisa i drugih oralnih oboljenja.
Većina pasti za zube sadrži fluor, mineral koji se prirodno nalazi u tlu, vodi i nekim vrstama hrane. Fluor koji se koristi u pastama za zube, vodicama za usta, pa čak i u vodi s česme, u pojedinim državama proizvodi se sintetički. Razlog zbog kojeg se fluor koristi u pastama za zube jeste prevencija karijesa i propadanja zubi. Naime, zubna caklina, vanjski zaštitni sloj zuba, svakodnevno gubi i dobija minerale. Minerali se gube kada kiselina nastala od bakterija, plaka i šećera napadne caklinu (što se zove demineralizacija), a dobivaju se kada unosimo hranu i vodu koja sadrži potrebne minerale kao što su fluor i kalcij (što se zove remineralizacija). Kada se u ustima odvija previše demineralizacije, a nedovoljno remineralizacije, dolazi do propadanja zubi. Fluor u zubnim pastama pomaže da se to spriječi.
Tačno je da unošenje prevelikih količina fluora može imati negativne posljedice na zdravlje, kao što su dentalna i skeletna fluoroza. Dentalna fluoroza je diskoloracija zubi, a skeletna fluoroza je bolest koja može izazvati bol u zglobovima i kostima. Zbog dentalne fluoroze preporučuje se da djeca mlađa od šest godina unose fluor u ograničenim količinama. Skeletna fluoroza povezana je s prirodno visokim nivoima fluora u pijaćoj vodi.
Akutni nivoi izloženosti fluoru mogu dovesti do trovanja. Simptomi uključuju mučninu i povraćanje, abdominalne bolove, mišićne grčeve i napade. Ovo se, pak, može dogoditi samo ukoliko dođe do ogromne kontaminacije vode zbog neke industrijske nesreće, kao što je eksplozija ili požar. Važno je naglasiti da različite institucije izdaju smjernice kojima se ograničava upotreba fluora u fluroisanoj vodi i u dentalnim i drugim proizvodima. Naprimjer, Evropska agencija za lijekove navodi da je maksimalan dozvoljeni nivo unosa fluora za odraslu osobu 0,15 miligrama na kilogram tjelesne mase dnevno. Dentalni proizvodi smiju sadržavati fluor u koncentraciji do 1.500 PPM-a (čestica po milionu).
Kada je riječ o tvrdnji da fluor dovodi do smanjenja IQ-a kod djece, ona se smatra nedovoljno utemeljenom. Naime, ova tvrdnja potječe iz nekoliko studija sprovedenih u Kini i Indiji prije više od deset godina (link). Kako se navodi u članku The Conversationa, čiji je autor profesor dentalnog javnog zdravlja na Univerzitetu u Queenslandu Loc Do, te studije imale su neadekvatnu metodologiju. Voda u ovim državama prirodno je imala nivoe fluora više od dozvoljenih nivoa u državama koje namjerno fluorišu vodu, a studije nisu u obzir uzele druge kontaminacije koje su možda bile prisutne u vodi.
Američki nacionalni program za toksikologiju je početkom 2025. godine objavio pregled dostupne literature sa zaključkom da postoji poveznica između fluora i negativnih kognitivnih posljedica kod djece. Ipak, ovaj pregled nije prošao procjenu kvalitete Američke nacionalne akademije nauka, inženjerstva i medicine zbog metodoloških ograničenja. Naime, kako navodi The Conversation, od 74 studije koje su analizirane u pregledu, 52 su označene kao “visoko pristrasne”, a 64 su tzv. presječne studije, koje uglavnom ne mogu pružiti dokaze o uzročno-posljedičnoj vezi između pojava. Studije iz zemalja s kontrolisanim sistemom vodosnabdijevanja, kao što su Kanada, Novi Zeland i Tajvan, nisu pokazale da postoji poveznica između fluora i nižeg IQ-a, a neke studije koje su došle do istog zaključka nisu ni bile uključene u pregled. Također, načini na koji su se skupljali podaci o IQ-u razlikovali su se od studije do studije, što dovodi u pitanje kombinovane rezultate.
Drugim riječima, još uvijek ne postoje čvrsti dokazi da fluor u vodi dovodi do smanjenja IQ-a kod djece. Raskrinkavanje je već pisalo o ovoj temi u analizi iz 2020. godine, koju možete pročitati ovdje. To su potvrdili i iz ordinacije Floss&Gloss:
Fluor je jedan od najefikasnijih sastojaka u prevenciji zubnog karijesa. Njegovu upotrebu u zubnim pastama podržale su relevantne zdravstvene organizacije, uključujući Svjetsku zdravstvenu organizaciju (SZO) i Američku stomatološku asocijaciju (ADA). Studije koje povezuju visok unos fluora s neurološkim efektima (npr. smanjen IQ) odnose se na hronično prekomjeran unos fluora iz vode za piće, a ne iz zubnih pasti, koje se ne gutaju. U regulisanim količinama, fluor u pastama je siguran.
Vještački zaslađivači poput saharina i aspartama nalaze se u nekim zubnim pastama (1, 2). Saharin je vrlo rasprostranjen umjetni zaslađivač, koji se, osim u pasti za zube, koristi u raznoj hrani i piću. Iako postoje studije koje sugerišu da bi saharin mogao poremetiti ravnotežu bakterija u stomaku, još uvijek ne postoje konkretni dokazi da je ovaj zaslađivač, koji se koristi više od 100 godina, štetan za zdravlje i generalno se smatra bezbjednim.
Aspartam, s druge strane, potencijalno ima negativne efekte na zdravlje. Međunarodna agencija za istraživanje raka (IASRC) 2023. godine proglasila ga je “potencijalnim kancerogenom” na osnovu dostupne naučne literature. Preporučena maksimalna dnevna doza unosa aspartama iznosi 40 miligrama po kilogramu, što bi značilo da bi odrasla osoba od 70 kg morala popiti između devet i 14 limenki pića koje sadrži ovaj umjetni zaslađivač u danu kako bi prešla sigurnu dozu.
Važno je naglasiti da “potencijalni kancerogen” ne znači da supstanca zasigurno ima mogućnost da izazove rak (kao što to, recimo, znamo za arsen, duhan i UV zrake), već da postoji mogućnost da bi supstanca mogla biti kancerogena, ali još uvijek nije jasno da li je.
Nijedan od ova dva zaslađivača ne uzrokuje dijabetes (1, 2), a iz Floss&Glossa naglasili su da se saharin i aspartam koriste u vrlo malim količinama u zubnim pastama te da u tim koncentracijama i primjeni ne predstavljaju rizik po zdravlje.
Propilen-glikol je aditiv koji se također koristi u raznim namirnicama i pićima, kao i lijekovima i antifrizu. Prema uputama Svjetske zdravstvene organizacije, sigurna doza propilen-glikola je 25 miligrama po kilogramu tjelesne mase. Unos ovog aditiva u velikim dozama može izazvati pogoršane simptome kod osoba koje pate od bolesti jetre i bubrega, ubrzane otkucaje srca i nizak krvni pritisak i napade. Iritaciju kože i sluzokože izaziva ukoliko je osoba alergična na njega i koristi kozmetičke proizvode koji ga sadrže, poput šampona i losiona (link).
Dakle, iako neki od ovih sastojaka mogu biti štetni za zdravlje ukoliko se unose u velikim količinama, nije izgledno da će paste za zube sadržati količine dovoljne da nam naškode. Važno je napomenuti da gotovo bilo koja supstanca može biti štetna ukoliko se unosi u velikim količinama, uključujući i vitamine i minerale.
Smatra se da triklosan, antibakterijski hemijski sastojak koji se dodaje u mnoge proizvode, od deterdženta, preko kozmetike i dezodoransa, do pesticida i tekstila, može dovesti do negativnih zdravstvenih posljedica dugotrajnom izloženošću. Naime, kada koristimo proizvode koji sadrže triklosan, tijelo ga upija u malim količinama, što može dovesti do razvijanja alergija i osjetljivosti na određene vrste hrane. Triklosan također ometa endokrini sistem, što može dovesti do problema s funkcionisanjem hormona. Američka agencija za hranu i lijekove je 2016. godine zabranila prodaju “antibakterijskih” sapuna s triklosanom, jer proizvođači nisu uspjeli dokazati da su njihovi proizvodi efikasniji od običnih sapuna, kao ni da je korištenje njihovih proizvoda dugotrajno bezbjedno.
U medijskim izvještajima pronašli smo informaciju da se triklosan nalazi u zubnim pastama koje su označene kao “antibakterijske” i da je Colgate jedini brend u SAD-u koji koristi ovo jedinjenje u nekima od svojih proizvoda (1, 2). Slična je situacija i u BiH, kazao nam je tim iz Floss&Gloss ordinacije, naglasivši da se u većini savremenih zubnih pasti na našem tržištu triklosan ne koristi.
Također je tačno da se PEG spojevi, koji se koriste u zubnim pastama i kozmetici kao emulgatori, u procesu proizvodnje mogu kontaminirati kancerogenim jedinjenjima.
Dakle, u nekim se zubnim pastama mogu pronaći neki štetni ili potencijalno štetni sastojci u malim količinama, te je svakako preporučivo pročitati listu sastojaka koja se nalazi na pakovanju. Ipak, tvrdnja da je pasta za zube “najotrovniji proizvod” u našoj svakodnevnoj rutini nije utemeljena.
Korištenje zubne paste važno je za dentalno zdravlje. Iz Floss&Glossa su detaljnije objasnili zašto:
Zubne paste su važne jer:
• uklanjaju naslage i bakterije koje uzrokuju karijes i upale desni,
• doprinose remineralizaciji gleđi (posebno one s fluorom)
• osvježavaju dah i pružaju osjećaj čistoće,
• kod specijalizovanih formula – pomažu kod osjetljivosti, izbjeljivanja, upala itd. U kombinaciji s pravilnom tehnikom četkanja i redovnim stomatološkim pregledima, zubne paste su nezamjenjiv dio oralne higijene.
Shodno činjenicama, tvrdnju da su paste za zube “najotrovniji proizvod” u našoj dnevnoj rutini zbog sastojaka koji su otrovni, iritiraju kožu ili remete rad organizma ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama i pseudonauku.
Tvrdnju da je fluor neurotoksin koji se povezuje sa smanjenjem IQ-a kod djece ocjenjujemo kao pseudonauku. Istu ocjenu dajemo i tvrdnjama o štetnosti vještačkih zaslađivača.
Tvrdnju da propilen-glikol uzrokuje iritaciju kože i sluzokože ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama.
(Raskrinkavanje.ba)