Povratak starih laži o vakcinama i autizmu

Foto: Freepik

Na Twitter profilu A. P. Inforatnik 15.7.2022. godine objavljen je videosnimak u kojem se govori o navodnoj vezi između vakcinacije i autizma. U opisu je navedeno:  

Ode još jedna teorija zavere....
⚫ Dokazana veza između autizma kod dece i vakcina!!!
Dokazi bazirani na naučnim studijama i sudskim presudama!

Videosnimak u kojem se govori o navodno dokazanoj vezi između vakcina i autizma ustvari je kompilacija isječaka iz dvije televizijske emisije: priloga televizije Fox News emitovanog 16.5.2011. godine i CNN-ovog cjelodnevnog specijala posvećenog autizmu emitovanog 2.4.2008. godine u prilogu Autism Unraveling the Mystery kojeg vodi dr. Sanjay Gupta. Ovaj prilog, star preko 14 godina, više ne postoji na CNN-ovoj zvaničnoj stranici, ali je na YouTubeu objavljen 4.4.2008. godine.

U prilogu sa kanala Fox News gostovala je Mary Holland, autorica studije za koju je voditeljica emisije ustvrdila da je dokazala da je federalna vlada u SAD “uprkos javnom poricanju, ispotiha kompenzirala djecu sa autizmom oštećenu vakcinama”. Holland je predstavljena kao akademska istraživačica, koja predaje dodiplomski program pravnih vještina na Pravnom fakultetu Univerziteta u New Yorku. Video je objavljen uz sljedeći prevod:

Važno je što je dokazana veza između vakcina i autizma. Vlada je to negirala, ali smo otkrili 83 dokazana slučaja gde je vlada platila odštetu. Zato želimo da svima bude jasno šta se dešava i da Kongres počne sa saslušanjima. mi smo našli ova 83 slučaja u javnim državnim podacima i u pitanju su slučajevi koje Ministarstvo pravde i zdravstvo mogu da potvrde.  

Nakon njenog izlaganja, slijedi isječak iz CNN-ove emisije u kojoj je gostovao doktor John Poling, otac djevojčice Hannah Polling, kome je 2008. dodijeljena kompenzacija od VICP-a (National Vaccine Injury Compensation Program). 

Na snimku dr. Sanjay Gupta napominje da je “mnogo ljudi bilo u šoku kada su čuli za ovu presudu”, te da je razgovarao sa više eksperata koji tvrde da vakcine nikako ne mogu da budu uzrok autizma. Poling, kojeg Gupta predstavlja kao neurohirurga i oca djevojčice Hannah, zatim izlaže zbog čega ovu temu smatra važnom:

(...) jer je država odnosno Ministarstvo zdravlja priznalo da medicinski problem moje ćerke autizam i epileptični napadi su uzrokovani vakcinacijom. Ja nisam verovao da vakcine mogu da izazovu autizam dok nisam to video. Da budem iskren, kao lekar, dok se to nije kod mene u porodici desilo, dok nisam video regresiju dok nisam video kako normalno dete od 18 meseci ulazi u autizam nisam verovao da je to moguće. 

Na kraju videosnimka se ponovo pojavljuje isječak iz Foxove emisije u kom Mary Holland  navodi: 

Zapamtite da sudske odluke u ovim slučajevima za koje je federalna vlada isplatila odštete su bazirane na nauci. Oni su pred sobom imali dovoljno naučnih i medicinskih dokaza o vezi. 

 Na kraju videosnimka su ispisani podaci o navodnom povećanju broja djece sa autizmom u periodu od 1980. do 2016. godine. 

Isti videosnimak dijeljen je i ranije na društvenim mrežama na našem govornom području. Najranija objava videosnimka na društvenoj mreži Facebook datira iz 25. jula 2020. godine, kada je objavljen uz opis: 

Nakon što je u USA dokazano 83 slučaja između autizma i cjepiva, logično ide zataškavanje !

Ovaj videosnimak dijelio se i krajem 2020. godine (1) i 2021.godine (1, 2), a 6.11.2020. prenesen je i u članku na portalu Pravda-Istina.

Tvrdnje iz ovih snimaka, starih 11 i 14 godina, dio su antivakcinacijske propagande‚ do sada raskrinkane nebrojeno puta, koja je okruživala rad takozvanog “vakcinalnog suda” u Sjedinjenim Američkim Državama od početka 2000-ih godina. U ovoj analizi ćemo se pozabaviti njihovom istorijom i činjenicama koje ih opovrgavaju. 

Šta su činjenice? 

Tvrdnje o “dokazanoj vezi između vakcina i autizma” i “83 dokazana slučaja gde je vlada platila odštetu” dio su priče o odštetama ranije spomenutog američkog Državnog programa za kompenzaciju ozljeda izazvanih vakcinama (National Vaccine Injury Compensation Program), a o kojem je Raskrinkavanje i ranije pisalo u analizi iz 6.12.2017. godine.

Program je uspostavljen 1988. godine na osnovu “Uredbe o ozljedama izazvanim vakcinacijom u dječijem dobu” (The National Childhood Vaccine Injury Act), skraćeno Vaccine Act (“Uredba o vakcinama”), koja je usvojena 1986. godine. 

U okviru ovog programa kreiran je protokol za dodjelu kompenzacije u slučajevima kada vakcinacija izazove neželjene reakcije, kao i posebno odjeljenje unutar državnog Suda za federalne tužbe (Office of Special Masters of the U.S. Court of Federal Claims), koje se bavi isključivo ovakvim slučajevima i popularno je nazivano “Sudom za vakcine” (Vaccine Court).

Zahtjevi za kompenzaciju u okviru ovog programa mogli su biti podneseni za neželjene efekte popisane u “Tabeli ozljeda”, za koje se smatralo da postoji osnov da su mogli nastati kao posljedica vakcinacije. 

Prvi zahtjev za odštetu u okviru ovog Programa podnesen je 1999, iako je sud osnovan 1986. godine. Broj zahtjeva za naknadama naglo je skočio par godina kasnije, nakon što je Andrew Wakefield, gastroenterolog iz Velike Britanije, popularizovao hipotezu o uzročnoj vezi vakcinacije sa razvojnim i gastrointestinalnim poremećajima. Njegova je studija iz 1998. godine postala zamajac antivakcinacijskog pokreta u Velikoj Britaniji i SAD, iako je ubrzo po objavljivanju povučena iz uglednog naučnog časopisa Lancet, nakon što su utvrđene brojne neregularnosti u njenom provođenju, uključujući i falsifikovanje podataka. Wakefield je zbog toga ostao bez dozvole za bavljenje ljekarskom praksom, ali je “nasljeđe” studije nastavilo da živi u vidu širenja vjerovanja da MMR vakcina može izazvati autizam, o čemu smo pisali u analizi iz 2017. godine. Konsekventno, s popularizacijom ove ideje, broj zahtjeva za odštetu zbog autizma navodno izazvanog vakcinom dosegao je vrhunac 2003. godine, kada je zaprimljeno 2.436 takvih prijava. Autizam nikada nije bio izlistan kao mogući osnov za podnošenje zahtjeva za odštetu prema “Vaccine Injury Table”. 

Testni slučajevi 

Zbog povećanja broja zahtjeva za nadoknade, sud je odlučio pokrenuti poseban postupak nazvan “Opšte procedure vezane za autizam” (Omnibus Autism Proceeding) u okviru kojeg su uspostavljena dva seta “testnih slučajeva”, koji su imali za cilj da utvrde da li postoje naučne i medicinske osnove za tvrdnje da vakcinacija može izazvati autizam - to jest, mogu li se takvi zahtjevi za odštetu tretirati kao utemeljeni i opravdani. 

U tu svrhu, uspostavljena je saradnja sa udruženjem “Upravni odbor za podnositelje zahtjeva” (Petitioners’ Steering Committee), koje je okupljalo oko 180 pravnih zastupnika/ca roditelja u ovakvim slučajevima. Udruženju je data prilika da “pribavi sve dostupne dokaze koji ukazuju da vakcine mogu doprinijeti autizmu i da te dokaze predstave u nizu testnih slučajeva, koji su istraživali da li vakcine mogu izazvati autizam i, ako mogu, u kojim okolnostima.” 

Jedan set testnih slučajeva ispitivao je teoriju “da bi komponenta ospica u vakcini protiv ospica, zaušnjaka i rubeola (MMR vakcina) mogla izazvati ASD (Autism Spectrum Disorders, tj. poremećaje iz autističnog spektra)”. Drugi je provjeravao teoriju po kojoj bi “živa sadržana u vakcinama koja sadrže timerosal mogla izravno utjecati na djetetov mozak i time značajno pridonijeti uzrokovanju ASD-a”.  

Procesi u “testnim slučajevima” su se vodili tokom 2007. i 2008. godine. Rezultirali su sveobuhvatnim odlukama koje su donesene 2009. i 2010. godine, a u kojima su odbačene obje teorije o uzročno-posljedičnoj vezi između vakcina i autizma. O svemu tome, kao i o pojedinačnim slučajevima u kojima je isplaćena naknada, iscrpno je pisao sudija George Hastings u odluci o zahtjevu bračnog para Briana i Marcie Hooker, koja objavljena u aprilu 2017. godine. Hastings u odluci navodi:

Sve u svemu, 11 obimnih presuda koje su donijele specijalne sudije/sutkinje; sudije/sutkinje Američkog Federalnog Saveznog suda i panela Američkog žalbenog suda za Savezni okrug; jednoglasno su odbacile tvrdnje podnositelja zahtjeva, ne našavši nikakve uvjerljive dokaze da bilo MMR vakcina, bilo vakcine koje sadrže timerosal, mogu na bilo koji način doprinijeti uzrokovanju autizma.

Hastings napominje da je sud, prije usvajanja odluka u “testnim slučajevima”, često udovoljavao zahtjevima za naknadu sudskih troškova u ovakvim slučajevima, iako nikada nije zaključeno da postoje osnovi za isplatu same odštete. Te odluke su se donosile na osnovu procjene o postojanju “razumnog osnova za podnošenje zahtjeva”, čak i ako se sam zahtjev na kraju ispostavio kao neosnovan. Od trenutka kada je postalo jasno da autizam ne može biti izazvan vakcinacijom, sud je prestao takve zahtjeve da tretira kao da su bazirani na bilo kakvoj “razumnoj osnovi”.

Dakle, tzv. Sud za vakcine nikada nije donio ni jednu odluku o naknadi zbog autizma uzrokovanog vakcinacijom, a nakon iscrpnih istraživanja došlo se do zaključka da se takvi zahtjevi ne mogu ni smatrati osnovanima, jer nikada nije dokazana bilo kakva veza između imunizacije MMR vakcinom i pojave autizma. 

“Studija o 83 slučaja” 

Povod za prilog emitovan na Fox Newsu bila je studija koju je sprovela grupa autora/ki uključujući i Mary Holland, koji su dio udruženja Elizabeth Birt Center for Autism Law and Advocacy (EBCALA). Studija je objavljena u žurnalu Pace Environmental Law Review (PELR) 10.5.2011. godine  pod nazivom “Neodgovorena pitanja iz programa odštete za povrede od vakcina: Pregled slučajeva povreda mozga uzrokovanih vakcinom u kojima je isplaćena odšteta” (engl. Unanswered Questions from the Vaccine Injury Compensation Program: A Review of Compensated Cases of Vaccine-Induced Brain Injury).

Autorica studije Mary Holland, iako predstavljena kao akademska istraživačica, zapravo je uključena u različite antivakcinacijske grupe i inicijative, uključujući i dvije funkcije - potpredsjednice i generalne savjetnice - koje obnaša u organizaciji Children’s Health Defense (“Odbrana dječjeg zdravlja”) koju je osnovao Robert F. Kennedy, jedan od najpoznatijih zagovornika antivakcinalne propagande i promoter antinaučnih teorija zavjere. Organizacija koju predvodi Kennedy upravo je u augustu 2022. suspendovana na Instagramu i Facebooku zbog kontinuiranog širenja dezinformacija o pandemiji COVID-19. Holland je i suosnivačica još jedne antivakcinacijske organizacije, Centar za lična prava, te je bila urednica i autorica više radova kojima se poriču naučne činjenice o imunizaciji, uključujući i knjigu “Epidemija vakcina: Kako korporativna pohlepa, pristrasna nauka i prinudna vlada ugožavaju naša ljudska prava, naše zdravlje i našu djecu” iz 2011. godine, gdje je jedan od autora i diskreditirani Andrew Wakefield. Knjiga o “epidemiji vakcina” jedna je od mnogih pseudonaučnih referenci navedenih u studiji o 83 slučaja koja navodno dokazuju vezu između autizma i vakcinacije. 

Manipulisanje izvorima 

Govoreći o istoriji vakcina autori/ce studije navode da su “vakcine bile kontroverzne” još od 1700. posebno se osvrćući na nastanak antivakcinalnog pokreta i grupe “Udruženi nezadovoljni roditelji” (Dissatisfied Parents Together - DPT) koji je formiran 1982. nakon emitovanja televizijskog uratka pod nazivom DPT: Vakcinalni rulet (DPT: Vaccine Roulette), čija je autorica Lea Thompson. Ovaj se “film” u studiji posve nekritički prikazuje kao dokaz o nesigurnosti vakcina, to jest “ozljedama” koje su kasnije kompenzirane iz programa VICP. Paradoksalno, kao referenca za takve zaključke navodi se knjiga dr. Paula Offita “Smrtonosni izbori: Antivakcinacijski pokret kao prijetnja za sve nas” (Deadly Choices: How the Anti-Vaccine Movement Threatens Us All, 2011), u kojoj se objašnjava upravo da su tvrdnje iz “dokumentarca” o DTP vakcinama netačne. Štaviše, hiljade roditelja su djeci prestali davati vakcine protiv velikog kašlja upravo zbog ove emisije, iako su sve studije kasnije potvrdile da vakcine protiv ove opasne bolesti ne uzrokuju oštećenja mozga. U osvrtu na knjigu Paula Offita objavljenoj 11.10.2011. u The Guardianu se navodi da je “ova konkretna masovna histerija “postala viralna”, prijeteći zdravlju svih”.

“Došli smo do tačke preokreta”, piše dr. Offit. “Djeca pate i umiru jer su njihovi roditelji više uplašeni vakcinama nego bolestima koje sprečavaju”. 

“DTP pokret” kasnije je preimenovan u Nacionalni informacijski centar za vakcine (National Vaccine Information Center) kojeg u studiji predstavljaju kao “vodeću američku organizaciju za sigurnost vakcina”. Ponovo se radi o obmanjujućem prikazivanju izvora, jer je ova antivakcinacijska organizacija zapravo jedan od glavnih izvora dezinformacija o vakcinama u SAD i šire i ne bavi se “sigurnošću vakcina” kako se navodi u ovoj studiji.  

U studiji ima još primjera zloupotrebe relevantnih izvora, poput, recimo, navoda da je “skorašnja studija koju je objavila Agencija za zaštitu okoliša identifikovala 1988/89 godinu kao prelomnu za dramatičan porast rasprostranjenosti autizma” koje autori/ce pripisuju studiji “Timing of increased autistic disorder cumulative incidence” Michaela E. McDonalda i John F. Paula objavljenoj 2010. u naučnom časopisu Environmental Science & Technology. U zaključku studije, zapravo, navodi se da se “broj osoba koje su identificirane kao osobe sa autizmom povećao dramatično posljednjih godina, ali je nepoznato u kojoj mjeri se radi o stvarnom povećanju”. Radi se o tome da se upravo u ovom periodu značajno promijenili kriteriji dijagnostike za poremećaje iz autističnog spektra, o čemu će biti riječi kasnije u tekstu, a što je uticalo i na način evidentiranja broja osoba sa ASD. Dodatno, već na prvoj stranici ovog rada, podcrtava se da je jedna od “teorija” o uzrocima većeg broja identificiranih slučajeva osoba sa ASD, kojom se pojava ovih poremećaja pripisuje MMR vakcini ili vakcinama koje sadrže timerosal, dokazano netačna.

Šta je “studija” zapravo pokazala?

U studiji se i dalje nižu dokazano netačni narativi antivakcinalne propagande, te se kao relevantni izvori informacija o vakcinama predstavljaju proponenti antinaučnih narativa poput Andrewa Wakefielda, Davida Kirbyja, Roberta F. Kennedyja i drugih. No, pored nekredibilnih izvora na kojima je izgrađen njen teorijski okvir - to jest premisa da su vakcine “kontraverzne” i potencijalno dovode do autizma - studija je već 2011. kritikovana i zbog loše metodologije putem koje su navodno ustanovljeni slučajevi autizma kod apelanata koji su primili kompenzaciju od VICP-a. 

Autori/ce su, naime, u bazi slučajeva kompenziranih u sklopu ovog programa izdvojili one u kojima se na bilo koji način pojavila riječ “autizam” ili “ASD”, te im dodali i simptome za koje su oni/e sami/e “vjerovali da bi mogli uključivati i dijagnoze autizma”, iako iste ni na koji način nisu bile potvrđene iz zvaničnih medicinskih izvora, niti samim sudskim odlukama u ovim slučajevima. 

 Autori/ce studije, također, konstantno propuštaju naglasiti da li se termini poput “ASD” ili “simptomi slični autizmu” u dokumentima pojavljuju jer ih upotrebljava apelant, ili se radi o nalazu suda. Pojam autizam se, zapravo, u studiji Holland i drugih spominje tek u jednom od 83 slučaja koji prema njihovim navodima dokazuju uzročno - posljedičnu vezu između vakcina i autizma. Riječ je o slučaju Freeman, gdje se ASD u odluci suda spominje samo kako bi se podcrtalo da slučaj nije kompenziran po osnovu autizma.

Nakon što su na osnovu sopstvenih uvjerenja, a ne medicinskih podataka, izdvojili određene slučajeve iz VICP-a, telefonskim putem su kontaktirali porodice i ispitivali ih o tome da li njihova djeca imaju “autizam ili simptome slične autizmu”, kršeći pri tome i etičke standarde istraživanja koja se provode sa ljudskim subjektima. 

Dakle, ni u jednom od navedenih slučajeva sud nije dodijelio kompenzacije po osnovu autizma, što je jasno i iz ranije spomenute odluke sudije Hastingsa. Ovo je potvrđeno i u studiji profesorice prava na Hastings Fakultetu prava Univerziteta u Kaliforniji, Dorit Rubinstein Reiss, pod nazivom “Korištenje i zloupotreba pravnih odluka: Zašto su antivakserske tvrdnje o NVICP slučajevima pogrešne” (Using and Misusing Legal Decisions: Why Anti-Vaccine Claims about NVICP Cases Are Wrong) objavljene 2019. godine u Minnesota žurnalu prava, nauke i tehnologije (Minnesota Journal of Law, Science & Technology). U ovom radu se analiziraju slučajevi kompenzacija iz NVICP-a koji su netačno predstavljeni kao dokazi o uzročno posljedičnoj vezi između autizma i vakcina:

U četiri odluke koje su ispitivali Holland i drugi, kako se čini, postignute su nagodbe (concessions), uključujući i slučaj Hannah Poling i slučaj Underwood. Mnoge od neobjavljenih, neimenovanih odluka su takođe sporazumi (settlements). Većina predmeta koji prolaze kroz NVICP rješavaju se na taj način. Ovo se ne razlikuje od ostalih sudova. Manji broj predmeta rješava se nagodbama. I sporazumi i nagodbe zasnovane na Tabeli ozljeda su problematične kao dokaz uzročnosti. 

Slučaj Hannah Poling

Sudija Hastings je u već pomenutom dokumentu obrazložio i odluku o kompenzaciji u slučaju Poling, inače jednom od najpoznatijih slučajeva koji borci protiv vakcina lažno predstavljaju kao dokaz o povezanosti vakcina i autizma kod djece. Ovo je ujedno bio i jedan od “83 dokazana slučaja” iz studije Mary Holland. 

Odluka o kompenzaciji u slučaju Poling donesena je u 28. januara 2011. godine. Hasting napominje da su, nakon što su donesene odluke u “testnim slučajevima”, odobrene dvije kompenzacije prema Zakonu o vakcinama u dva slučaja koja su uključivala vakcinisane osobe koje pate od ASD-a (Autism Spectrum Disorders, tj. poremećaje iz autističnog spektra). 

No, ni u jednom od tih slučajeva, navodi, sud nije utvrdio bilo kakvu uzročno posljedičnu vezu između vakcinacije i ASD-a. 

U predmetu Poling protiv HHS-a, predsjedavajući specijalni nadzornik je pojasnio da je porodici plaćena odšteta jer je tuženik priznao da je dijete Polingovih pretrpjelo ozljedu iz Tabele ozljeda - ne zato što je tuženik ili specijalni nadzornik zaključio da je bilo kakva vakcinacija doprinijela izazivanju ili pogoršanju ASD-a kod djeteta.

Dakle, sud je dodijelio kompenzaciju porodici Poling jer je Hannah pretrpjela ozljedu iz Tabele ozljeda, a ne zato što je, kako tvrdi njen otac John Poling, vakcinacija izazvala ili doprinijela pogoršanju simptoma ASD-a (poremećaja iz autističnog spektra). Sveukupno, ni u jednom od navedenih slučajeva nije donesena odluka o kompenzaciji po osnovu autizma, te su i tvrdnje voditeljice sa videosnimka televizije Fox, kao i njene gošće, u potpunosti netačne. 

Autizam u brojevima

U  videonsmku su prikazani i podaci o porastu učestalosti autizma u SAD od 1980. godine kada je ona navodno iznosila 1 od 10,000 slučajeva, do 2016. godine, kada je, kako se na slici navodi, bila 1 u 36. Tvrdnje kojima se implicira da je zbog povećanja broja vakcinisane djece došlo do povećanja broja slučajeva autizma nisu bazirane na činjenicama, o čemu je Raskrinkavanje već pisalo u analizi iz 2018. godine. Podaci o učestalosti autizma iz 1980. godine ne postoje, a najranija studija datira iz 1987. godine u kojoj su posmatrani slučajevi iz 1985. godine i to prema “Dijagnostičkom i statističkom uputstva za mentalne poremećaje” (DSU) iz 1980.godine pokazuju učestalost autizma od 1:8340. Prema podacima sa stranice CDC-a, 2000. godine je učestalost autizma iznosila 1 od 150, 2008. godine 1 od 88, a 2016. 1 od 54 slučaja.

Međutim, gore prikazani podaci nisu međusobno usporedivi jer je sistematsko praćenje poremećaja autističnog spektra (ASD) u SAD-u počelo tek 2000. godine, a identifikovanje autizma kao zasebne dijagnoze započelo je nakon revizije DSU-a iz 1980. godine. 

Do 2013. godine ovaj je dijagnostički instrument prošao kroz ukupno pet revizija.  

Pojedini poremećaji poput Aspergerovog, Hellerovog i Rettovog sindroma, te PDD-NOS (pervazivni razvojni poremećaj - neodređen) do kraja osamdesetih prošlog vijeka uopšte nisu bili dio dijagnoze autizma. Tek revizijama DSU iz 1987. i 1994. godine se uključuju u spektar poremećaja koji se smatraju ASD-om. Podaci koji navodno ukazuju na porast učestalosti autizma u ovom slučaju mogu, kako navodi fact-checking platforma Politifact u analizi iz 29. augusta 2016. godine, svjedočiti napretku u sistema praćenja slučajeva ASD-a. 

Dakle, podaci navedeni u videosnimku naprosto nisu tačni, navode na pogrešne zaključke i ne mogu biti dokaz tvrdnjama o porastu učestalosti slučajeva ASD-a.

Tvrdnje iz kompilacije videonimaka kojima se ustvari dokazuje odavno opovrgnuta teorija o uzročno - posljedičnoj vezi vakcinacije i autizma odnose se na slučajeve vođene pred Sudom za vakcine uspostavljenim 1986. godine. Videosnimci u kojima se iznose ove tvrdnje stari su 11, odnosno 14 godina i nastali su prije nego su doneseni zaključci nastali u okviru Opšte procedure vezane za autizam, a koji su dokazali da ne postoji uzročno - posljedična veza između vakcinacije i autizma. 

Naučni konsenzus u proteklih 15 godina nije se mijenjao i unutar medicinske struke ne postoji nikakva sumnja da je priča o vezi između vakcinacije i autizma neutemeljena.  

Shodno gore navedenim činjenicama, tvrdnje iz videosnimka da je “dokazana veza između vakcinacije i autizma”, da su “otkrivena 83 dokazana slučaja gde je vlada platila odštetu”, ocjenjujemo kao lažnu vijest. Tvrdnje o “skrivanju” navodnih dokaza o takvoj vezi dobivaju i ocjene teorija zavjere i pseudonauka.

(Tijana Cvjetićanin i Alena Beširević, Raskrinkavanje.ba)