Foto: Pixabay
Na TikTok profilu Balkan Visionarius 27. juna 2024. objavljen je kratak snimak u čijem opisu stoji sljedeće:
Da li je moguće da netko stoji iza ekstremnog vremena na Balkanu?
Snimak traje oko dvije i pol minute i zapravo je kompilacija različitih slika, snimaka i novinskih članaka o vremenskim pojavama i nepogodama u regionu, uključujući i BiH.
Neimenovani narator u snimku propituje prirodni nastanak dva vremenska fenomena u regionu u junu ove godine: prisustvo saharske prašine u atmosferi i nevrijeme popraćeno padanjem grada (tuče).
U svom izlaganju u dramatičnom tonu postavlja brojna pitanja slična onom iz opisa objave, propitujući “šta se događa”, “da li je moguće da neko stoji iza naglih promjena temperature i pojave pustinjskog pijeska na Balkanu” i “da li je sve ovo dio nekog većeg plana” te navodi sljedeće:
Posljednjih nekoliko dana svjedočimo nevjerojatnim i ekstremnim vremenskim pojavama širom Balkana. Iznenadna promjena temperature sa 40 stepeni na 23 stepena Celzijusa u svega nekoliko sati i nebo prekriveno pustinjskim pijeskom bez ikakvog snažnog vjetra zbunjuje stručnjake i građane.
(...)
Meteorološki modeli nisu predvidjeli nagle promjene temperature niti snažan vjetar koji bi mogao donijeti pijesak iz Sahare i prekriti nebo nad Bosnom, Srbijom i Hrvatskom. Bez prisutnosti jakog vjetra, ovaj fenomen postavlja brojna pitanja.
Kako je moguće da pustinjskog pijeska ima u zraku, a vjetra gotovo da i nema? Da li je moguće da je netko manipulirao vremenskim uvjetima i da li je to stvarno bio samo pustinjski pijesak ili nešto mnogo gore?
Nakon ovih navoda, narator naglo prelazi na komentarisanje druge vremenske pojave – grada, odnosno tuče.
Jedan od naših gledatelja postavio je zanimljivo pitanje koje nas sve navodi na razmišljanje: Na visinama od 25 do 35 kilometara temperature mogu pasti i do -70 stepeni, no padavine koje dolaze iz tih oblaka padaju do visine od 10 kilometara, gdje su temperature znatno više, često iznad nula stepeni.
Na Zemlji su temperature bile preko 20 stepeni. Kako je onda moguće da se stvorio led.
Gledatelj također napominje, moguće je da zli ljudi koriste HAARP antene kako bi stvorili umjetnu glad, ekonomske probleme, inflaciju...Gdje su protivgradne rakete, sve se radi namjerno...Ove riječi otvaraju pitanja o manipulaciji vremenskim uvjetima i njenim mogućim ciljevima.
Objava je na TikToku do sada ostvarila više od milion i 300.000 pregleda te na desetine hiljada različitih interakcija.
Isti je snimak podijeljen i na Facebooku, a jedna od objava na ovoj društvenoj mreži također je imala preko 1,3 miliona pregleda.
Fenomen saharske prašine
Nakon što su krajem aprila 2024. godine svijet obišli prikazi prirodnog fenomena zvanog saharska prašina iznad Atine u Grčkoj, lokalni mediji u BiH izvijestili su da je saharska prašina stigla i u Bosnu i Hercegovinu. O istom fenomenu zabilježenom iznad tamošnjih gradova u junu ove godine pisali su i mediji u Hrvatskoj i Srbiji.
I Deutsche Welle je detaljno pisao o ovoj uobičajenoj pojavi, odnosno prirodnom fenomenu. U članku pod naslovom “Zašto saharska prašina stiže u Evropu” DW pojašnjava da su “prašinske oluje koje iz Sahare donose čestice u evropske prijestolnice češće nego što bi se pomislilo” te da se javljaju već dugi niz godina.
Prašinske oluje nastaju kada jaki vjetrovi pušu kroz pustinju Saharu koja se proteže širom sjeverne Afrike, u suhim uslovima. Pustinjski pijesak se sastoji od mnogo različitih čestica, rekao je za DW Carlos Perez Garcia Pando, stručnjak za pijesak i prašinu u Superkompjuterskom centru u Barceloni.
Neke čestice su velike i teške. To su prve čestice koje jaki vjetrovi pokupe, ali one nisu te koje će vjetrovi na kraju odnijeti preko Sredozemnog mora do Evrope.
Umjesto toga, kada ove veće čestice neizbježno padnu na zemlju, njihov udar razbija druge grumenčiće pijeska, raspršujući ih u vrlo sitne čestice prašine, rekao je Garcia Pando. Ove manje čestice su te koje na kraju vjetrovi nose na velike udaljenosti, baš zato što su tako male i lagane.
U članku se dalje navodi da su u Sahari pješčane oluje redovna pojava, ali kako bi vjetrovi odnijeli prašinu hiljadama kilometara daleko, ove oluje moraju stupiti u interakciju s “vremenskim sistemom koji stvara jake vjetrove koji prašinu prenose na velike udaljenosti”:
U većini slučajeva, to su vremenski sistemi niskog pritiska u kojima se stvaraju uslovi za prenošenje saharske prašine preko Sredozemnog mora u Evropu. Ovi sistemi su energični, rekao je Garcia Pando, i uzrokuju jake vjetrove u smjeru suprotnom od kazaljke na satu. Obično se javljaju u proljeće. Vremenski sistemi visokog pritiska također mogu izazvati ove događaje, ali to je manje vjerovatno.
Čestice prašine koje na kraju odlete u Evropu mogu tako dugo da ostanu u zraku jer su mnogo manje od pijeska, koji mnogo brže pada na zemlju, odgovorio je za DW Stewart Evans, stručnjak za prašinu s Univerziteta Buffalo u New Yorku.
“Ono što stiže u Evropu je prašinska, ali ne i pješčana oluja”, rekao je.
Stručnjaci su za DW naveli da se, iako prašinske oluje nisu nikakva novost, od predindustrijskih vremena količina prašine na Zemlji povećala, ističući da se u velikoj mjeri radi o “posljedicama ljudske obrade zemlje, ali i promjene klime”. Istaknuto je i da prašinska oluja predstavlja određeni rizik po zdravlje, posebno kod ljudi s respiratornim oboljenjima, te da se u područjima zahvaćenim prašinskim onečišćenjem zraka preporučuje nošenje zaštitne maske.
O vjetru, tačnije o jačini vjetra potrebnoj da visoko u atmosferu potisne sitne čestice pustinjske prašine, u junu 2020. godine pisao je i magazin National Geographic.
Prostranstva suhih pustinja u sjevernoj Africi najveći su i najdosljedniji izvori prašine na svijetu. Prašina ne dolazi s dina; samo najžešći vjetrovi mogu podignuti tako teške čestice. Ali sitne čestice prašine često se skupljaju u udubinama i dolinama pustinjskog pejzaža koje su nekad u prošlosti bile ispunjene vodom. Tokom godine, tek jak vjetar koji prolazi površinom ovih mjesta bogatih prašinom može podići tone prašine u zrak.
Pod odgovarajućim uslovima, koji se tipično poklope između kasnog proljeća i rane jeseni, velike količine prašine skupljaju se u “saharski zračni sloj”, palačinku suhog, vrelog zraka, obično udaljenog oko 1,5 km i više od Zemljine površine, čija debljina može iznositi i preko 3 km.
Ljeti, puls prašine se svakih nekoliko dana otkotrlja s kontinenta. Jednom kad ga hladnije zračne mase iz okeana potisnu visoko u atmosferu, prašina može plutati danima, ako ne i sedmicama, u zavisnosti od toga koliko je visoko i koliko je suh taj zrak.
Shodno navedenom, jasno je da se saharska prašina u atmosferi može zadržati dugo nakon što je vjetrovi potisnu u visoke zračne slojeve, odnosno da prisustvo ove prašine u zraku nije nužno povezano s trenutnom prisutnošću vjetra u području zahvaćenim tim prirodnim fenomenom.
O netačnim tvrdnjama da se u slučaju pojave tzv. saharske prašine radi o vještačkom, a ne prirodnom fenomenu Raskrinkavanje je pisalo u aprilu 2022. godine.
Grad ili tuča – česta ljetna vremenska nepogoda
Padavine grada ili tuče u BiH i regionu nisu rijetke, a dolaskom toplijih mjeseci, u medijima često možemo pronaći lokalne izvještaje o olujnom nevremenu praćenom gradom. Tako je bilo i u junu ove godine, kad je ovakvo nevrijeme zabilježeno u više gradova u BiH, uključujući Doboj, Banjaluku, Sarajevo te Široki Brijeg, u kojem je nakon nevremena proglašeno stanje prirodne nesreće.
Grad ili tuča je čvrsta oborina koja se manifestuje u obliku manjih ili većih nakupina leda. Ovaj vremenski fenomen nastaje u jakim grmljavinskim olujama, najčešće u toplijem razdoblju godine, odnosno u proljeće i ljeto.
Nastanak ove vremenske nepogode detaljno je objašnjen i na stranici američke Nacionalne laboratorije za razorne oluje (NSSL).
Grad nastaje kad uzlazne olujne struje uznose kapi kiše u ekstremno hladna područja atmosfere gdje se one smrznu. Kuglice grada dalje rastu sudarajući se s tekućim kapima kiše koje se smrznu na njihovoj površini.
(...)
Grad pada (op.a. na tlo) kad uzlazno olujno strujanje više ne može izdržati težinu grada, što se može dogoditi kad kuglica grada postane dovoljno velika ili uzlazno strujanje oslabi.
Iako su ljeti temperature zraka u niskim slojevima atmosfere visoko iznad nule, temperature u najnižem sloju atmosfere – troposferi – s visinom opadaju. Drugim riječima, što je veća nadmorska visina, temperatura zraka bit će niža.
Ovaj sloj atmosfere proteže se do visine od oko 11 kilometara do narednog atmosferskog sloja – stratosfere. U njemu obitava čovjek i u njemu se dešavaju gotovo sve vremenske promjene. U troposferi, na svakih 100 metara temperatura u prosjeku pada za 0,65°C. S porastom visine, temperatura u troposferi pada s prosječnih 17°C na -51°C u svojoj najvišoj tački, odnosno tropopauzi.
Dakle, suprotno tvrdnjama iz viralne objave, temperatura zraka na visini od 10 kilometara nije “često iznad nule”, već znatno ispod tačke smrzavanja. Upravo se u ovim visokim slojevima troposfere, uznesene uzlaznim olujnim strujanjima, kišne kapi pretvaraju u nakupine leda koje potom, u zavisnosti od svoje veličine ili slabljenja ovih strujanja, različitom brzinom padaju na tlo. Drugim riječima, iako su temperature zraka u niskim slojevima atmosfere u toplim mjesecima visoko iznad nule, to ne znači da će se nakupine leda otopiti prije nego što stignu do Zemljine površine.
Društvenim mrežama u našem regionu i ranije su se dijelile tvrdnje u kojima je grad predstavljen kao “neprirodni led” koji šteti ljudskom zdravlju, o čemu je Raskrinkavanje pisalo u julu 2023. godine.
Pored manipulativnih i netačnih tvrdnji o prirodnim vremenskim fenomenima zabilježenim u regionu, narator u viralnoj objavi nije propustio priliku da svom izlaganju doda i jednu od najraširenijih teorija zavjere u modernom dobu – onu o navodnoj zloupotrebi HAARP tehnologije.
Naime, Raskrinkavanje je u ranijem periodu objavilo niz analiza o brojnim netačnim tvrdnjama o HAARP-u (High-frequency Active Auroral Research Program), odnosno predajniku velike snage i visoke frekvencije koji se koristi za proučavanje jonosfere. HAARP je tako na našem govornom području i ranije netačno označavan kao uzrok različitih vremenskih nepogoda i pojava. Ove tvrdnje nemaju utemeljenja u činjenicama, a na službenoj stranici programa istaknuto je da se “radiovalovi u opsegu frekvencija koje HAARP emituje ne apsorbuju ni u troposferi ni u stratosferi – dva nivoa atmosfere koja proizvode vremenske prilike na Zemlji”, kao i to da zbog nepostojanja takve interakcije “ne postoji način da (op.a. HAARP) kontroliše vrijeme”.
Shodno navedenom, implikacije da su vremenski fenomeni koji su ovog ljeta zabilježeni u našem regionu izazvani vještačkim putem, odnosno “manipulacijom vremenom” dobijaju ocjenu teorija zavjere.
Navodi kojima se implicira da je saharska prašina nastala umjetnim putem, bazirani na netačnim tvrdnjama da prisustvo ovog fenomena nije moguće bez jakog vjetra, dobijaju ocjene lažna vijest i teorija zavjere.
Iste ocjene dobijaju i navodi da se u slučaju nevremena praćenog gradom radi o neprirodnom procesu, izvedeni iz netačnih tumačenja vremenskih uslova, odnosno temperatura pri kojima se grad stvara u visokim slojevima troposfere.
(Raskrinkavanje.ba)