Seksualno nasilje kao “zabava”, “historija” i “zanimljivost”

Na portalu Index(.hr) a zatim i na nizu portala u BiH, uključujući Dnevni Avaz i Slobodnu Bosnu, objavljen je 38 godina star članak iz jugoslovenskog magazina ITD, autorice Radmile Jovović.

U ovom članku, objavljenom 1982. godine, autorica donosi ispovijesti jugoslovenskih studentica koje su bile u emotivnoj vezi sa svojim predavačima, ali i ispovijesti žena koje su na fakultetu doživjele seksualno uznemiravanje i seksualno nasilje.

Nije ni novo ni neobično da profesori i asistenti fakulteta i studentice - stupe u neke druge odnose, koji s podučavanjem nemaju mnogo veze (osim podučavanja u jednom, veoma određenom smislu). (...) Inicijativa, najčešće, potiče od "svećenika" ovih hramova (ah), prosvjete i kulture. Okruženi utegnutim, mladim tijelima, nizovima zdravih zuba, nogama na potpeticama, smijehom, široko otvorenim očima, licima koje će starost načeti tek za desetak godina - prosvjetni radnici, ponekad, ne odolijevaju. Tad se događaju pokušaji avantura, avanture, ili (rijetko) ljubavi.(...) Na jednoj strani je uvijek znanje, koje pravilno upotrebljeno jedno vrijeme može sebi priuštiti mlado, nepotrošeno, svježe tijelo. Na drugoj - tijelo koje je često i nosilac glave koja zna, ili ne zna kakvi su završeci ovakvih avantura; hoće ih, ili neće.(...)

Aleksandra Novaković diplomirala je na Ekonomskom fakultetu prije dvije godine. Visoka vitka, rasna: "Sve je počelo na pismenom ispitu. Bio mi je to posljednji ispit. Nisam sklona prepisivanju, ipak, za ovaj ispit spremila sam 'puškicu'. Izvadim je u neko doba, i kako sam bila nespretna, dežurni profesor to primijeti, priđe mi i pozove me u svoj kabinet jer mu je spisak tamo.(...)'Zašto profesore baš mene, jesam li vas bilo čime izazvala', pitam ga.

'Upravo zato što se ne date. Čitao sam posljednji Start. Sličite na duplericu, jeste li to vi?(...) Onda on zaključa vrata, toči nam viski i kreće na mene. Hrvali smo se mi tu jedno petnaest minuta, sve dok ga nisam otjerala u materinu i izletjela van. Došla sam po svoj indeks još jednom. Neuredna i masne kose, kako sam redovno odlazila kod njega, sve u nadi da će ga proći volja. Sretnem ga u hodniku. Izlazimo iz zgrade. On mi postavi nedvosmislen ultimatum. Poći ću sad, odmah s njim u njegovu vikendicu, ili ću biti kažnjena. Rekla sam mu što mislim o njemu, a mislila sam dosta toga, i dva dana kasnije vidim na oglasnoj tabli da mi je zabranjeno polaganje ispita tri roka. (...)

Jelena, visoka, kovrčava, brineta, agresivna, izvanredni student jugoslovenske književnosti: "Odem ja jednom prijaviti ispit, bila sam na drugoj godini prvi put, neko čudno jutarnje doba, i obavim to, unaprijed znajući da to radim uzalud, kad vidim kako se mota oko mene. Ne znam čovjeka. Visok, mlad, onako... malo pretenciozan. Što 'oće ovaj od mene, mislim se. Kad on, lijevo - desno, kaže da je on tu asistent, i ako hoću, da možemo zajedno popiti kavu u biblioteci. Ajde, da popijem i tu kavu, baš da vidim što 'oće.(...) Zakaže on meni i sudar. Pristanem ja, baš da vidim što hoće. Odemo u kino. E, ljudi moji, samo što je film počeo, on navali. Pusti me, budalo jedna, kažem mu ja, 'oću gledati film, zato sam i došla.

Ispovijesti studentica ilustrovane prizorima iz erotskog filma

Članci su ilustrovani prizorima iz njemačkog igranog filma "Der neue Schulmädchen-Report. 2. Teil: Was Eltern den Schlaf raubt" (u prevodu: Novi izvještaj o školarkama. 2. dio: Šta roditelje drži budnim) iz 1971. godine.

Na web stranici Filmportal (.de), online arhivi njemačke kinematografije, u opisu ovog filma stoji sljedeće:

Nastavak soft seks klasika "Izvještaj školarke" koji "izvještava" o seksualnom ponašanju mladih žena. Nastavak filma objašnjava kako učenici, roditelji i nastavnici reaguju na "otkrića" iz prvog dijela - spektar koji se kreće od negodovanja i iznuđivanja do senzualne imitacije onoga što je prikazano.

Ovaj film, koji se svojevremeno prikazivao u jugoslovenskim kinima, u medijima je nazivan erotskim, a jedan od starih članaka o ovom filmu se online može pronaći na stranici Yugopapir, koja je, prema navodima u nekim člancima, poslužila kao izvor i za objavu članaka o “polaganju ispita preko kreveta.

Činjenica je da ovaj film nema nikakve veze sa pričama jugoslovenskih studentica iz 1982. Korištenje kadrova iz erotskog filma za ilustraciju ovakvog članka, doprinijelo je dojmu da su studentice svojim ponašanjem i oblačenjem na neki način same "skrivile" seksualno uznemiravanje i napastvovanje od strane profesora. 

Članak na portalu Dnevni avaz sadrži i ilustraciju iz američke TV serije "Mad Men" koja prikazuje glavnog glumca i njegovu sekretaricu, koja kasnije u seriji postane njegova supruga. Ovime je u članku očito potkrijepljena teza o postizanju određenih ciljeva "preko kreveta", budući da pomenuta serija nema nikakve veze s tekstom članka.

Ilustracija iz pomenute serije u tekstu je postavljena odmah ispod priče u kojoj se opisuje de facto pokušaj silovanja.

Dalje, na portalu Dnevni avaz ovaj je članak objavljen u rubrici "Zabava”, te uz nadnaslov "Historija". Ništa ozbiljnije ovaj članak nije tretiran ni na nekoliko drugih portala. Primjera radi, na portalu Index objavljen je u rubrici "Zanimljivosti", a na portalu Slobodna Bosna u rubrici "Jeste li znali".

Iako objavljene 1982. godine, ove ispovijesti ne mogu biti označene ni kao zanimljivost, ni zabava ni kao historija - osim ako se ne misli na historiju, ili - slobodno možemo reći - tradiciju seksualnog uznemiravanja žena u obrazovnim institucijama, na radnom mjestu i drugim društvenim situacijama.

Uz ovo, na portalima koji su ovaj članak prenijeli u 2020. godini, nema nijedne riječi ili napomene o sveprisutnom problemu seksualnog uznemiravanja i seksualnih napada na žene koji se (u zavisnosti od počinjenog) i u našoj državi tretiraju kao prekršaji, ili kao krivična djela.

U vremenu #MeToo pokreta, kad se u svijetu više nego ikad prije izvještava o dugogodišnjem problemu seksualnog uznemiravanja žena na radnom mjestu, ali i u svim drugim društvenim situacijama, uznemirujuće ispovijesti o napadima na studentice u domaćim medijima su označene kao zabavne i zanimljive.

Iako se u jednom dijelu članka prilično detaljno opisuje situacija 15-minutnog "hrvanja" s napasnikom - to jest, pokušaj silovanja - ni u jednoj od ovih medijskih objava nismo pronašli bilo kakav osvrt na tu činjenicu. To važi i za pridodani uvod članka, koji je u svim prenošenjima formulisan na sljedeći način:

Je li u Jugoslaviji bilo moguće ispite položiti preko kreveta? Sudeći po ispovijestima studentica iz 1982. godine, ako je studentica bila za, itekako je bilo moguće. Neke su ispričale šta se dogodilo kad su odbile, dok su druge otkrile šta se događa kad kažeš “da”.

Uz ovaj uvod, fraza "polaganje ispita preko kreveta" istaknuta je redom u svim naslovima, dok su članci popraćeni slikama iz erotskog filma i televizijskih serija koje ni na koji način ne oslikavaju glavnu problematiku članka - verbalne i fizičke seksualne napade na žene od strane profesora i predavača u obrazovnim institucijama.

Bez novinarskog osvrta ostale i su jezične konstrukcije koje se u originalnom članku odnose na izgled i ponašanje studentica kao što su “rasna”, “markantna”, “agresivna”, te “vitka” i “visoka” čime se sugeriše da su se studentice u ovim situacijama našle zbog svog fizičkog izgleda ili ponašanja.

Neadekvatan medijski pristup temi seksualnog uznemiravanja analizirali smo i prije dvije godine, kada su, u jeku svjetske #MeToo kampanje, domaći mediji danima ostali nijemi o uznemiravanju koje je blogerka Jelena Kalinić doživjela od strane književnika Gorana Samardžića.

Slučajevi seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja žena u BiH

Sjetimo se da je bh. društvo godinama potresao slučaj “Diploma” čiji akteri su bili profesori Pravnog fakulteta u Sarajevu koji su zloupotrebljavali položaj te seksualno iskorištavali studentice. Sličan je slučaj zabilježen i na Pravnom fakultetu u Bihaću, a seksualno uznemiravanje studenata/ica na fakultetima zabilježeno je i u susjednim Hrvatskoj i Srbiji.

Nažalost, činjenica je da ovakvi ali i mnogi drugi slučajevi seksualnog uznemiravanja, zlostavljanja te nasilja nad ženama nikad ne stignu do pravosudnih institucija, najviše zbog toga što žrtve ove slučajeve iz različitih razloga vrlo rijetko prijavljuju nadležnim organima. 

O tome svjedoče i poražavajući podaci OSCE-ovog izvještaja o dobrobiti i sigurnosti žena u BiH iz 2019. godine, o čemu je prošle godine izvjestio i BHRT:

Rezultati za Bosnu i Hercegovinu pokazuju da tri od pet žena smatra da je nasilje nad ženama uobičajena pojava u njihovim zajednicama. Četiri od deset žena u našoj zemlji izjavile su da su pretrpjele psihološko, fizičko ili seksualno nasilje nakon navršene 15. godine života, od strane partnera ili drugih osoba. 

Gotovo polovina ispitanih žena smatra da je nasilje u porodici privatna stvar, a više od 40 posto njih ne zna šta treba činiti ako dožive nasilje. 

Većina žena ne prijavljuje nasilje koje doživi, navodeći sram, materijalnu ovisnost/probleme, nedostatak informacija, nepovjerenje u službe i, u konačnici, strah, kao razloge zbog kojih ne prijavljuju nasilje relevantnim institucijama.

Ipak, i pored ovakvih rezultata, medijski izvještaji o slučajevima seksualnog uznemiravanja i zlostavljanja žena u BiH i ozbiljan medijski pristup ovom problemu, izuzetno su rijetki. 

Nasuprot tome, primjeri poput članka o “polaganju ispita preko kreveta”, u kojima se nasilje banalizira ili predstavlja kao “zanimljivost”, nisu ni rijetki ni zanemarivi. 

Raskrinkavanje.ba)