Raskrinkavanje.ba

Širenje straha od migranata/tkinja izmišljenom zavjerom o ukidanju sloboda

Ova analiza je označena kao: Preko margine

TikTok video u kojem Semir Osmanagić tvrdi da se migranti i izbjeglice “uvoze” u evropske države kako bi se borili protiv lokalnog stanovništva na protestima protiv imaginarnih koncentracijskih kampova dobio je veliku pažnju na društvenim mrežama.

Foto: Freepik

Na TikTok profilu Semira Osmanagića, poznatog po navodnom otkriću “piramida u Visokom”, 25. aprila 2024. godine objavljen je kratak videozapis u kojem iznosi “zavjerološko” objašnjenje “uloge” imigranata u Evropi i Americi. Prema njegovim navodima, oni se “uvoze” kako bi služili kao pomoć vladama da kontrolišu domaće stanovništvo nakon što navodno bude natjerano da živi u 15-minutnim gradovima. Osmanagić u videu navodi sljedeće:

Zašto Evropa i Amerika dozvoljavaju uvoz miliona imigranata iz zemalja Afrike, Bliskoga Istoka i srednje Azije? Prije nekoliko godina, njemačka kancelarka Angela Merkel je to pravdala nedostatkom radne snage. Interesantno je da upravo ti koji su tada ušli malo ko je i zapravo počeo da radi. U većini zemalja Evrope, od Srbije, evo ovdje do Švedske ili Norveške, Velike Britanije, Francuske i drugih zemalja, oni su najčešće u imigracijskim, imigracionim kampovima, bez dozvola za rad. U nekim zemljama, kao što je to Velika Britanija, iz redova ovih mladih imigranata u najpotentnijoj dobi od 20, 30 i 40 godina, odatle regrutuju za parapolicijske snage. Obučavaju ih za određeni momenat kada im bude trebala ta snaga. Koji je to momenat? Kada godinama držite te mlade ljude, praktično bez posla, u kampovima, u lošim uslovima, ako im jedanput ponudite da će dobiti državljanstvo, radne dozvole, stanove, normalno je da će sve učiniti za tog novog poslodavca, za državu. A šta je to? Kada dođu velike demonstracije, ne protiv stvari kao što je povećanje cijena vještačkog đubriva ili plina, gasa za grijanje, već kada ljudi shvate da im je sudbina da budu i oni u koncentracijskim kampovima. Pardon. Petnaestominutnim gradovima. Kada na ulice ne izađu oni policajci koji su im komšije, braća, prijatelji, poznanici, sugrađani, sunarodnici, već oni i drugačije rase, drugačije kulture, drugačijih običaja, kojima je obećano državljanstvo puno važnije od toga da li će nekoga pretući ili ne. Imat će države na raspolaganju snagu za potpunu kontrolu nad svojim stanovništvom.

Screenshot 1

Ovaj TikTok video je do datuma pisanja ove analize podijeljen više od 2.000 puta, a objavljen je i na nekoliko Facebook profila (1, 2).

Teorija zavjere o “velikoj zamjeni”

Migranti/kinje i izbjeglice godinama su meta raznih “zavjeroloških” narativa, koji često obiluju rasističkim i ksenofobnim porukama. Raskrinkavanje je već nekoliko puta pisalo o teoriji zavjere “velike zamjene” (1, 2). Prema njoj, elite koje tajno vladaju svijetom imaju plan da namjerno “uvoze” ili “dovode” migrante/kinje i izbjeglice iz Afrike i s Bliskog istoka u evropske države kako bi “uništili bijelu rasu” ili doveli evropsku kulturu do nestanka. Korijeni ovog narativa sežu još u 19. stoljeće, a ponovnu popularnost stekao je 2011. godine, kada je francuski autor Renaud Camus objavio knjigu pod nazivom “Velika zamjena”. 

Uprkos činjenici da ne postoje apsolutno nikakvi dokazi da migranti/kinje i izbjeglice dolaze u zapadne države kao dio nekog plana za uništenje bijele rase i uprkos činjenici da su takvi navodi potpuno apsurdni, ova teorija zavjere i dalje ima veliki broj pristalica u desničarskim krugovima širom zapadnih zemalja. 

analizi sličnih netačnih tvrdnji, u kojoj smo se pozvali i na članak Guardiana objavljen 8. jula 2022. godine, navodi se da su neki/e pobornici/e ove teorije zavjere odgovorni/e i za nasilne rasističke napade.

Mnogobrojni nasilni napadi radikalnih pobornika/ca ove teorije zavjere na pojedine grupe koje se smatraju prijetnjom “očuvanju bijele rase” svjedoče tome da nije riječ o bezopasnim tvrdnjama. Oružani napad na pripadnike afroameričke zajednice u gradu Buffalo u junu ove godine [2022], teroristički napad u Oslu u Norveškoj 2011, pucnjava na džamiju u Novom Zelandu 2019. i napad na sinagogu u Pensilvaniji 2018. godine samo su neki napadi koje su izvršili poklonici ove radikalno desničarske teorije zavjere, a koje je nabrojao Guardian.
(...)
Moglo bi se zaključiti da čitava teorija zavjere služi kao pokušaj “opravdanja” za diskriminaciju i rasistički motivisano nasilje prema migrantima i manjinama iz Azije i Afrike.

Tvrdnje koje iznosi Osmanagić zapravo predstavljaju jednu verziju ove teorije, prema kojoj su imigranti “uvezeni” kako bi nanijeli štetu lokalnom stanovništvu. Međutim, u njegovom izlaganju postoji nekoliko lako provjerljivih i netačnih tvrdnji, počevši od one o 15-minutnim gradovima.

Izmaštani “koncentracijski kampovi” i “migrantske parapolicije”

15-minutni gradovi” su urbanistički koncept čiji je cilj dostupnost osnovnih životnih usluga i potrepština, poput opština, zdravstvenih ustanova i marketa, u krugu od 15-minutne šetnje ili vožnje biciklom. Kako je Raskrinkavanje već pisalo (1, 2), ovaj koncept, koji je bio uobičajen prije izuma automobila, postao je čest predmet razgovora u “zavjerološkim” online krugovima, u kojima se tvrdi da je riječ o načinu da vlasti zatvore građane/ke unutar ovakvih područja i ograniče im kretanje, odnosno zarobe ih u “urbanom logoru”. U stvarnosti, ovaj koncept ne predviđa nikakvo ograničavanje kretanja ili zabrane putovanja, već za cilj ima lakši pristup osnovnim uslugama i potrebama, uštedu vremena i manje oslanjanje na automobile u svakodnevnom životu. Dio o ograničavanju kretanja doslovno su izmislili/e teoretičari/ke zavjere na društvenim mrežama. U analizi teorije zavjere o 15-minutnim gradovima od 9. maja 2023. godine naveli smo sljedeće:

Osnovne ideje na kojima počiva urbanistički koncept 15-minutnih gradova nisu nikakva novost u urbanističkom planiranju. One proizlaze iz historijskog koncepta po kojem su dizajnirani gradovi prije pojave automobila, navedeno je u članku Bloomberga 2. marta 2021.

Koncept koji polazi od pretpostavke da svakodnevne destinacije poput škola, prodavnica i kancelarija budu udaljene na nekoliko minuta hoda ili vožnje biciklom počeo je razvijati profesor Carlos Moreno na Univerzitetu Sorbona u Parizu 2016. godine, navedeno je u članku Deutsche Wellea 15. marta 2023.

Motivaciju za razvoj ovog urbanog plana Moreno je pronašao u namjeri da poremeti tradicionalni pristup koji je fokusiran na automobile i zamijeni ga sistemom koji je fokusiran na blizinu i dostupnost osnovnih životnih potrepština, piše Forbes u članku 30.9.2022. godine. Ovaj princip, smatrao je Moreno, rezultirao bi smanjenjem štetnih emisija i doveo do održivijeg urbanog okruženja usmjerenog na čovjeka. Zahvaljujući podršci gradonačelnice Pariza Anne Hidalgo, ovaj urbanistički koncept prvo je zaživio u Parizu, gdje su načinjene infrastrukturalne promjene.

U istom članku Forbesa navedeno je i da je pandemija odigrala važnu ulogu u ubrzanju ovih promjena. Za oporavak od pandemije, C40, globalna mreža od skoro 100 gradonačelnika vodećih svjetskih gradova ujedinjenih u borbi protiv klimatske krize, usvojila je okvir za izgradnju “boljih gradova” baziran na urbanističkom konceptu 15-minutnog grada.

Dakle, suprotno Osmanagićevim tvrdnjama, 15-minutni gradovi nisu nikakvi “koncentracioni kampovi”. 

Osmanagić spominje i da su mladi migranti regrutovani da sudjeluju u parapolicijskim snagama u Velikoj Britaniji, ne navodeći pritom nikakve dokaze za to. Google pretragom nismo uspjeli pronaći nijedan medijski, policijski ili bilo koji drugi izvještaj koji bi potvrdio da su zaista zabilježeni takvi slučajevi u Velikoj Britaniji ili bilo gdje drugdje

Osmanagićeve tvrdnje da su migranti i izbjeglice koji su došli u Njemačku prije nekoliko godina uglavnom i dalje smješteni u imigracijskim kampovima bez radnih dozvola i da je “malo ko od njih počeo da radi” također su neutemeljene. 

U ljeto 2015. godine, tadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel dozvolila je ulazak izbjeglica sa Bliskog istoka u tu zemlju, tvrdeći da je riječ o nuždi u jeku humanitarne krize. Između 2015. i 2019. godine, oko 1,7 miliona ljudi podnijelo je zahtjev za azil u Njemačkoj. Podaci iz 2020, pet godina nakon što je Merkel dozvolila ulazak, pokazali su da je više od 10.000 ljudi koji su stigli u Njemačku 2015. godine u potpunosti savladalo jezik i počelo pohađati njemačke univerzitete. Kako se navodi u članku Guardiana od 30. augusta 2020, više od pola izbjeglica koje su došle tada, već 2020. godine bilo je zaposleno i plaćalo je poreze državi, a među izbjeglicama koje su djeca i tinejdžeri/ke, više od 80% tvrdi da “ima jak osjećaj pripadanja u njemačkim školama” te da osjeća da su ih vršnjaci/kinje prihvatili/e.

Dakle, navodi o migrantima/kinjama i izbjeglicama koji u većem broju godinama žive u izbjegličkim kampovima bez radnih dozvola, čekajući da budu “regrutovani” u parapolicijske snage i da se obračunavaju s lokalnim stanovništvom na imaginarnim protestima protiv imaginarnih “koncentracijskih kampova”, nisu utemeljene u realnosti. Riječ je o desničarskoj teoriji zavjere kojom se migranti/kinje i izbjeglice predstavljaju kao inherentni neprijatelji zbog svoje rase i porijekla. Shodno navedenom, ove navode ocjenjujemo kao teoriju zavjere.

(Raskrinkavanje.ba)

Pogledajte originalne članke