U proteklim danima, pažnju regionalne javnosti privukao je slučaj porodičnog nasilja kojeg je pretrpjela srbijanska pjevačica Jelena Karleuša. Naime, Karleuša je 7.1.2022. godine policiji prijavila svog supruga, fudbalera Duška Tošića, tvrdeći da ju je udario otvorenim dlanom.
Mediji iz cijelog regiona intenzivno su izvještavali o ovom slučaju, nerijetko na senzacionalistički i neprimjeren način. Pojedini portali objavili su i po nekoliko desetina članaka na ovu temu, nastojeći iz nje “izvući” što više klikova. U mnogobrojnim člancima prenose se neprovjerene špekulacije o povodu Tošićevog fizičkog napada na Karleušu, kao i glasine o njihovom braku i intimi.
“Drama”, “skandal” i “ekskluziva”
Srbijanski tabloidi, poput Kurira i Republike, vrlo su agresivno pristupili izvještavanju o fizičkom napadu na Jelenu Karleušu. Članci “ukrašeni” senzacionalističkim naslovima uglavnom nemaju novu informativnu vrijednost niti problematiziraju nasilje. Opisujući incident kao “dramu”, “haos”, “skandal” i “ekskluzivu”, izvlačeći detalje napada u naslov i naglašavajući ih krupnim fontovima, ovi mediji nastoje eksploatisati temu u svrhu prikupljanja klikova. Prenoseći članke iz srbijanskih medija, pojedini portali iz BiH usvojili su isti pristup temi.
KURIR EKSKLUZIVNO SAZNAJE: Jelena Karleuša prijavila Duška Tošića da ju je OŠAMARIO na BOŽIĆ (Kurir)
"PLJUNUO JE I OŠAMARIO!" Duško Tešić je TRAŽIO RAZVOD Karleuši, a onda je nastao HAOS!? (Srbija danas)
KARLEUŠA U PODLIVIMA: Na ručku u vili na Dedinju bila njena i Duškova porodica, a onda je USLIJEDIO HAOS (Slobodna Bosna)
Mediji kao što su Kurir, Republika i Srbija danas su na ovu temu objavili po nekoliko desetina članaka. U svom izvještavanju, oni ovaj slučaj porodičnog nasilja uglavnom tretiraju kao tablodinu “šok-zabavu”, objavljujući nerelevantne detalje o načinu na koji je porodica provela Božić, šta su radili prije incidenta i slično, te “vrteći” iste informacije u krug. Naslovi članaka često sadrže dramatične najave, navodeći čitatelje/ke na zaključak da će čitati o “haosu” i “detaljima”, koji se u člancima ne navode.
Tako se, recimo, u članku Republike, objavljenom 7.1.2022. godine, uz dramatičan naslov o Karleušinim kćerkama koje vrište i “drami na Dedinju” navodi da pjevačica ne želi da daje izjave, te da je zamjenik tužioca naložio da se uzme izjava od Tošića i svjedoka:
Kako Kurir saznaje iz izvora bliskih istrazi, pevačica ne prestaje da plače, dok deca ne daju da im policija vodi tatu.
Kako nezvanično saznajemo, pevačica neće da daje izjave pa će navodno svi zajedno u stanicu.
Dežurni zamenik Prvog osnovog tužioca naložio je da se obavi razgovor sa prijavljenim Duškom Tošićem i svedocima koji su prisustvovali nasilju, nakon čega će biti izvršena procena rizika o eventualnom nasilju u porodici.
Raskrinkavanje je i ranije pisalo o medijskom izvještavanju o nasilju nad ženama u analizama koje možete pročitati ovdje, ovdje i ovdje.
U analizi objavljenoj u januaru 2021. godine, ističu se preporuke iz “Istraživanja o medijskom izvještavanju o rodno zasnovanom nasilju na ženama u Bosni i Hercegovini”, kojeg je 2016. godine u BiH objavila agencija UN Women. Neke od preporuka uključuju i proaktivnije bavljenje temom nasilja nad ženama, davanje medijskog prostora psiholozima, sociolozima i socijalnim radnicima i naglašavanje i podsjećanje na kazne za nasilnike, te suzdržavanje od senzacionalizma.
Naime, kako se navodi u spomenutoj analizi, razgovor o nasilju privlači dovoljno pažnje javnosti i nema potrebe za njegovom daljom “dramatizacijom”. Takvo postupanje može obeshrabriti žrtve nasilja da o njemu progovore. Za medije je uputno da pažljivim ličnim pristupom i kroz analitičko izvještavanje ohrabre žene da snažnije progovore o nasilju koje su doživjele.
Problem porodičnog nasilja “utopljen” u moru tračeva i degutantnih zadiranja u privatnost
Jedna od navedenih preporuka UN Women, kada je riječ o izvještavanju o nasilju nad ženama, jeste proaktivnije bavljenje ovom temom. To podrazumijeva neoslanjanje na kratke izvještaje i agencijske vijesti, već korištenje duže novinarske forme, poput intervjua, komentara ili istraživačke priče kada je to moguće. Slične smjernice mogu se pronaći i u različitim kodeksima za medije.
Ipak, u slučaju “Karleuša-Tošić”, “opširno izvještavanje” nekih medija na ovu temu podrazumijevalo je, umjesto problematiziranja nasilja u porodici, dugačke članke o njihovom braku i špekulacije o “povodu” fizičkog nasrtaja na pjevačicu.
OTKRIVENA ISTINA: Jelena Karleuša poludila kada je saznala da joj je muž u Turskoj bio sa drugom ženom… (Slobodna Bosna)
ISPLIVALI ŠOK DETALJI IZ JELENINOG BRAKA! Da li je ovo PRAVI razlog današnje DRAME? (Republika)
Turbulentni brak Karleuše i Duška: Šuškalo se o prevarama i svađama, a sada i o nasilju (24h.hr)
U nekim člancima se čak implicira da je Karleuša na neki način “uzrokovala” nasilje i/ili da je nasilje u porodici posljedica ponašanja žrtve i “ljubavnih razmirica” među partnerima.
Taj narativ se u ovom slučaju dodatno promovira značajnom pažnjom koju su mediji posvetili Tošićevom negiranju krivice i podsjećanju na njegovu uspješnu fudbalsku karijeru (1,2,3).
Članci u kojima se govori o potencijalnim posljedicama i kaznama za Tošića također su “nadograđeni” senzacionalističkim naslovima, što rezultira banalizacijom porodičnog nasilja i od njega još jednom pravi tabloidnu zabavu (1,2).
Kanadski resursni centar za žrtve zločina navodi kako je nasilje uvijek izbor koji pojedinci naprave, ali da žrtve ovih nasilnih postupaka često doživljavaju negativne reakcije iz svoje okoline i nadležnih institucija. Izraz “okrivljavanje žrtve” (eng. victim blaming) u njihovom se informativnom letku definira kao čin obezvređivanja koji se dešava kada se žrtva zločina ili nesreća smatra odgovornom, u cijelosti ili djelimično, za zločine koji su počinjeni protiv nje.
Također se navodi da su vrlo često žene žrtve nasilja u porodici (partnerskog nasilja) okrivljene za postupke svojih nasilnih partnera, dok muški počinitelji za svoje ponašanje okrivljuju eksterne faktore. Na koncu, naglašeno je zbog čega je okrivljavanje žrtve u ovakvim slučajevima štetno i opasno:
Uobičajeno je da se žene okrivljuju za mazohizam, uskraćivanje, traženje ili zasluživanje. Pitanja poput „zašto jednostavno nije otišla?" uobičajena su i jačaju ideju da žena voli da bude zlostavljana i stoga ostaje u vezi. Ovo su obezvređujući postupci koji skidaju odgovornost sa počinitelja. Okrivljavanje žrtve oslobađa čovjeka koji počini nasilje odgovornosti za ono što je učinio.
Nasilje u porodici, odnosno partnersko nasilje, vrlo je prisutan i duboko ukorijenjen problem kako u Bosni i Hercegovini, tako i u regionu.
Kako se navodi u članku portala Radio Slobodna Evropa iz januara 2021. godine, prema podacima Agencije za ravnopravnost spolova BiH, svaka treća žena u BiH je žrtva nasilja, a svaka druga starija od 15 godina doživjela je neki oblik psihičkog, ekonomskog ili fizičkog maltretiranja.
Uprkos ovim zabrinjavajućim podacima, u BiH djeluje samo osam sigurnih kuća sa smještajnim kapacitetima od ukupno 181 kreveta.
U članku portala BBC na srpskom iz decembra 2020. godine navodi se da su samo u toj godini u Srbiji u porodičnom nasilju ubijene 22 žene.
Nažalost, kao što možemo vidjeti i u ovom primjeru, izvještavajući o slučajevima nasilja nad ženama, mediji u značajnom broju biraju senzacionalistički, tabloidan pristup, koji ne adresira uzroke i posljedice ovog raširenog društvenog problema.
Opravdavanje nasilja i urednička odgovornost
U slučaju srbijanske pjevačice Jelene Karleuše, ispod članaka mnogih portala mogli su se pronaći degutantni i zabrinjavajući komentari korisnika/ca koji opravdavaju ili čak odobravaju nasilje nad njom.
Portal Klix, koji se i ranije našao u centru pažnje zbog sekcije sa komentarima ispod svojih članaka, nije ograničio niti zabranio, a čini se ni dovoljno ažurno moderirao komentare ispod vijesti o ovoj temi.
Tako se, u vrijeme pisanja ove analize, na ovom portalu moglo pronaći mnoštvo komentara korisnika/ca koji ilustruju koliko je mizoginija duboko ukorijenjena u našem društvu. Korisnici/ce su u komentarima tvrdili/e da je Karleuša “zaslužila” fizičko nasilje zbog načina na koji se oblači, izgleda i ponaša, a pojedini su doslovno likovali zbog onoga što se dogodilo u domu pjevačice i Tošića 7. januara.
Podjednako zastrašujući komentari mogli su se vidjeti i ispod članaka objavljenih na društvenim mrežama:
Prema Vijeću za štampu BiH, urednici portala odgovorni su za zadržavanje komentara posjetitelja ako oni sadrže govor mržnje, huškanje, diskriminaciju i prijetnje.
Uklanjanje komentara u kojima se žrtva nasilja krivi za postupke počinitelja, te u kojima se počinitelj pravda i njegovi postupci slave i koji općenito odobravaju bilo koji tip nasilja, trebalo bi spadati u uredničku odgovornost.
Etička obaveza medija jeste da osjetljivim temama, poput nasilja u porodici, pristupaju odgovorno, odmjereno i senzibilno, te da nastoje doprinijeti educiranju i osvješćivanju javnosti o takvim temama.
Na koncu, od društvenog je značaja odgovorno izvještavati o rodno zasnovanom nasilju, ohrabrivati žrtve da prijave nasilje i podsjetiti ih da nisu krive za zlostavljanje – bez obzira na to kako izgledaju, oblače se ili, u ovom slučaju, pjevaju.
(Raskrinkavanje.ba)