Slučaj Štajnfeld-Lečić: Diskreditovanje žrtve i opravdavanje nasilnika u medijskom izvještavanju

Proteklih sedmica, Raskrinkavanje je objavilo seriju analiza o medijskom izvještavanju o slučaju Štajnfeld-Lečić. U prethodne tri analize, osvrnuli smo se na dezinformacije, lažne vijesti i teorije zavjere koje su objavljene u medijima, sa ciljem da se Danijela Štajnfeld diskredituje ili da se vrlo osjetljiva tema seksualnog nasilja eksploatiše u svrhu podizanja čitanosti i gledanosti, i prikupljanja klikova (1,2,3).

U ovoj analizi osvrnut ćemo se na medijske sadržaje o ovoj temi, koji ukazuju na slične neprofesionalne postupke medija u ovom slučaju.

“Afere” i “skandali”

O dobrim i lošim praksama u izvještavanju o seksualnom nasilju, Raskrinkavanje je pisalo u  analizi iz januara ove godine, kada je pažnju javnosti u regionu privukao slučaj srbijanske glumice Milene Radulović koja je optužila glumca i režisera Miroslava Aleksića za silovanje. 

U analizi se naglašava da je seksualno nasilje traumatično iskustvo koje može ostaviti duboke posljedice na one koji/e ga dožive, te je veoma važno pružiti podršku onima koji/e odluče da o njemu javno progovore i/ili prijave nasilnika. Pri prenošenju njihovih priča, treba voditi računa da izvještaji o takvim pričama ne budu obeshrabrujući za druge koji/e žele da učine isto, a u najboljem slučaju da im pošalju jasnu poruku da će, ako se za to odluče, biti tretirani dostojanstveno i sa poštovanjem, te da vrijedi skupiti hrabrost da se progovori o nasilju ili da se ono prijavi - kad god da se dogodilo.

Stoga, izvještavanje o seksualnom nasilju ne treba biti senzacionalističko i svoditi se na tabloidnu “šok-zabavu”. Pokretanje priče o seksualnom nasilju privlači dovoljno pažnje javnosti i nema potrebe za njegovom “dramatizacijom”. Takvo postupanje može dodatno da traumatizuje ili obeshrabri žrtve nasilja da o njemu progovore.

Pogrešno je koristiti i senzacionalističke termine koji se tipično koriste u “žutoj štampi” u tračevima o ljubavnim životima poznatih ličnosti. Silovanje nije “seks-skandal”, niti “seksualna afera”, već jedno od najtežih krivičnih djela i tako o njemu treba i izvještavati.

U čitavom nizu medijskih naslova, slučaj Štajnfeld-Lečić opisuje se kao “seks-skandal”, “afera u Srbiji” ili “ekskluziva”. Nerijetko su u naslove stavljani i uznemiravajući detalji iz svjedočenja Danijele Štajnfeld o nasilju koje je preživjela:

"Molim vas, pročitajte ovo"! NAKON SKANDALA KOJI TRESE SRBIJU OGLASIO SE BIVŠI DEČKO DANIJELE ŠTAJNFELD! (Informer)
 

EKSKLUZIVNO Štajnfeld otkrila da je silovao Branislav Lečić (Nova.rs)

(VIDEO) Novi skandal u Srbiji: Glumica optužuje Lečića za silovanje, on negira - traži saslušanje (O Kanal)

Veliki seks skandal u Srbiji. Slavni glumac negira optužbe za silovanje no upravo je objavljena navodna snimka razgovora (Telegram)

Afera Štajnfeld-Lečić podijelila Srbiju: Glumci više ne žele igrati predstave s Lečićem (T Portal)

ODVEO ME JE IZVAN BEOGRADA USRED NOĆI I TAMO SILOVAO... U jednom momentu nisam mogla da stojim na nogama, RIDALA SAM - NOVI DETALJI POTRESNE ISPOVESTI DANIJELE ŠTAJNFELD! (Informer)

Problematiziranje biografije Danijele Štajnfeld

Raskrinkavanje je u analizi iz januara 2021. godine pisalo o destruktivnim efektima koje neodgovoran pristup temi seksualnog nasilja može izazvati. Opravdavanje nasilja ponašanjem, biografijom, izgledom ili bilo kojom karakteristikom žrtve direktno doprinosi njegovoj nekažnjivosti, te mediji koji pribjegavaju takvom izvještavanju doprinose stvaranju društvene klime koja pogoduje nasilnicima. Na taj način se žrtvama daje do znanja da im se ne vjeruje i da će na optuženičkoj klupi biti one, a ne silovatelj, što je jedan od ključnih razloga zbog kojih se seksualno nasilje ne prijavljuje, niti adekvatno kažnjava. 

Da bi se ovakva praksa zaustavila, treba izbjegavati izraze i formulacije kojima se tvrdi ili insinuira da osoba snosi bilo kakvu odgovornost za nasilje koje je pretrpjela. U takvim slučajevima, najčešće se radi o fokusiranju na određene karakteristike žrtve, kao što su izgled, ponašanje i biografija, ili na okolnosti pod kojima se nasilje desilo, koje se implicitno ili eksplicitno prikazuju kao “povod” ili opravdanje nasilja. U izvještavanju o slučaju Štajnfeld-Lečić bilo je nekoliko primjera ove loše prakse. 

U članku portala Udarna vest, objavljenom 26.3.2021. godine, navodi se kako je Štajnfeld na društvenim mrežama objavljivala “perverzne” fotografije, uz konstataciju da ona “ipak nije toliko nevina”.

UDARNA VEST! Ovo se nije znalo o glumici, izgleda da Danijela Štajnfeld ipak nije toliko nevina?! 

Kako Udarna vest ekskluzivno saznaje pojavile su se poruke i fotografije perverznog sadržaja glumice Danijele Štajnfeld.

Na fotografijama pozira u eksplicitnim pozama, čak i simulira oralni seks.

Poruke,takođe eksplicitnog i perveznog sadržaja se nalaze na garderobi koju glumica nosi na fotografijama:

Sa tvojim ocem sam u četvrtak.

Umesto vitamina, u usta stavite penis.

Loša sam u pušenju.

Ti, ja i droga.

Izgleda da Danijela Štajnfeld i nije toliko nevina kako se prethodnih dana predstavljala slika o njoj u medijima?!

Slične insinuacije objavljene su istog dana i u članku Republike, o kojem smo pisali u našoj analizi koju možete pročitati ovdje. 

Konstatacijom da Štajnfeld “izgleda ipak nije toliko nevina” zbog fotografija koje objavljuje na društvenim mrežama, implicira se da je ona promiskuitetna. Važno je naglasiti da nikada nije postojala tvrdnja da je Štajnfeld “nevina”, u bilo kojem kontekstu te riječi, ali da to nije ni važno, jer eventualno seksualno iskustvo žene, kao ni njeno ponašanje ili fotografije objavljene na društvenim mrežama, ne može služiti kao osnova da se njene optužbe za seksualno nasilje preispituju ili shvate manje ozbiljno.

Krajem marta, samo nekoliko dana nakon što je Štajnfeld javno optužila Branislava Lečića da ju je silovao 7.5.2012. godine, mnogi portali objavili su da su isječci iz filma “Cash Only”, u kojem je Štajnfeld glumila 2015. godine, postavljeni na pornografske web stranice. Ta informacija je u člancima ovih portala predstavljena kao skandal i senzacija, a neki su otišli toliko daleko da su u članke ubacili i link na kojem čitatelji/ke mogu “pogledati eksplicitni snimak” i/ili fotografije scena iz filma.

(VIDEO 18+) U albanskom filmu Danijela Štajnfeld snimila žestoke scene seksa! (Ekspres Vesti)

SKANDAL! Isplivao eksplicitan snimak Danijele Štajnfeld (VIDEO 18+) (Magazin Novosti)

SKANDAL! Danijela Štajnfeld osvanula na sajtu za odrasle: Isplivale VRELE scene u američkom filmu (VIDEO) (Objektiv)
 

DANIJELA ŠTAJNFELD OSVANULA NA PORNOGRAFSKOM SAJTU: Nakon skandala sa Lečićem pojavile se slike iz filma "SAMO KEŠ" (Republika)

Pojedini mediji su netačno naveli i da je Štajnfeld snimila porno film, o čemu smo već pisali u našoj analizi ovdje. Film “Cash Only” je izašao 2015. godine, a žanrovski je kategorisan kao triler, kako se navodi na web stranici IMDB.

Važno je napomenuti da je i Branislav Lečić u sklopu svoje dugogodišnje glumačke karijere također snimao eksplicitne scene, kao što je ona u seriji “Na lepom plavom Dunavu”, u kojoj je simulirao seksualni odnos sa muškarcem. Nekolicina medija izvještavala je o sceni iz serije, obavezno uključujući i Lečićev citat u kojem on objašnjava da je “njegov posao da igra ljudske sudbine i nema veze koja je scena u pitanju”. Njegov glumački opus nije problematiziran ili korišten kao bilo kakva indikacija u izvještavanju o slučaju Štajnfeld-Lečić, za razliku od eksplicitnih scena koje je, također u okviru svog posla, snimala Štajnfeld.

Niti je Štajnfeld porno glumica, niti je postavljanje isječaka iz filma u kojem je glumila na pornografske stranice od važnosti za slučaj Štajnfeld-Lečić. Ovakvim izvještavanjem nastoji se problematizirati biografija glumice koja je imala hrabrosti da javno progovori o seksualnom nasilju, te iskoristiti ovu temu u svrhu prikupljanja voajerskih klikova. Profesija osobe koja je bila žrtva seksualnog nasilja ne igra nikakvu ulogu u činjenicama o samom krivičnom djelu. Ovakvim izvještavanjem implicira se da osobama koje se ne uklapaju u stereotip žrtve nije “dozvoljeno” da o tome progovore, odnosno da u optužbe takvih osoba treba sumnjati.

Mediji u odbrani Lečića

U analizi Raskrinkavanja iz januara ove godine se, između ostalog, govori i o tendenciji nekih medija da se u slučajevima nasilja nad ženama o počiniocu “raspituju po komšiluku”, te zatim objavljuju niz svjedočanstava o njegovim lijepim i prijatnim stranama ili postupcima, profesionalnim uspjesima i omiljenosti među kolegama, čak i kada su u pitanju najekstremniji slučajevi nasilja, poput ubistva ili silovanja. U analizi se objašnjava zbog čega takav pristup može imati negativne posljedice:

Takvi članci često izgledaju kao da ih je pisao advokat odbrane optuženog čiji je posao da pronađe olakšavajuće okolnosti kako bi njegov klijent bio oslobođen ili blaže kažnjen. Ne postoji nikakav razlog da taj posao za njih obavljaju i novinari/ke i usput potiču čitatelje/ke da se identifikuju sa nasilnikom, izvještavajući o njegovim navikama, hobijima i “dobrim stranama”. Odatle je samo jedan korak do zaključka da je počinitelj nasilja lažno optužen, jer je naprosto nemoguće povjerovati da bi “tako dobar čovjek” mogao biti silovatelj. 

Od kada je Štajnfeld izašla u javnost sa optužbama protiv Branislava Lečića, mnogi mediji učestalo su prenosili izjave Lečićevih kolega/ica, prijatelja/ica, porodice, komšija/nica, pa čak i bivše tašte i bivše ljubavnice, u kojima se izražava podrška Lečiću i/ili se Danijela Štajnfeld optužuje da laže i naziva pogrdnim imenima. U izjavama pojedinih Lečićevih kolega se iznose stavovi u kojima se propituje sama priroda krivičnog djela silovanja, odnosno da li je silovanje krivično djelo ukoliko nije bilo velike fizičke prisile, te se optužbe Danijele Štajnfeld odbacuju, uz zaključak da su one rezultat njenog “nećkanja”. Na ovaj način mediji, svjesno ili nesvjesno, promoviraju takve stavove u javnosti.

Brojni portali prenijeli su izjavu koju je bivša glumica Lidija Vukićević dala za tabloid Svet:

Uvek se pitam šta znači silovanje. Da li je Leka nju vezao, stavio joj nož pod grlo. Leka nije manijak! On je zgodan frajer, čovek koji lepo izgleda i kome to apsolutno nije potrebno.
(...)
Drugo, ako neko ide u nečiju vikendicu, mora da računa bar u podsvesti nešto, pa ako ne želi, da ne ode, da stavi do znanja. Ja se pitam kako to mene nije neko silovao? Evo, 30 i nešto godina sam na sceni.
(...)
Ne mogu da tvrdim, ali pretpostavljam da se ta glumica verovatno nešto nećkala, ne znam šta je radila. Šta znači da je govorila “ne,ne”? Pazi, molim te. Ako je vrištala, nije čovjek manijak da bi je napastovao. I to još otkriva posle 9 godina, i baš sad izlazi taj neki film. Previše slučajnosti.
(...)
Svaki muškarac ima pravo da se udvara a na ženi je da odluči da li želi da pristane ili ne. Očigledno da tu kod nje nije bilo jasnog stava šta želi.

Ukoliko neko propituje da li silovanje kao krivično djelo uopšte postoji ako silovatelj žrtvu nije svezao i/ili joj prijetio oružjem, mediji, koji prenose takvu izjavu, imaju odgovornost da joj pristupe kritički, ozbiljno i obazrivo, umjesto da je prezentiraju kao tabloidnu zabavu. 

Izjavu u kojoj Vukićević indirektno optužuje Štajnfeld da laže, govoreći da se ona “verovatno nešto nećkala”, te tvrdeći da se “uvek pitala šta je to silovanje” i podsjećajući da Lečić Štajnfeld nije vezao ili stavljao nož pod grlo (insinuirajući da se samo takav čin može smatrati silovanjem), prenijeli su portali Kurir, Red portal, Srbija Danas, Avaz, Pink i drugi, bez ikakvog kritičkog osvrta na izjavu.

Prenoseći izjave, čini se, bilo koga ko je imao nešto pozitivno da kaže o Branislavu Lečiću, ovi mediji su ostavili dojam da zauzimaju strane i staju u Lečićevu odbranu, pogotovo kada se uzme u obzir činjenica da se u svega nekoliko članaka govorilo o mišljenju prijatelja/ica, kolega/ica i porodice Danijele Štajnfeld.

Bivša Lečićeva ljubavnica stala u njegovu odbranu: Danijela je silovala njega, a ne on nju! (Alo)

Oglasila se majka Nine Radulović, Gordana brani Lečića svim snagama, a Danijelinim pristalicama poručila: Ona je problematična žena, pročeprkajte po njenom životu! (Alo)

ZALJUBILA SE PA MU SE SVETI: Poznata rediteljka stala na Lečićevu stranu, pa OPLELA PO DANIJELI! (Republika)

Komšije otkrile šta se dešavalo u Lečićevoj VIKENDICi iz Ritopeka (Pink)

Svoj osvrt na medijsko izvještavanje o slučaju Štajnfeld-Lečić dalo je nekoliko javnih ličnosti, od kojih vrijedi spomenuti komentar Vesne Mališić, urednice NIN-a, koji je dala za portal Danas (.rs) 30.3.2021. godine.

Ovaj slučaj, kao i slučaj Mike Aleksića, pokazao je sve slabosti medija i sve slabosti društva. Pokazao je koliko smo mi tabloidno društvo i koliko su naši mediji tabloidni. Nema se odnos prema žrtvi, nego prema senzaciji koja donosi tiraž. U čitavoj stvari nisam osetila pijetet ni prema kome. Nikakav obzir prema onome što se zove pretpostavka nevinosti i nikakvu senzibilnost prema žrtvi i njenoj reči – ističe Mališić. Naša sagovornica dodaje da smo se pokazali kao brutalno društvo koje ne razume ni šta je silovanje, ni šta je pravo, ni šta je pravda.
(...)
Od zauzimanja strana, iznošenja detalja do tragedije da su naša policija i tužilaštvo dostavne službe tabloida. Onaj ko je eventualno žrtva mora da bude svestan da će mu iz istražnih organa direktno na naslovnice tabloida izaći svaki detalj njegove intime, i da će se to posle silovati na način na kome to nekom odgovara. Ništa nismo uradili da ohrabrimo žene sutra da se jave i da prijave nasilje.
(...)
Za nas je silovanje još uvek u domenu stereotipnog mišljenja o tome kako treba da izgleda žrtva i kako treba da izgleda silovatelj. Sve ovo je pokazalo užasnu zapuštenost, baruštinu u kojoj mi živimo. Verujte, bilo mi je toliko žao svih aktera u ovoj priči jer su oni do te mere instrumentalizovani da je to bilo nepodnošljivo.

Slučaj Štajnfeld-Lečić pokazao je da, iako su pojedini mediji izvještavanju o temi seksualnog nasilja pristupili obazrivo, odgovorno i etično, u većini slučajeva i dalje pribjegavaju tabloidnom izvještavanju, bez ikakvog obzira prema ozbiljnosti i osjetljivosti ove teme, kao i prema posljedicama koje takav pristup ima kako individualno za žrtve seksualnog nasilja, tako i za javno mnijenje o ovom, nažalost, vrlo prisutnom problemu. 

Smjernice za izvještavanje o ovom vidu nasilja, između ostalog, trebaju stvoriti atmosferu u kojoj se žrtve neće plašiti da prijave nasilje ili čekati godinama da bi to uradile. Iako je Danijela Štajnfeld to uradila, negativno izvještavanje o njenom slučaju sigurno neće pomoći sadašnjim i budućim anonimnim žrtvama da progovore.

(Nerma Šehović, Raskrinkavanje.ba)