Foto: Flickr
Na Telegram nalogu InfoTeam 9. juna 2025. godine objavljen je crno-bijeli videosnimak raskošnih građevina na kojem je na engleskom jeziku ispisano sljedeće: “Panorama njemačke zgrade. Svjetska izložba” (Panorama of German building. World's fair). Vidljiva je i godina – 1904. Snimak je objavljen uz opis u kome se promoviše teorija zavjere da su ove zgrade, suprotno zvaničnom narativu, sagrađene mnogo prije svjetske izložbe u St. Louisu i porušene kako bi se sakrila istina o “bijeloj” civilizaciji u Americi koja je postojala prije dolaska Kristofora Kolumba.
Sajam u St. Louisu u Sjedinjenim Državama, 1904. godina
Službeni narativ tvrdi da su te zgrade nastale unutar nekoliko mjeseci, a najveće u roku dvije godine i to za vrijeme primitivne tehnologije.
To je očita laž, a nakon svakog sajma/izložbe gotovo sve zgrade su uništene do temelja kako bi se izbrisao svaki trag postojanja.
Prvo pitanje zašto bi Amerika kopirala rimski stil, a zatim ga uništila nakon nekoliko godina?
Odgovor je da ovo nije rimski stil. Ovo je puno prije rimske gradnje. Bijeli ljudi živjeli su u Americi puno prije nego što ju je "Kristofor Kolumbo" službeno otkrio.
Naša povijest je teški falsifikat.
Foto: Screenshot/Telegram
Snimak je s istim tvrdnjama dijeljen i na Facebooku (1, 2).
Falsifikovanje istorije
Kako se navodi na stranici Muzeja umjetnosti u Saint Louisu, 1904. godine u ovom je gradu održana Izložba kupovine Louisiane (eng. Louisiana Purchase Exposition), poznata i kao Svjetski sajam u St. Louisu. Izložba, prvobitno planirana za 1903. godinu u znak obilježavanja stogodišnjice kupovine Louisiane od Napoleona I, otvorena je 30. aprila 1904. i zatvorena 1. decembra iste godine. Privukla je oko 20 miliona posjetilaca. Na stranici Muzeja umjetnosti u Saint Louisu takođe se navodi da je namjera organizatora bila promovisati grad i “proslaviti američku modernost kroz predmete koji su demonstrirali tehnološke, komercijalne, naučne i estetske inovacije”. Tokom sedam mjeseci izložbe, posjetioci su mogli vidjeti predmete, ljude i zgrade iz oko 60 zemalja svijeta i 43 američke savezne države. Na ovom je sajmu i Njemačka imala paviljon.
Na stranici Muzeja umjetnosti u Saint Louisu navodi se da je za potrebe izložbe izgrađeno 1.500 zgrada. Uglavnom je bilo riječi o objektima privremenog karaktera, koji su, u skladu s tim, bili građeni od specifičnog materijala. Prema ovom izvoru, dvije građevine iz tog perioda postoje i danas: Palata lijepih umjetnosti i vanjski Kavez za ptice (eng. Flight Cage) u gradskom zoološkom vrtu.
Veći od bilo koje prethodne međunarodne izložbe, sajam se prostirao na 1.200 hektara u zapadnom uglu Forest Parka, s 1.500 zgrada izgrađenih uglavnom od privremenog materijala od gipsa i vlakana. Samo su dvije zgrade trebale nadživjeti sajam: Flight Cage (sada dio zoološkog vrta u St. Louisu) i Palata lijepih umjetnosti (sada Muzej umjetnosti u Saint Louisu).
U junu 1901. određeno je da lokacija sajma bude Forest Park. Kako se navodi na stranici Missouri Historical Society, otvaranju je prethodilo nekoliko godina pripreme. Više od 10.000 radnika bilo je angažovano kako bi “transformirali preko 1.200 hektara šikare i močvara u Forest Parku i Claytonu u veličanstveni krajolik ispunjen klasično inspirisanim zgradama, vodenim površinama, vrtovima i avenijama”. Ovaj izvor objavio je i fotografiju “čišćenja terena za sajam”, na kojoj se vidi prazan prostor. Osim toga, postoje i brojne druge fotografije izgradnje pojedinih objekata, koje potvrđuju da su izgrađeni za potrebe izložbe početkom 20. vijeka (1, 2).
Kako se navodi na stranici enciklopedije Britannica, od sredine 19. vijeka održano je više od 100 svjetskih sajmova u više od 20 zemalja širom svijeta. Riječ je o velikim međunarodnim izložbama na kojima zemlje izlažu eksponate iz širokog spektra industrijskih, naučnih i kulturnih dostignuća. Termin “svjetski sajam” uobičajen je u Americi, dok se u Evropi i Aziji obično zovu međunarodne (ili univerzalne) izložbe, ili samo “izložbe” u Velikoj Britaniji, objašnjava ovaj izvor. Termin “expo” takođe se koristi za neke od ovih izložbi. Prva svjetska izložba organizovana je 1851. godine u Londonu, u vrijeme industrijske revolucije.
Za potrebe ovih izložbi uobičajeno su pravljeni privremeni objekti. Neki od njih su ipak trajno ostali, iako to nije bilo planirano. Primjer je Eiffelov toranj, koji je zamišljen kao privremeni eksponat u okviru svjetske izložbe u Parizu 1889. godine.
Sve ovo opovrgava tvrdnje da je u analiziranim objavama podijeljen snimak starih građevina napravljenih mnogo prije izložbe 1904. godine, koji je “dokaz” da je u Sjevernoj Americi postojala civilizacija nalik evropskoj prije dolaska Kristofora Kolumba.
Nema pravih dokaza postojanja takve civilizacije ili raširenog prisustva Evropljana u Americi prije nego što je brod italijanskog istraživača Kristofora Kolumba pristao na obalu Sjeverne Amerike 1492. godine. Kako se navodi u članku Glasa Amerike, postoje dokazi da su prvi Evropljani u Sjevernoj Americi bili Vikinzi, no nije jasno da li su naselja koja su formirali bila stalnog karaktera.
Postoje dokazi da su Evropljani posjetili današnju Kanadu otprilike 500 godina prije nego što je Kolumbo isplovio. Oni su bili Vikinzi, a dokazi o njihovoj prisutnosti mogu se pronaći na kanadskom otoku Newfoundland na mjestu zvanom l'Anse Aux Meadows. Sada je na UNESCO-vom popisu svjetske baštine, a sastoji se od ostataka osam zgrada koje su vjerojatno bile drvene konstrukcije prekrivene travom i zemljom.
Danas je to područje neplodno, ali prije hiljadu godina svuda je bilo drveća i područje je vjerojatno korišteno kao mjesto zaustavljanja tokom zime, gdje su Vikinzi popravljali svoje čamce i boravili tokom lošeg vremena. Nije sasvim jasno da li je to područje bilo stalno naseljeno, ali jasno je da su nordijski narodi, koji su razmišljali o naseljavanju, bili ovdje puno prije Kolumba.
Kako se navodi u članku BBC-a, ovo je “prvo i jedino poznato naselje koje su Vikinzi osnovali u Sjevernoj Americi i najraniji dokaz evropskog naselja u Novom svijetu”.
S druge strane, pitanje ko su bili prvi stanovnici Amerike, kada su i kako došli, još uvijek je predmet debate i nekih nejasnoća (1, 2, 3, 4, 5). Kako navodi Live Science, jedna od teorija, koju su osporile nedavne genetske studije, jeste “solutrejska hipoteza”, prema kojoj su paleolitski Evropljani prešli Atlantik prije otprilike 20.000 godina i bili jedna od grupa koje su naselile “Novi svijet”. Kako se navodi u članku na stranici History, većina arheologa i genetičara slaže se da su prvi stanovnici Amerike stigli iz Azije preko Beringovog kopnenog mosta, koji je nekada spajao Aziju i Sjevernu Ameriku.
Prije dolaska modernih Evropljana, na području od Aljaske do Kanade i širom današnjih američkih saveznih država živjela su brojna autohtona plemena američkih Indijanaca, koja su govorila stotinama različitih jezika. Neka od njih su Navaho, Čiroki i Komanči. Evropski doseljenici su ih desetkovali, vremenom šireći svoj životni prostor na kontinentu.
Tvrdnjama iz analiziranih objava bavila se i hrvatska platforma za provjeru činjenica Faktograf.
Priče o starim civilizacijama čije se postojanje krije popularne su među teoretičarima/kama zavjere. Raskrinkavanje je u više navrata pisalo o netačnim tvrdnjama o zataškavanju postojanja Velike Tartarije (1, 2, 3). Dio priče o ovoj “civilizaciji” jesu i tvrdnje da su svjetske izložbe s kraja 19. i početka 20. vijeka prikazivale tehnološke napretke u Tartariji i da su eksponati nakon izlaganja uništavani kako bi se zapravo sakrila “istina” o tom carstvu. Velika Tartarija zapravo nikada nije postojala.
Shodno navedenom, tvrdnje da su građevine na svjetskoj izložbi u St. Louisu srušene kako bi se sakrila “istina” o civilizaciji koja ih je napravila mnogo prije nego što su Evropljani “otkrili” Ameriku ocjenjujemo kao teoriju zavjere.
(Raskrinkavanje.ba)