Raskrinkavanje.ba Raskrinkavanje.ba
Raskrinkavanje.ba Raskrinkavanje.ba
Objavljeno: 7.5.2026.
# Provjera tačnosti

“Tajni” dokument CIA-e ne razotkriva višedecenijsku modifikaciju vremena

Ako vam se žuri
Šta se tvrdi?
Dokument CIA-e dokazuje da se modifikacija vremena provodi od 1965. godine.
Šta su činjenice?
Američka vlada istraživala je i koristila tehnike modifikacije vremena, ali ove tehnike ne mogu stvarati meteorološke fenomene iz ničega ili mijenjati klimu na globalnom nivou. Dokument iz 1965. koji je deklasifikovala CIA odnosi se na istraživanja u sferi modifikacije vremena.

Foto: Envato

Facebook objavi od 22. aprila 2026. godine podijeljena je kopija dokumenta na engleskom jeziku, uz navod da je riječ o dokumentu koji je objavljen na stranicama CIA-e i koji pokazuje da je modifikacija vremenskih prilika rađena još od 1965. godine.

Image

Foto: Screenshot/Facebook

Dokument u objavi nosi oznaku “tajno” (eng. secret), a žutom bojom označen je naslov dokumenta “modifikacija vremena” (eng. Weather Modification). 

Američke vlasti su ‘60-ih godina ulagale u istraživanje modifikacije vremena

Dostupnim podacima i dokumentima o projektima modifikacije vremena često se manipuliše u svrhu potkrjepljivanja teorija zavjere o modifikaciji i kontroli globalnih vremenskih prilika, koju, prema pristalicama ovih teorija zavjere, svjetske vlade navodno sprovode u tajnosti. 

U navedenoj Facebook objavi tako se implicira da CIA, odnosno američke vlasti, modifikaciju vremena tajno provodi već desetljećima, tačnije od 1965. godine. Dokument je autentičan. Radi se o deklasifikovanom memorandumu CIA-e od 7. oktobra 1965. godine. Digitalna verzija dokumenta dostupna je u online arhivama CIA-e, a javno je objavljena početkom 2000-tih u sklopu dosjea pod nazivom “Modifikacija vremena”. Objavljena slika je prva od 18 stranica u ovom dosjeu.

Memorandum je, prema informacijama iz dokumenta, uputio šef Odjeljenja za astrogeofiziku (GSD/SI) šefu Odjeljenja za opšte nauke (SI). U njemu je istaknut značajan porast federalne podrške za istraživanje tehnika modifikacije vremena, uz napomenu da će finansiranje iz 1967. godine biti četiri puta veće od finansiranja iz 1963. godine. Memorandum spominje i pismo koje je tadašnji američki predsjednik Lyndon B. Johnson uputio ministru trgovine i koje, prema navodima iz dokumenta, “pokazuje da proširenje programa ima podršku Bijele kuće”.

U dokumentu je istaknuta i eventualna “rastuća potreba za obavještajnim podacima o sovjetskim dostignućima” u modifikaciji vremena, uz napomenu da su “Sovjeti također proširivali svoj program” te da je “ekstremno teško utvrditi njihov napredak” u ovom polju.

Dakle, dokumenti CIA-e i američke vlade s kojih je skinuta oznaka tajnosti potvrđuju istraživanje modifikacije vremena tokom ‘60-ih godina prošlog vijeka, kao i visok nivo fokusa na proširenje tih istraživanja te praćenje sovjetskih kapaciteta u istoj oblasti. Iz navedenog proizlazi da su tamošnje vlasti i obavještajne agencije modifikaciju vremena smatrale strateški važnom.

(Ne)uspješni američki projekti modifikacije vremena

Danas je poznato da su američke vlasti već iza Drugog svjetskog rata počele istraživati i ulagati u projekte modifikacije vremena i uticaja na vremenske prilike u zemlji i izvan nje. Prvim takvim projektom smatra se pokušaj tzv. zasijavanja uragana iz 1947. godine, kad je avion ratnog vazduhoplovstva u oluju “posijao” manju količinu usitnjenog leda. Eksperiment nije bio uspješan. Uragan koji se kretao prema Floridi naglo je ojačao i neočekivano promijenio putanju pogodivši grad Savannah u Georgiji. Na stranicama američke Nacionalne uprave za okeane i atmosferu (NOOA) navodi se da je, nakon ovog pokušaja, “entuzijazam javnosti za modifikaciju vremena oslabio” te da su “Američki meteorološki zavod i Ministarstvo odbrane tek 1962. godine postigli formalni sporazum o provođenju projekta ‘Stormfury’ i pokušali ponovo sijati uragane”.

Projekat “Stormfury” također je poznat javnosti. Radilo se ambicioznom projektu istraživanja modifikacije uragana od 1962. do 1983. godine, koji je, i pored nekih obećavajućih rezultata, sredinom ‘80-ih godina doveden u pitanje. NOAA navodi da su u to vrijeme “opažanja kod nemodifikovanih uragana pokazala” da je zasijavanje oblaka imalo male izglede za uspjeh jer su uragani sadržavali previše prirodnog leda i premalo pothlađene vode” te da su “pozitivni rezultati izvedeni iz eksperimenata zasijavanja 1960-ih proizašli iz nemogućnosti razlikovanja očekivanih rezultata ljudske intervencije od prirodnog ponašanja uragana”.

BBC je 2025. godine u opširnom članku o ovom projektu naveo da su američki pokušaji da kontrolišu ekstremne vremenske prilike, tačnije uragane, ostavili za sobom “kontroverzno naslijeđe koje je podstaklo nepovjerenje i teorije zavjere, uz neka do danas neodgovorena pitanja”. 

O američkom projektu modifikacije vremena u vojne svrhe Raskrinkavanje je pisalo 2024. godine, u analizi teorije zavjere o modifikaciji vremena i “zaprašivanju” stanovništva iz aviona. Metoda zasijavanja oblaka koristila se u vojne svrhe, odnosno američka vojska je ovu tehniku koristila u ratu u Vijetnamu u pokušajima da kreira teže vremenske uslove protivničkim snagama. Cilj projekta “Popeye” (1967–1972), prema navodima tamošnjih vlasti, bio je da “proizvede dovoljno padavina” u Sjevernom Vijetnamu i Laosu kako bi se spriječili ili omeli kamionski saobraćaj i komunikacijske rute.

U digitalnim arhivama New York Timesa može se pronaći članak iz 1972. godine u kojem se navodi da “SAD koriste prizivanje kiše kao oružje” te da su tajno zasijavale oblake u Sjevernom i Južnom Vijetnamu i Laosu u cilju povećanja i kontrolisanja kišnih padavina u vojne svrhe. U članku se navodi da i je ovo “otkriće potvrdilo rastuće špekulacije u kongresnim i naučnim krugovima o upotrebi modifikacije vremenom u jugoistočnoj Aziji”. Dodano je i da, “unatoč dugogodišnjem eksperimentisanju kišom u SAD-u i šire, naučnici nisu sigurni da razumiju njihov dugotrajni učinak na ekologiju u regionu”.

Činjenica je, dakle, da je u prošlosti u SAD-u postojao niz projekata modifikacije vremenom koje su vlasti u ovoj zemlji podržavale i provodile, ali i to da, pored brojnih kontroverzi, nijedan od ovih projekata nije bio naročito uspješan.

Korištenje tehnologija za modifikaciju vremena u vojne ili bilo kakve druge neprijateljske svrhe zabranjeno je međunarodnom konvencijom potpisanom u Ženevi 1977. godine.

Ograničenja u upravljanju i mijenjanju vremenskih prilika 

I pored velikih ulaganja i naučnih istraživanja, tehnologije modifikacije vremena i pokušaja da se njima umanje razorni efekti velikih vremenskih nepogoda i danas su vrlo ograničene. Drugim riječima, tehnologije koje bi mogle značajno uticati i mijenjati vremenske prilike na globalnom nivou ne postoje.

Svjetska meteorološka organizacija (WMO) je u svrhu promovisanja činjenica o modifikaciji vremena, uključujući i zasijavanje oblaka, u junu prošle godine objavila da se “operativni programi za raspršivanje magle, poboljšanje kiše i snijega i suzbijanje grada provode u više od 50 zemalja širom svijeta” te da “potražnja za aktivnostima modifikacije vremena stalno raste zbog učestalih suša i drugih vremenskih nepogoda”. Ipak, jasno je istakla i koja su ograničenja ovih tehnologija.

Treba shvatiti da je energija uključena u vremenske sisteme toliko velika da je nemoguće stvoriti sisteme oblaka iz kojih pada kiša, mijenjati obrasce vjetra kako bi unijeli vodenu paru u neku regiju ili eliminisati ozbiljne vremenske fenomene. Tehnologije modifikacije vremena za koje se tvrdi da postižu tako velike ili dramatične efekte nemaju čvrstu naučnu osnovu i treba ih tretirati sa sumnjom.

Unatoč tome, tehnologije modifikacije vremenskih prilika uporno su u centru brojnih teorija zavjere i dezinformacija kojima se negiraju klimatske promjene uzrokovane ljudskim aktivnostima. Raskrinkavanje je u prethodnom periodu analiziralo veliki broj takvih netačnih tvrdnji, uključujući one da su ekstremne vremenske prilike posljedica kontrole vremena, da su obilne kiše i poplave rezultat tehnologija za mijenjanje vremena i da su vremenske nepogode povezane s predajnikom HAARP i “chemtrailsima”. U desetinama analiza ranije smo pisali i o neutemeljenim tvrdnjama o tehnologiji poznatoj kao zasijavanje oblaka.

O tvrdnjama da su klimatske promjene “paravan” za prikrivanje namjerne kontrole vremena Reuters je pisao 2021. godine. Za potrebe analize, glasnogovornik NOAA-e je za Reuters rekao da je “najčešća – zapravo jedina tehnika modifikacije vremena u širokoj upotrebi – zasijavanje oblaka u nastojanju da se pojačaju padavine” te da je ova “tehnologija prilično rudimentarna, a rezultati su vrlo lokalizirani”. Stručnjaci su za Reuters ovom prilikom rekli i to da namjerna modifikacija vremena ima ograničene i lokalizirane efekte, dok su klimatske promjene uglavnom indirektne i nenamjerne, ali imaju ogroman uticaj na planetu.

U svrhu širenja dezinformacija o modifikaciji vremena ili klimatskim promjenama, nerijetko se dijele autentični dokumenti i činjenice o njima. Pritom se namjerno dovode u kontekst modernih teorija zavjere o navodnim tajnim projektima o mijenjanju i kontroli vremenskim prilikama na Zemlji.

Iako je američka vlada u različite svrhe istraživala i koristila modifikaciju vremena, nema dokaza o postojanju tehnologije koja bi mogla na globalnom nivou uticati ili mijenjati vremenske prilike. Dodatno, dokument, odnosno memorandum podijeljen u objavi na našem jeziku, ne ukazuje na postojanje takve tehnologije.

Shodno navedenom, Facebook objava u kojoj se implicira da dokumenti CIA-e dokazuju da se modifikacija vremena u tajnosti provodi od 1965. dobija ocjene manipulisanje činjenicama i teorija zavjere.

(Raskrinkavanje.ba)

Pogledaj ocijenjene objave

Čitajte još

Testirajte naš Chatbot