Foto: Store Norske Leksikon
Na Facebooku je 10.6.2025. godine objavljena slika na kojoj se tvrdi da su u sovjetskoj Rusiji 82% boljševika činili Jevreji, odnosno da su 447 od 545 službenika boljševičke vlade bili Židovi, i da je pod njihovom vlašću od 1918. do 1957. godine ubijeno 60 miliona ljudi. Na slici su prikazana 24 boljševika za koje se insinuira da su bili Jevreji, uključujući i one najpoznatije kao što su Lenjin, Staljin i Trocki.
Foto: Screenshot
Do datuma pisanja ove analize, objava je podijeljena skoro 150 puta. Slika je objavljena i na još nekoliko Facebook profila i stranica (1, 2, 3). Najstarija objava ove slike koju smo pronašli na Facebooku podijeljena je u junu 2022. godine.
U pojedinim objavama o “židovskom boljševizmu” tvrdi se da su Lenjin i Staljin bili Jevreji i da im je cilj bio u potpunosti uništiti Ruse i druge slavenske narode. Tvrdi se i da je Crvena armija bila sačinjena uglavnom od Jevreja i, kako se navodi, “poludivljih, primitivnih i krvoločnih azijatskih plemena”.
Izmišljene brojke “boljševičkih Jevreja”
Slika koja se dijeli na Facebooku izvorno je francuski poster i prikazuje “Lenjinov štab”, odnosno centralni komitet boljševičke partije iz 1917. godine. Na posteru je ispisano da je jedino Josif Staljin “preživio”. Opisan je kao “dželat”, a slika dočarava razmjere političkih čistki koje je Staljin provodio prije 2. svjetskog rata u Sovjetskom savezu.
Foto: Tate Images
Ipak, nije tačno da su većina osoba na slici Jevreji. Pretraga podataka o 24 osobe sa postera pokazuje su sedmoro bili Jevreji ili jevrejskog porijekla (1, 2, 3, 4, 5, 6, 7). Najpoznatiji među njima bio je Leon Trocki, koji se kasnije u životu odrekao judaizma, postao ateista i distancirao se od svog porijekla.
Kada je riječ o Crvenoj armiji, procjenjuje se da je oko pola miliona Jevreja služilo u njoj za vrijeme Drugog svjetskog rata, što je 1.5% od ukupno 34 miliona vojnika koji su činili Crvenu armiju u tom periodu.
Suprotno tvrdnjama sa društvenih mreža, Vladimir Lenjin i Josif Staljin, dva najistaknutija lidera sovjetskih boljševika, nisu bili Jevreji. Lenjin je bio Rus, a Staljin Gruzijac. Obojica su odgojeni u kršćanskim pravoslavnim porodicama (1, 2).
Ove tvrdnje dio su stare teorije zavjere o boljševičkoj revoluciji i komunizmu kao “jevrejskoj zavjeri” protiv čovječanstva, koju su popularizovali nacisti i Hitler u pokušaju da diskredituju komunizam, iako je nastala prije toga. Opovrgnuta je mnogo puta do sada (1, 2). Naime, iako su Jevreji učestvovali i u ruskoj, ali i u drugim komunističkim revolucijama u Evropi, njihova brojnost i utjecaj često su preuveličani u svrhu demonizovanja i komunizma i Jevreja.
Smatra se da je komunistički pokret bio popularan među Jevrejima koji su živjeli u Ruskom carstvu jer su pod carskom vlašću bili značajno obespravljeni i izloženi nasilju i redovnim progonima. Od 1790. do 1917. godine, većina jevrejskog stanovništva bila je prisiljena da živi u jednom dijelu zemlje, nazvanom “Jevrejski Pale”. Bilo im je zabranjeno raditi živjeti ili kupovati imovinu van tog dijela zemlje.
Sovjetski antisemitizam
Uprkos činjenici da je nekoliko istaknutih boljševika bilo jevrejskog porijekla, antisemitizam je bio dio sovjetskog režima, a svoju najekstremniju formu dobio je za vrijeme vladavine Josefa Staljina. Naime, iako je Staljin u svojim javnim obraćanjima osuđivao antisemitizam, njegovi postupci i izjave iz privatnih razgovora ukazivale su da je gajio animozitet prema Jevrejima.
Staljin, jedan od najozloglašenijih tiranina 20. vijeka, postepeno se peo na vlast nakon Lenjinove smrti 1924. godine, što mu je pošlo za rukom nakon što je uspješno eliminisao sve svoje rivale, od kojih je najistaknutiji bio Leon Trocki. Sredinom 1930-ih godina, na poziciji Generalnog sekretara komunističke partije, konsolidovao je svoju moć kroz tzv. “velike čistke”, koje su podrazumijevale lažna suđenja i smaknuća “nelojalnih” članova komunističke partije, kao i drugih građana/ki koje je smatrao prijetnjom. Smatra se da Staljinove političke žrtve dosežu broj od 10 miliona ljudi.
U ovim “velikim čistkama” od 1936. do 1938. stradalo je i hiljade politički i kulturno istaknutih Jevreja.
“Obračun” sa jevrejskim stanovništvom Staljin je proveo krajem ‘40-ih i početkom ‘50-ih godina, pod krinkom kampanje protiv “kozmopolitanstva”. Iako je zvanično predstavljena kao kampanja protiv Zapadnog imperijalizma, vjeruje se da je ova “čistka” koja se odvijala od 1948. do 1952. primarno bila osmišljena da targetira Jevreje. Jevrejsko antifašističko vijeće je ugašeno, kao i novine izdavane na jidišu. Poznati glumac Solomon Mikhoels je ubijen, a mnogobrojni Jevreji koji su radili u vojsci, univerzitetima, medijima i sindikatima su naglo otpušteni.
U januaru 1953. godine, list Pravda je izvijestio o navodnoj zavjeri nekoliko doktora, od kojih su gotovo svi bili Jevreji, da izvrše atentat na Staljina. Kasnije se pokazalo da su optužbe izmišljene i svi prethodno uhapšeni doktori su pušteni na slobodu. U jeku kampanje protiv njih, u sklopu koje se tvrdilo da su oni američki i britanski agenti koji također tajno rade na ostvarivanju ciljeva “jevrejskog svijeta”, po Sovjetskom savezu počele su kružiti glasine da Staljin namjerava iskoristiti ovaj slučaj kao povod za masovno protjerivanje i zatvaranje Jevreja širom zemlje. Da li bi to zaista uradio ostalo je nepoznato, jer je 5.3.1953. godine preminuo u 74. godini života.
Nikita Hruščev, Staljinov nasljednik na poziciji lidera Sovjetskog saveza, u govoru na stranačkom kongresu ‘56. kazao je kako je Staljin lično naredio da se slučaj izmisli i da se izmame priznanja od optuženih kako bi imao izgovor da započne novu “čistku” (link).
Shodno činjenicama, tvrdnju da su 82% boljševika bili Jevreji i da je komunizam jevrejska zavjera protiv čovječanstva ocjenjujemo kao teoriju zavjere.
(Raskrinkavanje.ba)