Foto: Shutterstock
Na “zavjerološkom” Facebook profilu “Marko Kraljevic Ponovo Jaše” 16. aprila 2026. godine objavljen je reel o Kini i online trgovini Temu kao “projektu” koji podriva ekonomije drugih država. Temu je opisan kao platforma koja prodaje jeftine stvari, jer zapravo dobija novac za to, čime uništava konkurenciju u drugim državama, koja ne može da se takmiči s tim cijenama. Kina je navodno izabrana da tako postane ekonomski i politički centar svijeta.
Foto: Screenshot/Facebook
U dugačkom opisu “objašnjena je” ova navodna zavjera:
Svakom kupovinom na Temuu pucaš svojoj državi/proizvodnji u noge tj ubzavaš put ka onome jedna svetska vada, jedna vojska, jedna država koja proizvodi sve.
(...)
KAKO FUNKCIONIŠE TEMU?
S0t0njare naštampaju tim Čajnezima keša
(nema više ni štampanja, ukuca na komp i uplati)
a ovi onda tamo prave, preputuje pošiljka sa kraja sveta do nas, PLUS pošta ti džabe donese i ne može naš čovek da bude konkurent tome. ✈️📦
KAKO NE MOŽE?
Fino.
S0t0njare pokrivaju celi projekat štampajući pare i pokrivajući njihove troškove izrade i dostave kako bi uništile sve do temelja. 💳🌍
Troškovi te izrade i slanja su veliki ali s0t0njare pokrivaju.
KINA je budući centar, odgovara s0t0njarama taj tamo režim najviše.
Obezboženi su i poslušni - to je dovojno!
Kako funkcioniše Temu?
Temu je međunarodno dostupna kineska online trgovina u vlasništvu kompanije PDD Holdings. Na tržište je ušla 2022. godine, a popularnost je stekla 2024. Temu je poznat po širokom asortimanu proizvoda koji se mogu kupiti i dostaviti širom svijeta po niskim cijenama.
Kompanija niske cijene objašnjava biznis modelom koji kupce spaja direktno s fabrikama koje proizvode traženu robu i potpuno izostavlja posrednike u trgovini, transportu i skladištenju. Dakle, Temu suštinski funkcioniše kao posrednička platforma putem koje različite kompanije direktno mogu nuditi svoje proizvode kupcima širom svijeta, što eliminiše značajan broj troškova koji se mogu vidjeti u tradicionalnim modelima međunarodne trgovine (link). Platforma zarađuje naplaćujući procenat od prodanih proizvoda (naprimjer, ako određeni proizvod košta euro, Temu će uzeti između 5% i 30% zarade; ostatak će uzeti kompanija koja ga je proizvela) te naplaćujući usluge marketinga i analize podataka kompanijama koje koriste platformu.
Kompanija PDD Holdings, osim Temua, posjeduje još nekoliko profitabilnih operacija i u godinama ekspanzije Temua mogla je da “pokrije” eventualne finansijske gubitke prije nego što je platforma postala profitabilna.
Temu se suočava s nizom kritika još od 2024. godine i ovaj biznis model zasigurno ima svoje negativne strane. Prije svega, proizvodi koji se na njemu prodaju nerijetko su vrlo upitnog kvaliteta, platforma koristi agresivne taktike za privlačenje korisnika/ca, doprinosi zagađenju okoliša, koristi “rupe” u zakonima drugih zemalja kako bi dominirala tržištem e-trgovine i, u nekim slučajevima, posreduje u prodaji ilegalnih proizvoda (1, 2, 3, 4).
Ipak, tvrdnje o nekoj misterioznoj grupi koja finasira proizvodnju i dostavu s Temua “štampajući” novac su apsurdne i pokazuju nerazumijevanje biznis modela ove online trgovine. Kao što je već objašnjeno, Temu ne proizvodi ništa. To rade druge kineske kompanije koje ovu platformu koriste kako bi njihovi proizvodi došli do kupaca širom svijeta. Temu im tu uslugu naplaćuje i na taj način finansira svoje operacije i ostvaruje profit.
Od Temua do jedne svjetske vlade
Autor analizirane Facebook objave nastoji objasniti moderni ekonomski sistem teorijama zavjere o jednoj svjetskoj vladi i vojsci. Navodi da je “Kina izabrana da proizvodi sve”, odnosno da bude neki globalni “centar”.
Oko 30% robe proizvedene 2023. u svijetu došlo je iz Kine. Ova ekonomija je vodeća u tom pogledu. Razlozi za to, pak, nemaju nikakve veze s nekom zavjerom da Kina bude centar buduće globalne dominacije.
Kina je velika i najmnogoljudnija država na svijetu, bogata sirovinama, s razvijenom industrijskom infrastrukturom i zakonskim okvirima koji omogućavaju vrlo jeftinu proizvodnju. To u praksi znači da je radna snaga u Kini izrazito malo plaćena i da su zakonske zaštite radnika/ca vrlo oskudne. To, kao i generalno liberalni zakoni u oblasti proizvodnje i trgovine, ovu državu čini primamljivom za velike kompanije širom svijeta koje žele povećati dobit “uštedom” na cijeni proizvodnje, a kojima je to omogućeno 2001. godine, kada se Kina pridružila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji (1, 2, 3).
Kompanije širom svijeta počele su “seliti” svoju proizvodnju u Kinu još ‘80-ih godina, kada je kineska komunistička vlada počela otvarati ekonomiju, a ovaj proces nastavio se i ‘90-ih godina, da bi početkom 21. vijeka, nakon što se Kina pridružila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, eksplodirao. Kako bi pogodovale potrebama velikih korporacija, mnoge zapadne države smanjile su carine na robu proizvedenu u Kini (link).
Ukratko, jeftina radna snaga, manjak strogih zakona, snažna infrastruktura i niske carine dovele su do toga da hiljadama velikih kompanija bude znatno unosnije proizvoditi svoju robu u Kini i onda je transportovati na svjetsko tržište nego je proizvoditi u vlastitoj zemlji, gdje bi radnicima/ama morali plaćati dostojanstvene plate i poštovati zakone o sigurnosti na radnom mjestu, pravima radnika/ca i kvaliteti proizvoda. Na koncu, primarni motiv iza masovne proizvodnje u Kini jeste ostvarivanje što većeg profita. Vlastima u Kini, s druge strane, u interesu je da ekonomija zemlje što više raste.
Naravno, osim Kine, postoji niz “popularnih” zemalja za proizvodnju robe za svjetsko tržište s tržištem rada vrlo sličnim ili čak nepovoljnijim od kineskog. Među njima su Bangladeš, Indija, Vijetnam, Tajland i druge. Ipak, Kina ostaje dominantna zbog svoje veličine, ogromne radne snage i infrastrukture.
Temu i slične platforme predstavljaju svojevrsni rezultat ovog pristupa proizvodnji. One korisnicima/ama iz razvijenih zemalja omogućuju kupovinu širokog asortimana proizvoda po vrlo malim cijenama, iz udobnosti vlastitog doma. Ipak, takve pogodnosti imaju cijenu.
Tu cijenu plaćaju primarno radnici/e koji/e proizvode tu robu i koji/e rade za izuzetno male plate u nesigurnim i nedostojnim uvjetima (1, 2, 3). Iako Temu tvrdi da ne sarađuje s fabrikama koje koriste prisilni rad ili eksploatišu djecu, mediji su izvještavali o istragama koje sugerišu da to nije tačno.
Industrija također negativno utječe na okoliš. Zbog razvoja industrije, kineski gradovi redovno su na listama najzagađenijih na svijetu, a milioni ljudi zbog zagađenja nemaju pristup čistoj vodi. Visoke stope respiratornih bolesti i raka također su posljedica zagađenja industrije (1, 2, 3).
Intenzivno industrijsko zagađenje nije problem samo u Kini već i u nizu azijskih i afričkih zemalja.
Zagađenje i uništenje okoliša ne utječu, pak, negativno samo na stanovnike/ce država u kojima se fabrike nalaze. Globalna dostupnost jeftinih proizvoda povećava potražnju i, samim tim, proizvodnju, što dovodi do povećanih emisija ugljendioksida u atmosferu.
Na koncu, eksploatacija jeftine radne snage u zemljama Globalnog juga, kao i niske carine, porezi i druge legislativne “pogodnosti” koje velike kompanije koje u njoj učestvuju imaju širom svijeta, negativno se odražava i na male biznise u zemljama Globalnog sjevera, ali i na radnu snagu u tim državama. Kompanije koje zbog jeftine proizvodnje omogućavaju više robe po manjoj cijeni dominiraju tržištem globalno, a hiljade radnih mjesta u fabrikama gase se premještanjem proizvodnje u zemlje u kojima se radnici/e mogu više eksploatisati (link).
Suštinski, riječ je o logičnim rezultatima ekonomskog sistema koji prioritizira profit, a ne plana neke misteriozne grupe elita koje kontrolišu svaki aspekt naših života. Riječ je o kompleksnom sistemu u kojem učestvuju hiljade kompanija iz cijelog svijeta, vlade mnogih država, kao i sami radnici i kupci – svi s različitim motivacijama, potrebama i ciljevima.
Skretanje pažnje na problematične aspekte rada platformi kao što je Temu zasigurno jeste društveno korisno. Izostavljanje ključnih informacija i svođenje cijele i vrlo kompleksne situacije koja omogućava takvoj platformi da bude profitabilna na teoriju zavjere o maloj grupi ljudi koja planira globalnu dominaciju tako što “finansira” Temu i proizvodnju u Kini ne doprinosi konstruktivnoj raspravi o ovom problemu.
Shodno činjenicama, tvrdnju da su Kina i Temu projekat potkopavanja lokalnih ekonomija zarad stvaranja jednog svjetskog centra i ostvarivanja globalne dominacije ocjenjujemo kao teoriju zavjere.
(Raskrinkavanje.ba)