Foto: Pete Campolongo/Wikimedia Commons
Na Facebooku je 4. jula 2026. godine objavljen dugački status o studentskim protestima u Kini 1989. godine i masakru na pekinškom trgu Tiananmen, u kojem su ovi događaji opisani kao “obojena revolucija”, odnosno neuspjeli pokušaj rušenja vlasti izvana.
ISTINA O TJENANMENU
KRV STUDENATA NA RUKAMA SOROŠA I GORBAČOVA
Zapadni mit o Tjenanmenu 1989. godine decenijama krije pravu istinu. To nije bio spontani studentski bunt, već prva, neuspjela "obojena revolucija" usmjerena na komadanje Kine. Konce su iz sjenke vukli ljudi koji su crtali propast Istoka.
SOROŠEVO KORIJENJE
Soroš je u Kinu ušao 1986. godine, kada je osnovao svoj "Fond za reformu i otvaranje Kine". Upumpavao je milione dolara u radikalne studentske organizacije, štamparije i prozapadne intelektualce. Zadatak je bio jasan: ekonomska šok-terapija i ideološko trovanje kineske omladine kako bi se iznutra srušio komunistički poredak. Studentima su obezbijeđeni logistika, šatori i propagandni materijal, dok je Soroš iz fotelje čekao geopolitički profit.
GORBAČOV PRIPREMA TEREN
Dolazak Mihaila Gorbačova u Peking, sredinom maja 1989. godine, bio je dogovoreni signal za juriš. Čovjek koji je već uveliko krčmio i predavao Sovjetski Savez na tacni Zapadu, došao je da kineskim studentima proda svoj smrtonosni recept "Glasnosti" i "Perestrojke". Pod svjetlima reflektora stotina stranih novinara koji su ga pratili, Gorbačov je otvoreno ohrabrio masu na trgu, sugerišući im da Kina treba da krene putem sovjetskog modela.Prvo političke reforma a ekonomske će doći same od sebe. Njegova posjeta poslužila je kao medijski štit iza kojeg se pripremao državni udar.Studenti su bukvalno ,,podivljali,, pa su se na trgu preko noći pojavili radikalniji transparenti koji su direktno zahtjevali ostavku vrha Komunističke partije Kine i uvođenje potpune slobode govora.Na hiljade transparenata slavilo je lično Gorbačova i PERESTROJKU.
Brutalni obračun vlasti sa studentima na trgu Tiananmen u statusu je opisan kao odgovor rukovodstva koje je bilo primorano na “radikalan rez”.
Kinesko rukovodstvo, na čelu sa mudrim i odlučnim Deng Sjaopingom, shvatilo je igru. Imali su pred sobom jasan izbor: kapitulacija pred zapadnim agenturama koja vodi u građanski rat i komadanje države, ili radikalan rez.Odluka o vojnoj intervenciji silom potpisana je 2. juna. Naređenje je pretočeno u djelo u noći između 3. i 4. juna, kada je Vojska sa tenkovima i bojevom municijom krenula ka Tjenanmenu. Država je bila primorana da reaguje brutalno i raščisti trg vojnom silom. Tjenanmen je bio hirurški rez koji je bolio, ali je spasio pacijenta. Da, Deng tada nije prelomio i slomio kičmu toj obojenoj revoluciji, Kina bi danas bila rasparčana teritorija pod kontrolom zapadnih korporacija, a ne prva ekonomska i tehnološka sila svijeta.Inače intervencija je trajala od 01.30 časova 4.juna do 06.00 časova istog dana.NEPUNIH 5 SATI I KINA JE SPAŠENA PROPASTI.
BAGRA SE KAO I UVIJEK IZVUKLA
Dok je zavedena omladina krvarila na trgu, njihove kolovođe – oko 400 studentskih "firera" – već su imali obezbijeđene rute za bjekstvo. Kroz tajnu operaciju "Žuta ptica", koju su direktno finansirale i logistički vodile zapadne obavještajne službe preko Hong Konga, ova bagra je ekspresno evakuisana iz Kine. Umjesto da odgovaraju za haos koji su izazvali, sklonjeni su na sigurno, na američke i britanske univerzitete. Dobili su stipendije, masne bankovne račune i fotelje u zapadnim nevladinim organizacijama, dokazujući po ko zna koji put da su bili samo plaćeni pioni u tuđoj krvavoj igri
Status je do datuma pisanja ove analize podijeljen više od stotinu puta, a objavljen je i na još nekoliko Facebook profila.
Tenkovima na demonstrante/kinje
Kina je 1980-ih godina 20. vijeka prolazila kroz proces liberalizacije tržišta i modernizaciju. To je dovelo do porasta životnog standarda za neke slojeve društva, ali i do velike inflacije i sve prisutnije korupcije unutar vladajuće Komunističke partije Kine. Protestni pokreti predvođeni studentima započeli su još 1986. i 1987. godine, zagovarajući jačanje individualnih prava i sloboda u kineskom društvu. Iako je kineska vlada, u procesu liberalizacije, ohrabrivala sredinom 1980-ih intelektualce i naučnike da igraju aktivnije uloge u političkom životu, mnogi u partiji bili su protiv ideja iznesenih na studentskim protestima, smatrajući ih primjerom “liberalne buržoazije”. Hu Yaobang, generalni sekretar Komunističke partije Kine i glavni zagovarač demokratskih reformi, bio je primoran da podnese ostavku 1987. godine kao rezultat tog stava u dijelu partijskog rukovodstva (link).
Yaobang je preminuo 15. aprila 1989. godine od srčanih smetnji. Ljudi iz čitave Kine doputovali su u Peking, na trg Tiananmen, da žale zbog njegove smrti, a skup se ubrzo pretvorio u mirni protest koji je zahtijevao ubrzavanje demokratskih reformi u Kini. Protesti su se ubrzo počeli širiti po cijeloj Kini i trajali su sedmicama, a predvodili su ih studenti koji su zahtijevali da se vlast sastane s njima i da diskutuju o reformama na kojim je Yaobang radio prije ostavke. Polovinom maja 1989. godine na trgu Tiananmen okupilo se oko milion građana/ki. Nakon ovoga, vlast je naredila obustavljanje protesta, uvela vanredno stanje i poslala vojsku na ulice. Ovo je podstaklo još veći broj građana/ki da izađe na ulice, ignorišući zabrane (1, 2, 3).
U noći između 3. i 4. juna 1989. godine, vlada je poslala desetine hiljada vojnika i stotine oklopnih vozila na trg Tiananmen, na kojem su bile okupljene hiljade mirnih demonstranata/tkinja. Bez upozorenja, vojska je počela da puca po građanima/kama i da ih gazi tenkovima. Procjenjuje se da su hiljade ljudi stradale. U narednim sedmicama, vlada je hapsila demonstrante i ljude koji su bili javno istaknuti neistomišljenici Komunističke partije širom Kine, u potpunosti ugušivši protestni pokret. Bilo kakav javni spomen protesta i žrtava s trga Tiananmen de facto je zabranjen u Kini i danas (1, 2, 3).
Soroš, Gorbačov i prebacivanje odgovornosti
Tvrdnja da je Soroš finansirao radikalne studentske pokrete u Kini kako bi srušio komunistički poredak iznutra je neutemeljena.
George Soroš je američko-mađarski investitor i filantrop. Njegovo djelovanje često je tema teorija zavjere u kojima je “okrivljen” za razne krize - od pandemije koronavirusa do rata u Ukrajini.
Tačno je da je Soroš, uz saglasnost i u saradnji s kineskim vlastima, primarno s premijerskim kabinetom, otvorio 1986. godine fondaciju u Kini, koja je u to vrijeme usvajala reforme i otvarala svoju ekonomiju. Fondacija je finansirala ekonomsku edukaciju i razmjene stručnjaka s drugim zemljama. Radila je s ekonomistima i kreatorima ekonomskih politika, od kojih su mnogi radili za vladu. Ipak, nedugo potom, tvrdolinijaši u partiji počeli su optuživati ovu organizaciju da provodi antirevolucionarne aktivnosti, a Soroša da je agent CIA-e. Iz kabineta tadašnjeg premijera Kine Zhaoa Ziyanga pokušavali su osporiti takve navode, ali bezuspješno.
Nekoliko članova Soroševe organizacije uhapšeno je u proljeće 1989. zbog “ispitivanja” u vezi s navodnim antirevolucionarnim aktivnostima. Kao rezultat toga, Soroš je zatvorio svoju fondaciju u maju 1989, prije masakra na Tiananmenu. Uprkos optužbama, nikada nisu prezentovani nikakvi dokazi da je ta fondacija finansirala ili organizovala studentske proteste. Vjeruje se da je čitava kampanja bila politički trik za diskreditovanje premijera Zhaoa Ziyanga, koji se nije slagao s partijskim rukovodstvom i koji je zagovarao reforme i pokušavao spriječiti ubijanje demonstranata u junu 1989. Nakon tog masakra, Ziyang je sklonjen s pozicije premijera i ostatak života proveo je u kućnom pritvoru (1, 2, 3).
Tvrdnja da je za proteste i masakr odgovoran tadašnji predsjednik Sovjetskog Saveza Mikhail Gorbačov nema nikakvo utemeljenje u stvarnosti. Gorbačov je posjetio Peking 15. maja 1989. godine, u procesu normalizacije odnosa između Kine i Sovjetskog Saveza koji su bili zategnuti prethodnih 30 godina. Zvanična dobrodošlica trebala je biti održana na trgu Tiananmen, ali je trg bio prepun demonstranata, zbog čega je kineska vlada ceremoniju prebacila na aerodrom. Kineski studenti ugledali su se na Gorbačova, koji je u to vrijeme provodio velike ekonomske i društvene reforme u Sovjetskom Savezu. Ali suprotno tvrdnjama iz analiziranog statusa, on nije držao nikakav govor studentima u Kini o svojim reformskim principima glasnosti i perestrojke niti se susreo s demonstrantima/kinjama. Upitan o demonstracijama u intervjuima za vrijeme boravka u Kini, davao je odmjerene odgovore, odbijajući da osudi studente i proteste, naglašavajući da ekonomske promjene i političke reforme idu ruku pod ruku, ali i odbijajući da otvoreno govori protiv kineske vlade. Na koncu, Gorbačova su u državnu posjetu pozvale kineske vlasti. Tvrditi da je nekako odgovoran za proteste (koji su već bili masovni i rasprostranjeni) ili za odluku kineskih vlasti da ubijaju demonstrante jer je provodio reforme u svojoj zemlji nema nikakvo uporište u činjenicama (1, 2, 3).
Operacija “Žuta ptica” je u analiziranom statusu na Facebooku predstavljena kao isplanirana operacija bijega za vođe studentskih protesta. Zapravo, operacija je ad hoc isplanirana u sedmicama nakon masakra na trgu Tiananmen, kada je kineska vlada izdala spisak traženih vođa protesta, uglavnom studenata, koji nisu stradali na trgu. Sredinom juna, aktivisti iz Hong Konga (koji je u to vrijeme bio britanska kolonija) počeli su organizovati operaciju spašavanja preživjelih demonstranata, odnosno njihovog izvlačenja iz Kine u Hong Kong. Za pomoć su se obratili Trijadi, azijskoj mafiji, koja je, između ostalog, vodila rasprostranjene švercerske operacije između Hong Konga i kontinentalne Kine, i zapadnim obavještajnim agencijama, koje su zaista i pomogle. Oko 150 disidenata spašeno je na ovaj način, uključujući i neke od najistaknutijih studenata koji su bili na listi kineskih vlasti. Neki poduhvati su, pak, prošli bezuspješno, a nekoliko aktivista iz Hong Konga i sami su uhvaćeni u Kini dok su pokušavali spasiti demonstrante i osuđeni su na dugogodišnje zatvorske kazne (1, 2, 3).
Iako je dokumentovano da zapadne obavještajne službe jesu učestvovale u operaciji, odnosno pomagale aktivistima iz Hong Konga da je provedu, ne postoje dokazi da je ovo bilo planirano niti da su disidenti bili nekakvi strani agenti ili plaćenici, kako se insinuira.
Osim što ne prezentuje nikakve konkretne dokaze za tvrdnje o “obojenoj revoluciji” u Kini, autor analiziranog statusa opravdava nasilno gušenje studentskih protesta današnjim ekonomskim uspjesima Kine koji se, ironično, najvećim dijelom zasnivaju na reformama koje su otvorile kinesku ekonomiju 1980-ih godina.
Termin “obojena revolucija” obično se odnosi na masovne i nenasilne proteste protiv rigidnih ili autoritarnih režima, najčešće u zemljama bivšeg istočnog bloka nakon kraja hladnog rata. Branitelji režima iznose optužbe za “obojenu revoluciju” protiv demonstranata/tkinja uglavnom uz tvrdnje da su protesti organizovani i finansirani izvana i da im cilj nije društvena promjena, nego svrgavanje režima (1, 2, 3).
Shodno činjenicama, tvrdnju da su studentski protesti na trgu Tiananmen bili isplaniran i izvana finansiran pokušaj rušenja poretka ocjenjujemo kao teoriju zavjere.
(Raskrinkavanje.ba)