Foto: Navy Medicine, Wikimedia Commons
Na stranici Kla.tv 9. aprila 2025. godine objavljen je snimak u kome se iznosi nekoliko tvrdnji o španskoj gripi. Snimak prati opis u kome se navodi sljedeće:
Španjolska gripa - masovna umiranja zbog masovnog cijepljenja?
Foto: Screenshot
Snimak je na njemačkom jeziku i podsjeća na televizijski prilog s najavom i odjavom “voditeljice” u studiju. Video je objavljen uz titlovani prevod u kome, između ostalog, stoji sljedeće:
Prema medicinskom novinaru Hansu Tolzinu, teorija da je španjolsku gripu uzrokovao opasni uzročnik nije mogla biti potvrđena jer nije zarazna! Pokušaji u Bostonu i San Franciscu da se delinkventi mornari i zatvorenici zaraze sekretom teško bolesnih ljudi nisu uspjeli. Nitko od njih nije obolio.
U nastavku se navodi da je španska gripa bila rezultat masovne vakcinacije protiv drugih bolesti.
No, čini se vjerojatnim da je “španjolska gripa” s jedne strane bila posljedica nedovoljne opskrbe, gladi i loše higijene nakon Prvog svjetskog rata, ali s druge strane i rezultat masovnog cijepljenja. Cijepljenja su se provodila u velikim razmjerima, posebice među vojnicima, najčešće protiv velikih boginja i tifusa, kao i gripe. Tijekom masovnih smrti izazvanih takozvanom “španjolskom gripom”, nekoliko kritičnih suvremenih svjedoka, poput “Christian Science Monitora” i Eleanore McBean, neovisno su izvijestili da su od “španjolske gripe” obolijevali samo cijepljeni ljudi. Strašne nuspojave uzrokovane nepouzdanim cjepivima zataškane su i opravdane kao “španjolska gripa”.
Na kraju videa navodi se da postoje jasni dokazi da je masovna vakcinacija “igrala značajnu, ako ne i odlučujuću ulogu u ovoj smrtonosnoj bolesti”.
Ovaj snimak se u aprilu 2025. godine širio na Facebooku (1, 2, 3, 4, 5) i Instagramu.
Ipak, originalni snimak na njemačkom jeziku, bez titlova i prevoda, objavljen je na stranici Kla.tv prije gotovo pet godina, 17. juna 2020. Transkript ovog snimka na našem jeziku objavljen je 4. decembra 2024. godine na web stranici Novi svjetski poredak.
Šta su činjenice?
Kla TV je medijski višejezični projekat koji je osnovao Ivo Sasek, poznat kao utemeljivač vjerskog pokreta Christ-Organism-Generation (OCG). Raskrinkavanje se u više navrata bavilo dezinformacijama poteklim od ovog izvora (1, 2, 3).
Pandemija gripe iz 1918, poznata i kao španska gripa, bila je uzrokovana sojem virusa gripe (što se u to vrijeme nije znalo), navodi se na stranici klinike Cleveland. Procjenjuje se da je 500 miliona ljudi, ili trećina tadašnje svjetske populacije, bilo zaraženo, dok se broj umrlih između 1918. i 1919. procjenjuje na oko 50 miliona. Neki spominju i brojku od 100 miliona.
Pandemiju gripe 1918. godine uzrokovao je jedan oblik virusa influence A (H1N1). Stručnjaci misle da je možda počeo kao ptičija gripa. Istraživači misle da su se prvi slučajevi kod ljudi desili početkom 1918, moguće u vojnim kampovima u SAD-u.
Velikom broju smrtnih slučajeva, kako navodi ovaj izvor, moglo je doprinijeti nekoliko faktora – ratni uslovi (nakon 1. svjetskog rata), ograničene medicinske usluge i manjak antivirusnih lijekova i antibiotika (virus je uzrokovao oštećenje pluća, omogućujući razvoj bakterijskih infekcija). U članku objavljenom na stranici klinike Cleveland navodi se i da su, prema nekim teorijama, mlađe odrasle osobe umirale više jer nisu ranije bile izložene tom soju virusa gripe, dok je, prema drugim teorijama, njihov imunološki sistem pretjerano reagovao na virus oštećujući pritom i zdrava tkiva.
Uzročnik španske gripe nije bila vakcinacija
Tvrdnje da su tokom pandemije španske gripe milioni ljudi umrli zbog vakcinacije dijelile su se i ranije na našem području. Njima smo se bavili u nekoliko analiza (1 ,2, 3). Tvrdnjama iz objava koje su predmet ove analize bavila se i hrvatska platforma za provjeru činjenica Faktograf.
Kako je prethodno rečeno, uzročnik španske gripa bio je virus H1N1 s genima ptičijeg porijekla. Ne postoji univerzalni konsenzus o tome gdje se ovaj virus prvi put pojavio. O njegovom porijeklu pisala je Biljana Stojković, profesorica na Katedri za genetiku i evoluciju Biološkog fakulteta u Beogradu, u članku objavljenom na Peščaniku 13. novembra 2018. U članku se, između ostalog, navodi sljedeće:
Na osnovu analize genoma originalnog virusa iz 1918 (iz prepariranih uzoraka tkiva i smrznutog tela), poznato je da taj soj virusa pripada tipu A, podtipu H1N1. Na osnovu filogenetskog poređenja ovog genoma sa genomima svih drugih poznatih sojeva virusa gripa, utvrđeno je da je on najsličniji ptičjim virusima. Zbog toga je verovatno da španski virus jeste originalno ptičji, odnosno da je virus ptice stekao sposobnost da inficira sisare – čoveka i svinju. Dakle, ovde se nije radilo o kombinovanju molekula RNK između dva različita virusa, već o postepenijem prilagođavanju, kroz mutacije, ptičjeg virusa na sisarske ćelije.
Virus gripe izolovan je 1933. godine, nakon čega je proizvedena i vakcina protiv gripe. Prema podacima američkih Centara za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), kada se španska gripa pojavila 1918. godine, bile su dostupne samo vakcine protiv velikih boginja, tifusa, kolere, bjesnila i kuge.
U toku pandemije bilo je pokušaja da se razvije vakcina protiv ove bolesti, ali su oni bili bezuspješni budući da su tadašnji stručnjaci smatrali da je gripa izazvana bakterijom. Portal Clinical Oncology u članku o pandemiji španske gripe objavljenom 8. jula 2020. godine navodi da je njemački ljekar i bakteriolog Richard Pfeiffer 1892. godine pronašao bakteriju u nosu oboljelih od gripe u “zapanjujućem broju” i proglasio je uzročnikom te bolesti.
Nisu svi prihvatili Pfeifferovu tvrdnju, ali mnogi jesu. Ipak, već se pokazalo da su bakterije uzročnici antraksa, kolere i kuge. Kompanije za lijekove promovisale su vakcine koje su već dostupne za druge bolesti. Ljekari su pravili serije “vakcina” uglavnom koristeći neaktivne mikroorganizme, a često su ih dijelili drugim ljekarima, kako bi ih ubrizgavali pacijentima ili kako bi se ispitivale u azilima i sirotištima.
Iznesene su entuzijastične tvrdnje o uspjehu, ali nisu postojale regulacija ili kontrolne grupe za ova “ispitivanja”. Američki generalni hirurg i Američko medicinsko udruženje bili su skeptični prema tim tvrdnjama. U međuvremenu, brojni članci o vakcinama pojavili su se u medicinskoj literaturi 1918. i narednih godina. JAMA je čak objavio članak Georgea McCoyja iz Američke službe za javno zdravstvo i njegovih kolega pod naslovom “Neuspjeh bakterijskog cjepiva kao profilaktičkog sredstva protiv gripe”.
Tvrdnjom da je tokom španske gripe od vakcina umrlo 50 miliona osoba bavila se australijska platforma za provjeru činjenica AAP FACT CHECK. Peter Hubbins, stručnjak za istoriju španske gripe u Australiji, za ovu je platformu objasnio da je problem s vakcinama koje su pravljene protiv španske gripe tokom pandemije bio što su razvijene protiv pogrešnog uzročnika, no on ne isključuje mogućnost da su mogle uticati na smanjenje smrtnosti budući da su mnoge žrtve patile od sekundarnih bakterijskih infekcija.
“Osnovni problem sa svim vakcinama iz 1918–1919. je to što su razvijene protiv bakterija. Vakcine su, dakle, tehnički stvorene protiv ‘pogrešnog’ organizma i teoretski nisu imale zaštitnu vrijednost”, rekao je u e-mailu za AAP FACT CHECK.
Dr. Hubbins je rekao da su mnoge žrtve također patile od sekundarnih bakterijskih infekcija i da je moguće da su vakcine bazirane na bakterijama mogle ublažiti težinu i smrtnost od španske gripe među onima koji su vakcinisani.
“Vakcine su u to vrijeme bile prilično grube i ljudi su se možda osjećali loše nakon što su ih primili, ali potpuno je pogrešno sugerisati da je bilo 50 miliona smrtnih slučajeva širom svijeta zbog njihove upotrebe”, rekao je.
U analiziranim objavama navodi se da se vakcinacija “provodila u velikim razmjerima”, posebno među vojnicima, najčešće protiv velikih boginja, tifusa, kao i gripe. Hrvatska platforma za provjeru činjenica Faktograf ranije se bavila sličnim tvrdnjama u kojima je ova imunizacija povezana s masovnim umiranjem. Nikola Anušić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji je doktorirao na temi španske gripe, za Faktograf je komentarisao ove tvrdnje:
“Iako su za trajanja pandemije postojale brojne etiološke dvojbe, do sada je znanstveno dokazano da je velika pandemija iz 1918./19. zaista bila pandemija gripe uzrokovana A tipom virusa influence H1N1. Svaka dvojba u tom smislu otklonjena je recentnim istraživanjima britanskog virologa, prof. Johna Oxforda koji je iz smrznutih tijela žrtava Španjolske gripe, pronađenima u arktičkom ledu, uspio rekonstruirati genetsku strukturu (RNA) virusa uzročnika. Dakle, postoje vrlo čvrsti dokazi za postojeće znanstvene spoznaje koji ne ostavljaju prostora spekulacijama.
Cjepivo kao pravi uzrok smrti je nelogična besmislica jer bi tako masovno istodobno procjepljivanje svjetske populacije bilo neizvedivo (osobito u mnogoljudnim vaneuropskim zemljama gdje nikakvi kapaciteti za takvo što nisu postojali), a pandemija je zahvatila čitav svijet. Osim toga, inokulacija stanovništva protiv velikih boginja provodila se još od 18. stoljeća, iako ne sustavno”, kaže Anušić.
Tokom Prvog svjetskog rata provodila se vakcinacija trupa u više zemalja, uglavnom protiv tifusa.
Dakle, špansku gripu je uzrokovao oblik virusa influence A (H1N1), ne vakcinacija. Loši životni uslovi tokom Prvog svjetskog rata, u kombinaciji s pothranjenošću i prenapučenošću, ubrzali su širenje virusa.
Šta je bila suština eksperimenata u Bostonu i San Franciscu?
U analiziranom snimku navodi se i da “teorija da je španjolsku gripu uzrokovao opasni uzročnik nije mogla biti potvrđena jer nije zarazna”. Kao dokaz za ove navode spominju se dva eksperimenta iz vremena pandemije u kojima nije došlo do prenosa bolesti.
Prvi je izveden u Bostonu na dobrovoljcima iz američke mornarice i vodio ga je Milton J. Rosenau s grupom službenika iz Mornarice i Službe za javno zdravlje Sjedinjenih Američkih Država. Drugi je izveden u San Franciscu uz pomoć volontera iz Stanice za mornaričku obuku i vodili su ga George Walter McCoy i De Wayne Richey. Riječ je o dva odvojena ali slična eksperimenta, čija je svrha bila razumijevanje načina prenošenja bolesti. Tokom eksperimenata dobrovoljci su bili izloženi Pfeifferovom bacilu, sekretu oboljelih i krvi oboljelih, i bili su u bliskom kontaktu s oboljelima, koji je podrazumijeva i kašljanje u lice volontera. Nisu se razboljeli.
Ovi eksperimenti nisu rađeni da se utvrdi da li je bolest zarazna, budući da je i tada to bilo poznato, već da se ispitaju načini prenošenja. Oni nisu dali pozitivne rezultate s korištenim metodama, ali to nikako ne znači da bolest nije bila zarazna. To nisu zaključili ni sami autori. Naime, Milton J. Rosenau u svom rada napominje sljedeće:
Mislim da moramo biti vrlo oprezni da ne izvlačimo nikakve pozitivne zaključke iz negativnih rezultata ove vrste. Moraju se uzeti u obzir mnogi faktori. Naši dobrovoljci možda nisu bili podložni obolijevanju. Možda su bili imuni. Bili su izloženi bolesti kao i drugi ljudi, iako nisu dali istoriju bolesti.
Dr. McCoy, koji je s dr. Richeyjem napravio sličnu seriju eksperimenata na ostrvu Goat u San Franciscu, koristio je dobrovoljce koji, koliko je poznato, uopšte nisu bili izloženi epidemiji, i takođe je imao negativne rezultate, odnosno nisu mogli reprodukovati bolest. Možda postoje faktori, ili faktor, u prenosu gripe koji nam nisu poznati.
Ustvari, ušli smo u epidemiju s predstavom da znamo uzrok bolesti i bili smo sasvim sigurni da znamo kako se prenosi s osobe na osobu. Ako smo nešto naučili, to je možda da nismo sasvim sigurni što znamo o bolesti.
Slična urednička napomena stoji i u rezimeu ovih eksperimenata objavljenom u časopisu Public Health Reports u januaru 1919. godine.
Prethodni pokušaji, iako izuzetno zanimljivi, naravno, ne opravdavaju zaključke. Nadamo se da će biti moguće nastaviti studije i da će dobijeni rezultati moći definitivno razjasniti prirodu i način širenja virusa epidemijske gripe. Za sada će biti dobro ako ljekari nastave primjenjivati opšte principe kontrole koji se temelje na opravdanoj pretpostavci da je bolest kapljična infekcija, pridajući, međutim, veću pažnju poenti koju sugerišu ovi primjeri - infektivno razdoblje u najranijim fazama bolesti.
Kako moguća objašnjenja zašto nije došlo do prenosa u ovim slučajevima, u radu objavljenom 2008. u časopisu Virology journal grupa autora navodi mogućnost da su dobrovoljci bili imuni jer su ranije bili zaraženi ili su imali urođeni imunitet od izlaganja suncu, da je prošlo vrijeme infektivnosti kod oboljelih, da nisu imali gripu budući da laboratorijska potvrda nije bila moguća, ili, jednostavno, da prenos s bolesne na zdravu osobu nije uobičajeni način zaraze.
Dakle, eksperimenti u Bostonu i San Franciscu nisu dokazali da španska gripa nije zarazna bolest. Takvo nešto uopšte nije dovedeno u sumnju u nalazima eksperimenata, koji su se bavili načinom prenošenja, niti je iko poslije osporio da se radilo o zaraznoj bolesti.
Kako se navodi na stranici američkih Centara za kontrolu i prevenciju bolesti, stručnjaci misle da se virusi gripe šire uglavnom kapljicama koje nastaju kada oboljeli od gripe kašlju, kišu ili govore, a rjeđe dodirivanjem površine ili predmeta na kojoj je virus.
Shodno navedenom, tvrdnje da španska gripa nije bila zarazna bolest, nego posljedica tadašnje vakcinacije ocjenjujemo kao prenošenje lažnih vijesti. Tvrdnju da je to zataškano ocjenjujemo kao teoriju zavjere. Tvrdnju da su eksperimenti u Bostonu i San Franciscu dokazali da španska gripa nije zarazna ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama.
(Raskrinkavanje.ba)