Foto: Envato
Na Facebooku je 25. oktobra podijeljena objava u kojoj se tvrdi da u svijetu postoji trend nestanaka djece i da se ovakve vijesti zataškavaju “munjevitom brzinom”.
Samo u zemljama EU godišnje nestane preko 250.000 djece! (Podatak organizacije Missing Children Europe). U svijetu svake godine prosječno nestane ukupno oko 8 miliona djece! Pandemija nestanka djece se dešava decenijama, a ove informacije apsolutno niko ne tretira, nijedna politika, medij, religija... Jeste li ikada čuli javno ovakve informacije, ima li ih u vijestima, jesu li pokrenute kampanje, istrage, je li ova statistika opšte prihvaćena nova normalnost? U svijetu video i svakog drugog nadzora, jedino se djeca ne mogu pronaći. Čak je i vijest o zlotvoru Epstinu bila i prošla. Vijest o nestanku djece se u svakoj zemlji zataška munjevitom brzinom.
Foto: Screenshot/Facebook
U objavi su navedeni konkretni brojevi nestale djece: navodno 250.000 djece godišnje nestane u zemljama Evropske unije, a u svijetu čak osam miliona. Implicira se da postoji globalna zavjera oko nestale djece, jer ovaj navodni trend nije u medijima, nije politička tema i nema kampanja ili istraga koje bi se bavile ovim statistikama.
Procjene broja nestale djece u EU
Tvrdnja da oko 250.000 djece nestane godišnje u zemljama EU zasniva se na dostupnim podacima, no ne radi se o nekom trendu koji je zataškan i o kojem mediji i političari odbijaju govoriti. Ova je tvrdnja također manipulativna bez bitnog konteksta: statistika se ne odnosi na djecu koja nikad nisu pronađena; većina se nestanaka zapravo razriješi.
U analiziranoj objavi navodi se da je podatak o 250.000 djece koja godišnje nestanu u EU preuzet od organizacije “Missing Children Europe”. Radi se o uniji organizacija u evropskim zemljama koje se bave problemom nestanaka i seksualnog iskorištavanja djece. Ova unija zaista u svojim publikacijama već godinama koristi procjenu da više od 250.000 djece nestane u EU godišnje. To je procjena iz izvještaja koji je naručio Evropski parlament prije više od deset godina.
Iz organizacije “Missing Children Europe” ovo su istakli i u junu 2026. godine, u saopštenju za javnost u kojem je predstavljen godišnji izvještaj za 2025. godinu.
Izvještaj dokumentuje 7.881 slučaj nestale djece prijavljen telefonskim linijama za nestalu djecu u 22 zemlje i pruža ključne uvide u okolnosti, ranjivosti i rizike s kojima se suočavaju djeca koja nestanu. Više od decenije nakon što je izvještaj koji je naručio Evropski parlament procijenio da 250.000 djece nestane svake godine u EU, Evropi još uvijek nedostaju sveobuhvatni, javni podaci o tome koliko djece nestaje svake godine, šta se s njima dešava kad nestanu i da li su pronađena bezbjedno.
Prema godišnjem izvještaju ove organizacije za 2025. godinu, baziranom na podacima prikupljenim putem mreže telefonskih linija 116 000 za prijavu nestanka djeteta u različitim zemljama, potpunije razumijevanje ovog problema, kao i napori za prevenciju, ograničeni su zbog “fragmentiranog sistema podataka, nedosljedne razmjene informacija između vlasti i telefonskih linija za pomoć te neujednačene prakse prijavljivanja u različitim zemljama”.
Organizacija na godišnjem nivou također objavljuje izvještaje pod nazivom “Figures and trends” u kojima se iznose brojčani podaci, kao i zabilježeni trendovi u prijavama nestanka djece koje dolaze putem njihovog sistema prijavljivanja. U izvještajima se također nalaze i najčešće kategorije na osnovu okolnosti pod kojima je dijete nestalo.
U izvještaju za 2025. godinu istaknuto je sljedeće:
Kao i prethodnih godina, slučajevi djece koja su pobjegla od kuće i dalje su najučestaliji; u 2025. godini zabilježena su 4.573 takva slučaja, što čini 58 posto od ukupnog broja. Druga najčešća kategorija odnosi se na djecu koja su “izgubljena, povrijeđena ili na drugi način nestala” – zabilježeno je 1.447 slučajeva (18 posto), u poređenju s 561 slučajem prethodne godine. Na ovo vjerovatno utiču razlike u praksama prijavljivanja: neke telefonske linije za pomoć nisu u mogućnosti da dodatno razvrstaju određene slučajeve pa se oni stoga evidentiraju u okviru šire kategorije “na drugi način nestala”. Na trećem je mjestu u 2025. godini zabilježeno 1.366 slučajeva (17 posto) međunarodne otmice djece koju je izvršio jedan roditelj. Francuska, Nizozemska i Belgija prijavile su najveći broj slučajeva u ovoj kategoriji. Broj slučajeva nestanka djece u kontekstu migracija blago je porastao – s 428 u 2024. godini na 464 (šest posto) u 2025. godini. Ipak, poznato je da je prijavljivanje slučajeva u ovoj kategoriji posebno složeno zbog same prirode i kompleksnosti tih situacija. Konačno, u 2025. godini zabilježen je 31 slučaj otmice koju su izvršila treća lica (manje od jedan posto).
Slično navedenom, u istim izvještajima iz prethodnih godina također je navedeno da su prijave slučajeva djece koja su se udaljila od kuće, privremenog doma ili ustanove ubjedljivo najbrojnije. Primjera radi, organizacija navodi da su u 2024. godini pozivni centri zabilježili 6.132 slučaja nestanka djeteta, od čega se 67 posto slučajeva odnosilo na “bijeg od kuće”, 16 posto na “roditeljske otmice”, sedam posto na nestanke djeteta uzrokovane migracijama te manje od jedan posto na prijave povezane s “kriminalnom otmicom”, odnosno otmicom djeteta koje je izvršilo treće lice. Slični podaci prikupljeni su i ranijih godina.
Iako se u ovim izvještajima mogu pronaći brojni podaci o nestancima djece iz zemalja koje putem telefonske linije 116 000 učestvuju u radu na prijavljivanju nestale djece, jasno je da se ne radi o sveobuhvatnim podacima za područje EU i/ili ostalih zemalja u Evropi. Naime, organizacija obrađuje samo podatke iz prijava koje su došle putem njenih pozivnih centara.
Podaci organizacije “Missing Children Europe”, kao i procjene iz izvještaja koji je naručio Evropski parlament, ukazuju na ozbiljan problem, ali nisu potvrda da širom Evrope svake godine bez traga nestane stotine hiljada djece i maloljetnika. Drugim riječima, broj prijavljenih nestanaka nije isto što i broj djece koja se vode kao nestala, a najveći postotak prijava završava pozitivnim ishodom, odnosno pronalaskom djeteta.
Budući da se radi o najranjivijoj kategoriji društva, bitno je dodati da je u dosta slučajeva riječ o osjetljivim situacijama kojima nadležni organi i institucije pristupaju individualno. Naime, u slučaju djetetovog udaljavanja od kuće ne mora značiti da ono iz nekog razloga nije bilo primorano da napusti dom, dok djeca koja nestanu u migracijama budu odvojena od roditelja ili staratelja, što predstavlja neposrednu opasnost po njihovu sigurnost. Roditeljske otmice djece mogu zahtijevati i međunarodnu saradnju organa gonjenja.
Da li u svijetu godišnje nestane osam miliona djece?
U svijetu ne postoje evidencije, kao ni izvještaji s objedinjenim podacima o nestancima djece na globalnom nivou. Međunarodni centar za nestalu i eksploatisanu djecu (eng. International Centre for Missing & Exploited Children, ICMEC) na svojim stranicama ističe da “nedostatak zajedničke definicije ‘nestalog djeteta’ i zajedničkog odgovora na problem rezultira s malo pouzdanih statistika o obimu problema širom svijeta”.
ICMEC navodi i da, osim ovih izazova, primjeri prijavljenih nestanaka djece iz pojedinačnih država ukazuju na ozbiljnost problema. Na stranici navode primjere iz 14 različitih zemalja u svijetu. Među njima su Australija, čija policija svake godine primi oko 50.000 prijava nestalih osoba, a približno se polovina odnosi na mlade uzrasta od 13 do 17 godina.
Dalje navode i da je u Kanadi tokom 2025. godine prijavljeno 34.189 nestale djece, dok je u Francuskoj tokom 2024. prijavljeno 38.477 takvih slučajeva. Među primjerima je i Njemačka s prijavljenim nestankom oko 19.200 djece do 13 godina i 87.900 mladih uzrasta od 14 do 17 godina u 2025. te Indija, u kojoj je tokom 2024. prijavljen nestanak 98.375 djece. U Italiji je, dodaju, od januara do augusta 2025. evidentirano 11.411 prijava nestanka maloljetnika, u Keniji je 2024. prijavljeno više od 8.800 slučajeva, dok je u Litvaniji iste godine evidentiran nestanak 1.967 djece.
Prema podacima iz Rumunije, navodi ICMEC, od maja 2024. do maja 2025. godine prijavljeno je 9.548 nestalih maloljetnika. U Rusiji je tokom 2024. prijavljen nestanak 38.442 djece, a u Južnoj Koreji je 2025. godine 29.563. U Španiji je iste godine prijavljeno 25.086 nestalih osoba, među kojima je bilo 15.389 maloljetnika. U Ujedinjenom Kraljevstvu je tokom 2023/2024. godine više od 66.665 djece prijavljeno kao nestalo, dok je u Sjedinjenim Američkim Državama 2025. godine evidentirano 305.339 prijava nestanka djece.
ICMEC u produžetku navodi i da su navedene statistike “samo kratak pregled problema”.
U mnogim zemljama statistika o nestaloj djeci nije ni dostupna i, nažalost, čak i dostupna statistika može biti netačna zbog nedovoljnog prijavljivanja/nedovoljnog prepoznavanja, inflacije, netačnog unosa informacija o slučajevima u bazu podataka i brisanja zapisa nakon što je slučaj zatvoren.
Tvrdnje o “osam miliona nestale djece” u svijetu ranije su se širile i izvan našeg govornog područja. Njemačka platforma za provjeru činjenica DPA je u februaru ove godine također istakla da se radi o netačnim informacijama, odnosno da ne postoje pouzdani podaci o globalnom nestanku djece, već samo procjene.
DPA, na primjeru Njemačke, ukazuje i na jednu veoma bitnu činjenicu u slučaju prijava nestanka djeteta, a to je da ubjedljiva većina ovih prijava završi sretnim ishodom, djeca budu pronađena, a u mnogim slučajevima se sama vrate kući.
Ključni problem je što se u mnogim zemljama prijave nestalih osoba broje prema vlastitim pravilima ili se uopšte ne broje. Nadalje, prijava nestale osobe ne znači nužno da je dijete zaista nestalo. (...)To se jasno vidi na primjeru Njemačke. (...) Prema podacima Federalnog ureda kriminalističke policije, stvarno stanje je bilo sljedeće: tokom 2025. godine prijavljeno je ukupno približno 19.200 nestale djece do 13 godina. Oko 18.500 ovih slučajeva smatrano je riješenim do kraja godine. Stopa rješavanja stoga je iznosila 96,1 posto. U starosnoj grupi od 14 do 17 godina bilo je 89.700 slučajeva nestalih osoba. Od toga je 87.900 riješeno do kraja godine. Stopa rješavanja je ovdje iznosila 98 posto.
Pedeset posto slučajeva nestalih osoba u Njemačkoj, navodi DPA, riješi se u prvoj sedmici od prijave nestanka. Dodaju da je od februara 1957. godine i početka vođenja relevantnih evidencija, to jest u posljednjih skoro 70 godina, u Njemačkoj zabilježeno ukupno 2.100 slučajeva djece koja su trajno nestala ili se pretpostavlja da su mrtva.
Reuters je 2021. godine također upozorio na obmanjujuće tvrdnje o broju nestale djece u SAD-u u 2020. godini. U to su se vrijeme u javnom prostoru dijelile tvrdnje da je u 2020. godini u Americi nestalo 365.348 djece te da se u “medijima o tome nije mogla čuti ni riječ”. Reuters je u analizi istakao da se radi o iskrivljenim navodima te da se ova brojka odnosi na “ukupan broj prijava nestale djece podnesenih 2020. godine, a ne aktivni broj slučajeva nestale djece”. Dodali su i da je od ukupnog broja prijavljenih slučajeva nestale djece u SAD-u na kraju bilo aktivno 30.396 slučajeva ili oko osam posto.
Shodno navedenom, tvrdnje da u svijetu svake godine nestane osam miliona djece ne mogu se potkrijepiti pouzdanim podacima. Zbog različitih načina evidentiranja, nedostatka pouzdanih statistika i činjenice da se većina prijavljenih slučajeva završi pronalaskom djeteta, pojedinačni podaci iz različitih zemalja ne mogu se sabirati i predstavljati kao ukupan broj nestale djece u svijetu.
Teorije zavjere o organizovanoj eksploataciji djece
Tvrdnje da se o nestancima djece ne govori u javnosti, kao i to da ne postoje kampanje, te da institucije ne poduzimaju ništa u vezi s ovim problemom, nisu u skladu s činjenicama. Naime, u svijetu postoje međunarodne organizacije, specijalizovane telefonske linije, policijski mehanizmi saradnje, kao i kampanje posvećene pronalaženju nestale djece te prevenciji nestanaka. O ovom problemu redovno izvještavaju i mediji i mreže istraživačkih novinara.
Uz navedene napore važno je spomenuti i široko poznati Amber Alert, sistem za alarmiranje javnosti u slučaju nestanka djeteta, koji se koristi u brojnim zemljama u svijetu. Radi se o sistemu obavještavanja javnosti o hitnim slučajevima koji se aktivira kada se vjeruje da je dijete žrtva otmice i da se nalazi u neposrednoj opasnosti.
U Facebook objavi spominje se i slučaj američkog biznismena Jeffreyja Epsteina, osuđenog seksualnog prestupnika, čime se u kontekstu nestanaka djece sugeriše direktna povezanost s trgovinom ljudima, seksualnim iskorištavanjem, ali i navodnim organizovanim prikrivanjem takvih slučajeva. Slučaj Jeffreyja Epsteina jeste otvorio ozbiljna pitanja o seksualnom iskorištavanju maloljetnica, odgovornosti moćnih pojedinaca, ali i propustima nadležnih institucija. Međutim, činjenica da su u tom slučaju otkriveni ozbiljni oblici zlostavljanja i iskorištavanja ne potvrđuje tvrdnju da milioni djece širom svijeta svake godine nestaju zbog navodne sprege organizovanih kriminalnih mreža i onih koji to “zataškavaju”.
Tvrdnje da svake godine u Evropskoj uniji nestane više od 250.000 djece u viralnoj su objavi podijeljene bez bitnog konteksta, odnosno napomene da se radi o procjenama iz izvještaja koje se odnose na broj prijavljenih, a ne na broj aktivnih, odnosno neriješenih slučajeva nestanka djeteta. Također, podaci iz izvještaja organizacije “Missing Children Europe” pokazuju daleko manji broj prijavljenih nestanaka djece, jer ova organizacija svoje izvještaje bazira na prijavama koje su zaprimili njeni pozivni centri, ali ne i podacima iz svih prijava policiji i nadležnih institucijama u zemljama EU i ostatku Evrope. Uz navedeno, u analiziranoj objavi nema ni informacija o tome da se ubjedljiva većina prijava završi pozitivnim ishodom, odnosno pronalaskom djeteta, kao i to da se većina slučajeva odnosi na bijeg djeteta od kuće te roditeljske otmice. Shodno tome, tvrdnju da u EU godišnje nestane više od 250.000 djece, bez ovog bitnog konteksta, ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama.
Podaci ICMEC-a potvrđuju da su nestanci djece ozbiljan problem, ali ne pružaju osnovu za tvrdnju da u svijetu godišnje nestane više od osam miliona djece. U svijetu ne postoji objedinjena evidencija svih prijava, kao ni aktivnih slučajeva. Dostupni podaci također su bazirani na prijavama nestanaka djece, a ne na otvorenim slučajevima. Činjenica je da i u ovom slučaju većina prijavljenih slučajeva završi pronalaskom djeteta. Tvrdnju, stoga, ocjenjujemo kao dezinformaciju.
Iako nedostatak jedinstvene evidencije i neujednačena razmjena podataka među državama predstavljaju stvarne probleme, nema dokaza da se nestanci djece sistematski zataškavaju ili da institucije i organizacije ne poduzimaju ništa kako bi ih pronašle. Neutemeljene tvrdnje da se nestanci djece u svijetu organizovano zataškavaju ocjenjujemo kao teoriju zavjere.
(Raskrinkavanje.ba)