Foto: Envato
Na Facebooku je 1. jula 2026. godine objavljen videosnimak na engleskom jeziku u trajanju od skoro deset minuta koji nudi alternativno “objašnjenje” zašto je uvedena kategorizacija krvi po krvnim grupama. Prema titlovanom prevodu, narator na snimku tvrdi kako je riječ o “sistemu biološkog katalogiziranja”, koji je navodno osmislila finansijska elita kako bi “identifikovala i biološki potiskivala pojedince” koji su potomci starih Tartara i koji su bili “genetski napredna samozacjeljujuća bića”.
Prema tvrdnjama sa snimka, ovaj proces tekao je u više faza. Prvo su uništeni fizički dokazi postojanja Tartarskog carstva, a među njima i “kolosalna tartarska bronzana zvona i složene geometrijske bakarne antene, koje su krunisale svaku veću zgradu, katedralu i toranj”, koji su navodno imali iscjeliteljska svojstva.
Ova arhitektonska čuda nisu zvonila samo da bi pokazala vrijeme. Stalno su vibrirala stvarajući ogromna polja akustične energije i regenerativnih frekvencija. Prema drevnoj nauci kymatike, vidljivom obliku zvuka određene akustične vibracije mogu doslovno reorganizovati materiju i izliječiti ćelijske strukture. Ljudsko tijelo, koje se u velikoj mjeri sastoji od vode, biološki je bilo podešeno da rezonira u savršenoj harmoniji sa ovom mrežom slobodne energije. Starješine su prepričavale kako je atmosfera brujala prirodnom, matematičkom frekvencijom od 432 Hz. To je bila vibracijska mreža koja je održavala stanovništvo fizički superiornim, mentalno proširenim i potpuno samoodrživim.
Na snimku se tvrdi kako je stotine hiljada ogromnih crkvenih zvona navodno razbijeno pod lažnim izgovorom da su potrebne sirovine za rat. Budući da su elite, kako se na snimku tvrdi, “znale” da, uprkos uništenju fizičkih tragova Tartarskog carstva, postoji određen postotak stanovništva koji navodno “još uvijek nosi čistu, neiskvarenu lozu starog svijeta” i koji predstavlja opasnost za “novu umjetno stvorenu stvarnost”, bio je potreban nevidljiv način da se oni “identifikuju, prate i biološki potiskuju.
I tako dolazi iznenadno, masovno i krajnje sumnjivo finansiranje modernih medicinskih institucija od strane naftnih magnata između 1902. i 1910. godine. Preko noći su milioni dolara korporativnog novca uliveni u biološka istraživanja i univerzitete. Naizgled nevina klasifikacija krvnih grupa dala je sistemu savršeno opšteprihvaćeno opravdanje da izdvoji, kategorizira i analizira DNK cijele ljudske populacije. Trebali su pronaći anomalije. Trebali su sistematski mapirati potomke izbrisanog stoljeća. Pažljivo pogledajte anomalni krvni faktor otkriven nekoliko decenija kasnije, danas poznat u medicinskim kartonima kao Rh negativni faktor. Čak ni savremena, mainstream nauka ne može u potpunosti objasniti odakle je potekla Rh negativna krvna grupa. To je biološka misterija. Nedostaje joj specifičan evolucijski protein pronađen kod primata, što znači da se ne uklapa uredno u Darwinovu snažno promovisanu teoriju o ljudskoj evoluciji. Samo oko 15 % svjetske populacije nosi ovaj negativni faktor. Nezavisni istraživači koji su proveli decenije proučavajući zaplijenjene transkripte Federalnog projekta pisanja vjeruju da ova anomalna krv nije mutacija. Ona je direktni genetski ostatak tatarskih graditelja. To je krv veoma intuitive, strukturno napredne rase, koja je vladala carstvom prije Velikog resetiranja. Biološki popis je uspješno mapirao gdje su se ti ljudi nalazili.
Kada je ovo “mapiranje završeno”, navodno se krenulo u kampanju da se, umjesto prirodnih lijekova i tretmana frekvencijama, koji su navodno čovječanstvo ”držali prosperitetnim stoljećima, bez potrebe za novcem”, uvede profitabilan medicinski model zasnovan na “sintetičkim hemikalijama dobijenim direktno iz nafte”. Krajnji cilj bio je da “odvoje ljudsko tijelo od njegove prirodne sposobnosti da rezonira sa zemljinim magnetnim poljem”.
Ovaj snimak zabilježio je značajan broj interakcija. Podijeljen je više od 500 puta.

Foto: Screenshot/Facebook
Neutemeljene priče o Tartariji
Tvrdnje iznesene na snimku uklapaju se u “zavjerološki” narativ o naprednoj civilizaciji Tartariji, koji je popularan posljednjih godina. Ova teorija zavjere širi se u različitim oblicima, ali osnovna ideja na kojoj počiva jeste da je postojalo napredno carstvo ili civilizacija pod imenom Taratrija, što se skriva od javnosti. Raskrinkavanje se do sada bavilo nizom tvrdnji koje se baziraju na ovom narativu (1, 2, 3).
Kako smo objasnili u prethodnim analizama, pobornici/e ove teorije zavjere vjeruju da je do 18. ili 19. vijeka (detalji se razlikuju od objave do objave) postojala civilizacija znatno naprednija od današnjeg društva, koju je u 18. ili 19. vijeku uništila blatna poplava. Današnja civilizacija je, prema ovom narativu, izgrađena u proteklih 200 ili 300 godina na ostacima tartarske, a cijela ljudska istorija je lažirana. Ranije smo objasnili da ova teorije zavjere ima korijene u knjizi “Nova hronologija”, koju je napisao ruski matematičar i teoretičar zavjere Anatolij Fomenko, koji je smatrao da je moćna država Tartarija ustvari današnja Rusija i da zapadne države nastoje da izbrišu rusku istoriju i priču o njenom nastanku. Ova se knjiga u stručnim krugovima smatra pseudonaučnim djelom, a odbacilo ju je i Geografsko društvo Rusije.
Ne postoje dokazi koji potvrđuju postojanje carstva pod ovim nazivom, kao ni dokazi o velikoj poplavi od prije 200 do 300 godina koja je zatrpala carstvo. Kako smo naveli u prethodnim analizama, na nekim azijskim mapama iz 17. i 18. vijeka na sjeveru Azije i dijelovima Evrope bila je ucrtana Tartarija, međutim, ovim su terminom kartografi označavali slabo poznatu teritoriju pod kontrolom nekoliko različitih naroda koje su Evropljani nazivali Tartarima, a ne carstvo. U trećem izdanju enciklopedije Britannica iz 1771. godine Tartarija se opisuje kao geografska regija.
Pobornici/e ove teorije zavjere ranije su dijelili/e tvrdnje da je u Tartariji korišten sistem za “besplatnu energiju” te da su mnoge svjetske poznate građevine djela Tartarije koja se nastoje “podmetnuti” javnosti kao moderna arhitektura. Ova teorija zavjere ponekad se dijeli uz navode da su svjetske vlade ili različite grupe “moćnika” skovale zavjeru da Tartariju izbrišu iz istorije i uspostave društvo koje bi mogle kontrolisati. To je bio slučaj s tvrdnjama da “naprednu zračnu tehnologiju Tartarije” u tajnosti skriva “duboka država”.
Pseudonaučne tvrdnje o liječenju zvonima i frekvenciji od 432 Hz
U slučaju analiziranog videosnimka, ova se teorija zavjere kombinuje s drugim “zavjerološkim” narativima, poput onog o modernoj medicini kao prevari koja je osmišljena da se potisnu prirodni lijekovi i zamijene onima na bazi nafte. O ovoj teorije zavjere, koja se često vezuje za Johna D. Rockefellera, detaljno smo pisali u analizi objavljenoj u februaru 2024. godine.
Na snimku se tvrdi i da su “bronzana zvona i složene geometrijske bakarne antene, koje su krunisale svaku veću zgradu, katedralu i toranj”, imale iscjeliteljska svojstva, kao i da su uklonjene pod lažnim izgovorom da su potrebne kao sirovine za rat. Raskrinkavanje se i ranije bavilo tvrdnjama da su crkvena zvona uklanjana jer imaju sposobnost da liječe bolesti ili spriječe zarazu. Kako smo naveli u analizi iz januara 2023. godine, postoje indikacije da bi čin zvonjenja zvona kao fizička aktivnost mogao imati zdravstvene koristi, no ne postoje dokazi da zvuk zvona, ili vibracije koje proizvodi, može liječiti bolesti. U istoj smo analizi objasnili da su u Njemačkoj u Prvom svjetskom ratu zvona skidana s crkvi kako bi se topila i koristila za proizvodnju oružja te da su kasnije nacisti otuđili više od 175.000 zvona širom Evrope od 1939. do 1945. godine, od čega je većina istopljena kako bi se od njih napravile čahure i drugo naoružanje.
Navodi o iscjeliteljskim svojstvima zvona na snimku povezuju se sa pseudonaučnim tvrdnjama o frekvenciji od 432 Hz kojom je, kako se navodi, “ljudsko tijelo bilo podešeno da rezonira”. Ovoj se frekvenciji često pripisuju iscjeliteljska svojstva, a tvrdi se i da slušanje muzike podešene na ovu frekvenciju može uskladiti naše unutrašnje frekvencije s frekvencijama svemira. The Conversation u članku objavljenom u maju ove godine navodi da, iako je “koncept kosmičkog usklađivanja intrigantan, postoji malo naučne potpore za ideju da određene frekvencije imaju bilo kakav magični učinak na dobrobit”. U članku se navodi da moderna istraživanja pokazuju da su učinci zvuka ili muzike na dobrobit manje vezani uz neku pojedinačnu frekvenciju, a više uz to kako percipiramo i interpretiramo zvuk. Ovaj izvor navodi i da postoje neki dokazi da se naši fiziološki sistemi (poput disanja i otkucaja srca) sinhronizuju s bilo kojim otkucajem koji čujemo, što, kako se navodi, može pomoći u snižavanju nivoa uzbuđenja ili budnosti.
Susan Rogers, profesorica muzičke produkcije i inženjerstva na Muzičkom koledžu Berklee, rekla je za Reuters da “ne postoji empirijsko istraživanje koje bi sugerisalo da svemir ima preferiranu akustičnu frekvenciju”.
U članku koji je objavljen na stranici This Week in Science navodi se da postoje recenzirane studije koje direktno upoređuju 432 Hz s 440 (ili 443), ali ih je malo, često su male, a rezultati su mješoviti. U članku se navodi i da su 432 Hz ”izbor referentne visine tona” , a ne “biološki privilegovana konstanta”, te da mnogim pričama o “kosmičkoj/DNK rezonanci nedostaju vjerodostojni dokazi i često pokazuju obilježja pseudonauke”.
Kategorizacija krvnih grupa nema veze s identifikovanjem potomaka Tartata
Kategorizacija krvnih grupa predstavljena je u viralnom snimku kao sistem “biološkog kategoriziranja” kom je cilj identifikovanje i praćenje potomaka Tartara.
Krvne grupe je početkom 20. vijeka otkrio austrijski imunolog Karl Landsteiner, koji je razvio ABO sistem određivanja krvnih grupa na temelju prisutnosti A i B antigena na površini crvenih krvnih zrnaca. Prema ovom sistemu, postoje četiri osnovne krvne grupe: nulta, A, B i AB. Postoje i drugi sistemi krvnih grupa. Kako navodi enciklopedija Britannica, u to vrijeme bilo je poznato da miješanje krvi dvije osobe može rezultirati sljepljivanjem ili aglutinacijom crvenih krvnih zrnaca, ali da mehanizam koji stoji iza ovog fenomena nije bio shvaćen.
Landsteiner je otkrio da je uzrok aglutinacije imunološka reakcija koja se javlja kada domaćin proizvodi antitijela protiv doniranih krvnih zrnaca. Do ovog imunološkog odgovora dolazi jer se krv različitih osoba može razlikovati s obzirom na određene antigene koji se nalaze na površini crvenih krvnih zrnaca. Landsteiner je identifikovao tri takva antigena, koje je označio kao A, B i C (kasnije promijenjeno u O). Četvrta krvna grupa, kasnije nazvana AB, identifikovana je sljedeće godine. Otkrio je da, ako osoba s jednom krvnom grupom, na primjer A, primi krv od osobe s drugom krvnom grupom, poput B, imuni sistem domaćina neće prepoznati B antigene na krvnim zrncima donora i stoga će ih smatrati stranim i opasnim, kao što bi smatrao zarazni mikroorganizam. Kako bi se tijelo odbranilo od ove percipirane prijetnje, imuni sistem domaćina proizvodit će antitijela protiv B antigena, a aglutinacija će se dogoditi dok se antitijela vežu za B antigene. Landsteinerov rad omogućio je određivanje krvne grupe i time utro put bezbjednom izvođenju za transfuzije krvi.
Landsteinerovo otkriće revolucionarno je promijenilo medicinu, omogućivši bezbjedne transfuzije krvi, koje godišnje spašavaju milione života.
Postoji više teorija o evoluciji krvnih grupa, a među popularnijim je ona koja sugeriše da su krvne grupe evoluirale kako bi omogućile veći imunitet protiv raznih bolesti, navodi se na stranici Centra za prikupljanje krvi i istraživanja Stanford Blood Centre. Dakle, kategorizacija krvi nema nikakve veze s identifikovanjem potomaka Tartara, već se koristi kako bi se utvrdila kompatibilnost između krvi davaoca i primaoca.
U viralnom snimku se takođe tvrdi da Rh negativna krvna grupa “nije mutacija”, već da je direktni “genetski ostatak tartarskih graditelja”.
Rh faktor je skraćenica za Rhesus faktor. Riječ je o proteinu koji se nalazi na površini eritrocita, čije odsustvo, odnosno prisustvo, određuje da li osoba ima pozitivnu ili negativnu krvnu grupu. Ovaj antigen identifikovali su Karl Landsteiner i Alexander Wiener, i nazvali su ga Rhesus faktor (ili Rh faktor) po majmunu poznatom kao “rezus makaki” ili “rezus majmun”, koji je korišten u eksperimentima. Kako je objašnjeno u članku objavljenom na stranici The Teck Interactive, postoji nekoliko različitih gena koji utiču na krvnu grupu. Gen ABO određuje da li osoba ima krvnu grupu A, B, AB ili O. Slično tome, Rh geni određuju da li osoba ima pozitivnu ili negativnu krvnu grupu.
Ljudi imaju dva različita Rh gena: RHD i RHCE. Zajedno, ovi geni daju upute za stvaranje Rh faktora. Može postojati mnogo razlika u ovim genima koji na manje načine utiču na vašu krv! Postoji mnogo više od samo dvije verzije, što je jedan od razloga zašto su Rh testovi krvne grupe ponekad netačni.
Najveća razlika je, međutim, u RHD genu. Ispostavlja se da neki ljudi nemaju uopšte taj gen. To je najčešći uzrok Rh krvne grupe.
Ova genetska varijacija starija je nego što su ljudi kao vrsta. Naši daleki hominidni, čovjekoliki preci već su imali pozitivne i negativne krvne grupe!
Negativan Rh faktor je rijedak iz nekoliko razloga. Rh faktor je recesivna osobina; osim toga, Rh+ bebe rođene od Rh- majki mogu imati hemolitičku bolest novorođenčeta. Iako se danas ovaj problem lako sprečava odgovarajućim lijekom, prije nego što je bio široko dostupan, bebe su mogle umrijeti, što je značilo da Rh- majke možda neće imati toliko zdrave djece i neće prenositi svoje Rh- gene tako često. Osim toga, kako je objašnjeno, ponekad neka osobina postaje više ili manje uobičajena bez posebnog razloga, što je koncept koji se naziva genetski drift.
Osim što je Rh faktor povezan s hemolitičkom bolesti novorođenčeta, čini se da nema drugih značajnih razlika koje proizlaze iz krvne grupe, premda neki pretpostavljaju da Rh faktor utiče na otpornost na određene parazite, posebno na onaj koji uzrokuje toksoplazmozu .
O Rh faktoru, odnosno njegovom porijeklu, šire se i različite teorije zavjere, poput one da ljudi s negativnom krvnom grupom potječu od vanzemaljaca, o čemu je pisao portal INF Science.
Ne postoji jasan konsenzus o tome zašto su geni za Rh negativan faktor opstali u populaciji i pored rizika od Rh inkompatibilnosti tokom trudnoće. U članku portala INF Science navodi se sljedeće:
Studija objavljena u časopisu Human Genetics 2012. godine pokušala je otkriti postoji li prednost Rh negativnosti koja bi zadržala faktor prisutnim u našem genetskom nasljeđu, uprkos tome što ponekad dovodi do teških trudnoća. Nisu pronašli nikakvu jasnu korist, što ih je navelo na zaključak da, ako je postojala, onda se dogodila u našoj evolucijskoj prošlosti i danas nema značaja, ili se možda krvna grupa javlja zbog slučajne promjene.
Vraćajući se na hipotezu o parazitu, iako ne znamo sa sigurnošću utiče li Rh negativna krv na našu obranu od toksoplazmoze, znamo da slične varijacije u krvi mogu imati usporedive koristi. Na primjer, poznato je da su nosioci anemije srpastih ćelija (SCA), genetske mutacije koja utiče na crvena krvna zrnca, otporni na malariju.
Važno je napomenuti da samo nosioci bolesti imaju koristi od dodatne zaštite; nažalost, oni sa SCA nemaju veću otpornost. Međutim, ideja je da prednosti nošenja gena za anemiju srpastih ćelija i zaštita koju ono pruža nadmašuju rizik da neka djeca razviju ovu anemiju, posebno u područjima gdje je malarija česta.
Vjerojatno se nešto slično događa s Rh negativnom krvlju, iako još nismo sigurni šta. Možda je manje intrigantno od vjerovanja da su vanzemaljci nekako nekim ljudima dali drugačiju krv, ali ima više smisla.
Tvrdnju da je kategorizaciju krvi po krvnim grupama osmislila finansijska elita kako bi “identifikovala i biološki potiskivala pojedince” koji su potomci starih Tartara ocjenjujemo kao teoriju zavjere.
Istu ocjenu dobija i tvrdnja kako je moderna medicina osmišljena da potisne prirodne lijekove i tretmane frekvencijama, koji su besplatni, i uvede profitabilan medicinski model zasnovan na “sintetičkim hemikalijama dobijenim direktno iz nafte”.
Tvrdnja da su pod lažnim izgovorom da su potrebne kao sirovine za rat uništavana bronzana zvona i složene geometrijske bakarne antene, koji su krunisali svaku veću zgradu, katedralu i toranj i imali iscjeliteljska svojstva, ocjenjujemo kao teoriju zavjere i pseudonauku.
(Raskrinkavanje.ba)