Foto: Freepik
Na Facebooku je 8. decembra 2025. godine objavljen četverominutni videosnimak o “brisanju tragova Tartarije”, napredne civilizacije koja je navodno postojala u nedavnoj historiji. U snimku i u statusu koji je objavljen uz njega tvrdi se da građevine s kraja 19. i početka 20. stoljeća nisu zaista izgrađene tada, već da su ostavština velikog tartarskog carstva. Također se tvrdi da su ovakve građevine bile predstavljane kao eksponati na svjetskim izložbama i potom namjerno rušene kako bi se prikrili dokazi o Tartariji.
Kao “dokaz” za postojanje civilizacije Tartarija, koja se krije od javnosti, navodi se da su neki gradovi, kao New York, Chicago i Detroit, geografski pozicionirani na “energetskim središtima”, gdje su se nalazili i gradovi u Tartariji.
Foto: Screenshot/Facebook
Ovi navodi opisani su kao “alternativna teorija” u odnosu na “zvaničnu” historiju.
Alternativna teorija, koju akademska tradicija radije ignorira, izgrađena je na mnogo holističnijoj slici. Ne viče niti nameće - pokazuje: mnoge građevine Svjetske izložbe nisu podignute godinu ili dvije prije otvorenja. I sigurno nisu izgledale kao privremene pozornice. Njihova veličina, raspored i inženjerska logika mnogo su bliži ostacima druge civilizacije, uništene mnogo prije pojave Sjedinjenih Država, Ruskog Carstva, Francuske i cijele političke karte koju danas poznajemo. Civilizacije koja se u narodnim kronikama, etnografskim bilješkama i starim atlasima naziva Tartarija.
Prema ovoj radnoj hipotezi, izložbe nisu proslave napretka. One su sanirana i uređena "ponovna pokretanja" gradova, postavljena pod krinkom demonstracije modernosti kako bi se prikrili tragovi prethodnog gospodara planeta.
Gomile posjetitelja promatrale su "nove paviljone", nesvjesne da gledaju stare zgrade, očišćene od svojih bivših simbola i političkog sjećanja.
Video je, uz isti opis, objavljen 8. decembra 2025. godine u Facebook grupi “6 ČULO/6 SENSE”. Sudeći prema logotipu na snimku, preuzet je s ruskog YouTube kanala “Agratis”, koji se bavi “slavenskom historijom”.
Mit o Tartariji
Raskrinkavanje je i ranije pisalo o teoriji zavjere o Tartariji ili Velikoj Tartariji, koja je sve popularnija na društvenim mrežama, u analizama koje možete pročitati ovdje, ovdje i ovdje. Pobornici/e ove teorije zavjere vjeruju da je Evropom ili svijetom nekada vladalo tehnološki napredno carstvo Tartarija, ali da je ono uništeno u velikoj blatnoj poplavi u 19. stoljeću. Elite danas navodno brišu znanje i dokaze o postojanju ovog carstva. U pojedinim verzijama priče o Tartariji ova civilizacija znala je kako dobiti “besplatnu” energiju, koja je omogućila nevjerojatan razvoj.
Dokazi za bilo šta od ovoga, pak, ne postoje.
Svojevrsni tvorac teorije zavjere o Velikoj Tartariji jeste ruski matematičar i “zavjerolog” Anatolij Fomenko, koji je smatrao da je Tartarija bila preteča današnje Rusije i da zapadne države nastoje izbrisati rusku historiju skrivajući priču o Tartariji. Svoju teoriju objavio je – bez apsolutno ikakvih dokaza – u knjizi “Nova hronologija”. U naučnim krugovima knjiga se smatra pseudonaučnim djelom, a Fomenkove tvrdnje odbacilo je i Geografsko društvo Rusije.
Prije nekih 10-ak godina, Fomenkova teorija popularizovana je na društvenim mrežama i ubrzo joj se počinju dodavati novi “zavjerološki” elementi.
Jedan od najčešće korištenih “dokaza” za postojanje Tartarije jesu stare azijske mape na kojima se taj naziv pojavljuje. O čemu je zapravo riječ, Raskrinkavanje je objasnilo u analizi objavljenoj 29. augusta 2024. godine:
Tačno je da je na nekim azijskim mapama iz 17. i 18. stoljeća na sjeveru Azije i dijelovima Evrope bila ucrtana Tartarija. Međutim, kako je objašnjeno u članku fact-checking portala Logically Facts od 16. 2. 2023. godine, kartografi nisu prikazivali carstvo, već njima slabo poznatu teritoriju pod kontrolom nekoliko različitih naroda koje su Evropljani nazivali Tartarima. Evropljani su koristili izraz “Tartar” da opišu nekoliko različitih grupa naroda, uključujući Mongole, koji su napali Evropu u 13. i 14. stoljeću, i različita nomadska i sjedilačka plemena iz istočnoevropske i centralnoazijske regije.
Smatra se da je izraz potekao od latinske riječi “tatarus”, koja je označavala Had, odnosno pakao u grčkoj mitologiji. Negativno značenje vjerovatno je povezano s činjenicom da su mongolski napadači bili poznati po svojoj destruktivnosti i okrutnosti. U evropskim izvorima iz 17. i 18. stoljeća Tartarija nije opisana kao carstvo ili država. U trećem izdanju enciklopedije Britannica iz 1771. godine, naprimjer, Tartarija se opisuje kao geografska regija, navodi Logically Fact.
Dakle, Tartarija jeste postojala na mapama, ali ne kao država ili carstvo, već kao geografska regija. Ne postoje dokazi da je postojalo neko carstvo pod tim imenom, kao ni dokazi da je svijet u 19. stoljeću, dakle prije 200 ili 250 godina, uništila neka “blatna poplava”.
Svjetske izložbe i arhitektura kasnog 19. stoljeća
Navodni dokaz postojanja Tartarije pobornici/e ove teorije zavjere nerijetko pronalaze u arhitekturi, tvrdeći da su mnoge poznate svjetske građevine djela Tartarije koja se nastoje “podmetnuti” javnosti kao moderna arhitektura.
Autor snimka o “brisanju postojanja Tartarije” na Facebooku također tvrdi da su građevine s kraja 19. i početka 20. stoljeća u neoklasičnom stilu zapravo izgrađene u Tartariji, kao i građevine na svjetskim izložbama u istom periodu. Za ove navode ne postoje apsolutno nikakvi dokazi.
Svjetske izložbe ili sajmovi su međunarodni događaji na kojima razne zemlje izlažu eksponate iz širokog spektra naučnih, kulturnih ili industrijskih dostignuća. Prva svjetska izložba održana je 1851. godine u Londonu, a od tada ih je održano više od 100 u 20 zemalja svijeta. Srbija bi 2027. godine trebala biti domaćin jedne takve izložbe, odnosno specijalizovanog EXPO-a.
Rušenje pojedinih građevina svjetskih izložbi i ranije se koristilo kao “dokaz” postojanja Tartarije. Raskrinkavanje je o tome pisalo u analizi objavljenoj 16. aprila 2025. godine:
Zemlje domaćini zadužene su za izgradnju infrastrukture za svjetske izložbe. Obično se neki od objekata uklone nakon izložbe, ali neki i ostanu. Naprimjer, Briselski izložbeni centar nastao je na lokaciji izložbe održane 1958. godine dijelom zahvaljujući infrastrukturi koja je napravljena za izložbu. Izložba iz 1937. godine u Parizu ostavila je ovom gradu nekoliko građevina, kao što je čuvena Palais de Chaillot. Navodi da su značajne tehnologije ili građevine i izumi koji su predstavljani na ovim izložbama uništavani da bi se sakrila neka “istina” nisu tačni. Naprimjer, telefon je 1876. godine predstavljen na Svjetskoj izložbi u Americi. Eiffelov toranj izgrađen je kao ulazna kapija na izložbi iz 1889. godine.
Dakle, iako neke građevine jesu srušene nakon održavanja svjetskih izložbi, mnoge su ostale i krase određene gradove i danas. Izgradnja poznatih svjetskih građevina s kraja 19. i početka 20. stoljeća kako onih prikazanih na svjetskim sajmovima, tako i onih koje nisu povezane s njima, većinom su dobro dokumentovane (1, 2, 3), što potpuno osporava tvrdnju o njihovom drevnom porijeklu.
Shodno činjenicama, tvrdnju da se od javnosti krije postojanje nekadašnje civilizacije Tartarija, kao i da se naslijeđe ove civilizacije uništavalo na svjetskim izložbama, ocjenjujemo kao teoriju zavjere.
(Raskrinkavanje.ba)