Foto: Freepik
Na Telegram kanalu TABU je 24. jula 2025. godine objavljen dvominutni videosnimak na kojem dva muškarca diskutuju o globalnom zagrijavanju. Jedan od njih, koji se zove Humphrey, tvrdi da je globalno zagrijavanje zabluda bazirana na lošim procjenama kompjuterskih modela. Snimak je na engleskom jeziku, s prevodom u titlovima. U prevodu se navodi sljedeće:
Zašto bi kompjuterski modeli za globalno zagrijavanje bili tačniji ili pouzdaniji od finansijskih? Kompjuterski modeli sa Wall Streeta su dizajnirani da pokažu da “subprime” hipoteke predstavljaju mali rizik, a ovi kompjuterski modeli globalnog zagrijavanja su dizajnirani da pokažu da se globalno zagrijavanje pogoršava.
(...)
Kompjuterski modeli izostavljaju gotovo sve druge moguće uzroke osim CO2, a onda kažu: “Pogledajte, CO2 je uzrokovao globalno zagrijavanje.”
Foto: Screenshot/TABU
Snimak je na TABU-u objavljen uz sljedeći opis:
Sjećate li se kako je tokom plandemije cov vax napravljena na osnovu kompjuterskog modela "virusa"?! E, tako su i sve druge "alarmantne vijesti i globalne katastrofe" "nastale i nastaju". Ustvari, najviše čudi kako ljudi lako povjeruju u to 🙂
Uz isti ili sličan opis, podijeljen je i na nekoliko Facebook profila i stranica (1, 2).
Globalno zagrijavanje nisu kreirali kompjuterski modeli
Snimak o klimatskim promjenama kao “zabludi kompjuterskih modela” isječak je iz epizode britanske igrane komedije “Yes, prime minister” (Da, premijeru) iz 2013. godine. Serija je moderna verzija istoimene britanske komedije iz ‘80-ih i prati uspone i padove premijera Jamesa Hackera. Lik koji tvrdi da globalno zagrijavanje ne postoji zove se Sir Humphrey Appleby i igra ga glumac Henry Goodman.
Prema sažecima epizoda serije “Yes, prime minister”, radnja se vrti oko nastojanja kabineta premijera da dobije kredit vrijedan milijardu od jedne države bogate naftom, ali po cijenu određenih moralno upitnih ustupaka. Dakle, radi se o humorističnoj seriji s političkim temama, a ne o stvarnom razgovoru o klimatskim promjenama.
Klimatske promjene su dugotrajne promjene u vremenskim obrascima na Zemlji. Današnje klimatske promjene uzrokovane su globalnim zagrijavanjem. Ovaj termin označava dugotrajno zagrijavanje Zemljine površine koje je rezultat emisije stakleničkih plinova u atmosferu.
Sagorijevanje fosilnih goriva (nafta, plin, ugalj) uzrokuje ispuštanje plinova kao što su ugljendioksid (CO2), metan i dušikov oksid. Ovi se plinovi podižu u atmosferu i “zarobljavaju” sunčevu svjetlost u njoj, kreirajući tzv. efekat staklenika. Kao rezultat toga, temperatura na Zemlji raste. Pojačana emisija stakleničkih plinova počela je u vrijeme industrijske revolucije, a od tada, razvojem raznih industrija koje koriste fosilna goriva kao izvor energije, samo je rasla (link).
Suprotno onome što se insinuira na društvenim mrežama, dokazi da se globalno zagrijavanje zaista dešava nisu bazirani isključivo na kompjuterskim modelima (iako su u današnje vrijeme oni svakako prisutni), već i na materijalnim dokazima koje naučnici/e skupljaju s tla, zraka i iz svemira. U dokaze za klimatske promjene ubraja se topljenje glečera i arktičkog leda, podizanje nivoa mora, povećanje kiselosti okeana, sve učestaliji ekstremni vremenski događaji poput poplava i suša i zabilježeni rast prosječne globalne temperature.
Prikupljanje podataka o ovim promjenama u prirodi nerijetko nema nikakve veze s kompjuterskim modelima. Naprimjer, podaci o povećanju globalnog nivoa mora skupljaju se, između ostalog, mjeračima plime, ručno napravljenim stanicama koje već više od 100 godina svakodnevno mjere visoke i niske plime širom svijeta.
Foto: Mjerač plime na Aljasci 1915. godine, NOAA
U ove su se svrhe ‘90-ih godina počeli koristiti i satelitski visinomjeri koji iz svemira utvrđuju visinu površine mora mjerenjem brzine povratka i intenziteta radarskog impulsa usmjerenog prema okeanima.
Podatke o klimi naučnici/e također skupljaju direktno proučavajući prirodne izvore kao što su ledene jezgre, stijene i godovi drveća. Osim toga, koriste se razni instrumenti postavljeni na tlu, u zraku i u svemiru koji mjere stvari poput brzine vjetra, kretanja oblaka i slično (link).
Ovi podaci mogu se unijeti u kompjutersku simulaciju Zemljinog klimatskog sistema koja se najčešće zove “klimatski model”. Ovi modeli koriste napredne matematičke formule da, na osnovu unesenih podataka, rekreiraju nekadašnju klimu ili prave predviđanja vremenskih obrazaca u budućnosti. Prema tvrdnjama s web stranice britanskog Nacionalnog centra za atmosfersku nauku, smatra se da su klimatski modeli poprilično tačni, jer su bazirani na principima iz fizike poput konzervacije energije, a njihova tačnost može se testirati i poređenjem njihove simulacije klime u nekom historijskom periodu s naučno prikupljenim dokazima o tome kakva je klima zaista bila u tom periodu. Naravno, to ne znači da su ovi modeli savršeni i da ne može doći do greške (1, 2).
Dakle, kompjuterski modeli koriste se za predviđanje efekata koje bi globalno zagrijavanje moglo imati na klimu u budućnosti. Ipak, saznanje o globalnom zagrijavanju kao stvarnom fenomenu ne bazira se na kompjuterskim modelima, nego na dokazima koje su naučnici prikupili direktno i indirektno. Drugim riječima, dokazi za globalno zagrijavanje postoje bez kompjuterskih modela.
Uprkos mnogobrojnim dokazima, negiranje klimatskih promjena relativno je popularan trend na društvenim mrežama, ali i u stvarnom životu. Nemali doprinos tome dala je, očekivano, naftna industrija. Kako su proteklih godina izvještavali mnogi mediji, velike naftne kompanije decenijama ulažu značajan trud i sredstva za prikrivanje ekološke štete njihovog poslovanja, širenje negatorskih dezinformacija o klimatskim promjenama i lobiranje protiv usvajanja ekoloških zakona koje javno podržavaju, sve s ciljem zaštite profita (1, 2, 3).
Covid-19 i kompjuterski modeli
Suprotno tvrdnjama iz analiziranih objava, vakcine protiv Covid-19 nisu napravljene na osnovu “kompjuterskog modela virusa”. Virus SARS-CoV-2 izolovan je iz uzoraka pacijenata još početkom 2020. godine (1, 2, 3) i njegov je genom u potpunosti sekvenciran, što je bilo neophodno za početak razvoja vakcina protiv njega. Sekvenciranje genoma je laboratorijska metoda koja se koristi za utvrđivanje kompletnog genetskog sastava određenog organizma ili ćelija.
Naime, trenutno postoje tri metode razvijanja vakcine. Prva, najstarija i najrasprostranjenija metoda, podrazumijeva korištenje umrtvljene ili oslabljene verzije patogena u vakcini kako bi se izazvao imunološki odgovor tijela. Druga metoda podrazumijeva izolovanje specifične komponente patogena koja može izazvati imunološki odgovor. Naučnici/e u te svrhe mogu ili proizvesti protein ili pročistiti postojeći protein iz virusa. S obzirom na to da neki patogeni imaju više proteina koji mogu podstaći imunološki odgovor tijela, izazov ove metode jeste otkrivanje najbolje kombinacije za stimuliranje najsnažnijeg odgovora. Treća i najnovija metoda razvoja podrazumijeva sekvenciranje DNK i RNK u virusu i pronalaženje sekvenci koje kodiraju proteine koji izazivaju imunološki odgovor. Naučnici/e potom razvijaju vakcinu koja “uči” tijelo da samo proizvodi te proteine i pokrene imunološki odgovor kako bi stvorilo antitijela na virus.
Sinofarm i Sinovac vakcine protiv Covid-19 razvijene su prvom metodom, Novovax vakcine drugom, a Pfizer i Moderna (mRNA) trećom metodom.
Kompjuterski modeli korišteni su u razvijanju nekih od ovih vakcina (kao što su Pfizerove i Modernine) kako bi identifkovali koje komponente patogena mogu iskoristiti za izazivanje imunološkog odgovora. Korištenje kompjuterskih modela znatno je ubrzalo ovaj proces i omogućilo brže razvijanje vakcina protiv Covid-19. Kompjuterski modeli imaju primjenu u farmaceutskoj industriji već godinama (1, 2).
Dakle, vakcine protiv Covid-19 nisu kreirane na osnovu kompjuterskog modela virusa, već su se kompjuterski modeli koristili kako bi se ubrzao proces razvoja vakcine.
Shodno činjenicama, insinuaciju da je globalno zagrijavanje zabluda kompjuterskih modela ocjenjujemo kao lažnu vijest i teoriju zavjere. Tvrdnju da su vakcine protiv Covid-19 razvijene na osnovu kompjuterskog modela virusa ocjenjujemo kao dezinformaciju.
(Raskrinkavanje.ba)