Raskrinkavanje.ba

Kako portali koriste formu intervjua: "Faktor" i Aljoša Čampara

Ova analiza je označena kao: Razabiranje

Još jedan primjer korištenja intervjua kao platforme za (ne)plaćeni marketing.

“Raskrinkavanje” je objavilo već nekoliko tekstova u sklopu serijala analiza predizbornih intervjua. Do sada smo analizirali intervju Mirsada Hadžikadića za portal “Objektiva”, ministrice Edite Đapo za portal “Informativa”, te i onaj između Željane Zovko i portala “Dnevnik”.

U ovom nastavku serijala bavimo se intervjuom koji je ministar unutrašnjih poslova FBiH, Aljoša Čampara dao za portal “Faktor”. O ovom portalu “Raskrinkavanje” je pisalo u više navrata. Predizborni intervju Aljoše Čampare, ministra unutrašnjih poslova FBiH i kandidata za Skupštinu kantona Sarajevo na proteklim izborima rijetko je dobra ilustracija bliskosti SDA i “Faktora” ali i nivoa profesionalnost i objektivnosti ovog medija.

Krenimo od prvog pitanja.

„Dužnost federalnog ministra unutrašnjih poslova preuzeli ste u aprilu 2015. godine. Kako biste ocijenili svoj dosadašnji mandat, šta smatrate najvećim uspjehom, a šta je ono što se moža moglo bolje uraditi?“

Da bi ovaj intervju bio istinsko korištenje ove novinarske forme, morao bi sadržavati i pitanja koja se tiču konkretnih rezultata rada Čampare u prethodnom mandatu, što bi bio dobar polazni osnov za intervju. Ovako postavljeno pitanje, bez follow up pitanja, i to nakon odgovora u kojem Čampara veliča vlastiti lik i djelo, ne ostavlja mnogo sumnje u karakter „intervjua“.

Isti pristup se nastavlja i u narednom pitanju.

„Na predstojećim Općim izborima kandidat ste SDA za Skupštinu Kantona Sarajevo. Kako vidite razvoj Kantona Sarajevo u narednom periodu i šta će biti Vaši prioriteti u tom smislu, ukoliko budete izabrani?“

Ponovo, pitanje „opšte prakse“, bez potpitanja za kojim je odgovor naprosto vapio. Evo nekih od dijelova odgovora koje je Čampara, u idealnom svijetu profesionalnog novinarstva, morao barem dodatno pojasniti.

„Osim sjajne izborne platforme SDA za ove Opće izbore pod nazivom „Stabilnost – razvoj – integracije“, izrađen je, također detaljan i veoma seriozan, izborni program SDA za Kanton Sarajevo pod nazivom 'Pokrenimo Sarajevo zajedno“. Glavni grad naše države, koji već ima status popularne evropske metropole, ostat će kroz provođenje ovog programa na tračnicama uspjeha... Garancija za to će biti SDA, kao pobjednička stranka u Skupštini kantona Sarajevo, i naš nosilac liste Semir Efendić, kao budući premijer Kantona Sarajevo.“

Nekoliko je mogućih pitanja koja bi iz ovog odgovora trebala proizaći. Recimo: „Kako komentarišete činjenicu da je evropska metropola Sarajevo u protekle četiri godine bila u velikoj mjeri bez vode, dok je kvalitet zraka takav da se može porediti sa Pekingom ili Ulan Batorom?“ Ili: „SDA je i protekle četiri godine bila vlast u Kantonu Sarajevo, na osnovu čega građani trebaju vjerovati da će u iduće četiri godine raditi drugačije?“

Ali, to bi bilo stvarno praktikovanje intervjua kao novinarskog žanra, što ovdje, po svemu sudeći, nije slučaj. Naredno pitanje posvećeno je stanju u SDA i zapravo služi samo za stvaranje konteksta za činjenično neutemeljeni narativ o tome što se u toj stranci događalo u protekle četiri godine. Pogledajmo pitanje.

„Član ste Predsjedništva SDA i jedna od najprominentnijih ličnosti u toj stranci. No, posljednjih nekoliko godina u javnosti i pojedinim medijima se nerijetko spekulisalo o navodnim unutarstranačkim neslaganjima, naročito nakon što su pojedinci iz SDA osnivali svoje stranke. Kako to komentirate, postoje li sukobljene političke struje unutar SDA?“

Dakle, prije svega, i samo pitanje je protivno činjenicama. Naime, u proteklih nekoliko godina SDA je prošla kroz vrstu turbulencija nezabilježenu u njenoj relativno burnoj istoriji. Pitanje samo ovlaš dotiče tu temu, ali u proteklih dvije godine iz SDA su proizašle tri nove partije, a njenom generalnom sekretaru i jednom potpredsjedniku se sudi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu zbog navodne korupcije prilikom zapošljavanja u javna preduzeća. Dakle, nije riječ o „spekulacijama“ i „navodnim“ neslaganjima, nego vrlo javnim i transparentnim političkim razilaženjima – o razlozima ovdje nema mjesta, niti je to tema – o kojima su brojni mediji pisali nadugo i naširoko. Ako je pitanje u sukobu sa činjenicama, onda je i odgovor takav.

„Odgovor na Vaše pitanje da li postoje sukobljene struje unutar SDA veoma je jednostavan – ne postoje! (...) Pravo na drugačije mišljenje, što se u SDA od njenog osnivanja njeguje, nije isto što i sukobljene struje.“

Naravno, i ovaj odgovor je prošao bez potpitanja ili barem poziva na pojašnjenje. Ignorisanje činjenica nastavlja se i u narednom odgovoru, na pitanje o tome kolike izglede ima SDA-ov kandidat za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka na izborima. Čampara svojoj sagovornici iz “Faktora” servira uobičajene stranačke parole, ali jedan dio odgovora, pak, zaslužuje posebnu pažnju. Onaj u kojem Čampara objašnjava zašto Džaferovićev protukandidat Fahrudin Radončić ne treba pobjediti na izborima za Predsjedništvo BiH.

„Zato što Bošnjaci neće dopustiti da se ni za milimetar priđe nečijim snovima – razgradnji države kroz trojac Dodik-Čović-Radončić u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine. Koliko je samo puta Radončić komplimentirao Čoviću ili gostovao na Dodikovoj režimskoj RTRS u namještenim intervjuima?!“

I pored toga što se Radončić uistinu pojavljivao na “RTRS-u”,  Čampara u izricanju optužbe za komplimentiranje Draganu Čoviću u najmanju ruku ima problem sa kredibilitetom. Naime, upravo on i SDA su posljednje četiri godine u vlasti sa HDZ-om, odnosno Draganom Čovićem gdje god je to bilo moguće. Od Hercegovačko-neretvanskog i Srednjobosanskog kantona, preko Federacije BiH do državnog nivoa. Upravo je predsjednik SDA, Bakir Izetbegović bio predmet kritika kako političke konkurencije, tako i nekih medija zbog servilnosti koju je lično, ali i njegova stranka, ispoljavao prema HDZ-u. Ovakav odgovor bi, ponovo, u istinskom praktikovanju intervjua otvorio prostor za niz pitanja koja bi svakako bila zanimljiva čitaocima. Ovako, novinar je prešao na drugo pitanje bez suočavanja sagovornika sa neugodnim činjenicama i “teškim” temama.

Pitanja i odgovori koji su predmet ove analize nisu, naime, sva pitanja i odgovori iz intervjua, nego selekcija određenog dijela. Za kraj ove analize, izdvojili smo rijedak fenomen u kom intervjuisana osoba novinaru mijenja pitanje, odnosno i postavlja pitanje i odgovara na njega.

FAKTOR": Jesu li bh. političari danas sposobni da sami vode državu ili je ovdje i dalje neophodno prisustvo međunarodne zajednice, odnosno OHR-a?

ČAMPARA: Preformulirao bih Vaše pitanje na način da li su svi politički subjekti u Bosni i Hercegovini sposobni da, oslanjajući se isključivo na vlastite snage, vode državu...“

Nastavak odgovora nije bitan. Ovakav odgovor, odnosno objavljivanje ovakvog odgovora nije više pitanje profesionalizma. Riječ o profesionalnom i ljudskom dostojanstvu, odnosno njegovom narušavanju. Čampara, naime, očigledno nije zadovoljan samo time što može bez bilo kakvih dodatnih pitanja, pričati (ili pisati) šta poželi. On, naime, želi da diktira i pitanja, ne samo odgovore. I to je najbolja mjera cijelog intervjua, koji je pokazao da i “Faktor” pribjegava korištenju intervjua kao platforme za politički marketing.

(Raskrinkavanje.ba)