Kolumne kao rasadnici teorija zavjera: Portal Beta

Na portalu Beta 10.1.2021. godine objavljena je kolumna autora Eldara Dizdarevića, koju smo dobili putem obrasca za prijavu članaka za provjeru, pod naslovom:  

TRI RAZOČARANJA U PANDEMIJSKOJ 2020. GODINI

Iako napisan u formi kolumne, tekst obiluje netačnim navodima koji pretenduju da budu činjenične tvrdnje, uključujući i one koje se - sasvim netačno - pozivaju na nauku i naučni konsenzus. Iste se dotiču dobro poznatih tema koje već mjesecima “prevrću” teoretičari zavjera, od porijekla virusa, pa sve do efikasnosti PCR testova. 

“Lockdown”

Prvu tvrdnju Dizdarević je iznio već u uvodnom dijelu kolumne, a tiče se “lockdown” mjera, ili mjera zatvaranja kao metode za usporavanje širenja zaraze koronavirusom:

Tri su me stvari posebno razočarale u pandemijskoj 2020. godini. To su država, mediji i zdravstvo. Zašto država? Zato jer sam tek u 2020. vidio kako je zapravo lako da neko iz inostranstva upravlja državom u kojoj živim. Ali moje razočaranje je još i veće kada sam shvatio da nije samo BiH takva. Portal Childrens Health Defense piše, pozivajući se na intervju Melinde Gates New York Timesu, da su ona i njen suprug Bill Gates samo u 2020. „donirali“ 500 miliona dolara da podrže zaključavanja (lockdown) širom svijeta. I to bez obzira što postoji najmanje dvadesetak naučnih studija koje kažu da lockdown u epidemiološkom smislu ne zaustavlja širenje zaraze. Potvrđuje to i praksa. U Sloveniji ovih dana svjedočimo veoma strogom lockdownu pri kojem se širenje zaraze ne zaustavlja.

Lockdown, ili mjere zatvaranja, ima negativne efekte na ekonomiju i mentalno zdravlje ljudi, ali je isto tako dokazano učinkovita metoda usporavanja zaraze. Na web stranici Svjetske zdravstvene organizacije se navodi:

Mjere fizičkog udaljavanja velikih razmjera i ograničenja kretanja, koja se često nazivaju „zaključavanjem“ [lockdown], mogu usporiti prijenos COVID-19 ograničavanjem kontakta između ljudi.

Međutim, ove mjere mogu imati duboko negativan utjecaj na pojedince, zajednice i društva tako što skoro zaustavljaju socijalni i ekonomski život. Takve mjere nesrazmjerno utječu na skupine u nepovoljnom položaju, uključujući ljude u siromaštvu, migrante, interno raseljene osobe i izbjeglice, koji najčešće žive u prenatrpanim i neuslovnim okolnostima, a njihova egzistencija ovisi o poslovima koji zahtijevaju svakodnevni rad.

SZO razumije da određene države u određenim trenucima nisu imale drugog izbora osim da uvedu naredbe o ostanku kod kuće i slične mjere, kako bi dobile na vremenu [u borbi protiv virusa]. 

Neophodno je da vlade što bolje iskoriste vrijeme dobijeno na taj način, tako što će učiniti sve što je u njihovoj moći da detektuju, izoluju, testiraju i pobrinu se za sve slučajeve; pratiti i izolovati sve kontakte; uključe, osnaže i omoguće stanovništvu da kao društvo odgovore na situaciju, i više od toga.

SZO se nada da će države koristiti ciljane intervencije tamo i kada je to potrebno, na osnovu lokalne situacije.

U naučnom časopisu The Lancet objavljena je studija o efikasnosti lockdowna u Italiji u periodu između 1.2. i 6.4. 2020. godine. 

Tokom perioda ispitivanja, ograničenje pokretljivosti bilo je obrnuto povezano sa dnevnim brojem novootkrivenih pozitivnih slučajeva SARS-CoV-2 tek nakon drugog, efikasnijeg zaključavanja, s vrhom u krivulji dijagnosticiranih slučajeva infekcije koji se dogodio 14 do 18 dana od zaključavanja u tri regije i 9 do 25 dana u uključenim provincijama. 
(...)
Period od zaključavanja do vrhunca bio je kraći u područjima s najvećom prevalencijom infekcije. Ovaj efekt zabilježen je za nešto više od jedne sedmice u najteže pogođenim područjima.
(...)
Čini se da je manje kruta blokada dovela do nedovoljnog smanjenja mobilnosti da bi se preokrenula epidemija poput COVID-19. Sa jačim zaključavanjem, mobilnost se smanjila dovoljno da prijenos brzo padne ispod nivoa potrebnog za održavanje epidemije.

U kolumni se također iznosi neosnovana tvrdnja da “neko iz inostranstva upravlja državom”. Svaka država sama odlučuje o uvođenju mjera zaštite protiv epidemije koronavirusa, te se one, kao što smo imali priliku vidjeti u proteklih godinu dana, razlikuju od države do države.

Dizdarević pominje “dvadesetak studija” prema kojima mjere zatvaranja ne zaustavljaju širenje bolesti. S obzirom na to da se u kolumni ne navodi koje su to studije, gospodinu Dizdareviću poslali smo medijski upit u kojem smo ga zamolili da nam kaže o kojim tačno studijama je riječ. Dizdarević nam je poslao nazive šest studija koje govore o “neefikasnosti lockdowna”, u prepisci koja je uključivala niz mailova. Gospodin Dizdarević nam je rekao da smatra kako bi objavljivanje ove informacije, te navođenje već javno dostupnih studija čije nam je nazive poslao, u ovoj analizi predstavljalo povredu “privatnosti prepiske”. Pretragom smo uspjeli pronaći spomenute studije (1, 2, 3, 4, 5, 6).  .

Dvije od navedenih šest (1, 2) nisu “peer reviewed” (stručno ocijenjene/recenzirane), što ih čini nerelevantnim izvorom informacija. Dva rada, od kojih je jedan zapravo komentar (1, 2), objavljena su u časopisima Frontiers in Medicine i Frontiers in Public Health, u izdanju istog izdavača - Frontiers - za kojeg se vežu brojne kontraverze i koji je u naučnim krugovima poznat po objavljivanju pseudonaučnih radova.

Dalje, studija objavljena 2006. godine govori o učinkovitosti mjera protiv epidemije gripe, a studija iz jula 2020. uopšte ne negira efikasnost lockdowna u usporavanju epidemije - štaviše, u njoj se navodi da se restriktivnije mjere “zaista mogu povezati sa smanjenjem prenošenja (virusa) i boljim ishodom”, to jest većim brojem oporavljenih slučajeva - no samo u onim državama u kojima se stanovništvo zaista pridržava takvih mjera (kao primjer suprotne prakse, navedeni su, recimo, protesti protiv restriktivnih mjera u SAD-u). U studiji se, pak, navodi da nije pronađena veza između restriktivnih mjera i manjeg broja teških ili smrtnih slučajeva među onima koji su već zaraženi - no to je daleko od tvrdnje da “lockdown ne zaustavlja širenje zaraze”. 

Relevantna istraživanja generalno govore upravo u korist takvih mjera. Reuters u svojoj analizi sličnih tvrdnji (24.11.2020) navodi da su međunarodne studije utvrdile kako su mjere “zatvaranja” u svijetu vjerovatno spasile milione života.

CITAT TAČNO: Iako je tačno da restriktivnije mjere, kojima je cilj da se kontroliše širenje [virusa] SARS-CoV-2, mogu imati uticaj na prihode i mentalno zdravlje, studije navode da naredbe o nenapuštanju doma i druge intervencije koje ne uključuju lijekove imaju odlučujuću ulogu u smanjivanju prijenosa virusa. Eksperti naglašavaju da više “ciljani” pristup, radije nego istovremeni lockdown u cijeloj državi, može ograničiti uticaj pandemije i istovremeno stabilizovati ekonomske, socijalne i nedaće mentalnog zdravlja.

Sigurnost i efikasnost vakcina

Dizdarević dalje navodi da su Bill i Melinda Gates finansijski “podržali” (?) mjere zatvaranja, te kao izvor navodi Children's Health Defense. Radi se o američkoj organizaciji koju je osnovao Robert Kennedy Jr, poznatoj po antivakcinacijskom aktivizmu i širenju dezinformacija i teorija zavjere, baš kao i njen osnivač. U članku Washington Posta od 18.1.2021. se navodi:

The Children’s Health Defense Co., [organizacija] koju je osnovao Robert Kennedy Jr, kaže da se ne protivi vakcinama, ali da jeste posvećena propitivanju njihove sigurnosti. Ova je grupa propitivala da li je vakcina protiv koronavirusa dobila vanredno odobrenje Agencije za hranu i lijekove, te da li djeca trebaju biti vakcinisana.

Grupa je na svojim kanalima na društvenim mrežama objavila teoriju zavjere o "velikom resetu", prema kojoj će "globalne elite" poput Billa Gatesa iskoristiti pandemiju za ostvarenje svojih interesa i progurati globalistički ili marksistički plan da unište američki suverenitet i prosperitet i ostvare kontrolu nad stanovništvom.
(...)
Organizacije povezane s Kennedyjem stajale su iza većine Facebook oglasa u kojima se kritikuje vakcinacija, sve dok Facebook nije 2019. godine ograničio organizaciji mogućnost oglašavanja zbog širenja dezinformacija, prema studiji u časopisu Vaccine. 

U kolumni se, dalje, iznosi i tvrdnja o postojanju “cilja” pandemije, čime se implicira da je ista na neki način “proizvedena”. Ovi se navodi “potkrepljuju” netačnim i mjestimično ne baš jasnim tvrdnjama o Moderninoj vakcini:

Međutim, ono što je meni najstrašnije u svemu tome je jedna konstantna bolesna strategija širenja straha i panike u cilju ostvarenja glavnog cilja pandemije - vakcinisanje cjelokupne populacije. 
(...)
Kompanija Moderna u svojih desetak i kusur godina postojanja nikada do sada nije uspjela licencirati niti jednu jedinu vakcinu protiv bilo čega. A sada se pojavljuje kao „spasonosni proizvođač“ vakcine protiv koronavirusa, o kojem se zna jako malo. Znate li da je ta i takva Moderna svoju vakcinu razvila za samo dva dana!? Ruske, kineske, turske, izraelske ili druge vakcine ne dolaze u obzir. Samo američke.

Kako se navodi u članku Business Insidera od 19.12.2020, kompanija Moderna je vakcinu protiv Covid-19 “dizajnirala”, a ne “razvila” za dva dana. U članku je objašnjeno kako je Moderna to uspjela u kratkom vremenskom periodu:

(...) Ali možda je neobičnije to što je Moderna svoju vakcinu dizajnirala za samo dva dana u januaru [2020. op. a.], prije nego što su neki ljudi i čuli za koronavirus.

To ne bi bilo moguće bez tehnologije koju je Moderna izabrala od svog osnivanja: glasničke RNK (messenger RNA -  mRNA) vakcine.
(...)
Korištenje mRNA tehnologije značilo je da je i Pfizeru i Moderni bila potrebna samo genetska sekvenca koronavirusa za stvaranje vakcine - virus nije morao da se uzgaja u laboratorijama. Zbog toga su kompanije mogle napraviti progres [u proizvodnji vakcina] u rekordnom roku. Nasuprot tome, razvoj tradicionalnijih vakcina može trajati godinama.

Ipak, to ne znači da je vakcina za dva dana bila “razvijena”, kako se tvrdi u kolumni Eldara Dizdarevića. Naime, da bi vakcina dobila dozvolu za masovnu upotrebu, mora proći niz faza testiranja. Kako se navodi u drugom članku objavljenom 19.12. 2020. u istom časopisu i “linkanom” gore, Moderna je prethodno imala i dugotrajnu saradnju sa američkim Nacionalnim institutom za alergije i zarazne bolest (NIH)i: 

Moderna je imala ogromnu prednost u izradi vakcine zbog dugogodišnjih veza sa NIH-ovom jedinicom za zarazne bolesti, koju su vodili Fauci, Graham i Dr. John Mascola.

"Naša saradnja sa Modernom je bila izuzetna," rekao je Fauci tokom razgovora sa novinarima/kama 16. novembra. "Ona se proteže godinama unazad i mislim da javnost nije potpuno svjesna njenog značaja kada čuju vijesti poput ove [o razvoju nove vakcine]. Ljudi misle da je to nešto što se tek tako desilo prije par mjeseci. To nije slučaj."

Graham se pridružio NIH-ovom Centru za istraživanje vakcina 2000. godine, kada je i osnovan sa ciljem razvoja vakcine protiv HIV-a, nedostižnog cilja koji grupa još uvijek teži ostvariti. Ali 21. stoljeće je doprinijelo oblikovanju nove misije centra, zajedno sa pojavljivanjem niza pandemijskih strahova koji su uslijedili sa SARS-om, H1N1, ebolom, MERS-om i Zika virusom.

Grahamov tim mogao je stvoriti antigene za koje je vjerovao da mogu neutralizirati ove viruse, ali u praksi je proces bio previše dugotrajan da bi se njihovim otkrićima spriječilo izbijanje ebole i zike.
(...)
U potrazi za partnerom koji bi mogao pomoći u bržem stvaranju cjepiva, Grahamov tim započeo je suradnju s Modernom 2017. godine.

Moderna i NIH započeli su rani laboratorijski rad na dvije vakcine: jednoj protiv virusa Nipah koji se prenosi šišmišem, a drugoj protiv koronavirusa odgovornog za MERS ili respiratorni sindrom Bliskog istoka.

Obje su razvijene pomoću Modernine genetičke tehnologije, potencijalno moćnog, ali nedokazanog načina razvoja vakcina.
(...)
Nakon što su početkom januara razmijenili e-poštu o misterioznom virusu u Kini, Graham i Bancel složili su se tijekom telefonskog poziva da je vrijeme da svoja rana istraživanja primijene u praksi.
(...)
Naučnici NIH-a usmjerili su se na protein šiljak, (S-protein) koji virus koristi da bi se zakačio za zdrave stanice i zarazio ih. Vakcina protiv mRNA daje uputstva tijelu da proizvodi ovaj protein. Stvara imunološki odgovor, koji pomaže u zaštiti od bolesti.

Nakon što je 11. januara objavljena genetska sekvenca koronavirusa, timovima su trebala dva dana da finaliziraju ciljanu genetsku sekvencu za svoju vakcinu, nazvanu mRNA-1273. Kod tradicionalnih platformi za izradu vakcina postupak može trajati godinama.

Na web stranici Svjetske zdravstvene organizacije objašnjeno je:

Kao i svi medikamenti, svaka vakcina mora proći opsežna i rigorozna ispitivanja kako bi se osiguralo da je sigurna prije nego što se može odobriti u nekoj zemlji.

Eksperimentalna vakcina se prvo testira na životinjama kako bi se procijenila njena sigurnost i potencijal za sprečavanje bolesti. Zatim se testira u kliničkim ispitivanjima na ljudima, u tri faze:
(...)
Nakon što su dostupni rezultati kliničkih ispitivanja, potreban je niz koraka, uključujući preglede efikasnosti, sigurnosti i proizvodnje za odobrenja regulatornih i javnih zdravstvenih politika, prije nego što se vakcina može uvesti u državni program imunizacije.

Modernina vakcina odobrena je od američke FDA (Agencija za hranu i lijekove). FDA je 18.12. 2020. godine objavila saopštenje u kojem se navodi:

FDA je utvrdila da je Modernino cjepivo protiv COVID-19 udovoljilo zakonskim kriterijima za izdavanje EUA [odobrenje za vanrednu upotrebu]. Ukupnost dostupnih podataka daje jasne dokaze da Modernino cjepivo protiv COVID-19 može biti učinkovito u prevenciji COVID-19. Podaci također pokazuju da poznate i potencijalne koristi premašuju poznate i potencijalne rizike - podržavajući zahtjev kompanije za primjenu cjepiva kod osoba starijih od 18 godina. Donoseći ovu odluku, FDA uvjerava  javnost i medicinsku zajednicu da je provela temeljitu procjenu dostupnih informacija o sigurnosti, efikasnosti i kvaliteti proizvodnje.

Dakle, istina je da Moderna nikada prije nije registrovala vakcinu. No, ova se kompanija već godinama bavi razvijanjem mRNA tehnologije, koja se prvi put ikada koristi u vakcinama. Na njihovoj zvaničnoj web stranici stoji: 

Korištenje mRNA kao lijeka je suštinski drugačiji pristup od liječenja bolesti drugim klasama lijekova. (...) mRNA je skup uputa pomoću kojih ćelije stvaraju proteine ​​i šalju ih u različite dijelove tijela.

mRNA lijekovi koriste normalne biološke procese za ekspresiju proteina i stvaranje željenog terapijskog efekta. To omogućava potencijalno liječenje širokog spektra bolesti, od kojih se mnoge ne mogu liječiti postojećim tehnologijama.

Vjerujemo da mRNA može transformirati način na koji se lijekovi otkrivaju, razvijaju i proizvode - širinom, brzinom i razmjerom koji nisu uobičajeni u našoj industriji. 

Također je nejasno na šta autor misli kad kaže da “ruske, kineske, turske, izraelske i druge vakcine ne dolaze u obzir”, s obzirom na to da su u regiji dostupne ruska Sputnik V vakcina, kineska Sinofarm i američko-njemačka Pfizer-BioNTec vakcina, dok u BiH još uvijek nije dostupna nijedna.

Porijeklo virusa

“Zavjerološki” narativ o vještačkom porijeklu virusa SARS-CoV-2, koji izaziva bolest Covid-19, dalje u tekstu je i eksplicitno iznesen:

Nisam pobornik teorija zavjere. Čvrsto vjerujem, recimo, da virus postoji i da je opasan za pojedine grupe ljudi, za stare i one sa lošim imunim sistemom. Najbliži sam stavu dr. sc. Srećka Sladoljeva, molekularnog biologa, koji kaže da je koronavirus vještački napravljen a da je, kako bi bio „učinkovitiji“, laboratorijski „naoružan“ da blokira plućne funkcije. Na sreću, dodaje Sladoljev, ljudski imuni sistem daleko je pametniji od onih koji su napravili virus te su moćni alati stanične antivirusne obrane zaustavili koronavirus pa ga mladi i zdravi ljudi svladavaju kao i običnu prehladu. Interesantno, isto tvrdi i dr. Luc Montagnier, čovjek koji je dobio Nobelovu nagradu za otkriće virusa HIV. Vjerujem i u nauku pa ako desetak naučnih studija kažu isto - da je koronavirus nastao u laboratoriji - medijske bajke o Kinezu koji je pojeo šišmiša jednostavno kod mene ne "piju vode".

Raskrinkavanje je o netačnim tvrdnjama nobelovca Luca Montagniera pisalo u analizi objavljenoj u aprilu prošle godine. Montagnier je dao intervju za Večernje novosti, objavljen 27.4.2020, u kojem je ponovio svoju raniju teoriju da je SARS-CoV-2 “virus korona s elementima HIV”, što je, prema njemu, dokaz da je virus vještački stvoren. Ove tvrdnje opovrgli su brojni naučnici. Tvrdnjama o laboratorijskim manipulacijama sa virusom bavio se i naš partnerski portal Raskrikavanje iz Srbije, u analizi objavljenoj 27.4.2020, navodeći argumente koji pokazuju da je naučna zajednica odbacila tvrdnje koje je Montagnier iznio kao netačne. Reagovao je i Institut Paster, za kojeg je Montagnier radio:

Institut Paster je 20. marta ove godine, odgovarajući na lažne optužbe koje su se pojavile na društvenim mrežama da je ovaj institut “stvorio” virus SARS-CoV-2, objavio saopštenje da ne postoje nikakvi dokazi da je virus nastao u laboratoriji. 

U pomenutom saopštenju Institut Paster se poziva na naučni rad objavljen 17. marta na sajtu Nature sa naslovom “Vjerovatno porijeklo SARS-CoV-2” (The proximal origin of SARS-CoV-2). 

U zaključku rada, na osnovu sastava i ponašanja virusa, grupa od šest autora koju čine eksperti iz Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije i Australije, zaključila je da ništa ne ukazuje da je riječ o virusu stvorenom u laboratoriji, te da je riječ o prirodnoj evoluciji virusa.

Dizdarević se također poziva na dr. Srećka Sladoljeva, hrvatskog imunologa sklonog pseudonaučnim izletima. O dr. Sladoljevu i teorijama zavjere koje propagira više možete pročitati u našoj analizi ovdje.

U medijskom upitu kojeg smo poslali gospodinu Dizdareviću također smo zamolili da nas uputi na “desetak” naučnih studija za koje tvrdi da dokazuju umjetno porijeklo novog koronavirusa. Poslao nam je nazive četiri studije. Pretragom smo uspjeli naći te studije (1, 2, 3, 4), no nijedna od njih nije prihvaćena od naučne zajednice kao relevantna za tvrdnju da je SARS-CoV-2 “umjetni” virus. 

Studija kineske virologinje Li-Meng Yan, naprimjer, nije recenzirana, te je naišla na niz kritika drugih stručnjaka. U članku koji je objavio National Geographic 18.9.2021. godine navodi se:

Istaknuti virusolozi, poput Kristiana Andersena iz Scripps Researcha i Carla Bergstroma sa Univerziteta u Washingtonu, prozvali su na internetu ovaj rad nenaučnim. Njihova glavna pritužba je bila to što je izvještaj ignorisao obimnu literaturu u kojoj je objavljeno sve što je poznato o kruženju koronavirusa u populacijama divljih životinja i o tendenciji da pređu na ljudsku populaciju, uključujući nedavne publikacije o porijeklu SARS-CoV-2.

Stručnjaci su također naglasili da je izvještaj uzburkao neutemeljene teorije zavjere i lažno optužio naučne časopise da su u dosluhu sa zavjerenicima cenzurisali važne dokaze.

Jedna od studija na koju nas je Dizdarević uputio nije bila recenzirana i povučena je od strane autora/ki.

PCR testovi

U kolumni na stranici Beta našli su se i netačni navodi u vezi sa pouzdanošću PCR testova:

Nažalost, i izvještavanje o broj pozitivnih je podjednako loše. I pri tome ne mislim samo na nepouzdane PCR testove koji iznad 35 ciklusa daju 97 posto lažno pozitivnih rezultata (WHO je preporučivala da se rade testovi na 40 i 45 ciklusa). 

Ovakvim tvrdnjama, popularnim među teoretičarima zavjere, Raskrinkavanje se bavilo u nekoliko analiza. U analizi od 9.12.2020. bavili smo se tvrdnjom da PCR testovi daju veliki broj lažno pozitivnih rezultata, a koju je iznio Michael Yeadon, bivši potpredsjednik kompanije Pfizer. 

U ovom slučaju se ne radi ni o kakvim novim tvrdnjama, već utvrđenim neistinama o navodnoj neefikasnosti PCR testova. Naime, PCR test je dokazano najpouzdanije sredstvo za otkrivanje zaraze virusom SARS-CoV-2, o čemu je Raskrinkavanje već pisalo u analizama koje možete pročitati ovdje i ovdje.

Navodi da zbog broja testnih ciklusa PCR testovi imaju “veliku stopu lažno pozitivnih rezultata”, također su već opovrgnuti, a o njima je u oktobru 2020. godine pisala i platforma FactCheckNI. U ovoj analizi je utvrđeno da je broj od 40 ciklusa standard kod testiranja PCR metodom u stvarnom vremenu, a iznijeto je i detaljno objašnjenje o pomenutim testnim ciklusima metode RT-PCR (reverzne transkripcije lančane reakcije polimeraze) koja medicinskom osoblju pomaže da dođe do visoko pouzdanih rezultata testa

Raskrinkavanje se u analizi objavljenoj 25.12.2020. bavilo i tvrdnjom da je Svjetska zdravstvena organizacija “priznala” da PCR testovi daju lažno pozitivne rezultate:

Iako je SZO objavila saopćenje u vezi sa PCR testovima 14. decembra, u njemu se ne navodi da PCR testovi sa visokim pragom broja ciklusa nužno daju lažno pozitivne rezultate, niti da su testovi kod kojih je prag broja ciklusa preko 35 besmisleni. Daju se upute zdravstvenim radnicima da, pri dijagnosticiranju, osim rezultata PCR testa uzmu u obzir simptome i kontakte osobe, pogotovo ukoliko je broj ciklusa veliki:

“Kao i kod bilo kojeg dijagnostičkog postupka, važne su pozitivne i negativne prediktivne vrijednosti za proizvod u određenoj populaciji koja se testira. Kako se stopa pozitivnih rezultata za SARS-CoV-2 smanjuje, pozitivna prediktivna vrijednost također opada. To znači da se vjerovatnoća da je osoba koja ima pozitivan rezultat (otkriven SARS-CoV-2) istinski zaražena virusom SARS-CoV-2 smanjuje kako se smanjuje stopa pozitivnih rezultata, bez obzira na osjetljivost testa. Stoga se pružatelji zdravstvenih usluga potiču da uzmu u obzir rezultate ispitivanja zajedno s kliničkim znakovima i simptomima, potvrđenim statusom kontakata itd”.

Iako tvrdi da nije “pobornik teorija zavjere”, neki od izvora na koje se Dizdarević poziva u svojoj kolumni su upravo već etablirani promoteri teorija zavjere, a neki od njih šire antivakcinacijske narative koji idu nasuprot nauci i naučnom konsenzusu. Takvi izvori su daleko su od kredibilnih, a spekulacije poput one da je “cilj pandemije vakcinacija cjelokupnog stanovništva” karakteristične su upravo za takve narative. One su u ovoj kolumni “argumentovane” dokazano netačnim tvrdnjama i poluistinitim informacijama.  

Tvrdnju da je Moderna “razvila vakcinu” za dva dana ocjenjujemo kao dezinformaciju. Ova kompanija je dizajnirala vakcinu u kratkom vremenskom periodu jer je godinama prije razvijala tehnologiju koja je to omogućila. Pored toga, poslije dizajniranja vakcine, uslijedila su opsežna ispitivanja efikasnosti i sigurnosti vakcine koja su trajala skoro godinu.

Ocjenu dezinformacija dajemo i tvrdnji da lockdown mjere ne zaustavljaju širenje zaraze. Takve mjere, uprkos negativnim efektima i nepopularnosti koja ih prati, dokazano usporavaju zarazu u značajnoj mjeri. 

Tvrdnji da PCR testovi daju veliki broj lažno pozitivnih rezultata dajemo ocjenu lažna vijest. Radi se o dijagnostičkom alatu koji je izuzetno pouzdan. 

Naučni je konsenzus da novi koronavirus nije stvoren u laboratoriji, te više puta opovrgnutu tvrdnju o njegovom vještačkom porijeklu (ponovo) ocjenjujemo kao lažnu vijest. Budući da je kao “dokaz” navedeno “dvadesetak studija” bez stvarne naučne vrijednosti, ovoj tvrdnji dajemo i ocjenu pseudonauka. 

Tvrdnji da postoji “cilj” pandemije, a to je da se vakciniše cjelokupno stanovništvo, dajemo ocjenu teorija zavjere, budući da su netačne i nepotpune tvrdnje iskorištene kao argumenti za nju, zajedno sa neosnovanim navodima “da neko iz inostranstva upravlja državom”. 

(Nerma Šehović, Raskrinkavanje.ba)