Fotografija: Freepik
Hamas, palestinska militantna grupa, u oktobru 2023. iznenada je napala izraelski teritorij, što je rezultiralo smrću nekoliko stotina vojnika i civila, dok je više od 200 civila uzeto za taoce. Izrael je proglasio rat Hamasu i u činu odmazde uspostavio potpunu blokadu Gaze, uključujući prekid opskrbe vodom, strujom, gorivom, hranom i lijekovima, te započeo zračne i kopnene napade.
Administracija Gaze izvijestila je da je od 7. oktobra ubijeno više od 18.000 ljudi u izraelskim napadima, dok je na okupiranoj Zapadnoj obali ubijeno više od 270 Palestinaca.
Snalaženje u informacijskom prostoru
Eskalacija sukoba sa sobom je donijela mnoštvo informacija, uključujući i one netačne, te su članice SEE Check mreže bile posebno zauzete provjeravajući podatke koji su nam stizali s Bliskog istoka. Za ilustraciju, od početka sukoba pa do kraja novembra, za manje od dva mjeseca, redakcije Raskrinkavanja iz BiH i Crne Gore objavile su po 31 analizu provjere činjenica, a Faktograf iz Hrvatske 25.
Neke od najčešćih dezinformacija uključuju sumnje u autentičnost žrtava i tvrdnje o izmišljenim događajima u sukobu. Naprimjer, mnoge članice mreže pisale su o tvrdnjama koje su se širile društvenim medijima da je snimak CNN-a s granice Izraela i Gaze lažiran (1, 2, 3, 4). Također, postoje i tvrdnje da je sukob u potpunosti insceniran (1, 2, 3).
Kako je vještačka inteligencija (AI) doživjela pravi procvat u protekloj godini, redakcije su neminovno došle u doticaj i s lažnim sadržajem napravljenim uz pomoć AI. Fotografije djece koja gledaju u eksplozije, hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i tvrdnje da je nogometni tim Atletico Madrid na svom stadionu istaknuo palestinsku zastavu (1, 2) samo su neki od primjera. U navedenim slučajevima radi se o fotografijama, što je lakše povezati s AI nego tekstualni sadržaj.
Feđa Kulenović, informacijski naučnik iz Sarajeva, smatra da trenutno i ne shvatamo koliko je sadržaja koji dođe do nas zapravo nastalo uz pomoć AI.
“Nemoguće je otkriti šta je AI generisano, a šta nije. Možda u nekim slučajevima oko audija i videa možemo te neke stvari vidjeti, pogotovo kad je loše urađen prompt, ali sve to postaje vrlo opasno”, kaže on.
Uz lažne fotografije i snimke, već je ustaljena praksa svuda na svijetu da se kadrovi iz videoigara lažno predstavljaju kao stvarni sukobi. Crnogorsko Raskrinkavanje pisalo je o slučaju gdje su scene iz videoigre lažno korištene za tvrdnju da je Hamas oborio četiri izraelska helikoptera.
Međutim, neki od izazova kada se radi o provjeri tačnosti sadržaja u sukobu tiču se same prirode ovih događaja. Ivica Kristović, urednik Faktografa iz Hrvatske, ističe da je jedan od stalnih izazova kada se izvještava o ratu to što se okolnosti stalno mijenjaju.
“Nešto što utvrdimo jedan dan već sljedeći dan više ne vrijedi”, kaže Kristović.
Kao primjer navodi slučaj kada je Faktograf provjerio tvrdnje koje su kružile internetom da su izraelske snage bombardovale pravoslavnu crkvu u Gazi, zaključivši da su neistinite. No, nekoliko dana kasnije crkva je doista bombardovana.
Zbog rasprostranjenosti dezinformacija i uzevši sve navedeno u obzir, Raskrinkavanje.ba objavilo je vodič sa savjetima o provjeri informacija u vrijeme sukoba.
Medijska pristranost i izazovi pri izvještavanju
Uobičajeni izazovi pri provjeri sadržaja su kada se radi o sukobu još izraženiji, s obzirom na to da i sami/e reporteri/ke koji/e ih pišu u izvještavanju nailaze na brojne probleme. Neki od njih tiču se samog izvještavanja, ali se u drugima radi o percepciji čitatelja/ki.
Nacionalni javni radio (NPR), američka neprofitna medijska organizacija, nedavno se suočila s kritikama čitatelja/ki koji/e ih optužuju za pristranost u izvještavanju. Zanimljivo je da optužbe ne dolaze samo s jedne strane; optužuju ih za pristranost i prema Izraelu, i prema Palestini. U članku iz novembra 2023. NPR je otkrio da su u 60% kritika koje su primili optuženi da su protiv Izraela, a u oko 24% njih označeni su kao antipalestinski orijentisani. Preostale kritike nisu navele konkretnu pristranost prema ijednoj strani.
Ovo nije novo iskustvo za NPR. Kritike u vezi s njihovim izvještavanjem o ovom sukobu dobijaju već godinama. Kako bi ih adresirali, u periodu od 2003. do 2014. angažovali su nezavisnog analitičara da prati njihovo izvještavanje o sukobu. Iako je u njima zaključeno da izvještavanje NPR-a nije pokazivalo prisustvo sistemske pristranosti, čini se da čitatelji/ke još uvijek smatraju da ima mjesta za poboljšanje. U sukobu koji izaziva jake emocije kod većine čitatelja/ki, postizanje uravnotežene i objektivne perspektive poseban je izazov za novinare/ke.
Fotografija: Freepik
Optužbe za medijsku pristranost u ovom sukobu dolazile su i od samih medija. Al Jazeera i The New Humanitarian News Agency, naprimjer, objavili su članke ukazujući na značajnu proizraelsku pristranost u izvještavanju zapadnih medija.
“Objavljivanje neutemeljenih tvrdnji, iznošenje samo jedne strane priče i oslikavanje Palestinaca kao ništa više od objekata u Hamasovim rukama, sve su to neprofesionalne greške koje zapadni mediji čine dok pokrivaju sukob između Izraela i Hamasa, kažu medijski stručnjaci i arapski novinari”, napisala je Al Jazeera u članku objavljenom krajem oktobra 2023.
Slične diskusije kružile su i lokalno. Bosanskohercegovački Mediacentar se ovim pitanjem bavio u članku objavljenom u novembru.
“Geopolitička polariziranost globalnih medija svakako da je vidljiva i u ovom sukobu. Zapadni mediji su, gotovo pa nekritički, pokazali pristrasnost u korist Izraela te zauzeli proizraelske stavove kroz oblikovanje narativa koji je podrazumijevao dekontekstualizaciju sukoba često praćenu dezinformacijama i obmanjujućim sadržajem s ciljem generalizacije i dehumaniziranja jedne strane. Konkretno, palestinske”.
Sam način opisivanja sukoba također je propitivan, te su neki mediji objavili članke izražavajući zabrinutost zbog dvostrukih standarda opisa žrtava. Indijski The Wire je, naprimjer, početkom novembra objavio članak u kome tvrde da zapadni mediji palestinske žrtve opisuju kao “mrtve”, a izraelske kao “ubijene”, što u jednom slučaju implicira pasivnog, a u drugom aktivnog agenta izvršenja čina. Drugim riječima, izraelske žrtve je neko ubio, a palestinske su same umrle.
Neki su se mediji suočili s kritikama zbog izbjegavanja termina “terorist” kada govore o Hamasu. I AFP i BBC objavili su saopštenja u kojima objašnjavaju svoj stav o nekorištenju ovog konkretnog pojma.
“U skladu sa svojom misijom izvještavanja o činjenicama bez uključivanja ličnog suda, AFP ne opisuje pokrete, skupine ili pojedince kao teroriste osim ako to nije u izravnim citatima ili kad se nekome pripisuju”, navodi AFP.
Prema mišljenju članica SEE Checka, izvještavanje o sukobu u glavnim medijima u regiji čini se prilično uravnoteženim.
Rašid Krupalija, urednik bosanskohercegovačkog Raskrinkavanja, napominje da mediji u BiH uglavnom nastoje objektivno informisati o sukobu. Marija Vučić, novinarka Raskrikavanja iz Srbije, također kaže da nije primijetila neku posebnu pristranost ni prema jednoj strani.
“(To je) verovatno zato što ovaj rat nije od naročitog geopolitičkog interesa za Srbiju, kao što je to rat u Ukrajini, u vezi s kojim mediji značajno manipulišu. To ne znači da je izveštavanje profesionalno; ima klikbejt-naslova i slično, ali nisam primetila mnogo neke indikativne pristrasnosti”, kaže Vučić.
Čini se da nedostatak medijskog sadržaja odražava politički stav čelnika zemlje, koji su se u ovom sukobu “opredijelili za neku vrstu diplomatske nevidljivosti” u pokušaju da održe diplomatske veze i s Izraelom, i s Arapskom ligom, piše Balkan Insight.
Darvin Murić, glavni i odgovorni urednik crnogorskog Raskrinkavanja, kaže da mainstream mediji uglavnom izvještavaju balansirano, da se prikazuje i stradanje civila, i da se zapravo sve izvještavanje svodi na skupljanje objava svjetskih agencija.
Slično mišljenje imaju i drugi fact-checkeri. Viola Keta iz albanskog Faktoje kaže da mediji obično ovise o poznatim svjetskim medijima kao što su BBC, CNN, AP, Euronews. Većina glavnih medija u jugoistočnoj Evropi nema strane dopisnike koji bi pokrivali ovu temu. Mediji se, dakle, u izvještavanju o sukobu oslanjaju na strane, uglavnom zapadne agencije i medije.
“Hrvatski mediji se u izvještavanju uglavnom oslanjaju na izvještaje zapadnih mainstream medija, pa bi se moglo reći da je pristranost, kad je prisutna, prenesena”, kaže Ivica Krstović.
U potrazi za odgovorom na pitanje da li su i koliko mediji u regionu pristrasni, SEE Check je kontaktirao više medijskih stručnjaka, ali nismo dobili nijedan konkretan odgovor.
“Niko od mojih kolega nema direktno iskustvo vezano za sukob u Gazi i njegove refleksije u jugoistočnoj Evropi. Nismo radili istraživanja niti znam da je neka druga organizacija to radila”, rekao je jedan od stručnjaka.
Regulacija društvenih medija
U situaciji kada je na terenu ograničen broj novinara/ki, a komunikacijske mreže su oštećene, digitalni izvori informacija postaju posebno važni. Društveni mediji postali su način na koji mnogi dijele i primaju informacije, naročito u svjetlu optužbi mainstream medija za pristrasnost.
Međutim, društveni mediji su plodno tlo za dezinformacije, posebno u vrijeme sukoba. Neke od najvećih platformi suočile su se s optužbama za pristranost, kao i za namjerno ušutkivanje palestinskih glasova. Korisnici/e društvenih mreža počeli/e su govoriti o shadowbanningu, odnosno ograničavanju dosega i vidljivosti svojih objava. Ovu pojavu teško je dokazati, ali je Vox, naprimjer, u članku iz oktobra opisao ograničenja sadržaja o Palestini kao “očita, ali nejasna”.
Informacijski naučnik Feđa Kulenović istaknuo je izazove s kojima se društvene mreže suočavaju u regulisanju sadržaja tokom sukoba. Kulenović je rekao za SEE Check da Meta i druge kompanije jednostavno nemaju sistem regulacije koji bi se mogao nositi s posebnim situacijama, kao što su ratovi. Ti su sistemi, kaže on, automatizovani i reaguju prema zadanim pravilima. U slučaju rata, ta pravila više ne vrijede i automatizovani sistem je osuđen na neuspjeh. Međutim, napraviti sistem gdje bi regulaciju vodili ljudi, a ne tehnologija je – nemoguće.
“Meta ima 60.000 zaposlenika ukupno. Taj mali broj ljudi je nešto što je zanemarivo u odnosu na to koliko ima korisnika i korisnica na mrežama Mete. Nemoguće je raditi tu nešto kroz neko ljudsko provjeravanje”, dodaje Kulenović.
Platforma X (bivši Twitter) ima sličan problem. Otkako ju je preuzeo novi vlasnik Elon Musk, platforma je navodno smanjila veličinu tima za “povjerenje i sigurnost”. Ovaj tim odgovoran je da osigura tačnost i neštetnost sadržaja na mreži, a s nekadašnjih 230 zaposlenika/ca, spao je na dvadesetak.
Društvene mreže, međutim, imale su vremena da razmisle o ovom problemu, kako on nije nov. U 2021. godini, za vrijeme još jedne eskalacije sukoba, zabilježeno je gušenje propalestinskih objava na Facebooku. Meta je priznala ljudsku pogrešku u jednom slučaju, kada su izbrisana sva spominjanja džamije Al-Aksa, budući da je pojam pogrešno označen kao povezan s terorističkim grupama.
Čak je i prije toga bilo optužbi za “sistemske napore da se ušutka palestinski sadržaj na društvenim mrežama”. 7amleh, arapski centar za razvoj društvenih medija, objavio je studiju u kojoj su dokumentovali kršenja digitalnih prava u vezi s palestinskim sadržajem na velikim online platformama.
Suočena s ovim optužbama, Meta je angažovala nezavisne evaluatore da ispitaju način kako se kompanija nosila s regulacijom kada je konflikt eskalirao 2021. godine. Izvještaj je pokazao očitu pristranost kada je u pitanju moderisanje sadržaja na arapskom jeziku, nakon čega je Meta obećala poboljšati svoje moderisanje sadržaja u ovoj regiji.
Foto: Dole777, Unsplash
SEE Check se obratio Meti za komentar. U svom odgovoru, Meta nas je uputila na njihovu objavu koja opisuje strategiju koju koriste za regulaciju informacija o sukobu. U objavi na blogu navedeno je:
“Nema istine u tvrdnji da namjerno potiskujemo bilo čiji glas. Međutim, sadržaj koji veliča Hamas, koji je Meta označila kao opasnu organizaciju, ili nasilan i eksplicitan sadržaj, naprimjer, nije dopušten na našim platformama. Možemo pogriješiti i zato nudimo žalbeni postupak kako bi nam ljudi rekli kada misle da smo donijeli pogrešnu odluku, kako bismo to mogli ispitati”.
Meta se također osvrnula na tvrdnje o ograničavanju dosega priča na Instagramu, pripisujući to tehničkom kvaru.
“Ova pogreška podjednako je utjecala na naloge širom svijeta – ne samo na ljude koji su pokušavali objavljivati o onome što se događa u Izraelu i Gazi – i nije imala nikakve veze s temom sadržaja. Ispravili smo ovu grešku što je brže moguće”, napisala je Meta.
Dok su druge velike platforme optužene za potiskivanje propalestinskog stajališta, TikTok je, s druge strane, optužen za njegovo promicanje, što je ova platforma demantovala.
Medijska zvona i emotivni komentari
Sve redakcije za provjeru činjenica primijetile su porast komentara iz kojih izbijaju jake emocije na svojim objavama o sukobu.
Jordi Ilić, stručnjakinja za društvene medije u Faktografu iz Hrvatske, za SEE Check kaže:
“Kao i prilikom svakog sukoba, primjećujemo veći angažman publike u vidu komentara, kao i društvenu polarizaciju u vidu nerazumijevanja prema skupini koja ne dijeli iste stavove. Također, uslijed eskalacije sukoba, raste i broj negativnih komentara koji su često diskriminatorne prirode, u ovom slučaju na vjerskoj ili nacionalnoj osnovi”.
Rašid Krupalija iz bh. redakcije Raskrinkavanja kaže za SEE Check da društvene mreže često postaju kanali za širenje dezinformacija, čemu pogoduje situacija nabijena emocijama.
“Značajan broj dezinformacija širen je s ciljem iskazivanja podrške stanovništvu Gaze, ili u manjem broju slučajeva, podrške Izraelu”, kaže.
Viola Keta iz albanskog Faktoje potvrdila je ovu tvrdnju, navodeći da, za razliku od mainstream medija, društvene mreže, razni online portali i sumnjivi profili šire lažne snimke i fotografije o sukobu u Gazi, što stvara emotivne reakcije i netačne percepcije.
Vučić iz srbijanskog Raskrikavanja također je rekla da je primijetila više pristranosti na društvenim mrežama.
“Pre svega mislim na desničarske, nacionalističke, antiglobalističke kanale na Telegramu, mada je verovatno slično i na drugim kanalima. Međutim, tu se prevashodno okuplja publika zainteresovana za ratne teme, kao što se na Vajberu okupljaju ovi što se bave zdravstvenim temama. Oni su tamo, koliko sam primetila, primarno na strani Palestine u ovom sukobu”.
Foto: Maida Salkanović, DALL·E
Ovaj je sukob sam po sebi veoma polarizirajući, a društveni mediji su polarizaciju pogoršali filtriranjem sadržaja na temelju postojećih mišljenja korisnika/ca. Zbog algoritama, korisnici/e rijetko dolaze u kontakt s informacijama koje nisu u skladu s njihovim mišljenjem, što stvara takozvana medijska zvona.
“Ukoliko ja gledam dominantno stranu Palestine, dakle ono što se dešava u Gazi, onda samo vidim taj sadržaj. Ne vidim ništa što druga strana govori. Isto tako, ta druga strana to ne vidi. To je primjer da ljudi koji se nalaze u Njemačkoj dominantno vide stavove Izraelaca, bilo to zvaničnika ili građana, a ne vide ono što se dešava u Palestini”, objašnjava Kulenović.
“Tu dolazi do problema da jedna platforma, odnosno platforme, kontroliše narativ na jedan tehnokratski način, i mi vrlo teško bez promišljanja, bez uklanjanja emocionalnih reakcija, možemo izaći iz tog zvona”.
Radoje Cerović, psiholog i komunikolog iz Crne Gore, ističe da je u ratnim vremenima pristranost više pravilo nego iznimka. U razgovoru za SEE Check kazao je kako je realno očekivati određeni utjecaj ratne propagande na izvještavanje. Ovo naglašava složen izazov održavanja objektivnosti u medijskom izvještavanju tokom sukoba.
“Sukob u Gazi traje već dugo i blokovi mišljenja i stavova već su veoma jasno izdefinisani. Svaka informacija neminovno predstavlja pojednostavljeni i iz konteksta – vremenskog, političkog, socijalnog – istrgnutu cjelinu. Istina je u ovom slučaju neminovno mnogo kompleksnija. Ali je naš sistem “prečica” u glavi – zovemo ih heuristike – odgovoran da mi donesemo najbržu i najlakšu moguću procjenu situacije, a to je u idealnom smislu – da potvrdim postojeće mišljenje”, kaže on.
Kako se izraelsko-palestinski sukob dalje razvija, snalaženje u složenom i često pristranom informacijskom prostoru postaje sve veći izazov, osobito s obzirom na dinamičnu prirodu problema i ograničene resurse dostupne novinarima/kama. Razlučivanje istine od dezinformacija i očuvanje objektivnosti i dalje je izazov za novinare/ke i publiku, osobito u svjetlu postojećih predodžbi i emocionalnih reakcija. U eri digitalnih medija i algoritamski vođenog sadržaja, razvrstavanje svakodnevnih vijesti samo je po sebi kompleksno. Ova kompleksnost se dodatno povećava u pokušaju razumijevanja jednog od najdugotrajnijih sukoba u svijetu.
(SEECheck.org)