Foto: Tamal, Freepik
Na portalu Epoha je 7. septembra 2025. godine objavljen članak u kojem se navodi da “klimatski alarmisti,” odnosno naučnici koju upozoravaju na klimatske promjene, sada govore da je oporavak ozonskog omotača opasnost jer će ubrzati globalno zagrijavanje.
Činjenica da nedavna studija objavljena pod naslovom „ Uticaji budućih promjena ozonskog omotača na klimu: Usporedba metrika i metoda“ u časopisu Atmospheric Chemistry and Physics izvještava da bi oporavak ozonskog omotača mogao uzrokovati dodatni učinak zagrijavanja od otprilike 40 posto do 2050. godine, što je savršen temelj za još jednu paničnu priču.
(...)
Podtekst je jasan: Više poreza na CO2 nije dovoljno; potrebne su nove naknade. Možda porez na ozonski omotač? Ili globalni fond za „stabilizaciju ozonskog omotača“? Svatko tko je upoznat s maštom ovih krugova zna da kada je u pitanju zarađivanje novca, nema granica.
(...)
Međutim, slika ostaje potpuno kontradiktorna. Zapravo, trebalo bi biti jasno da se čovječanstvo može bolje nositi s temperaturom višom za nekoliko desetinki stupnja nego s visokim razinama UV zračenja. Uostalom, ljudi su evoluirali u vremenima kada je Zemlja bila znatno toplija nego što je danas.
U članku se implicira da su upozorenja o uništavanju ozonskog omotača prije nekoliko dekada bila prevara, kao i upozorenja o klimatskim promjenama uzrokovanim ljudskim aktivnostima danas.
Zaštitnik, ali i zagađivač
Ozon (O3) je gas koji je sastavni, ali mali dio Zemljine atmosfere. Najviše ga ima u stratosferskom sloju, odnosno u “ozonskom omotaču”, na visini od 20 do 50 kilometara. Ovaj omotač upija većinu ultraljubičastog zračenja Sunca koje stigne do Zemlje i koje je štetno za žive organizme. Ozona ima znatno manje na nižim visinama, ali ga je sve više zbog zagađenja od saobraćaja i industrije. Ozon je također staklenički gas, što znači da zadržava sunčevu toplotu na Zemlji.
Osamdesetih godina prošlog vijeka primijećena su značajna oštećenja ozonskog omotača, ili “ozonske rupe”, uslijed procesa u kojima atomi hlora i broma iz plinovitih freona i halona (CFC i HCFC) razgrađuju molekule ozona. Međunarodna Bečka konvencija o zaštiti ozonskog sloja dogovorena je 1988. godine. Od stranaka potpisnica tražila je provođenje mjera za zaštitu ozonskog omotača. Ove su mjere kasnije formulisane u Montrealskom protokolu. Postupno ukidanje i kontrola korištenja tvari koje oštećuju ozon pomogli su u zaštiti ozonskog omotača i značajno doprinijeli globalnim naporima u rješavanju klimatskih promjena. Odlukom UN-a iz decembra 1994. godine, 16. septembar, odnosno datum kad je usvojen Montrealski protokol, obilježava se kao Međunarodni dan zaštite ozonskog omotača.
Dakle, ozon je istovremeno i zaštitnik i zagađivač, zavisno od dijela atmosfere u kojem se nalazi. U ozonskom omotaču štiti biosferu od štetnog zračenja Sunca, ali na nižim visinama je u koncentracijama većim od normalnih opasan i doprinosi globalnom zagrijavanju kao staklenički plin.
U analizi netačnih tvrdnji da mediji šire neosnovan strah od klimatskih promjena, Raskrinkavanje je navelo i šta je globalno zagrijavanje, a šta klimatske promjene:
“Globalno zagrijavanje je dugotrajno zagrijavanje Zemljine površine uzrokovano ljudskim aktivnostima, u prvom redu sagorijevanjem fosilnih goriva koja povećavaju nivoe stakleničkih plinova koji zadržavaju toplinu u atmosferi planete. Klimatske promjene su dugotrajne promjene vremenskih obrazaca na Zemlji, uzrokovane djelimično emisijama stakleničkih plinova, odnosno globalnim zagrijavanjem. Riječ je, dakle, o zasebnim, ali međusobno povezanim terminima”, navodi se.
Manipulativno predstavljanje istraživanja
Članak portala Epoha poziva se na istraživanje University of Reading iz augusta 2025, u kojem su istraživači upozorili da će ozon značajno doprinijeti globalnom zagrijavanju do 2050. No, nije tačno da se radi o nekom upozorenju protiv zaštite ozonskog omotača.
U članku o ovom istraživanju, objavljenom na stranici Univerziteta, glavni autor istraživanja Bill Collins rekao je da “države rade pravu stvar nastavljajući da zabranjuju hemikalije zvane CFCs i HCFCs koje oštećuju ozonski omotač iznad Zemlje”.
“Međutim, iako ovo pomaže u popravku zaštitnog ozonskog omotača, otkrili smo da će ovaj oporavak ozona zagrijati planetu više nego što smo prvobitno mislili. Zagađenje zraka iz vozila, fabrika i elektrana također stvara ozon pri tlu uzrokujući zdravstvene probleme i dodatno zagrijavanje planete”, rekao je Collins.
Istraživanje je rađeno u modelima kompjuterske simulacije, a cilj je bio predvidjeti promjene u atmosferi do polovine ovog vijeka. Modeli su pratili scenarij u kojem su mjere protiv zagađenja atmosfere implementirane na niskom nivou, a istovremeno su iz upotrebe izbačeni CFC i HCFC u skladu s Montrealskim protokolom. Istraživanje predviđa da će ovakva situacija donijeti manje klimatske koristi od zabrana CFC i HCFC nego što se mislilo, jer će se količina ozona usljed zagađenja povećati i doprinijeti globalnom zagrijavanju. No, zaključak nije da treba “kontrolisati” oporavak ozonskog omotača. Istraživači zapravo poručuju da mjere protiv zagađenja atmosfere i globalnog zagrijavanja treba pojačati zbog ovakvih nalaza.
“Zaštita ozonskog omotača i dalje ostaje ključna za ljudsko zdravlje i prevenciju raka kože. Ozon štiti Zemlju od opasnog ultraljubičastog zračenja koje može naštetiti ljudima, životinjama i biljkama. Međutim, istraživanje sugeriše da klimatske politike treba ažurirati kako bi u obzir uzele veći zagrijavajući učinak ozona”, navodi se u članku University of Reading.
Shodno navedenom, tvrdnju da klimatski naučnici šire neutemeljen strah od oporavka ozona koji će doprinijeti globalnom zagrijavanju ocjenjujemo kao teoriju zavjere.
(Rubina Čengić, Raskrinkavanje.ba)