Nepotpune i netačne informacije u izvještavanju o incidentu u zeničkoj školi

Foto: Facebook

Tri dana nakon višestrukog ubistva u beogradskoj Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar”, 6. maja 2023. godine, portal 072 info objavio je članak o incidentu u zeničkoj Osnovnoj školi “Mak Dizdar” sa sljedećim naslovom:

STRAVIČNO U ZENICI: Učenik u školu donio bombu, dao šokantno objašnjene: Bilo mi cool!

U tekstu je navedeno da je intervenisala policija, da nije poznato da li se radilo “o plastičnoj ili pravoj bombi” te je prenijeta izjava neimenovanog izvora koji je rekao da je učenik istog dana isključen iz škole. Na kraju teksta navodi se da su “nadležni prešutjeli ovaj slučaj”. 

Šokantan slučaj dogodio se u Osnovnoj školi “Mak Dizdar” u Zenici, kada je učenik 4. razreda ove škole donio u školu bombu, saznaje “072info”.

(...)

Kako saznajemo; radi se o 14-godišnjem učeniku romske nacionalnosti, a koji je, navodno, bombu dobio od rođaka.

-Došli su njegovi rođaci na Crkvičko brdo, valjda i pucali iz plinskog pištolja. On je rekao kako mu je to bilo cool, a od njih je, navodno, dobio i bombu koju je donio u školu – priča naš izvor. 

Zbog ovog incidenta intervenisala je i policija, a nije poznato šta je na kraju utvrđeno; da li se radi o plastičnoj ili pravoj bombi.
-On nije znao ili želio kazati je li prava ili plastična bomba te zna li razliku između obične i prave bombe. Istog dana je isključen iz škole – dodaje izvor za “072info”. 

(...)

Ostaje nejasno zbog čega su nadležni prešutjeli ovaj slučaj, umjesto da su upozorili i druge obrazovne ustanove i tako spriječili da se nešto slično ponovi u nekoj drugoj školi. Srećom, ovaj slučaj nije završio tragično. 

Iz naslova, te iz opisa članka koji je podijeljen na Facebook stranici portala 072info (1), moglo bi se zaključiti da je riječ o aktuelnoj vijesti. U tekstu se, pak, navodi da se slučaj desio prije napada u beogradskoj Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar”: “Posebno zabrinjava činjenica kako je ovaj slučaj zabilježen prije stravičnog slučaja u Srbiji”, navodi se, ali bez preciziranja datuma incidenta u zeničkoj školi. 

Foto: Opis objave na Facebook stranici portala 072 info 

Članak je, prema podacima alata CrowdTangle, ostvario preko 670 interakcija na Facebooku, a na Facebook stranici portala 072info bio je podijeljen čak šest puta u roku dva dana, od čega tri puta na sam dan objave. 

Foto: Podaci alata CrowdTangle

Članak su prenijeli i na svojim stranicama na sličan način podijelili i portali Radio Sarajevo, Oslobođenje, Depo, Hayat, Krupljani i drugi. 

Foto: Opisi objava na Facebook stranicama 

Šta su činjenice?

Za potvrdu informacija navedenih u članku obratili smo se Upravi Osnovne škole “Mak Dizdar” u Zenici i MUP-u Zeničko-dobojskog kantona. Iz obje institucije potvrđeno nam je da se opisani incident desio – ali dva mjeseca ranije. 

Iz škole su također naglasili da nije bilo nikakvog “prešutkivanja” incidenta, o kom su obaviještene sve relevantne institucije. 

Poštovani, navedeni incident se desio prije dva mjeseca. Nije nam jasno zašto sada objavljuju tu vijest. Svaka vijest treba imati svoju namjenu, a čini nam se da je namjena ove vijesti izazivanje straha, panike i uznemirenosti. 
Naime, učenik 4. razreda, inače štićenik JU Dom - porodica, na putu do škole dobio je od druga bombu koju je stavio u ruksak. Zahvaljujući učiteljici koja je primijetila bombu, sve je riješeno na najbolji mogući način. Pozvana je policija, inspektori MUP-a, Civilna zaštita i predstavnici JU Dom-porodica. Učenik nije imao namjeru da nekoga povrijedi već da nakon škole ode sa svojim drugom na neko mjesto izvan grada gdje bi je bacili.

(...) 

Sve je bilo javno i transparentno, održan je i roditeljski sastanak s roditeljima tog odjeljenja kao i pedagoške radionice s učenicima tog odjeljenja.

Nakon incidenta, učenik je prebačen u instituciju koja se nalazi u Kantonu Sarajevo, na inicijativu Doma i po propisima te javne ustanove, a uz saglasnost nadležnog centra za socijalni rad.

U telefonskom razgovoru, iz škole nam je rečeno da ih niko od medija koji su objavili ovaj članak nije kontaktirao prije objave. Po svoj prilici, nijedan od ovih medija nije kontaktirao ni zenički MUP, jer bi u suprotnom imali informaciju o tome da policija jeste utvrdila da se radilo o eksplozivnoj napravi:

U vezi Vašeg upita obavještavamo Vas da se događaj desio 17.03.2023.godine, o čemu je obaviještena Policijska stanica Crkvice-Zenica. Policijski službenici su postupili po predmetnoj prijavi te zadokumentovali događaj u okviru svoje nadležnosti.  

(...)  

Preliminarnim pregledom utvrđeno je da se radi o eksplozivnoj napravi zbog čega je predata Federalnoj upravi civilne zaštite radi skladištenja, odnosno uništenja.

Medijski navodi da “nije poznato” da li je utvrđeno da li je riječ o pravoj ili plastičnoj bombi, dakle, nisu tačni. 

Također, učenik nije “isključen iz škole”, već je prebačen u drugu ustanovu. Prema Zakonu o osnovnoj školi Zeničko-dobojskog kantona, “isključenje iz škole” nije jedna od odgojno-disciplinskih mjera koje mogu biti izrečene učeniku/ci u osnovnoj školi. S obzirom na to da je osnovno obrazovanje po zakonu obavezno, isključivanje djeteta iz osnovne škole ugrozilo bi njegovo pravo na obrazovanje. Isključenje iz škole kao odgojno-disciplinska mjera postoji u Zakonu o srednjoj školi, ali takva mjera može trajati samo do isteka tekuće školske godine – kao i ostale odgojno-disciplinske mjere iz ovih zakona. 

Iz škole nam je potvrđeno da je riječ o učeniku četvrtog razreda koji do svoje 9. godine nije započeo obavezno osnovno obrazovanje. S obzirom na to da je u prvi razred upisan tek u 9. godini, dječak u dobi od 13 godina pohađao je tek četvrti razred osnovne škole. Dječak je, naime, bilo štićenik javne ustanove, čija je osnovna djelatnost zbrinjavanje djece bez roditeljskog staranja, a prethodno je bio i na evidenciji centra za socijalni rad iz Tuzlanskog kantona usljed okolnosti poznatih redakciji, koje, zbog zaštite privatnosti maloljetne osobe, nećemo objaviti. 

Javni interes, interes djeteta i stvarni društveni problemi – u drugom planu

Nakon masovnog ubistva u osnovnoj školi na Vračaru, senzacionalistički izvještaji o tragičnom događaju preplavili su medijski prostor u regiji. Bezbrojni takvi primjeri ukazuju na potpuno odsustvo odgovornosti te kršenje etičkih i profesionalnih standarda u izvještavanju o zločinu u kom su i počinilac i žrtve bili maloljetna lica. Objavljivanje punih imena i prezimena i fotografija počinioca, žrtava i njihovih porodica, objavljivanje snimaka načinjenih tokom ili neposredno poslije masovnog ubistva, uznemirujući klikbejt naslovi koji nisu pružali nikakve nove informacije, a umnožavali su se iz minuta u minut – neki su od postupaka koji su nastavljeni i nakon što se desilo drugo masovno ubistvo, ono kraj Mladenovca, nepuna dva dana nakon onog u beogradskoj osnovnoj školi. Njihov je jedini cilj bio da “izvuku” što više posjeta na račun tragičnog događaja, u potpunosti zanemarujući interes javnosti i žrtava te osjetljivost situacije. Takve se prakse nastavljaju i do danas, bez obzira na apele profesionalnih medijskih udruženja da se s njima prestane. 

Interes javnosti upitan je i u ovim primjerima, gdje se dva mjeseca star incident opisuje na način koji je, kod već uznemirene javnosti, stvorio dojam da se radi o aktuelnom događaju. Tri dana nakon prvog, a dva dana nakon drugog masovnog ubistva koje je potreslo regiju, naslov o bombi u zeničkoj osnovnoj školi pojavio se čak šest puta na Facebook stranici portala 072 info, a zatim su ga prenijeli i brojni drugi domaći portali. Tako su desetine, možda i stotine hiljada ljudi, mogle vidjeti opis “Stravično u Zenici”, bez ikakve naznake da se radi o zastarjeloj vijesti, čime se moglo samo doprinijeti stvaranju panike, straha i uznemirenosti kod javnosti – što je istaknuto kao problematično i u odgovoru škole koji smo dobili.   

Ovakvo nepoštovanje standarda novinarske profesije moglo bi se razmatrati i s aspekta njegovih indirektnih posljedica. Incident u školi, kojem su spomenuti mediji pristupili krajnje neprofesionalno, krije dublju priču o sistemskom problemu prisutnom u bosanskohercegovačkom društvu. Izvještavanje o njemu bi, za razliku od neprovjerenih napisa zasnovanih na glasinama punih dezinformacija, poluinformacija i paušalnih zaključaka, zasigurno bilo u javnom interesu. 

U članku nema podataka o tome da je dijete bilo štićenik javne ustanove za nezbrinutu djecu niti se na bilo koji način problematizuje činjenica da je dijete od 13 godina bilo upisano u 4. razred osnovne škole, da je očito neefikasan sistem socijalne zaštite dopustio da prođe kroz niz institucija socijalnog zbrinjavanja u tri različita kantona te da ga sistem nije uspio zaštititi i pružiti mu optimalne uslove za rast i razvoj. 

Činjenica da je dijete koje je bilo u nadležnosti sistema socijalne zaštite i u čiju su resocijalizaciju bile uključene barem tri ustanove u dva različita kantona došlo u opasnost da eksplozivnom napravom povrijedi ili usmrti sebe ili druge nije prepoznata ni tematizovana u ovim izvještajima. U tekstu, pak, jeste navedeno da je dijete romske nacionalnosti, uz osporenu tvrdnju da je bombu dobilo “od rođaka koji su pucali na Crkvičkom brdu”, time još i dodatno doprinoseći stereotipizaciji već diskriminirane i marginalizirane grupe. Autor/ka teksta nije propustio/la ni priliku da napiše puno ime i prezime maloljetnog počinioca višestrukog ubistva iz beogradske osnovne škole, iako se radi o informaciji potpuno nevažnoj za sam slučaj. 

Dakle, osim manipulativnog prikazivanja činjenica u naslovu, u samom su članku prenesene poluinformacije ili netačne informacije, bez pokušaja da se o samom događaju dobiju pouzdane informacije, da se kod zvaničnih institucija potvrde navodi neimenovanog izvora na čijem je izlaganju baziran cijeli izvještaj ili da se zaista izvijesti o okolnostima događaja. 

Tvrdnju da “nije poznato” da li je utvrđeno da li je u školu donijeta prava bomba ocjenjujemo kao dezinformaciju budući da je preliminarnim pregledom ustanovljeno da se radi o eksplozivnoj napravi. Tvrdnje o “isključenju iz škole”, u kojima je izostavljena informacija da je dijete prebačeno u drugu vaspitno-obrazovnu ustanovu, ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama. Naslove koji upućuju na pogrešan zaključak da je riječ o nedavnom događaju ocjenjujemo kao klikbejt.

(Amar Karađuz i Tijana Cvjetićanin, Raskrinkavanje.ba)