Foto: Wikimedia Commons
Novinska agencija Srna objavila je 30.5.2023. godine članak opremljen naslovom:
OHR BI KRIVIČNO DA GONI ONE KOJI NE POŠTUJU NjIHOVE ODLUKE?
U članku se navodi da agencija ima saznanja da OHR priprema izmjene Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine prema kojima će nepoštovanje i neprovođenje odluka visokog predstavnika biti krivično djelo. Christian Schmidt, visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH, nazvan je u članku “njemačkim državljaninom koji se lažno predstavlja kao visoki predstavnik” te se navodi i da “BiH nema visokog predstavnika izabranog u skladu sa procedurom predviđenom Dejtonskim sporazumom”.
S obzirom na činjenicu da BiH nema visokog predstavnika izabranog u skladu sa procedurom predviđenom Dejtonskim sporazumom, postavlja se pitanje ko i kako onda da poštuje odluke OHR-kada taj isti OHR ne poštuje ni Ustavni sud BiH, ni Dejtonski sporazum, ni procedure.
Njemački državljanin Kristijan Šmit se lažno predstavlja za visokog predstavnika i to je poznata činjenica kako njemu samom, tako i instituciji u kojoj nezakonito sjedi - OHR-u, kao i svim političarima i građanima u BiH.
U istom članku navodi se da je Ustavni sud BiH u odluci iz 2006. godine naglasio da “visokog predstavnika predlaže Upravni odbor Savjeta za implementaciju mira, a imenovanje potvrđuje Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija”.
Podsjećanja radi, a i za informaciju OHR-u, iako bi do sada trebali da znaju napamet i Ustav BiH i Dejtonski sporazum s obzirom da decenijama stoluju u Sarajevu, da je Ustavni sud u svojoj odluci iz 2006. godine naglasio: "Dejtonskim mirovnim sporazumom, koji je potpisan 1995. godine, visoki predstavnik u ime međunarodne zajednice zadužen je da nadgleda implementaciju civilnih aspekata Mirovnog sporazuma u BiH. Visoki predstavnik takođe ima zadatak da koordinira aktivnosti međunarodnih i civilnih organizacija i agencija koje djeluju u zemlji".
I ono najvažnije za gospodu u OHR-u, u istoj odluci Ustavnog suda BiH navedeno je da: "Visokog predstavnika predlaže Upravni odbor Savjeta za implementaciju mira /PIK/, a imenovanje potvrđuje Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija, koji je odobrio i Dejtonski mirovni sporazum..."(...) Postavlja se jasno pitanje: Kako OHR očekuje od domaćih aktera da poštuju odluke OHR-a, kada ta ista institucija ne poštuje odluke Ustavnog suda BiH, Dejtonski sporazum, s obzirom na činjenicu da u OHR sjedi neimenovani i lažni tzv. visoki predstavnik, njemački državljanin Kristijan Šmit.
Članak je istog dana prenijelo 20 portala.
Šta su činjenice o izboru i imenovanju visokog predstavnika?
Visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt donio je 1.7.2023. godine odluku kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. Ovim izmjenama i dopunama neprovođenje odluka visokog predstavnika i Ustavnog suda BiH postalo je krivično djelo za koje je zaprijećena zatvorska kazna.
Od kako je Schmidt u avgustu 2021. godine preuzeo dužnost visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, brojni politički dužnosnici/e počeli su ga nazivati nelegitimnim. Kao obrazloženje navodili su da Schmidtovo imenovanje nije potvrdilo Vijeće sigurnosti UN-a.
Naš partnerski portal Istinomjer u nekoliko se navrata bavio tvrdnjama zvaničnika/ca kojima se osporava Schmidtov legalitet i legitimitet na poziciji visokog predstavnika (1, 2, 3, 4). U analizi objavljenoj 7.6.2021. godine navodi se da je tačno da Schmidtovo imenovanje nije potvrdilo Vijeće sigurnosti UN-a, ali je objašnjeno da to Schmidta ne čini nelegitimnim niti “nelegalno izabranim”, jer to nije uslov za imenovanje visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH.
Raskrinkavanje je takođe pisalo o tome kako su brojni mediji Christiana Schmidta nazivali “nelegalno izabranim”, “nelegitimnim” ili “lažnim” visokim predstavnikom u BiH (1 ,2). Kako je navedeno u analizi objavljenoj 25.1.2022. godine, nekoliko se puta desilo da se Vijeće sigurnosti UN-a izjasni o odabiru visokog predstavnika, ali se isto tako dešavalo da Vijeće ne potvrdi imenovanje visokog predstavnika. U spomenutoj analizi objašnjava se:
Ipak, da izostanak potvrde Vijeća sigurnosti UN-a nije presedan, govori i slučaj iz 2005. godine, kada je za visokog predstavnika odabran Christian Schwarz-Schilling. Naime, tada je odlazeći visoki predstavnik Paddy Ashdown pisanim putem obavijestio generalnog sekretara UN-a da će Schwarz-Schilling od 31. januara 2006. godine obnašati ovu funkciju te kako je obaviješten “da bi ovu informaciju trebalo proslijediti Vijeću sigurnosti na razmatranje i moguće postizanje dogovora”.
Štaviše, definisana procedura izbora visokog predstavnika i ne postoji, a čak ni prvog vršioca ove funkcije Carla Bildta nije imenovalo Vijeće sigurnosti UN-a.
(...)
Dakle, iako je u prošlosti bilo slučajeva kada se o odabiru visokog predstavnika izjašnjavalo i Vijeće sigurnosti, pravno utemeljenje za ovakvu praksu ne postoji te je samim tim sporna i osnovanost izjava visokih zvaničnika o manjku legitimiteta Christiana Schmidta.
Tvrdnja iz analiziranog članka Srne da “BiH nema visokog predstavnika izabranog u skladu sa procedurom predviđenom Dejtonskim sporazumom” nije posve precizna, ali se može zaključiti da se odnosi na imenovanje u Vijeću UN-a. Okvirni sporazum za mir u BiH u Aneksu 10, članku I, koji je naslovljen “Visoki predstavnik”, sadrži odredbu da će “biti imenovan u skladu s relevantnim rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda” (str. 65).
Dakle, navodi da BiH nema visokog predstavnika izabranog u skladu s procedurom predviđenom Dejtonskim sporazumom te da je Schmidt “neimenovani” i “lažni tzv. visoki predstavnik” manipulativni su. Tačno je da Schmidtovo imenovanje nije potvrdilo Vijeće sigurnosti UN-a, ali to nije ni obavezno ni definisano kao nužno.
O čemu je riječ u odluci Ustavnog suda BiH?
U Srninom članku navodi se da je Ustavni sud BiH u odluci iz 2006. godine naglasio da “visokog predstavnika predlaže Upravni odbor Savjeta za implementaciju mira, a imenovanje potvrđuje Savjet bezbjednosti Ujedinjenih nacija”. Nije precizirano o kojoj je odluci riječ.
Pretraga sudske prakse na stranici Ustavnog suda BiH za 2006. godinu nudi 1.238 rezultata. Među tim rezultatima jedina odluka Suda koja sadrži navode o visokom predstavniku iz Srninog članka jeste odluka u predmetu AP-953/05 od 8.7.2006. godine. Ovom odlukom usvojena je apelacija Milorada Bilbije i Dragana Kalinića kojom su se žalili na smjene s funkcija 2004. godine.
Bilbija je odlukom tadašnjeg visokog predstavnika smijenjen s funkcije zamjenika načelnika Operativne uprave u centrali Obavještajno-sigurnosne agencije u Banjoj Luci i s ostalih javnih i stranačkih funkcija koje je obavljao. Kalinić je smijenjen s funkcija predsjedavajućeg Narodne skupštine Republike Srpske i predsjednika Srpske demokratske stranke te mu je zabranjeno obavljanje svake službene, izborne ili imenovane javne funkcije, kao i kandidovanje na izborima i obavljanje funkcije u političkim strankama.
U članu VII odluke Ustavnog suda BiH (meritum), u tački 46, navodi se:
Ustavni sud podsjeća da je Ured Visokog predstavnika (OHR) vodeća organizacija za civilni aspekt implementacije mira u BiH. Daytonskim mirovnim sporazumom, koji je potpisan 1995. godine, Visoki predstavnik je u ime međunarodne zajednice zadužen da nadgleda implementaciju civilnih aspekata Mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini. Visoki predstavnik također ima zadatak da koordinira aktivnosti međunarodnih i civilnih organizacija i agencija koje djeluju u zemlji. Visokog predstavnika predlaže Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira, a imenovanje potvrđuje Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija, koje je odobrilo i Daytonski mirovni sporazum kao i raspoređivanje trupa u Bosni i Hercegovini.
Harun Išerić, asistent na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, pojasnio je u odgovoru za Raskrinkavanje da odluka Ustavnog suda BiH na koju se Srna poziva u analiziranom članku nije relevantna kada je riječ o ispitivanju legitimiteta ili legaliteta visokog predstavnika. On precizira da je u obrazloženju odluke iz 2006. godine Ustavni sud naveo zapažanje o dotadašnjoj praksi izbora visokog predstavnika.
Za ispitivanje legitimiteta ili legaliteta izbora visokog predstavnika odluka Ustavnog suda BiH u predmetu AP 953/05 nije relevantna. Kao prvo, u svom obrazloženju spomenute odluke Ustavni sud naprosto navodi svoje zapažanje o dotadašnjoj proceduri izbora visokog predstavnika. Kao drugo, ne radi se o pravnom shvaćanju ili zaključku kojeg je Ustavni sud elaborirao u svojoj odluci niti se radi o stavu iznesenom u dispozitivu svoje odluke, da bi oni bili obavezujući za stranke i sva druga lica (građane, javnu vlast i ostale, odnosno društvo u cijelosti), niti Ustavni sud BiH ima nadležnost da ispituje ustavnost procedure izbora visokog predstavnika. U tom smislu, obaveznost i izvršnost spomenute odluke Ustavnog suda BiH ni u kojem smislu, kontekstu ili tumačenju ne može rezultirati zaključkom da je zapažanje Ustavnog suda o dotadašnjoj proceduri izbora visokog predstavnika pravni zaključak ili shvaćanje, koje je kao takvo obvezujuće.
Dakle, Srna jeste tačno citirala ono što se navodi u odluci Ustavnog suda BiH iz 2006, ali radi se o zapažanju Suda o dotadašnjoj praksi, a ne o obavezujućem pravnom zaključku.
Poštuje li OHR odluke Ustavnog suda BiH?
Autor/ica Srninog članka pita se “kako OHR očekuje od domaćih aktera da poštuju odluke OHR-a, kada ta ista institucija ne poštuje odluke Ustavnog suda BiH”.
Išerić pojašnjava da dosadašnja praksa Ustavnog suda i praksa postupanja Ureda visokog predstavnika ukazuje na to da su odluke Ustavnog suda za OHR obavezujuće.
Treba razlikovati dvije situacije u dosadašnjoj praksi Ustavnog suda, kao i praksi rada OHR-a. Prva se tiče odluka Ustavnog suda BiH u postupku apstraktne ocjene ustavnosti. Takve je odluke OHR besprigovorno prihvatao, nije negirao nadležnost Ustavnog suda BiH da cijeni njihovu ustavnost, te je sudjelovao u postupku ocjene ustavnosti kao prijatelj suda – amicus curiae – u postupku izvršavanja odluka Ustavnog suda, odnosno donošenju novih akata ili izmjeni i dopuni ranijih, sada neustavnih akata koje je donio visoki predstavnik. U tom smislu, odluke Ustavnog suda su obavezujuće za Ured visokog predstavnika (opet, radi se o dispozitivnu odluke, ali i pravnom shvaćanju i zaključku iznesenom u obrazloženju odluke). Ured visokog predstavnika je eksplicitno u jednom od svojih javnih saopćenja istakao: “Na osnovu ranije prakse, visoki predstavnik će i dalje dozvoljavati da domaći pravosudni organi razmatraju zakone koje on donese umjesto zakonodavnih organa vlasti.“ (https://web.archive.org/web/20230706132301/https://www.ohr.int/visoki-predstavnik-donio-odluku-o-provedbi-odluke-ustavnog-suda-ap-95305/). Dakle, Ured je prihvatio nadležnosti Ustavnog suda za kontrolu ustavnosti općih akata koje donosi, te su odluke kao takve obavezujuće za Ured.
Išerić dalje navodi da upravo odluka u predmetu AP-953/05 jeste primjer u kom se OHR povinovao odluci Ustavnog suda.
Druga situacija jesu odluke Ustavnog suda BiH donesene u postupku zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda, tj. temeljem apelacione nadležnosti. Najizraženiji primjer jeste odluka u predmetu AP-953/05, a koju i Vi spominjete u svom e-mailu. Ured visokog predstavnika je, dakle, samo u kontekstu jedne odluke donesene temeljem apelacione nadležnosti, protiv njegove odluke, reagirao negativno i onemogućio njeno izvršenje na način na koji je to naložio Ustavni sud BiH, već je predvidio alternativni način njenog izvršenja. Dakle, ni tada Ured visokog predstavnika nije stopirao izvršenje odluke, već ponudio alternativan način njenog izvršenja i pokušao se povinovati odluci Ustavnog suda BiH. (https://web.archive.org/web/20230706132301/https://www.ohr.int/visoki-predstavnik-donio-odluku-o-provedbi-odluke-ustavnog-suda-ap-95305/)
Shodno navedenim činjenicama, tvrdnju da se Christian Schmidt lažno predstavlja kao visoki predstavnik, objavljenu u članku agencije Srna, ocjenjujemo kao lažnu vijest. Njegovo imenovanje nije potvrdilo Vijeće sigurnosti UN-a, ali ga to ne čini nelegitimnim niti “nelegalno izabranim”, jer potvrda u Vijeću sigurnosti UN-a nije uslov za imenovanje visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH.
Istu ocjenu dajemo tvrdnji da OHR ne poštuje odluke Ustavnog suda BiH. Dosadašnja praksa Ustavnog suda i praksa postupanja Ureda visokog predstavnika ukazuju na to da OHR poštuje odluke Ustavnog suda.
Sve kasnije objave ovih tvrdnji ocjenjujemo kao prenošenje lažnih vijesti.
(Raskrinkavanje.ba)