Foto: Georg Pahl, Wikimedia Commons
Na Facebooku su u junu ove godine ponovo objavljene tvrdnje da je istraživanje njemačkog naučnika Otta Warburga iz prve polovine 20. stoljeća otkrilo uzrok i uslove razvoja karcinoma. Na jednom profilu je 8. juna 2025. godine podijeljena objava u kojoj se tvrdi da je 1931. Otto Heinrich Warburg dobio Nobelovu nagradu za otkriće da je rak posljedica antifiziološkog načina života. Takav način života, navodi se, uključuje zakiseljavanje tijela hranom i nedostatak tjelesne aktivnosti, što dovodi do stvaranja kiselog okoliša siromašnog kisikom.
Foto: Screenshot/Facebook
U objavi se navodi da ćelije karcinoma žive u kiseloj sredini bez kisika, te da preživljavaju pomoću glukoze, dok zdrave ćelije zahtijevaju alkalno okruženje bogato kisikom. Tumorska tkiva su kisela, a zdrava su alkalna, navedeno je.
U objavi se tvrdi da kiselo ili alkalno stanje tijela zavisi od prehrane, te da neke namirnice zakiseljuju tijelo, dok tjelesna aktivnost pomaže održavanju alkalnosti jer opskrbljuje tijelo kisikom.
Na “kiselost tijela” utiču hemoterapija, ali i drugi lijekovi, stoji u objavi. Istaknuta je važnost alkalne prehrane, redovne tjelesne aktivnosti i izbjegavanja proizvoda koji zakiseljuju tijelo, poput gaziranih pića, slatkiša i brze hrane. U slučaju bolesti, preporučuje se povećani unos alkalnih namirnica i dodataka poput hlorofila.
Ova Facebook objava je u vrijeme pisanja ove analize imala preko 600 interakcija, a podijeljena je preko 140 puta. Pored ove, u junu smo na Facebooku pronašli još jednu identičnu objavu, i jednu na TikToku.
Šta su činjenice?
Dezinformacije o radu i pronalascima njemačkog naučnika Otta Heinricha Warburga, kao i pseudonaučna tvrdnje koje se nadovezuju na njegov rad, prisutne su na našem govornom području u online sferi već duže od deceniju. O različitim verzijama dezinformacija vezanih za ovog naučnika detaljno smo pisali u analizi iz 2020. godine. Najranije objave ovakvih tvrdnji koje smo tada pronašli bile su na portalima i datiraju iz 2013 godine.
Warburg je bio njemački naučnik koji se primarno bavio proučavanjem asimilacije ugljendioksida u biljkama, metabolizmom tumora i hemijskim sastavom respiratornog enzima koji prenosi kisik. Prema analizi fact-checking portala PolitiFact, objavljenoj 2019. godine, Warburg je Nobelovu nagradu dobio za otkriće prirode i načina djelovanja respiratornog enzima - ne za otkriće da je rak posljedica antifiziološkog načina života, kako se tvrdi na Facebooku.
"Nisam pronašla nikakve dokaze da je Otto Warburg koristio izraz 'antifiziološki način života' ili nešto slično u svojim naučnim radovima", kazala je Angela Otto za AFP, koji se takođe bavio ovim tvrdnjama u analizi objavljenoj u decembru 2024. godine. Angela Otto je vanredna profesorica na Fakultetu za bioinženjering u Münchenu i već dugo proučava rad dr. Warburga, navodi AFP.
Osim toga, Warburg "nije spominjao 'kiselost' hrane, niti je naveo nedostatak tjelesne aktivnosti kao uzroke raka," dodala je. Suprotno tvrdnji iz objave da ćelije raka ne mogu preživjeti u prisutnosti kisika, Angela Otto ističe da im je kisik potreban.
Tijekom posljednjih deset godina dokazano je da je metabolizam stanica raka vrlo fleksibilan i prilagodljiv (plastičnost tumora)—mnogo više nego što je Otto Warburg mogao predvidjeti prije 60 godina. Štoviše, stanice raka 'preživljavaju' u prisutnosti kisika—on im je potreban!—i umrle bi da nema O2 (anoksija).
Angela Otto ističe da ćelije raka koriste kisik za preživljavanje i funkcionišu u prisustvu normalnih koncentracija kisika. One ne mogu opstati samo na glukozi, istakla je u odgovoru za AFP.
Naučni portal Nauka govori također je objasnio da doktor Warburg nije pogriješio, već da problem leži u pogrešnim tumačenjima njegovih ranih teza izvan konteksta savremenih naučnih saznanja.
Ipak, Warburg je insistirao na tome da je uzrok pojave tumora metabolički poremećaj – a metabolizam je, u suštini, disanje – oksidacija i redukcija. Sve u našem organizmu je ili neka oksidacija ili neka redukcija, a pri tim procesima se mijenja i pH. Ipak današnja nauka kaže da i ti poremećaji metabolizma imaju uzrok – da nisu nastali “iz have” – uzrok su im mutacije, a mutacije uzrokuju mutageni faktori. Prema Warburgovoj hipotezi (HIPOTEZI, a ne dokazanoj naučnoj činjenici!), tumori nastaju jer je smanjen intenzitet staničnog disanja, zbog “kvara” na mitohondrijima (mitohondriji su organele koje vrše stanično disanje i generiraju energiju). Nije Warburg rekao ništa netačno, problem su interpretacije onoga što je rekao prije 80 godina. A interpretacije idu ovako: smanjeno disanje=smanjen kisik=povećana kiselost.
Prema tome, karcinomi nastaju kao posljedica mutacija u genima koje dovode do abnormalnog dijeljenja ćelija. Te ćelije postaju kancerogene i formiraju nova tkiva koja nazivamo malignim tumorima.
Kiselo ili alkalno stanje tijela utiče na stvaranje raka, a zavisi od prehrane?
Naučnici kiselost tečnosti mjere pomoću tzv. pH vrijednosti, koja se kreće od 0 (jako kiselo) do 14 (jako alkalno), pri čemu vrijednost 7 označava neutralnu sredinu.
U ranije spomenutom tekstu portala Nauka govori objašnjeno je i da karcinomi nisu nužno “kiseli”, već da mogu imati i neutralnu pH vrijednost, pa čak i alkalnu:
Komparativna istraživanja pH vrijednosti zdravog tkiva i tumora pokazala su (opet) da se i različita tkiva razlikuju po pH vrijednosti te da dosta tumora ima neutralnu pH vrijednost ili su čak alkalični - takvi su sarkomi, ne-Hodgkinovi limfomi i tumori dojke, dok su tumori skvamoznih stanica niže pH.
Dakle, kiselo ili alkalno okruženje u tijelu nije nužno uzrok pojave karcinoma, već mutacije u genima, kako je naglašeno ranije. Klinička nutricionistica Maria Petzel iz MD Anderson Cancer Centra pri Univerzitetu Texas izjavila 2018. godine da su neka istraživanja pokazala da kiselo okruženje može pospješiti rast ćelija raka.
Iz toga je potekla ideja da bi ishrana bogata alkalnom hranom, a siromašna kiselom, mogla povećati pH u tijelu (učiniti ga alkalnijim) i tako spriječiti ili izliječiti rak. Ipak, naglasila je da su ta saznanja zasnovana na laboratorijskim eksperimentima na ćelijama, koji ne odražavaju složenost ponašanja tumora u ljudskom organizmu.
Unošenjem “alkalne” hrane ne može se uticati na pH vrijednost krvi i organizma. Normalni pH krvne plazme se kreće u veoma uskom rasponu od 7.35 do 7.45 (zaokruženo, prosječno 7.4) sve ispod 7.35 i iznad 7.45 je opasno, navedeno je na portalu Nauka govori.
U analizi netačnih tvrdnji da “alkalna ishrana” može zaustaviti infekciju virusom SARS-CoV-2, objavljenoj 2020. godine, citirali smo činjenice o “alkalizaciji” koje je objavio Snopes i koje nedvosmisleno ukazuju na to da je ishranom moguće promijeniti jedino pH urina:
Mogućnost da se “alkalizuje” nečije tijelo bila je popularna tvrdnja koju su promovisali/e naučnici/e u dvadesetim godinama prošlog stoljeća i koju danas promovišu trgovci/kinje suplementima i gurui zdravog života. Ali ukoliko ne patite od izvjesnog specifičnog i medicinski katastrofalnog stanja, kao što je metabolička acidoza, efektivno je nemoguće ishranom izmijeniti pH vrijednost ćelijskog okruženja koje čini razna tkiva u vašem tijelu, uključujući tkiva imunološkog sistema. Tijelo održava ta okruženja u strogo kontrolisanom rasponu: pH vrijednost između 7,36 i 7,44 u arterijama i oko 7,2 u međućelijskom prostoru. Jedina pH vrijednost u vašem tijelu koju možete promijeniti ishranom jeste pH vrijednost vašeg urina. Takva promjena neće pružiti medicinske prednosti u borbi protiv virusne infekcije.
Hemoterapija doprinosi bolesti?
Tvrdnja da hemoterapija zakiseljuje tijelo i tako dovodi do razvoja karcinoma također se širi duže vrijeme. Kako je već naglašeno, “kiselost” u organizmu nije uzrok razvoja karcinoma, a hemoterapija se koristi za liječenje raka pomoću lijekova koji uništavaju ćelije karcinoma, prvenstveno tako što im onemogućavaju rast i dijeljenje.
Budući da se ćelije raka dijele brže od zdravih ćelija, hemoterapija najviše djeluje upravo na njih. Ipak, može utjecati i na druge brzo rastuće ćelije u tijelu, poput onih u folikulima dlake, što objašnjava gubitak kose tokom liječenja. Iako su nuspojave česte, tvrdnje da kemoterapija ubrzava napredovanje raka su netačne, pisali smo ranije u analizi netačnih tvrdnji koje se vezuju za doktora Warburga.
Na kraju, u objavi se tvrdi i da vježbanje pomaže u održavanju alkalnosti tijela kroz povećanu opskrbu kisikom. Fizička aktivnost, odnosno njen izostanak, može dovesti do pojave gojaznosti, koja je prepoznata kao jedan od faktora rizika za dobijanje karcinoma. Američki Nacionalni institut za rak (National Cancer Institute - NCI) navodi da osobe koje su najviše fizički aktivne imaju između 12 i 21 posto manji rizik od obolijevanja od pojedinih vrsta raka u poređenju s onima koji su najmanje fizički aktivni.
Prema istom izvoru, fizička aktivnost može pomoći u smanjenju rizika od razvoja različitih vrsta raka. Smanjenje rizika ne proizlazi iz direktnog sprječavanja mutacija ili “oksidacije tijela”, već iz uticaja fizičke aktivnosti na biološke mehanizme koji određuju kako tijelo reaguje na mutacije kada do njih dođe. Vježbanje snižava nivoe polnih hormona, poput estrogena, kao i faktora rasta koji su povezani s razvojem i napredovanjem raka dojke i debelog crijeva. Također pomaže u održavanju normalnog nivoa inzulina u krvi, čime se smanjuje rizik od nastanka karcinoma.
Redovna fizička aktivnost smanjuje hronične upale, jača imunitet, te utiče na metabolizam žučnih kiselina, čime se smanjuje izloženost probavnog trakta potencijalnim kancerogenima. Osim toga, ubrzava prolazak hrane kroz crijeva, što dodatno ograničava kontakt sluznice sa štetnim tvarima.
Shodno navedenom, tvrdnje da je Warburg dobio Nobelovu nagradu za otkriće da je rak posljedica antifiziološkog načina života ocjenjujemo kao prenošenje lažnih vijesti. Istu ocjenu dobija i tvrdnja da su tumorska tkiva kisela.
Tvrdnje da ćelije karcinoma žive u kiseloj sredini bez kisika i da preživljavaju samo pomoću glukoze, ali i da kiselo ili alkalno stanje tijela zavisi od prehrane ocjenjujemo kao pseudonauku.
Istu ocjenu dobijaju i preporuke o unosu alkalne hrane u slučaju karcinoma, kojim se implicira potencijalno izlječenje na taj način, kao i tvrdnje da hemoterapija pospješuje bolest.
(Raskrinkavanje.ba)