Foto: Freepik.com
Godinama su popularne tvrdnje Japanca Masarua Emota o “inteligenciji” vode, koja navodno može da komunicira, pamti i prenosi emocije. Čitatelji/ke su nam prijavili/e objavu ovih tvrdnji od 24.7.2022. u Facebook grupi 🌍Niste znali🌍. U objavi se, između ostalog, navodi:
Masaru Emoto, japanski naučnik dokazao je za svojih 20 godina istraživačkog rada da VODA IMA SPOSPBNOST DA KOMUNICIRA, PAMTI, PRENOSI NAŠE EMOCIJE
On je ujedno i revolucionirao ideju da naše misli i namere utiču na fizičko područje, jedan je od najpoznatijih i najvažnijih istraživača vode u svetu. Preko 20 godina je proučavao naučne dokaze o tome kako se molekularna struktura vode transformiše kada je izložena ljudskim rečima, mislima, zvucima i namerama.
Tvrdnje o navodnom Emotovom otkriću pronašli smo na različitim portalima, blogovima i društvenim mrežama, gdje su objavljene više od 20 puta u periodu od 2012. godine do vremena pisanja ove analize.
Ko je “otkrivač” pamćenja vode?
Masaru Emoto je japanski autor, istraživač i preduzetnik. Diplomirao je na gradskom univerzitetu u Yokohami (Yokohama City University) iz oblasti međunarodnih odnosa.
Kako se navodi na stranici kompanije Kancelarija Masaru Emoto (Office Masaru Emoto LLC), osnovanoj u svrhu “upravljanja aktivnostima” Emota, a koja se danas bavi popularizacijom njegovih "otkrića", on je 1992. godine dobio sertifikat “doktora alternativne medicine” na Otvorenom međunarodnom institutu alternativne medicine. Ovaj institut nalazi se u Indiji, a kako se navodi na zvaničnoj stranici, riječ je o “univerzitetu proročke medicine”, čije je uspostavljanje u skladu sa zakonom u ovoj zemlji.
Dakle, njegovo formalno obrazovanje nije povezano s oblastima fizike ili hemije. Alternativna medicina nastoji biti svojevrsna zamjena konvencionalnoj medicini, zasnovanoj na dokazima. Tretmani alternativne medicine postoje vijekovima, ali značajnom broju takvih tretmana nedostaju naučni dokazi efikasnosti ili potencijalnih opasnosti.
Emoto je napisao brojne knjige vezane za tematiku navodnih mogućnosti vode (“Skrivene poruke u vodi”, “Prava moć vode”, “Čudo vode”). Preminuo je 2014. godine.
Šta je suština Emotovog “otkrića”?
Na stranici Kancelarija Masaru Emoto navodi se:
U svojim raznim knjigama, od kojih je prva objavljena 1999. godine, dr. Emoto, doktor alternativne medicine, uveo je novu ideju da voda ne odražava samo fizički svijet * oko sebe (kao kada koristimo mirno jezero ili ribnjak kao ogledalo), već odražava i svijest bića koje je okružuje.
Eksperiment koji je koristio da ovo otkrije uključivao je boce napunjene vodom, koje su bile postavljene pod pozitivan ili negativan uticaj. Na primjer, neke boce vode bile su umotane u pisane bilješke, s natpisom na unutrašnjoj strani flaše na kome je pisalo “hvala”. To je urađeno na raznim jezicima. Bez obzira na to koji je jezik korišten, voda u ovim flašama, kada se zamrzne, stvarala je potpune kristale koje je bilo lijepo vidjeti.
Voda nad kojom se molio sveštenik, s ljubavlju i zahvalnošću, stvorila je istu vrstu kristala. Nasuprot tome, neprijatni, nekompletni i deformisani kristali stvoreni su u vodi izloženoj ljudima koji su govorili ili pisali “budalo“ ili druge negativne izraze.
[* U originalu na engleskom jeziku stoji "physical word" što u prevodu znači "fizička riječ". Vjerovatno se radi o slovnoj grešci te je trebalo pisati "physical world", odnosno "fizički svijet".]
Polazeći od ovakvih “saznanja”, izvedene su i navedene tvrdnje da voda može da “komunicira, pamti i prenosi emocije”.
Šta o ovim tvrdnjama kaže nauka?
The Irish Times pisao je o ovim tvrdnja u tekstu iz februara 2011. godine. Kako za ovaj medij piše profesor biohemije William Reville:
Čini se da mnogi faktori u radu koji je opisao Emoto nisu dobro kontrolisani – poznato je da na formiranje kristala leda utiču mnogi faktori, kao što je brzina hlađenja. Takođe, fotografima/kinjama kristala rečeno je da izaberu “najprijatniji” izgled, snažno povećavajući mogućnost da subjektivnost utiče na rezultate.
Kako je ustvrdio i niz drugih stručnjaka/inja (1, 2), sam eksperiment koji je Emoto proveo imao je brojne manjkavosti te se njegovi rezultati ne mogu smatrati naučno potvrđenima. Steven Novella, klinički neurolog i predsjednik Skeptičnog društva Nove Engleske (The New England Skeptical Society), neprofitne organizacije posvećene promociji nauke, ističe nekoliko problema u metodologiji koju je Emoto koristio:
Koristio je uzorke premale veličine, subjektivne rezultate i metode koje ne osiguravaju dovoljno nepristrasnosti. Iz tog razloga, njegovi rezultati se ne ponavljaju kada se koriste odgovarajuće metode. Bio je angažovan u klasičnom pseudonaučnom procesu počinjavši sa zaključkom, a zatim pokušavao da dokaže taj zaključak, umjesto da iskreno pokuša da dokaže da je sopstvena hipoteza pogrešna.
(...)
Pouka ovdje osnova je za razumijevanje naučne metodologije. Da biste izbjegli p-hakovanje (dobijanje rezultata koje želite namještanjem eksperimenta), morate da koristite rigorozne metode. Veličine uzoraka moraju biti dovoljne da imaju statističku moć. Morate prije eksperimenta da odredite šta će biti mjera ishoda, koliko dugo će trajati posmatranja, koliko će subjekata biti i kakvu ćete analizu napraviti. Ne možete donositi ove odluke nakon što počnete da prikupljate podatke, jer tada možete lako podsvjesno da hakujete rezultate.
Emoto nam daje ekstremni primjer ovoga. Pokazuje da ne postoji hipoteza koja je toliko smiješna da ne možete p-hakovati svoj put do očigledno pozitivnog rezultata. Ovo je važna lekcija za ozbiljne naučne istraživače/ice, da ostanu na oprezu prema suptilnijim manifestacijama p-hakovanja.
S druge strane, postoje i autori/ke koji/e tvrde da su ponavljam eksperimenta Masaru Emota dobili/e iste rezultate. Grupa istraživača/ica provela je 2006. godine istraživanje objavljeno u magazinu Explore koji uključuje i radove vezane za alternativnu medicinu, a koje je pokazalo, kako se navodi, “da su kristali iz tretirane vode dobili više ocjene za estetsku privlačnost od onih iz kontrolne vode”. Ovu grupu autora/ki činili/e su Dean Radin, Gail Hayssen, sam Masaru Emoto i Takashige Kizu.
Dvije godine kasnije, Dean Radin, Masaru Emoto i Takashige Kizu, ovoga puta uz istraživačicu Nancy Lund, proveli/e su još jedno istraživanje koje je 2008. objavljeno u magazinu Journal of Scientific Exploration. Kako su naveli/e, rezultati ovog istraživanja potvrdili su rezultate dobijene u prethodnom.
Dakle, postoje i autori/ke čija su istraživanja potvrdila premisu Masaru Emota o navodnoj sposobnosti vode da “pamti, komunicira i prenosi emocije”. Ipak, dijelovi naučne zajednice istakli su mane u pristupu i ovih istraživača/ica. Recimo, kako ističe Brian Dunning, autor brojnih knjiga vezanih za naučni skepticizam, istraživači/ce su posve slobodno odlučivali/e o tome koje fotografije kristala da uključe u istraživanje, kao i to koje će dijelove kojih posuda fotografisati.
O tvrdnjama Masaru Emota pisao je i naš partnerski portal Faktograf iz Hrvatske u analizi iz 2019. godine, koju možete pročitati ovdje. Faktograf je, takođe, istakao da ovakve tvrdnje nisu naučno utemeljene.
U konačnici, naučna zajednica je u velikoj mjeri odbacila nalaze Masaru Emota o postojanju svijesti vode kao pseudonaučne.
Shodno činjenicama, tvrdnje da voda “ima sposobnost da komunicira, pamti i prenosi emocije” ocjenjujemo kao pseudonauku.
(Raskrinkavanje.ba)