Foto: Raskrinkavanje.ba
Na portalu novinske agencije Srna su 29. juna 2026. godine objavljene izjave diplomate u penziji Branka Brankovića, koji je rekao da će Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove “odumrijeti” ako Vijeće sigurnosti UN-a ne izglasa novu rezoluciju za produžavanje njegovog mandata do kraja juna.
AKO SAVJET BEZBJEDNOSTI UN SUTRA NE DONESE ODLUKU O MANDATU, SUD U HAGU PRESTAJE DA POSTOJI
Ukoliko Savjet bezbjednosti UN do sutra ne donese odluku o produženju mandata Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove /Mehanizma/ u Hagu, ta institucija automatski prestaje da postoji, izjavio je za Srnu srpski diplomata Branko Branković.
Ako sutra ističe dvogodišnji mandat sudija Mehanizma, a prije toga nije zakazana sjednica Savjeta bezbjednosti UN o toj temi, onda će, smatra Branković, Savjet da ga "pusti da odumre".
"Ako mu sutra ističe rok, on je gotov sutra. Ne može sam od sebe da produži /mandat/ bez odluke Saveta bezbednosti. Ako nema neke nove odluke Saveta bezbednosti, taj sud automatski odumire kao država u socijalizmu", rekao je Branković.
Branković je za Srnu ustvrdio i da su tribunali za bivšu Jugoslaviju i Ruandu nezakoniti i sa stanovišta međunarodnog prava nepostojeći sudovi, koji su formirani suprotno Povelji UN-a.
Branković napominje da taj sud užasno mnogo košta i da to opterećuje cijeli fond UN, a osim toga, tribunali za bivšu Jugoslaviju i Ruandu su, ukazuje on, nezakoniti i za međunarodno pravo de fakto nepostojeći sudovi.
"Njih su formirali nenadležni organi, jer Savet bezbednosti, po pravilima proceduri i Povelji UN, nema ovlašćenja da formira bilo kakav sud. To je bilo kršenje Povelje i svih pravila međunarodnog prava kada su u Savetu bezbednosti doneli odluku o formiranju ta dva suda", ukazao je Branković.
U tekstu su prenesene izjave profesora Dejana Mirovića, koji je rekao da bi Srbija mogla utjecati na prestanak rada Mehanizma tako što bi zatražila od Rusije da uloži veto na produženje mandata, što bi dovelo do njegovog kraja. Advokat Toma Fila rekao je da će Mehanizam nastaviti postojati sve dok ga finansijski podržavaju Sjedinjene Američke Države. Prema njegovom mišljenju, institucija bi trebala prestati s radom, ali će, kako tvrdi, biti pronađen način da nastavi funkcionisati.
Srna je izjavu Branka Brankovića predstavila kao činjeničnu tvrdnju u naslovu i u ispisu na slici u Facebook objavi vezanoj za analizirani tekst.
Foto: Screenshot/Facebook
Nekoliko portala prenijelo je Brankovićeve izjave u svojim člancima. Za razliku od Srne, RTRS i Provjereno objavili su naslove u kojima je izjava jasno pripisana Brankoviću, dok je naslov Politike bio o “mogućnosti prestanka rada” rezidualnog mehanizma bez odluke Vijeća sigurnosti.
Šta su činjenice?
Branko Branković bio je diplomata i ambasador Savezne Republike Jugoslavije u UN-u. Raskrinkavanje se u analizi objavljenoj 2025. godine bavilo člancima s Brankovićevim netačnim izjavama o Srbiji i Hrvatskoj kao “garantima” Dejtonskog mirovnog sporazuma i statusu tadašnjeg visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta, za kojeg je rekao da je “neovlašten” za vršenje dužnosti.
Prema dokumentu Vijeća sigurnosti UN-a o izvještavanju i mandatnim ciklusima, 30. juni 2026. godine bio je zadnji dan mandata predsjednice Mehanizma Graciele S. Gatti Santana (imenovana 2024. godine), tužioca Sergea Brammertza (imenovan također 2024. godine) i 25 sudija suda (imenovanih 2024. godine). Vijeće sigurnosti UN-a (UNSC) je na sjednici održanoj 12. juna 2026. godine razmatralo pitanje Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove, koji obuhvata nasljeđe međunarodnih krivičnih sudova za bivšu Jugoslaviju i Ruandu, ali nije donijelo rezoluciju o imenovanju novog tužioca na period od dvije godine (posljednje imenovanje bilo je 2024. godine).
Vijeće sigurnosti je ranije održavalo sjednice u junu i usvajalo rezolucije prije 30. juna kojim su imenovani glavni tužioci na period od dvije godine (1, 2, 3, 4, 5). Na osnovu pisma preporuke generalnog sekretara UN-a, predsjednik Vijeća sigurnosti bi povratnim pismom potvrđivao predložena imenovanja predsjednika Mehanizma i sudija koji postupaju u predmetima.
Međutim, na sjednici održanoj u junu 2026. nije donesena odluka o gašenju Mehanizma niti jasna vizija njegove budućnosti. Recimo, u slučaju gašenja Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), Vijeće sigurnosti UN-a je 2010. godine donijelo Rezoluciju 1966, kojom je osnovan Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove, čime su nadležnosti tog suda prebačene na Mehanizam. Toj odluci prethodila je strategija okončanja rada suda, u čijoj je krajnjoj fazi bilo predviđeno osnivanje Mehanizma. Rezolucijom 2329 iz 2016. godine, kao krajnji rok za završetak sudačkih aktivnosti MKSJ-a određen je 30. novembar 2017. godine.
Iz saopštenja UN-a povodom sjednice održane u junu 2026. vidi se da je Vijeće sigurnosti razmatralo različite prijedloge o Mehanizmu i da nije usvojilo neku odluku. Predstavnici nekoliko država iznijeli su na sastanku različite stavove o tome šta treba uraditi. Predstavnici Rusije i Kine tražili su brže gašenje i prenos nadležnosti, dok su drugi upozorili na to da se preostale funkcije ne smiju prerano ukinuti. To pokazuje da među članicama Vijeća ne postoji jedinstven stav. Predstavnik SAD-a rekao je da Vijeće sigurnosti tek treba donijeti odluke u narednim sedmicama, iz čega je jasno da odluka o Mehanizmu još nije donesena.
Predsjednica Mehanizma kazala je da je izrađen strateški plan za budućnost institucije i njenih operacija i da je predstavljen Vijeću sigurnosti. Na sjednici je naglasila da će, ako ga Vijeće sigurnosti usvoji, broj zaposlenih biti manji za gotovo 90%, a dio funkcija bit će prenesen na Sekretarijat UN-a.
Strateški plan predstavlja konkretne prijedloge koji bi, ako ih Vijeće usvoji, doveli do okončanja i prenosa nekoliko funkcija Mehanizma, kao i do njegovog značajnog smanjenja, reorganizacije i fizičke konsolidacije institucije.
Iz Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove pojasnili su za Raskrinkavanje da, uprkos izostanku relevantne rezolucije Vijeća sigurnosti, Mehanizam nastavlja da postoji i obavlja svoje funkcije sve dok Vijeće sigurnosti ne donese drugačiju odluku. Kako su naveli iz Mehanizma, generalni sekretar Ujedinjenih nacija ponovo je imenovao predsjednika, čime je omogućeno daljnje funkcionisanje institucije.
Prema Rezoluciji Vijeća sigurnosti 1966 (2010), kojom je Mehanizam uspostavljen, Mehanizam će nastaviti s radom sve dok Vijeće sigurnosti ne odluči drugačije. Shodno tome, Mehanizam nastavlja postojati i u odsustvu rezolucije, te je u tom smislu generalni sekretar ponovo imenovao predsjednika, sudije s liste Mehanizma i sekretara, koji podliježu bilo kakvoj budućoj odluci Vijeća sigurnosti.
Dužnosti tužioca, čiji je mandat istekao 30. juna 2026. godine, obavlja odgovarajući vršilac dužnosti u Uredu tužioca u svakom ogranku Mehanizma do donošenja odluke Vijeća sigurnosti o imenovanju novog tužioca.
U nedostatku rezolucije, mandat tužioca istekao je 30. juna 2026. godine. Generalni sekretar nominovao je Sergea Brammertza za tužioca Mehanizma i obavijestio Vijeće sigurnosti da će, do donošenja odluke Vijeća o imenovanju tužioca, ovlaštenja i dužnosti tužioca nastaviti obavljati odgovarajući vršilac dužnosti u Uredu tužioca (OTP) u svakom ogranku Mehanizma, u skladu sa Statutom Mehanizma i primjenjivim pravilima.
Iz Mehanizma su naglasili da nisu u mogućnosti komentarisati planiranu proceduru za okončanje svog rada, s obzirom na to da će Vijeće sigurnosti odlučiti da li će i kada funkcije Mehanizma biti prenesene ili njegov rad završen.
Zakonitost UN-ovih krivičnih sudova
Tvrdnja da su ad hoc međunarodni krivični sudovi za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i Ruandu (MKSR) nezakoniti i protivni Povelji UN-a nije tačna. Ove tribunale osnovalo je Vijeće sigurnosti UN-a zbog ozbiljnih kršenja humanitarnog prava devedesetih godina.
Kad je u pitanju osnivanje MKSJ-a, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija je 25. maja 1993. usvojilo Rezoluciju 827, kojom je ustanovljen taj sud, a Rezolucija je sadržala Statut MKSJ-a, kojim su bili regulisani nadležnost Suda i njegova organizaciona struktura, kao i krivični postupak u opštim crtama. Bio je to prvi sud za ratne zločine koji su osnovale Ujedinjene nacije i prvi međunarodni sud za ratne zločine nakon sudova u Nürnbergu i Tokiju.
Osnivanje suda pravno se temelji na poglavlju VII Povelje UN-a, koje se bavi mjerama u slučaju prijetnje miru, povrede mira ili u slučaju agresije. U Rezoluciji 827 navedeno je sljedeće:
Postupajući u skladu sa glavom VII Povelje Ujedinjenih nacija, [Savjet bezbjednosti]
1. Odobrava izvještaj generalnog sekretara;
2. Ovim donosi odluku da se osnuje međunarodni sud sa isključivim zadatkom da krivično goni osobe odgovorne za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1. januara 1991. do datuma koji odredi Savjet bezbjednosti nakon ponovne uspostave mira, te da se u tom cilju usvoji Statut Međunarodnog suda koji je priložen uz gorepomenuti izvještaj; (...)
U Odluci po interlokutornoj žalbi odbrane na nadležnost suda, Žalbeno vijeće MKSJ-a je u predmetu “Tužilac protiv Duška Tadića” (1995) odlučivalo po žalbi odbrane kojom je osporavano više nadležnosti Tribunala. Između ostalog, odbrana je tvrdila da je Tribunal nezakonito osnovalo Vijeće sigurnosti UN-a. Žalbeno vijeće je te prigovore odbacilo i potvrdilo nadležnost Tribunala.
Vezano za zakonitost, Žalbeno vijeće je u svojoj odluci zaključilo da je Vijeće sigurnosti imalo ovlaštenje da, u okviru Poglavlja VII Povelje Ujedinjenih nacija, osnuje međunarodni krivični tribunal kao mjeru za očuvanje međunarodnog mira i sigurnosti. Tribunal je pritom opisan kao zakonito uspostavljeno pomoćno tijelo Vijeća sigurnosti.
Shodno navedenom, najraniju objavu tvrdnje da Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove prestaje da postoji ukoliko Vijeće sigurnosti UN-a ne donese rezoluciju o produžavanju mandata ocjenjujemo kao lažnu vijest. Istu ocjenu dobija najranija objava tvrdnje da je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju osnovan nezakonito. Sve kasnije objave ovih tvrdnji ocjenjujemo kao prenošenje lažnih vijesti.
(Raskrinkavanje.ba)