Foto: Wikimedia Commons
Na Facebook stranici “Hrvatske povijesnice” 15. oktobra 2025. godine podijeljena je objava u kojoj se navodi da drugostepena presuda bivšem generalu Hrvatskog vijeća obrane Slobodanu Praljku, izrečena u novembru 2017, nije pravomoćna, jer je postupak protiv njega prekinut zbog smrti. U objavi se navodi sljedeće:
Presuda protiv Slobodana Praljka nikada nije postala pravomoćna! Zbog smrti optuženika postupak je prekinut, a presuda izgubila pravnu snagu. Time je Slobodanu Praljku brisana kaznena odgovornost i pravno gledano on nije osuđen.
Presuda ICTY-a protiv Slobodana Praljka nije pravomoćna zbog njegove smrti. Slobodan Praljak osuđen je 29. studenoga 2017. od strane Apelacijskog vijeća Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) na 20 godina zatvora zbog ratnih zločina tijekom rata u BiH. Istog dana, u sudnici je popio kalijev cijanid i preminuo, čime je pravni postupak automatski prekinut.
Prema Statutu ICTY-a (članak 31) i pravilima međunarodnog kaznenog prava, smrt optuženika dovodi do prekida postupka, što znači da presuda gubi pravnu snagu i ne postaje pravomoćna.
Službeno, ICTY je zatvorio slučaj "Prlić i ostali" bez konačne kazne za Praljka.
Nema izvršenja kazne niti pravnih posljedica poput konfiskacije imovine. Sud je potvrdio da je "postupak prekinut smrću optuženika", što je standardna praksa u međunarodnim sudovima. Slobodan Praljak pravomoćno nije osuđen, jer je njegovom smrću kazneni postupak pravno ugašen.
Foto: Screenshot/Facebook
Objava na Facebooku je do kraja pisanja ove analize ostvarila skoro 5.000 različitih interakcija.
Tvrdnje iz objave 17. oktobra ove godine objavljene su i u članku portala MM.
Presuda čelnicima “Hrvatske republike Herceg-Bosne”
Žalbeno vijeće Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je 29. novembra 2017. godine u Haagu izreklo konačnu presudu u predmetu protiv Jadranka Prlića i drugih, odnosno šest političkih i vojnih lidera Hrvata u BiH koji su 2013. osuđeni za ratne zločine u periodu od 1992. do 1995. godine. Tog je dana čelnicima tzv. Hrvatske republike Herceg-Bosne potvrđena prvostepena presuda iz 2013. godine kojom su osuđeni na ukupno 111 godina zatvora. Navodeći da se u ovom slučaju radilo o najopsežnijoj žalbi pred ovim sudom, te ujedno njegovim posljednjim slučajem, MKSJ je u saopštenju za javnost naveo sljedeće:
Žalbeno vijeće potvrdilo je gotovo sve osuđujuće presude Prvostepenog vijeća za Jadranka Prlića, Brunu Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića u vezi s događajima koji su se dogodili između 1992. i 1994. godine u osam općina i pet zatočeničkih centara na teritoriji Bosne i Hercegovine. Također je potvrdilo kazne koje je izreklo Prvostepeno vijeće, koje je Prlića osudilo na 25 godina zatvora, Stojića, Praljka i Petkovića na po 20 godina zatvora, Ćorića na 16 godina zatvora, a Pušića na 10 godina zatvora.
Uz navedeno, Žalbeno vijeće potvrdilo je i zaključke Prvostepenog vijeća da su “od sredine januara 1993. godine optuženi bili učesnici u udruženom zločinačkom poduhvatu, s izuzetkom Pušića, koji se pridružio u aprilu 1993. godine” i da je “cilj ovog udruženog zločinačkog poduhvata bio stvaranje hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini koji bi olakšao ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda putem etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva”.
Ovo je vijeće tad potvrdilo i da je uvažilo neke žalbene osnove Stojića, Praljka, Petkovića, Ćorića i Tužilaštva, dok su žalbe Prlića i Pušića u cjelini odbačene. U saopštenju se navodi i da je kao rezultat uvažavanja tih žalbenih osnova poništen ograničen broj nalaza koji su podržali određene osuđujuće presude svih šest optuženih.
Samoubistvo u sudnici
Slobodanu Praljku, bivšem generalu HVO-a, 29. novembra 2017. godine potvrđena je prvostepena presuda kojom je osuđen na 20 godina zatvora. Prilikom izricanja konačne presude, odnosno u trenutku kada mu je potvrđena navedena zatvorska kazna, Praljak je u sudnici izjavio da “nije ratni zločinac” i odbacio presudu. Neposredno nakon izgovorenog, Praljak je pred kamerama popio otrovnu tekućinu, a nakon nekoliko sati preminuo je u bolnici u Haagu.
Foto: Screenshot/YouTube
Nakon incidenta, MKSJ je istog dana u izjavi za javnost saopštio sljedeće:
Gospodin Slobodan Praljak, jedan od šest optuženih u predmetu “Prlić i drugi”, preminuo je danas u bolnici HMC u Hagu. Tokom javnog izricanja presude po žalbi, Žalbeno vijeće potvrdilo je njegovu osudu i potvrdilo kaznu od 20 godina zatvora izrečenu g. Praljku. Odmah nakon toga, g. Praljak je popio tekućinu dok je bio na sudu i brzo mu je pozlilo. Gospodinu Praljku je odmah pružilo pomoć medicinsko osoblje MKSJ-a. Istovremeno su pozvana i kola hitne pomoći. Gospodin Praljak prevezen je u obližnju bolnicu radi pružanja daljnje medicinske pomoći, gdje je i preminuo.
Dakle, MKSJ je u pravomoćnoj, odnosno konačnoj presudi Praljku potvrdio presudu, kao i ranije izrečenu zatvorsku kaznu.
O Praljkovom samoubistvu u to su vrijeme izvijestili mediji širom svijeta, navodeći da su sudije Haškog tribunala potvrdile da je Praljak kriv za zločine koji uključuju ubistvo, progon i nehumano postupanje kao dio zavjere za uspostavljanje hrvatskog entiteta u BiH početkom 1990-ih, kao i 20-godišnju kaznu zatvora koja je Praljku prvobitno izrečena u maju 2013. godine (1, 2, 3).
Na stranici organizacije Humans Rights Watch je 30. decembra 2017. godine objavljeno da, unatoč dramatičnom činu samoubistva u sudnici u Haagu, “fokus treba zadržati na strašnim zločinima – zvjerstvima – za koje su Praljak i njegovih pet suoptuženika osuđeni”, uz podsjećanje da su “sudije Haškog tribunala za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji proglasile 72-godišnjaka krivim za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti”.
Na listi osuđenih za ratne zločine
U viralnoj objavi iz oktobra 2025. godine tvrdi se da “presuda protiv Slobodana Praljka nikada nije postala pravomoćna”, da je “postupak prekinut zbog smrti optuženika” i da, “pravno gledano, on nije osuđen”.
Na stranici MKSJ-a nalazi se lista s imenima osoba protiv kojih su vođeni postupci pred MKSJ-om. Ona uključuje optužene, osuđene, oslobođene i one kojima su optužnice povučene, ali i osobe koje su preminule u toku ili nakon sudskog procesa. Na listi 93 osuđenika za ratne zločine nalazi se i devet osoba koje su “umrle nakon suđenja ili tokom izdržavanja kazne”: Milan Babić, Ljubiša Beara, Rasim Delić, Miroslav Deronjić, Milan Gvero, Mile Mrkšić, Drago Nikolić, Slobodan Praljak i Zdravko Tolimir.
Praljak je, dakle, na listi osuđenih osoba. Njegovo se ime, uz visinu izrečene kazne, nalazi i na spisku presuda ovog suda.
U objavi se tvrdi i da “prema Statutu ICTY-a (članak 31) i pravilima međunarodnog kaznenog prava, smrt optuženika dovodi do prekida postupka” te da time “presuda gubi pravnu snagu i ne postaje pravomoćna”. Navodi se i da je u Praljkovom slučaju “sud potvrdio da je postupak prekinut smrću optuženika".
U Haškom tribunalu bilo je slučajeva u kojima je postupak prekinut zbog smrti optuženika i presuda i kazna nisu izrečene. Deset osoba preminulo je prije, a sedam nakon prebacivanja u pritvorske jedinice MKSJ-a. Naprimjer, nakon što je optuženi preminuo, MKSJ je 3. juna 1996. godine okončao postupak protiv Đorđa Đukića, bivšeg generala Vojske Republike Srpske. Iz istih je razloga 21. marta 2003. okončan postupak protiv Mehmeda Alagića, bivšeg generala Armije RBiH, a 2013. protiv Gorana Hadžića, bivšeg predsjednika tzv. Republike Srpske Krajine u Hrvatskoj. Sudski proces je na isti način okončan i u slučaju Slobodana Miloševića u martu 2006. godine.
Ipak, to se nije desilo u postupku protiv Slobodana Praljka; njemu je izrečena drugostepena, pravomoćna presuda i kazna zatvora neposredno prije njegove smrti. Kaznu nije mogao izdržavati, ali to ne znači da mu je “brisana krivična odgovornost” ili da presuda nije pravomoćna jer je sud prekinuo postupak protiv njega.
Također, suprotno navodima iz viralne objave, član 31. Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju ne govori o prekidu sudskog postupka u slučaju smrti optuženog. Njime je definisano sjedište MKSJ-a, a ovaj se članak sastoji od samo jedne rečenice. Ona glasi: “Sjedište Međunarodnog suda bit će u Haagu”.
Foto: Screenshot/ICTY
Nije tačno ni da je MKSJ “zatvorio slučaj ‘Prlić i ostali’ bez konačne kazne za Praljka”. Naime, kako je ranije istaknuto, Praljku je 29. novembra 2017. godine, neposredno prije nego što je počinio samoubistvo, potvrđena kazna zatvora od 20 godina.
Na stranici MKSJ-a moguće je pronaći i detaljne informacije o vođenju postupaka pred ovim sudom. Naime, nakon okončanja izvođenja dokaza, prvostepenu presudu donosilo je Pretresno vijeće, a obje strane imale su pravo da ulože žalbu na tu presudu. Žalbeni postupci vodili su se pred drugom instancom ovog suda, Žalbenim vijećem.
Na kraju žalbenog postupka, Žalbeno vijeće donosi pisanu presudu po žalbi koja je konačna. Presuda po žalbi ispravit će eventualne pogrešne primjene prava ili činjenične greške pronađene u presudi Pretresnog vijeća. Žalbeno vijeće također može odbaciti sve osnove žalbe i potvrditi prvostepenu presudu.
Dakle, u praksi MKSJ-a, presude koje je izreklo Žalbeno vijeće bile su konačne, odnosno pravomoćne.
Shodno navedenom, tvrdnja da presuda protiv Slobodana Praljka nikada nije postala pravomoćna, objavljena na Facebook stranici Hrvatske povijesnice i u članku portala MM, dobija ocjenu lažna vijest.
Navode da je zbog smrti Slobodana Praljka, odnosno nemogućnosti da odsluži potvrđenu kaznu, predmet “zatvoren bez konačne kazne za Praljka” i da je time brisana njegova kaznena odgovornost ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama.
Napomena
11. 11. 2025: Na Facebook stranici Livanjski (.com) 8. novembra 2025. godine podijeljena je objava u čijem se opisu netačno tvrdi da presuda MKSJ-a protiv Slobodana Praljka “nije pravomoćna zbog njegove smrti” te da je predmet “zatvoren bez konačne kazne za Praljka”. Shodno činjenicama navedenim u analizi, tvrdnje u ovoj objavi ocjenjujemo kao prenošenje lažnih vijesti.
(Raskrinkavanje.ba)