Foto: David R. Lance, Wikimedia
Na Facebooku je 9. oktobra 2024. godine objavljen status u kojem se tvrdi da su smrdibube sredstvo “biološkog ratovanja” u kojem su im cilj usjevi, domaće životinje i ljudi.
Nemojte zanemariti insekta kao jednostavnog. Ubijte ga gdje ga god vidite! Ovo nije nevina buba za zezanje koju ste poznavali! Vrlo opasna i invazivna smrdljiva buba. Ovo je proizvod biološkog ratovanja koji se avionom širi po našoj zemlji. Može se ušuljati u vaš dom i ugristi vas dok spavate. Ima otrovna i bolesna svojstva. Poljoprivredne komore rade na tome. Oštećuju lješnjake, jabuke, kruške i mnogo voća i povrća. Također slijepe mačke i piliće grizeći im oči. Molim vas da proširimo ovo. U literaturi se zove smeđi tvor.
Objava sadrži fotografiju smrdibube preuzetu s interneta. U narednim danima, iste tvrdnje objavljene su na desetinama Facebook profila i stranica, kao i na Instagramu i X-u. Najveću popularnost ove tvrdnje stekle su dijeljenjem na Facebook stranici Oglašavanje Banja Luka od 9. oktobra. Iako je, prema podacima iz historije uređivanja, objava s ove Facebook stranice 12. oktobra izmijenjena na način da ne sadrži više ove tvrdnje, do datuma pisanja ove analize ona je podijeljena čak 14.000 puta.
Šta su činjenice?
Tvrdnje o smrdibubama kao sredstvu “biološkog rata” na stranim su se jezicima dijelile i 2023. godine.
Smrdibube (lat. Pentatomidae) su insekti koji pripadaju redu štitastih sjenica i mogu biti veličine od 12 do 17 milimetara. U samodobrani ispuštaju smrdljivu supstancu na bazi alkohola. Suprotno tvrdnjama iz viralne Facebook objave, smrdibube ne ujedaju, ne šire zaraze i nisu opasne po ljude, ali mogu naštetiti biljkama.
Na našim su prostorima najrasprostranjenije dvije vrste smrdibuba: mramorska smrdibuba, koja je došla iz Azije (naziva se još i smrdljiva stjenica ili smrdljivi martin), i etiopska zelena iz tropskih predjela. S obzirom na to da su obje vrste tropske, vole toplotu i za vrijeme hladnijih mjeseci traže utočište od niskih temperatura, zbog čega na jesen ulaze u domove.
Mediji unazad nekoliko godina izvještavaju o sve učestalijim najezdama smrdibuba na našim prostorima (1, 2, 3). Ipak, ne radi se o nekakvom “biološkom ratu”. Prije svega, smrdibube na našim prostorima još uvijek nemaju dovoljno prirodnih neprijatelja i bit će potrebno izvjesno vrijeme da se reguliše lanac ishrane, što će utjecati na prirodnu selekciju i smanjenje njihovog broja (link, link).
Pored toga, sve veći broj smrdibuba tokom godine mogao bi se povezati s klimatskim promjenama.
Kako je objasnila doktorica biotehnologije s BioSens instituta Jasna Mastilović u članku portala Klima 101 objavljenom 9. maja 2024. godine, smrdibube nekada nisu mogle da prežive zimske uslove na našim prostorima, ali to više nije slučaj.
Ali tu je i drugi faktor koji je doprineo tome da ovi insekti prežive i da se namnože: promena vremenskih uslova usled klimatskih promena. Daleko od toga da se ranije nije dešavalo da se poneka stenica provuče do naših krajeva, ali su hladne zime, praćene mrazevima i dubokim minusima doprinosile tome da preživljavanje jedinki preko zime bude malo.
(...)
Sve blaže zime, koje beležimo kao posledicu klimatskih promena, rezultirale su povećenjem procenta preživljavanja stenica u zimskom periodu tokom niza prethodnih godina. Sa povećanjem broja jedinki koje sa početkom hladnih dana počinju da traže sklonište gde će da prežive zimu, pored prirodnih skloništa ispod lišća, kore drveća ili kamenja, pod opsadom su se našli i naši građevinski objekti: šupe, tavani, vikendice, a potom i kuće i stanovi.
(...)
Iako je za čoveka bezopasan, ovaj insekt je kada je u pitanju poljoprivreda još kako štetan. Odrasle jedinke koju su prezimile u svojim zimskim skrovištima se u proleće bude iz hibernacije, izleću i nastanjuju se na biljkama ne birajući biljnu vrstu. Tu se pare i polažu jaja iz kojih se izleže mlada generacija koja, kada je brojna može napraviti pravi haos u poljoprivrednim zasadima.
Dakle, suprotno paranoidnim tvrdnjama s društvenih mreža, smrdibube ne ujedaju ljude “dok spavaju” niti osljepljuju mačke ili piliće. Ima ih više nego prije jer im prija sve toplija klima na našim prostorima i jer nemaju dovoljno prirodnih neprijatelja.
Tvrdnje o “biološkom ratovanju koje se širi avionima” odnosi se na teoriju zavjere o “chemtrailsima”. Pobornici/e ove teorije zavjere vjeruju da se stanovništvo zaprašuje otrovnim supstancama iz aviona, a “dokaz” za to vide u bijelim tragovima koji ostaju na nebu nakon preleta aviona, tj. “chemtrailsima” (eng. chemical trails – hemijski tragovi).
Raskrinkavanje je već mnogo puta pisalo o različitim verzijama ovog “zavjerološkog” narativa (1, 2, 3, 4, 5). Kako je u prethodnim analizama objašnjeno, zaprašivanje stanovništva iz zraka izmišljen je fenomen. Bijeli tragovi koji ostaju na nebu poslije leta aviona su kondenzacijski tragovi koji nastaju kada se topli i vlažni ispuh iz avionskog motora susretne s hladnim zrakom.
Shodno činjenicama, tvrdnju da su smrdibube sredstvo “biološkog rata” i da se izbacuju iz aviona ocjenjujemo kao teoriju zavjere. Tvrdnje da ujedaju ljude i domaće životinje, prvobitno objavljene na Facebooku ovdje, ocjenjujemo kao lažnu vijest. Druge objave ovih tvrdnji ocjenjujemo kao prenošenje lažnih vijesti.
Napomena
16.10.2024.U analizi je prvobitno pogrešno navedeno da smrdibube mogu biti veličine od 120 do 170 milimetara. Greška je ispravljena i sada piše da smrdibube mogu biti veličine od 12 do 17 milimetara. Također je dodato latinsko ime insekta.
(Raskrinkavanje.ba)