Foto: Raskrinkavanje.ba
Nakon smrti Ratka Mladića, bivšeg generala Vojske Republike Srpske osuđenog na kaznu doživotnog zatvora zbog genocida, ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti, na Facebooku je 3. septembra 2026. godine objavljena slika na kojoj su sutkinja Prisca Matimba Nyambe i sljedeći osvrt:
Ko to komaduje Hagom? Ko stoji iza njega?
Glavna sudinica Priska Nijambe je u julu 2021 godine pročitala kaznu doživotnog zatvora generalu Mladiću a onda u izdvojenom mišljenju izjavila da neveruje u njegovu krivicu.
Ko to ima moć da natera sudije da nekog osude????
Foto: Screenshot/Facebook
Objava o izdvojenom mišljenju sutkinje Nyambe kao “dokazu” da su sudije Haškog tribunala odlučivale po tuđem nahođenju podijeljena je više od 80 puta, a prikupila je stotine interakcija.
Šta je Haški tribunal i kako je funkcionisao?
Raskrinkavanje se ranije bavilo raširenim manipulativnim tvrdnjama o izdvojenom mišljenju sutkinje Prisce Nyambe u slučaju Ratka Mladića, koje su se intenzivnije širile na društvenim mrežama i u medijima nakon njegove smrti.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), kolokvijalno poznat kao Haški tribunal, bio je ad hoc međunarodni sud koji su osnovale Ujedinjene nacije sa svrhom procesuiranja odgovornih za ratne zločine počinjene u zemljama bivše Jugoslavije u ratovima 1990-ih. Radio je od 1993. do 2017. godine. Njegove preostale obaveze naslijedio je Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove.
Osim Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, Ujedinjene nacije formirale su i druge ad hoc međunarodne sudove, poput Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu i Specijalnog suda za Sierru Leone, a međunarodna suđenja održavana su i poslije Drugog svjetskog rata u Nurnbergu i Tokiju (1, 2).
MKSJ se sastojao od tri različita ogranka: vijeća (pretresnog i žalbenog), tužilaštva i sekretarijata.
U Tribunalu je bilo 16 stalnih sudija, od kojih su dvoje bili s Međunarodnog krivičnog suda za Ruandu. Ostalih 14 bili bi imenovani glasanjem u Generalnoj skupštini UN-a, nakon što ih je prethodno nominovala njihova država i nakon što su ušli u uži izbor Vijeća sigurnosti UN-a. Uslov za nominaciju, prema Statutu Suda, bio je da sudija mora biti osoba visokog moralnog karaktera i opsežnih kvalifikacija i iskustva iz oblasti prava. Svih 14 moralo je biti iz različitih zemalja. Dakle, sudije su bili eksperti iz oblasti prava, dokazanog integriteta, iz 14 različitih zemalja. Birani su na mandat od dvije godine, uz mogućnost da ista osoba bude više puta izabrana. Osim njih, Generalna skupština UN-a imenovala je i 27 at litem sudija, odnosno “privremenih” sudija s ograničenim mandatom od tri godine.
Tužitelji/ke su morali/e također biti visokokvalifikovani/e. Imenovalo ih je Vijeće sigurnosti UN-a, prema nominacijama generalnog sekretara UN-a, na četverogodišnji mandat.
Tužitelj/ka je bio/la zadužen/a za nezavisno vođenje istraga i procesuiranje optuženika. Suđenja su se vodila prvo pred Pretresnim vijećem, koje se sastojalo od troje stalnih i najviše devet at litem sudija. Nakon presude, odbrana ili tužitelj mogli su uložiti žalbu na presudu, o kojoj bi onda odlučivalo Žalbeno vijeće sastavljeno od pet stalnih sudija. Žalbeno vijeće bi ili potvrdilo, revidiralo ili poništilo presudu Sudskog vijeća, i donijelo konačnu, pravosnažnu presudu. Odluke su se donosile na osnovu većinskog glasa sudija iz vijeća, a sudije koje se ne slažu s presudom ili nekim njenim tačkama imale su pravo da objave izdvojeno mišljenje (link).
Pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju podignute su optužnice protiv 161 osobe, a 93 su osuđene. Oslobođeno je 18 optuženika (link).
Međunarodni krivični sud za Ruandu, prvi međunarodni sud koji je donio presude za genocid, funckionisao je na gotovo identičan način kao MKSJ.
Dakle, MKSJ je bila nezavisna međunarodna institucija u kojoj su radili stručnjaci iz oblasti prava iz cijelog svijeta. Sam način njenog funkcionisanja, imenovanja sudija, tužitelja i načina na koji su postupci organizovani ostavljao je malo prostora za bilo kakve malverzacije, zloupotrebe ili političke “komande”.
Presuda Mladiću i sutkinja Nyambe
Ratko Mladić, komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske od 1992. do 1996. godine, prvostepeno je osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju 2017. godine.
U žalbenom postupku, na zahtjev Mladićeve odbrane, sastav Žalbenog vijeća izmijenjen je tako da su sudije Theodor Meron, Carmel Agius i Liu Daqun izuzeti zbog dojma odbrane o pristranosti, a umjesto njih Vijeću su pristupili sutkinja Prisca Matimba Nyambe kao predsjedavajuća i sudije Aminatta Lois Runeni N'gum, Gberdao Gustave Kam, Seymour Panton i Elizabeth Ibanda-Nahamya. Petočlano Žalbeno vijeće donijelo je 8. juna 2021. godine pravosnažnu presudu koja je Mladića proglasila krivim za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja, i osudila na kaznu doživotnog zatvora.
Sutkinja Nyambe pročitala je presudu jer je bila predsjedavajuća Žalbenog vijeća koje je Mladića osudilo, ne jer se u potpunosti slagala s njom. Njeno izdvojeno mišljenje objavljeno je u presudi. Radi se o uobičajenoj praksi, a ne “dokazu” da ju je neko “natjerao” da Mladića proglasi krivim iako se s tim navodno ne slaže.
U analiziranoj Facebook objavi, kao i u nizu medijskih napisa proteklih godina, tvrdilo se da je Nyambe u svom izdvojenom mišljenju kazala da smatra da Mladić nije kriv, odnosno da je nevin (1, 2). To nije tačno. Nyambe je imala suprotno mišljenje od ostalih sudija u svim tačkama optužnice osim one koja se odnosi na otmicu UNPROFOR-ovih vojnika, a ono se zasnivalo na onom što je ona smatrala greškama u radu Pretresnog vijeća. Smatrala je da Mladiću treba ponoviti suđenje s drugim Pretresnim vijećem, a ne da ga treba osloboditi krivice (link).
Izdvojeno mišljenje sutkinje Nyambe nije dokaz da je Mladić nevin ili da je Haški tribunal bio pod kontrolom viših sila, kako je to predstavljeno u ovoj objavi.
Mladić je i u prvostepenoj i u drugostepenoj presudi oslobođen krivice za genocid u drugim bh. opštinama (osim Srebrenice) koje su bile dio optužnice. Tužilaštvo se žalilo na ovakvu odluku Pretresnog vijeća Žalbenom vijeću, ali Žalbeno vijeće je i u tom slučaju potvrdilo presudu Pretresnog vijeća, uz izdvojeno mišljenje sudije N'gum i sudije Pantona. Oni, dakle, nisu smatrali da se optužbe za genocid u drugim bh. opštinama protiv Mladića trebaju odbaciti, ali je većina Žalbenog vijeća bila suprotnog mišljenja, i Mladić nije proglašen krivim po tim tačkama optužnice.
Postupak protiv Mladića trajao je gotovo 530 dana. Na suđenju je prezentovano 9.914 dokaza i saslušano je 377 svjedoka (link). Osuđen je po tačkama optužnice za koje je njegova krivica dokazana van razumne sumnje, ne zbog nečije “naredbe”.
Shodno činjenicama, tvrdnju da je izdvojeno mišljenje sutkinje Nyambe dokaz da je Ratko Mladić osuđen prema vanjskoj “naredbi” ocjenjujemo kao teoriju zavjere. Tvrdnju da je sutkinja Nyambe rekla da ne vjeruje da je Mladić kriv ocjenjujemo kao dezinformaciju.
(Raskrinkavanje.ba)