Foto: Raskrinkavanje.ba
Nakon što je na parlamentarnim izborima u Srbiji 25. oktobra 2026. godine pobijedila “Studentska lista – Studenti pobeđuju”, nastala iz dvogodišnjeg studentskog pokreta suprotstavljenog vlasti Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke, na Facebooku je podijeljen duži status u kojem je ova izborna pobjeda predstavljena kao smjena vlasti izvana. U objavi od 27. oktobra 2026. godine navodi se da je u Srbiji provedena “obojena revolucija”. Kao “dokaz” za ovu ocjenu navodi se da studentski pokret nema istaknute lidere i da nije jasno kako je organizacija nastala te da pojedinci koji su izlazili na proteste i s kojima je autor razgovarao nisu učestvovali u radu studentskih plenuma na kojima su donesene odluke.
Crtica o srpskoj obojanoj revoluciji
(...)
Niti jedan blokader, niti jedna osoba koja je sudjelovala u toj priči nije imala pojma kako organizacija djeluje i tko su autoriteti u pozadini. Umjesto toga, uvijek su imali identičan odgovor: studentski plenum, gdje se svi nađu i onda zajedno odlučuju.
Kada sam pitao: "Jeste li vi sudionik tog plenuma?", odgovor je baš uvijek bio: "Nismo." Kada sam pitao kako da odem na te plenume da vidim kako funkcionira građanska demokracija, odgovora nije bilo. Kada sam pitao kako to da vi, koji ste unutra, ne znate kako se donose odluke i gdje je taj plenum, odgovor je bio da se moraju zaštititi od Vučića.
(...)
Identificirali su se s nevidljivom silom koja može biti bilo što, a gotovo uvijek predstavlja uigrane agenture, desetljećima, ako ne i stoljećima verzirane u smjenama vlasti i kidnapiranju kompletnog političkog procesa. I unatoč bezbroj primjera koji ukazuju na problem, u kojima takvi projekti na čelo postavljaju pojedince koji su sve samo ne rješenje, očaj je napravio svoje i, pod osjećajem pritiska, narod je još jednom popušio jeftinu priču.
U objavi je podijeljena ilustracija na kojoj su u distopijskom stilu prikazani protesti u Srbiji. Ljudi na slici nose poveze preko očiju i transparente koji sugerišu da su izmanipulisani, a iznad stilizovanog prikaza Beograda nadvijaju se demonske figure koje upravljaju protestom. Na slici je prominentan transparent na kojem je ispisan slogan studenata u blokadi “Pumpaj”.
Foto: Screenshot/Facebook
Tekst i slika iz objave na Facebooku istog su dana preuzeti na blogu GPGALE.
Kako je organizovan studentski pokret?
Tačno je da studentski pokret u Srbiji od početka nije imao istaknute lidere, već da su studenti djelovali kolektivno. Nije, pak, tačno da je način organizovanja i djelovanja nepoznanica.
Prvog novembra 2024. godine betonska nadstrešnica tada nedavno rekonstruisane Željezničke stanice u Novom Sadu srušila se i usmrtila 16 osoba. U narednim su sedmicama građani/ke Srbije zahtijevali/e od vlasti utvrđivanje odgovornosti za pad nadstrešnice. U Novom Sadu je 5. novembra održan protest, a pokrenuta je i inicijativa “15 minuta tišine” u pomen stradalima. Studenti Fakulteta dramskih umjetnosti Univerziteta u Beogradu su 22. novembra 2024. na ulici ispred ustanove koju pohađaju sudjelovali u ovoj inicijativi. Fizički su ih napala lica za koja se poslije utvrdilo da su funkcioneri tada vladajuće Srpske napredne stranke (SNS). Zahtijevajući odgovornost za taj događaj, studenti/ice FDU-a blokirali/e su fakultet. Ubrzo su im se počeli/e pridruživati i studenti/ice s drugih fakulteta beogradskog univerziteta, a potom i drugih državnih univerziteta širom Srbije.
Odluke o stupanju u blokadu donošene su na studentskim plenumima, sastancima na koje su bili pozvani svi studenti fakulteta i na kojima su svi prisutni pojedinačno glasali za ili protiv blokade. Studenti u blokadi su vlastima uputili četiri zahtjeva. Tražili su objavu kompletne dokumentacije u vezi s rekonstrukcijom Željezničke stanice u Novom Sadu, sankcionisanje napadača studenata FDU-a, puštanje uhapšenih demonstranata na slobodu i odbacivanje optužnica protiv njih te povećanje budžeta za fakultete. Krajem 2024. i početkom 2025. godine studenti su, osim blokada, organizovali i proteste i druge akcije građanskog neposluha s ciljem vršenja pritiska na vlast da ispuni njihove zahtjeve. Na proteste su pozvali/e i građane/ke, koji/e su se u velikom broju i odazvali/e širom Srbije.
Među najvećim protestima izdvaja se onaj održan 15. marta 2025. godine, kada se u Beogradu okupilo oko 300.000 građana/ki. Nakon što njihovi zahtjevi mjesecima nisu bili ispunjeni, studenti su u maju 2025. godine tražili raspisivanje vanrednih izbora. Vučić je parlamentarne izbore raspisao tek u septembru 2026. godine te podnio ostavku na funkciju predsjednika države s namjerom da nakon izbora bude imenovan za premijera.
Studenti su u septembru predstavili svoju kandidatsku listu od 250 kandidata koje su prethodnih mjeseci izabrali. Ta lista, na kojoj se nalaze osobe iz raznih sfera javnog života, odnijela je izbornu pobjedu 25. oktobra 2026. nad listom “Ujedinjena Srbija”, koju je predvodio Aleksandar Vučić.
Lista je formirana i rangirana na studentskim plenumima. Suprotno tvrdnjama iz analizirane objave na Facebooku, plenumi nisu bili tajne organizacije o čijem djelovanju niko ne zna ništa. Njihov je rad bio vrlo transparentan.
Naime, u Srbiji ima oko 250.000 studenata i 90 studentskih plenuma na šest univerziteta. Svaki pojedinačni fakultetski plenum glasa o nekom pitanju te nakon donošenja odluke glasa na velikom međufakultetskom plenumu. Studenti su također formirali i različite radne grupe s različitim zaduženjima, kao što je npr. organizacija protesta, promocija na društvenim mrežama, skupljanje građanskih donacija i slično. Baš kao i na fakultetskim plenumima, odluke se donose većinom glasova. Plenumi su se održavali u zgradama fakulteta, ali i na javnim mjestima kao što su trgovi i parkovi. Slike s nekih od ovih događaja mogu se pronaći i na internetu (1, 2, 3, 4, 5).
Kako je formirana studentska lista koja je odnijela pobjedu na izborima objasnio je fact-checking portal Faktograf iz Hrvatske u analizi objavljenoj 29. oktobra 2026. godine:
Svaki je student mogao kandidirati koga je htio, uz priloženo obrazloženje i biografiju kandidata te poštivanje pojedinih kriterija.
(...)
Nakon što su predloženi na nivou jedne visokoškolske ustanove, studenti tog fakulteta bi onda glasanjem rangirali sve nominirane kandidate.
“Svaki student mogao je anonimno rangirati sve kandidate koje su predložili studenti njegove visokoškolske ustanove. Nakon toga su svi oni rangirani na osnovi ukupnog broja glasova, također na nivou te ustanove”, kažu nam novosadski studenti. Zatim su slijedile višesatne diskusije, provjere i glasanje, dok je konačna lista nastala kroz više nivoa usuglašavanja i provjeravanja kandidata među plenumima širom Srbije.
Kako su gradili listu 250 ljudi, visokoškolske ustanove su rangirane na osnovu ukupnog broja studenata.
“Na osnovi toga im je dodijeljeno pravo na odabir kandidata s određenim plasmanom na konačnoj listi. Dakle, visokoškolskoj ustanovi u Srbiji s najvećim brojem studenata pripalo je pravo na odabir kandidata koji bi se našao na prvom mjestu na Studentskoj listi, drugoj najvećoj ustanovi pripalo je pravo na odabir drugoplasiranog kandidata itd. Niz se po ovom šablonu nastavlja sve do najmanje visokoškolske ustanove, nakon čega se ponavlja, tako da svakoj ustanovi pripadne pravo na odabir dva ili tri kandidata.”, napominju Novosađani. Na kraju su konačnu listu po potrebi izmijenili tako da bude ispoštovan kriterij zastupljenosti spolova, 60 naprema 40 posto.
Iskustva pojedinaca s kojima je autor objave na Facebooku navodno razgovarao i za koje nije ni naglašeno da li su uopšte studenti nisu dokaz da je način donošenja odluka studentskog pokreta nepoznat ili da iza njega stoje nepoznati autoriteti. Proces odlučivanja bio je transparentan od samog početka.
Dakle, studentski pokret nije obavijen nikakvim velom tajne iza kojeg stoje zlonamjerni, javnosti nepoznati autoriteti. Sve prethodno navedene informacije dostupne su na internetu.
Teorije zavjere o “obojenoj revoluciji”
Termin “obojena revolucija” često se koristi za diskreditovanje masovnih protesta ili bunta protiv vlasti u našem regionu i u drugim dijelovima svijeta. Izraz je nastao 2000-tih godina i izvorno je korišten da opiše relativno nenasilne promjene autoritarnih režima. Ipak, vremenom je postao dio vokabulara autoritarnih režima s negativnim značenjem stranog uticaja na političke procese u nekoj zemlji.
Ruski predsjednik Vladimir Putin definisao je 2012. godine obojenu revoluciju kao “instrument i metod za postizanje ciljeva vanjske politike bez upotrebe oružja – uglavnom kroz informativne i druge poluge uticaja”. Od tada, niz masovnih narodnih pokreta u istočnoj Evropi nazivan je “obojenom revolucijom”, a predvodnici i učesnici takvih pokreta optuživani su da su strani plaćenici koji rade po nalogu drugih država (1, 2,).
Nedugo nakon početka blokada i protesta, vlasti u Srbiji počele su iznositi tvrdnje o “obojenoj revoluciji”. Narativ o tome kako iza studentskih protesta stoje strane obavještajne službe i strani agenti ubrzo se proširio u provladinim medijima, ali i na društvenim mrežama, o čemu je Raskrinkavanje više puta pisalo u analizama koje možete čitati ovdje, ovdje i ovdje.
Kao što je u njima objašnjeno, ne postoje nikakvi dokazi da su protesti u Srbiji orkestrirani izvana, da su predvodnici pokreta “strani plaćenici” ili bilo šta slično tome. Ipak, tvrdnje kojima se oni nastoje diskreditovati prisutne su i godinama kasnije, čak i nakon što je “Studentska lista” pobijedila na izborima.
Shodno činjenicama, tvrdnju da su studentski protesti i politička opozicija koju su izgradili u Srbiji bili “obojena revolucija” i da iza nje stoje nepoznati autoriteti i agenture ocjenjujemo kao teoriju zavjere.
(Raskrinkavanje.ba)