Foto: Benutzer Eborutta, Wikimedia
U Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija 23. maja 2024. godine usvojena je rezolucija kojom se 11. juli proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Za usvajanje Rezolucije glasale su 84 države članice, 19 je bilo protiv, a 68 suzdržano.
Mediji u regionu su u sedmicama prije glasanja izvještavali o aktivnostima vezanim za Rezoluciju, a neki su tom prilikom plasirali dezinformacije o samoj rezoluciji te negirali kvalifikaciju zločina počinjenih 1995. godine. O tome je Raskrinkavanje već pisalo u analizama ovdje, ovdje i ovdje.
Na portalu Novosti je, tako, 12. maja objavljen članak pod naslovom:
TEŽAK PORAZ ZA PRAVO I PRAVDU! Ugledni domaći pravnici o najavljenoj rezoluciji o Srebrenici i posledicama po Srbiju i svetski poredak
U članku, u kojem su sagovornici advokati Goran Petronijević i Igor Isailović, kao i profesor na Pravnom fakultetu dr. Vladan Petrov, između ostalog se navodi:
[Goran Petronijević] PODNOŠENjE inicijative za izglasavanje rezolucije u Generalnoj skupštini UN, vezano za navodni genocid u Srebrenici, predstavlja flagrantno kršenje međunarodnog prava i to u više nivoa. Prvim nivoom može se smatrati sama inicijativa koju je, bez konsultacija sa svim članovima predstavništva BiH, podneo stalni predstavnik Bosne i Hercegovine u UN. Ovakvim njegovim činom prekršeno je unutrašnje pravo BiH, kao države sa jedne strane, a i međunarodno pravo koje predstavlja izvor prava pre svega, Dejtonski sporazum i odgovarajući ustav.
(...)
[Igor Isailović] Donošenjem eventualne rezolucije o ničim dokazanom, navodnom, genocidu u Srebrenici, preglasavanjem u GS UN, gotovo tri decenije od završetka rata na području bivše Jugoslavije, baš sada kada je svet na pragu trećeg svetskog rata, mogu slobodno da kažem, kao pravnik, Ujedinjene nacije su prestale da postoje. Kao što je bombardovanje Srbije 1999. bio presedan za mnogobrojne vojne sukobe, tako će i eventualna rezolucija o Srebrenici biti presedan za urušavanje temelja "svetskog pravnog poretka".
Članak s izjavama spomenutih sagovornika prenijelo je još desetak portala iz regiona (1, 2, 3).
Biranje sagovornika/ca
Novosti imaju dobro dokumentovanu praksu negiranja genocida u Srebrenici u svojim medijskim izvještajima (1, 2, 3). Suprotno proklamovanom cilju da pruži objektivne ekspertske informacije čitateljima/kama, izbor sagovornika u analiziranom članku podržao je već ranije uspostavljen narativ.
Goran Petronijević je beogradski advokat poznat po tome što je bio šef odbrane Radovana Karadžića u Haagu, kao i advokat Milana Radoičića, vođe naoružane grupe koja se sukobila s kosovskom policijom u Banjskoj prošle godine. Petronijević je predstavljen i kao “lični biograf Ratka Mladića”, a prošle je godine bio i jedan od posmatrača na lokalnim izborima koje je Rusija organizovala u okupiranim dijelovima Ukrajine. Riječ je o osobi koja redovno negira genocid u Srebrenici, za koji je Radovan Karadžić, njegov klijent, pravosnažno osuđen na kaznu doživotnog zatvora.
Saradnik i prijatelj visokih funkcionera Srpske napredne stranke (SNS) Siniše Malog i Ane Brnabić, advokat Igor Isailović, spominje se u tzv. Pandorinim papirima, novinarskom istraživanju zasnovanom na nekoliko miliona dokumenata koji prikazuju tokove novca u offshore finansijskom sistemu. Isailović je na sudu zastupao medije Alo i Srpski telegraf, a registrovao je i firmu Media 026 biznismena Bobana Rajevića, koja je kupila Novosti.
Novosti su razgovarale i s profesorom Vladanom Petrovom, simpatizerom SNS-a i srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, koji je također iznio slične tvrdnje o UN-ovoj rezoluciji o Srebrenici. Opisao ju je kao “anticivilizacijsku” i akt koji negira i obesmišljava međunarodno pravo.
Kontaktiranje više sagovornika i izvora dobra je praksa u izvještavanju kako bi se o određenom pitanju prikazala različita mišljenja i perspektive. Ipak, u ovom su slučaju svi sagovornici zastupali istu tezu i iznijeli slične tvrdnje. U Srbiji, regionu i svijetu postoji niz pravnika/ca i eksperata/tica koji/e, ne samo da ne negiraju genocid u Srebrenici već kontinuirano ističu činjenice o njemu i aktivno se suprotstavljaju činjenično neutemeljenom negatorskom narativu. Novosti nisu kontaktirale nijednog od njih. To potvrđuje da je svrha članka objavljenog na Novostima selektivno prikazivanje činjenica kroz pažljivo biranje sagovornika, a sve u pokušaju da se negiranje genocida “potkrijepi” navodnim ekspertskim izjavama.
Osim što su izabrani zbog jednostranog pristupa, sagovornici Novosti iznijeli su i nekoliko činjenično netačnih tvrdnji.
Negiranje sudskih presuda i dezinformacije
Petronijević tvrdi da usvajanje Rezolucije o Srebrenici krši “međunarodno pravo” jer je Zlatko Lagumdžija, stalni predstavnik Bosne i Hercegovine pri UN-u, podnio inicijativu za njeno usvajanje bez konsultacija s Predsjedništvom BiH. Ipak, inicijativu za donošenje Rezolucije nije podnijela Bosna i Hercegovina, već su to uradile Njemačka i Ruanda. BiH je zajedno s nekoliko drugih zemalja bila kosponzor Rezolucije (link).
O navodima o potrebi za konsenzusom o Rezoluciji u Predsjedništvu BiH oglasio se i sam Lagumdžija u odgovoru na pismo srbijanskom otpravniku poslova u UN-u koji je tražio od država članica da ne usvoje Rezoluciju. Dijelove njegovog pisma, kao i komentar predsjednice Ustavnog suda BiH Valerije Galić, prenio je portal N1 u članku objavljenom 10. maja.
“Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, sa ili bez konsenzusa, ili bilo ko drugi, ministar ili ambasador Bosne i Hercegovine, ne može se upuštati u rasprave o Srebrenici koje potpuno negiraju genocid koji je tamo počinjen, niti ima ovlaštenja da dovodi u pitanje ili može biti iznad konačnih proklamacija pravosudnih institucija ove organizacije. Jednoj takvoj akciji trebale bi prethoditi izmjene Dejtonskog mirovnog sporazuma, Ustava i na kraju Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, koji zabranjuje javno odobravanje, negiranje ili opravdavanje zločina genocida”, dodaje Lagumdžija.
(...)
Valerija Galić predsjednica Ustavnog suda BiH kaže da kao pravnik i legalista nema komentara na odluke i domaćih i međunarodnih sudova te da je nesporna činjenica da je u Srebrenici počinjen genocid.
Tvrdnja Igora Isailovića da genocid u Srebrenici nije “ničim dokazan” netačna je. Ubistvo više od 8.000 osoba bošnjačke nacionalnosti, uglavnom muškaraca i dječaka, u okolini Srebrenice u julu 1995. godine, nakon što je Vojska Republike Srpske preuzela kontrolu nad gradom, kvalifikovano je kao genocid u presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, Međunarodnog suda pravde i Suda Bosne i Hercegovine. Riječ je, dakle, o sudski utvrđenoj i dokazanoj činjenici.
Kako je objašnjeno u članku BIRN-a od 29. jula 2021. godine, sudski postupci u vezi sa Srebrenicom u Haagu trajali su u prosjeku po četiri godine; na svakom od njih prezentovano je po nekoliko hiljada materijalnih dokaza i po nekoliko stotina iskaza svjedoka, i svaki zaključak donesen je van razumne sumnje. Trideset i četiri sudije iz 29 zemalja svijeta s pet različitih kontinenata potvrdile su da je u Srebrenici počinjen genocid. Predsjednik Međunarodnog mehanizma za krivične sudove Theodor Meron u julu 2021. godine kazao je da su činjenice utvrđene u Haagu “toliko blizu pojmu naučno utvrđenog stanja koliko je to ljudski moguće”, navodi se u članku BIRN-a.
Teško je zamisliti da Isailović, koji je advokat, nije upoznat s presudama međunarodnih sudova. Stoga se može zaključiti da svrha njegove izjave za Novosti nije pružanje objektivnog ekspertskog uvida, već zloupotreba vlastitog zanimanja za podržavanje unaprijed određenog, činjenično neutemeljenog narativa, koji je postao i dio zvanične politike vladajućeg režima u Srbiji.
Njegova opservacija da su Ujedinjene nacije “prestale da postoje” zbog glasanja o Rezoluciji u Generalnoj skupštini UN-a jednako je bizarna. Generalna skupština UN-a tijelo je uspostavljeno 1945. godine Poveljom UN-a. Sastoji se od 193 države članice koje diskutuju i glasaju o pitanjima od međunarodnog značaja. Svaka država članica u Generalnoj skupštini ima pravo da se izjasni o određenoj rezoluciji. U većini slučajeva, rezolucije se usvajaju većinom glasova, osim u slučajevima posebno osjetljivih pitanja, kada dvije trećine članica moraju glasati za rezoluciju da bi se ona usvojila. Rezolucije izglasane u Generalnoj skupštini UN-a nisu pravno obavezujuće za države članice. Mogu postati obvezujuće samo u slučaju da ih izglasa i Vijeće sigurnosti UN-a.
Nejasno je zašto bi glasanje o rezoluciji koja se tiče činjenica utvrđenih presudama međunarodnih sudova koje je osnovao UN značilo “kraj” UN-a ili “svjetskog pravnog poretka”. Suprotno tome, kontinuirano negiranje genocida u Srebrenici i nepriznavanje i ignorisanje presuda međunarodnih sudova, koji, prema međunarodnom zakonu, imaju autoritet da sude o ovim pitanjima, ide protiv međunarodnog pravnog poretka.
Izjave ovih sagovornika, promocija negatorskog narativa u medijima, konstantno poricanje genocida i vrijeđanje žrtava, osim što je činjenično neutemeljeno, predstavlja krajnje problematičnu praksu, koja iz godine u godinu produbljuje podjele u Bosni i Hercegovini i polarizuje region, te predstavlja prepreku razvijanju kulture sjećanja i pomirenja.
Shodno činjenicama, tvrdnje da je inicijativu za izglasavanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a podnijela Bosna i Hercegovina i da genocid u Srebrenici nije “ničim dokazan” ocjenjujemo kao lažnu vijest.
Sva prenošenja ovih tvrdnji ocjenjujemo kao prenošenje lažnih vijesti.
Članak objavljen na portalu Novosti, kao i njegova prenošenja, ocjenjujemo i kao pristrasno izvještavanje, s obzirom na to da je u njemu napravljen očit izbor sagovornika koji isključivo promovišu narativ negiranja genocida u Srebrenici.
Napomena
28.5.2024. Nakon objave ove analize, portal Republika ispravio je svoj članak, zbog čega im dajemo i ocjenu ispravljeno.
(Raskrinkavanje.ba)