Foto: Raskrinkavanje.ba
Anonimni portali u Bosni i Hercegovini i regionu cvjetaju već godinama i česti su kreatori i prenosioci dezinformacija, uključujući i one izborne. U bazi Raskrinkavanja trenutno se nalazi više od 1.000 portala koji ne objavljuju podatke o vlasništvu ili uredništvu. Takvi portali čine gotovo trećinu baze koja sadrži više od 3.500 medija čije smo tvrdnje ocijenili barem jednom u proteklih sedam godina.
U martu ove godine, Ured visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini (OHR) donio je odluku kojom su nametnute razne izmjene Izbornog zakona. Između ostalih, izmijenjen je i član 16.1. koji sada propisuje da online mediji “koji se odluče za izvještavanje o izbornoj kampanji” moraju osigurati javne i transparentne informacije о svom vlasništvu. Izmjene takođe nalažu da se online mediji koji izvještavaju o izbornoj kampanji moraju pridržavati načela “uravnoteženosti, jednakog pristupa, pravičnosti i nepristranosti”, propisanih članom 16.2. ovog zakona.
Izmjenama zakona, međutim, nije propisana specifična nadležnost bilo koje institucije za provođenje novih odredbi niti sankcije za njihovo kršenje. Zapravo, od samog početka bilo je nejasno kako bi se one mogle implementirati prema anonimnim portalima za koje se ne zna kome pripadaju, pa čak ni da li se nalaze u nadležnosti bh. institucija.
Tokom izborne kampanje pratili smo izvještavanje online medija o izborima kako bismo utvrdili može li se, nakon ovih Izmjena Izbornog zakona, govoriti o većoj transparentnosti ili, pak, uravnoteženosti i nepristrasnosti portala koji objavljuju sadržaje vezane za kampanju. Ovo su rezultati našeg monitoringa.
Anonimni portali aktivno uključeni u kampanju
Prateći izvještavanje o izbornom procesu tokom izborne kampanje zabilježili smo da su se informacije o Lokalnim izborima, strankama i/li kandidatima/kinjama pojavile na više desetina portala koji ne objavljuju podatke o svom vlasništvu. Dakle, dio online medija koji se “odlučio izvještavati” o izborima nije osigurao dostupnost javnih i transparentnih informacija о svom vlasništvu, kako je propisano u odluci visokog predstavnika u BiH.
Među njima ima portala koji su već etablirani kao lokalni mediji, iz čijeg se naziva može zaključiti koji je grad u fokusu njihovog interesovanja (Banjaluka (.com), Tuzla live, Gradačački glas, Bijeljina press i 072 info), kao i onih koje na društvenim mrežama prati značajan broj ljudi (Crna hronika, Pressmedia). Ipak, ni na jednom od ovih portala nisu javno i transparentno dostupne informacije o njihovom vlasništvu, kako to nalaže nova odluka visokog predstavnika.
Anonimni i/ili portali bez transparentnog vlasništva ne bave se samo prenošenjem informacija o kampanji – neki u njoj aktivno i učestvuju. Politički subjekti iz BiH direktno se oglašavaju na stranicama portala o kojima se javno ne zna gotovo ništa. Reklame kandidata/kinja i političkih stranaka iz BiH tokom kampanje mogle su se pronaći na stranicama portala Bijeljina press, Glas regije, Info birač, Hercegovina press, Kakanj info itd. Na pojedinim portalima objavljivani su i sponzorisani tekstovi pojedinih političkih partija (1, 2, 3). U nekim slučajevima, kakav je, recimo portal SodaLive, reklame su u predizbornom periodu preuzele gotovo cijeli sadržaj stranice.
Foto: Screenshot
Neki od ovih portala provodili su i svoje “ankete” o rezultatima izbora, predstavljajući ih kao relevantne pokazatelje biračkih preferenci, iako nisu provedene na reprezentativnom uzorku niti u skladu s metodama ispitivanja javnog mnijenja. O takvim primjerima Raskrinkavanje je pisalo u ovoj analizi, uz pregled anketa objavljenih, pored ostalih, i na anonimnim portalima Balkan X, Mahalla, Gradačački glas i Tomislavnews.
Neki od portala čije smo izvještavanje pratili ne krše samo obavezu transparentnosti vlasništva, već i onu koja se tiče “načela uravnoteženosti, jednakog pristupa, pravičnosti i nepristranosti”. Naime, pojedini anonimni portali koji izvještavaju o izbornoj kampanji u BiH to čine vrlo pristrasno, jasno promičući jedne, a kritikujući ili – češće – napadajući i vrijeđajući druge političke opcije.
O ovakvim primjerima možete čitati u analizama sadržaja objavljenih na portalima Pijemont, Glas Laktaša i Banjaluka-24. Sva tri portala su potpuno anonimna i jasno politički opredijeljena u svom izvještavanju o kandidatima/kinjama na Lokalnim izborima. Tako se, recimo, na portalu Pijemont kontinuirano kritikuje ili vrijeđa Draško Stanivuković, dok se njegova protivkandidatkinja na izborima u Banjoj Luci Jelena Trivić predstavlja na izrazito pozitivan način. Portal Banjaluka-24 ima, pak, suprotnu “agendu” te se u njegovim člancima Stanivuković predstavlja u superlativima, dok su za Trivić rezervisane samo uvrede.
Komentari institucija
Da ponovimo, prema novom stavu u Izbornom zakonu BiH, online mediji koji izvještavaju o izbornoj kampanji dužni su da objave transparentne podatke o vlasništvu. Samom odlukom nije precizirano kako bi se tačno trebala osigurati primjena ovog pravila u slučaju da o izbornoj kampanji izvještava neki anonimni online portal. Ured visokog predstavnika u BiH u svojim je izmjenama ostao nedorečen i u dijelu o potencijalnim koracima za prijavu i sankcionisanje ovakve prakse te odlukom OHR-a nisu definisane ni propisane sankcije za kršenje novog člana Izbornog zakona. No, u trenutnom zakonskom okviru svakako je nejasno i kako bi one mogle izgledati i ko bi ih mogao provoditi.
U BiH djeluje na stotine anonimnih portala, koji ne samo da ne objavljuju transparentne podatke o vlasništvu, već im je vlasništvo skriveno i prilikom registracije stranice te se često ne može utvrditi ni gdje se zapravo nalaze osobe koje vode takvu stranicu. Ne postoji zakonska obaveza transparentnosti vlasništva niti bilo kakve registracije online medija. Regulatorna agencija za komunikacije u BiH nema nadležnost za online medije te oni ne potpadaju pod bilo kakav regulatorni okvir. Online mediji i štampa dio su sistema samoregulacije koji je dobrovoljan i zasniva se na volji da se poštuje Kodeks za štampu i online medije BiH. Pridržavanje Kodeksa nadgleda Vijeće za štampu i online medije u BiH (VZŠ), koje nema ovlasti da izriče sankcije i čije odluke nisu obavezujuće.
Za potrebe ovog teksta obratile/i smo se OHR-u i institucijama nadležnim za provođenje izbora i medijsku kampanju – Centralnoj izbornoj komisiji i Regulatornoj agenciji za komunikacije. Zamolile/i smo ih za komentar nalaza monitoringa, kao i za pojašnjenje o tome ko je nadležan za implementaciju novih članova Izbornog zakona i kako bi ona u praksi trebala izgledati.
Centralna izborna komisija BiH odgovorila je da nije u prilici dostaviti detaljan odgovor na ova pitanja, ali da nema nikakvu nadležnost kada su u pitanju mediji, te da je Izbornim zakonom propisano “da je za elektronske medije nadležna Regulatorna agencija za komunikacije BiH, a za printane i online medije Izborni zakon BiH prepoznaje Vijeće za štampu i online medije u BiH”. CIK je u odgovoru potvrdio i to da Izborni zakon BiH ne predviđa kazne za portale koji ne poštuju zakonske norme.
Regulatorna agencija za komunikacije navela je da je provedba ovih odredbi u praksi veoma izazovna, “pogotovo zbog nepostojanja registra online medija i adekvatnih zakonskih propisa o transparentnosti vlasništva nad medijima koji bi doprinijeli rješavanju problema anonimnih portala neovisno od izbornog perioda” te preporučila da saznanja o problemima u primjeni odredbi Izbornog zakona BiH dostavimo nadležnim institucijama “kako bi se unaprijedila primjena propisanih odredbi”. RAK je u svom odgovoru takođe naglasio da ima nadležnost za elektronske, a ne za online medije, te da je “u skladu sa odredbama Poglavlja 16 Izbornog zakona i Pravilnika o medijskom predstavljanju i javnom oglašavanju političkih subjekata u izbornom periodu, Vijeće za štampu i online medije u BiH nadležno za vođenje postupaka u vezi sa sadržajima objavljenim na online portalima”.
Nalaze monitoringa smo, u skladu s preporukama relevantnih institucija, uputile/i i Vijeću za štampu u BiH, ali odgovor do trenutka objave ovog teksta nismo dobile/i.
Na upit nam do vremena objave teksta nije odgovorio ni Ured visokog predstavnika u BiH.
Imaju li anonimni portali razloga za brigu?
Vođenje anonimnih portala omogućava njihovim vlasnicima/ama da objavljuju sadržaje ne otkrivajući svoj identitet i time izbjegavajući bilo kakvu odgovornost za njih. Takvi sadržaji, pokazalo je iskustvo Raskrinkavanja, uključuju klikbejt-naslove, lažne vijesti, teorije zavjere i čitav spektar pseudonaučnih savjeta i recepata koji često prelaze u nadriljekarstvo. Vlasnici/e anonimnih portala najčešće su vođeni/e ekonomskim motivima i takve stranice prave kako bi monetizirali/e klikove putem servisa kao što je Google AdSense. Mnogi stvaraju “farme” povezanih anonimnih portala i Facebook stranica, kako bi multiplicirali/e svoju zaradu, ne birajući sadržaj koji će objaviti sve dok im obezbjeđuje dovoljno pažnje da ga mogu “monetizirati”. Na ovom “crnom tržištu” portala, anonimnost je posebno značajna i njihovi/e vlasnici/e često reaguju agresivno na objavljivanje podataka o vlasništvu nad takvim stranicama.
No, veliki broj anonimnih portala objavljuje i političke, često navijačke sadržaje, koji se najčešće plasiraju upravo u vrijeme izbornih kampanja. U takvim slučajevima, pored ostvarivanja zarade, anonimni portali teže i da ostvare neku vrstu uticaja na informacijsko okruženje, dok neki teže i eksplicitnom uticaju na odluke birača/ica na izborima. Za neke od njih može se opravdano pretpostaviti da su ih kreirale upravo političke stranke ili kampanje kandidata/kinja.
Upravo ih anonimnost čini pogodnim alatom da se u izbornoj kampanji zaobiđu pravila kojima se uređuje političko oglašavanje, a s njima često i osnovna pristojnost u javnom komuniciranju. U proteklim godinama viđali smo i primjere anonimnih portala koji su napravljeni kako bi “prali informacije”, to jest, objavljivali dezinformacije, govor mržnje i lične napade koje zatim preuzimaju drugi mediji, čak i javni servisi, “perući se” na taj način od odgovornosti za objavu takvih sadržaja.
Sudeći prema prvoj kampanji provedenoj nakon odluke visokog predstavnika, novi član Izbornog zakona koji nalaže transparentnost vlasništva online medija koji izvještavaju o izbornoj kampanji za sada je slovo na papiru. U zakonu nedostaju jasno definisani mehanizmi njegove primjene – sve od propisanih sankcija do organa koji ih može implementirati.
(Marija Ćosić i Tijana Cvjetićanin, Raskrinkavanje.ba)